000400 |
Previous | 4 of 4 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
ШЋ ч9тг рцздид т,ц STRAXA 4 К Е. Е Т V A STRAHOTE RATA — A U 92 — Red mu jo?, da nam je do-gorje- lo do nokata, i ako bude ta-ka- v. ko ito je doscle bio, da de vi-dj- eti na svoje odi, kako se svi dal-matins- ki gradovi daiu pod Tvrtko-v- o zezlo, a kriv de biti tomu samo sam kralj, jer na$ ostavlja kao ribe na suhom.. Tako govoraJe starac Trogiranin na odlasku banu. Gospodin od Lu-den- ca dudio se je ioduJe, kako ti primorski gradjani govorc i o sa-mo- m kralj u, kanda im je jezk brirva, no kad je pomnije razabirao razloge starca. raoro je priznati, da je sve to ziva istina i da Si {man zbilja ne zaslufuje one velike sre-d- e, koja ga je dosele pratila bila. StaviJc! sjededi u Zadru i pro-laze- ci kroz druge gradove, govo-re- di sad $ ovim sad s onim vlaste-lino- m ili patricijem, uvjeri se sla-vons- ki ban, da je u novije vrijeme u Dalmaciji sreda svoje lice sve vise odvracala od Sifmana i obra- - cala k dovieku. koii ie imao tvrde" odluke i volje, obilje junaJtva i koji je gvozdenom rukom bio o-mjc- rio kotar srodnih naroda, Jto ih je kanio skupiti pod svoju krunu. Nije bilo teJko pogoditi, tko de nadvladati, brzina ili lijenost. is-kren-ost ili himba, tvrda vjcra ili slabo uzdanje. Tc uspomene, to iskustvo donese gospodin Ludenac sa sobom u Za-greb. Nije dakako bio i naimanje vesco, znajudi uanprijed, kofiko dc sc srditi kralj, ito mu pomirba ni po drugi put nije poila za rukom, a mutilo ga je sve, ito je vidio bio, jer to doduie nije slutilo na mir, vei na krvavo razbojiite po svim stranama kraljevine, i nije bilo dvojiti, da ie se zapaliti i Slavonija, kad je ved Dalmaciia, a i ncito Hrvatske plamtjela bila bunom. Gospodin Ludenac uvidi, da tu ne ie biti mirna banovanja u Zagre-- bu, a stoga mu bijasc srec vrlo za brinuto. Na drugi dan povratica svoga rede prijatclju si bikupu lva-n- u u pojzdanom .razgovoru: --— Dragi prijatclju biskupe, sve mi sc dini, da ie bure biti, i da bi mogla strijela od mora poscgnuti i u ovaj kraj, svakako ie dobro, da dovjek drii gla-- u pod krovom i da se za vrcmena ukloni zloj godini. Ove kraljevine, mislirn Hrvatsku, Dal-madj- u i Slivoniju, te uistinu lijepc zcmlje, kanda nije gospodin Hog, nego upravo vrag blagoslovio. Ja ti vclju, tu nema nikad mira niti po-koj- a, niti ie ga ikad biti. Da mi nije do banije i da imadem -- iJe, nego ito imam, ne bih zaista .jcdio na Gndu.'ved bi se zavuko u svoj slovadki kraj, ali nevolja, brate, i nevolja, nuida te eie za sluibu. Tcbi je mnogo lakie, biskupc, ti si ved negdje skupio lijcpu hrpicu zlata, jer je crkva zagrcbadka dobra muzara. Ako ti napokon dosadi to krvavo natezanje i pravdanje, ne treba ti nego potcupiu ivoie и nabubrcne vrcdice te odletjeti u svijet, kao ito si doio iz svijeta. Vazda ostaici pop, svet dovjek, ko-- mu nitko ne moic niita, a imai se o (em hraniti. Dan slavonski covorio je te rijcdi toli jetko I nemilo, da je biskup ivan oa сиил рмпј hijkii v.. Mudri crkovniak ne teie i rijcdi. alt je podco tim vise razmiiljati o torn, ito mu je ban prijateljski pri-Sapnu- o; od tog dana postajaie jo! ikrtiji. tee joi vise dinara i cekini slagao u tajno skroviite stana svo-g- a, jer mu se misao Ludencova di-m- la vrlo pamctna. Dilo je podveder vedroga dana. Dan Lacko svejednako umoran od dalcka puta Iczaic podvinutih pd glavom ruku na niskoj postelji pokrivenoj mcdvjedjom koiom, a u omalcnoj komori kraljevskoga dvora na Gricu. Dio jc posvema obu?eru umo mu bijahu prsa pove razgaltena: jedna noga stajaie na postelji. doJim je dnigu Iijcno spu-ifa- o na zemlja. Kroz otvorena okna ptno iz vrta vedemji vjctrid i s nji-tr- w miomiri otvarajudec c сл-ije-a. To je banu godilo. disaie voIjVo i lako. taj mtomirtsni dah kaada mu ie raibliiivao ilaivu m" makom da se e maknuo; vf te pola otro-reni- h uMiju nepomno gledao u tavanice komore. i samo katkaJ stisnuo hi od milja i drgeti na rasak dfi. Razmiljao. je o svom nedavnotn boravku kraj mor-a- . gdje ie njega, krinog sn $1вгаЛсе(а xlesoria. pritfo na peki kmene iadransko wncf. da ma je raozak ne samo od driavnih peteva. vt' i od Jejae kipfeti po&e. a rfarobo-Ij- a biiale oVrodmu brw Latercv naidoadntji bok. jer j&a fe vaki put рочШа. kad je imao tnttffH o rainifem kakeoai poeku d nije bilo ni iee m polktke. a to m--j ie godilo d$i. finilo mu se, da sntva odan sanak. da e. rije sle briee. srba laeoJo na ebico Bilo ie ribo. ieJra s--i Лк fcAanie 1А.Ч sve ptke bieSe raniieraite. samo Itxtik curlflcao ie гежЈо тјо ж nnsk-- j piesraicu u t8ro noJ Uie dampu smoti se lijepo mirovanje t raa&anje Lucent bana (Н i s to r i j s ti GUST r o m a n) SEN Pomalo zaikrinuie vrata, ban toca ne du. Bilo je kanda se sitm korad Juljaju po komori, ni toga ne osjeti Luc'cnac — Bane — iapnu kroz mrak tihi glas. Ban se ne ozva. — Bane — reie sad zenski glas jade. Lacko sunu iz svojih sania uvis, i pogledav plaho pred sebe, kriknu : — Tko se je drznuo mutiti mi noini mir? U sumraku stajaSe pred njim spodoba ovisoke zenske, kojoj nije pravo mogao razabrati lice. — Ja sam — odvrati ienka nje-£n- o — tvoja Lukrecija, gospodine bane, koja je toliko vremena uzdi-sal- a za tobom. nadajtid se sretnom povratku tvomu. Ban povrati se doista. Oh, koliko je zivlje posko-dil- o sree na taj glas, al se to sree brie i rastuii, jer dan za danom minu, a ban ne posla sojoj Lukrc-cij- i od sebe biljega. — Ali Lukrecijo — uze je La-cko, skodiv na noge, tjciiti — nc srdi se, sjedni — i ban posegnu obiema rukama za djevojkom, no Mlcdanka otkloni ga rukom te uz-mak- nu za dva, tri koraka. — Pusti me, banc, neka goor;m dokraja, utjeha me tvoja u ovaj par ublaiiti ne ie, i ne dodjoh tra-2i- ti raduna ili moliti za novu milost. I u Lukrecije ima poneito nonosa. Kad mi se nisi javio, niti glasa od sebe dao, pomislih: Muikarac je, kao svi druci muJkarci. Kraj sinie-- ga mora, gdjc si evo po drugi put za poslom boravio, plamti po koje crno iivo oko, rumeni se po kojc djcvojadko lijepo lice, mozda mla-dj- e i IjepSc od Lukrecije. Daleko je Zagreb od smjeg mora, maicna je vradeva sestra prcma banu, pam-tenj- e muiko nije nego prah o vje-tr- u, zakletva muika prisega u vodi zapisana. Miruj, ne tjeii me, ne prckidaj me. 1'i si svoj dovjek, moiei raditl ito hodei, ja nemam nrava oa teDC iraziu ni n uu krunice. Al te zaboravila nisam. ~ Vidim, draga Lukrecijo — teie ban poneito dirnut tim duv-stveni- m govorom hitrc Mledanke — jer si k men i doila, i Uobro mi doila. — Ved ti jednom rekoh, gospo-dine bane — zaleti mu se Lukre-cija u njed — da se vrlo vara!. Nisam ja doila radi Ijubakanja, nisam doila radi sebe. Gospodinu banu Ladislavu budi proiteno od mene, da je u kolu lijepih zaJar-ski- h mladida zaboravio na tuinu Lukreciju. Sve mu budi proiteno, a da mu dokaiem, da onaj iivi pla-me- n, o kojem sc jc nckad griao, joi trepti u mojem sreu, dodjoh amo nc'idjena, neduvena od niko-pi- , da banu nomognem do vclikc slave, pade da njega i kraljcvinu uiduvam od propasti i bune. Lukredja govoraie te rijcdi silo-viti- m, gotovo gromkim glasom, a u pojeainim slovima mogao si o-sjet- iti silno trcptanje srea i uzja-ren- u krv. U dudu gledaie je ban. Nije smio podvojiti, da u njczinim rijedima istine ima, jer toli silno, toli iivo moie govoriti strast. al ne moie lai. Kadno ma Lukrecija rede ono za propast, burno protrc-s- e mu se duia. Te zloguke rijcdi bijahu mu nepojmive bar za ovaj par i za njcgovu mimu banovinu Slavoniju nejerovne, al djcojka ih jc onako barila, s njima se po-nosil- a; te misli. te rijcdi ne mogoie niknuti u njezinoj glavi. — Jesi li poludjela? — kriknu ban — tvoja te prevelika taitina. tvoja prekomjerna straU goni na tc stramputicc. tc ti se tlape uiasne prikaze, o kojima svijet niti nc sa-nj- a. Kakova propast? — Ha! Ha! Ha! — udari Lu kredja u smijeh — ban Lacko mi-- j sli, da je on zbila cijeli svijet. Keci ti, moj dragane bane, cijeli svijet zna o torn, ito se po Slavoniji snuie, samo ne zna $uonski ban. Ne smij se. gospodine. tvoj grohot mogao bi izmamki iz Pkla trirto djavola. koji bi ti dovikrwli u je-d- an glas: РгораЧ i bana. Al ka-nim- o e dcoga (слчка. vjeruj roe: ni, govorim ti distu irtinu. Dok si ti u Zadru mirio nemime duic i zalud ih ramk zlatnom piesfnom na sj hjepak. dofctjeie od Zadra na tvoi Grid tri vraaa gavrana, da rode oko sebe sve plemtvo slavon-sko- . dx se digue sve. too meie po-nije- ti raad i koplje- - A demo, pttai' Da se Snu Htrgne krana. da se Boinjak Tvrtko uzrW na kralerki stelae i da Up mrski ban Ladnhv bed sfmeBO pebtegne bed kefeav-n- o pepAe od bwfltovnog mada. To ti je. гве, cijela irtina. kunem ti se na isvoga Bojea Eto, i Lukrerija dodie. U razali tvoiima drijem- - O A — : nima oiimx uiasnu propast i da izbavi tcbe, — Lukrcdjo — viknu ban i po-ve- de djevojku za nJcu silom k pro-zor- u komore, te si o mjesedini vi-dio po ukodenim odima, po trep-tede-m lieu sav uii i strah njegove duie. Brzo okrenu djevojku k svi-jetl- u i pogleda joj. oitro u odi, no Lukrecija je, stojedi pred njim mudke, odbijala mirnim okom zdvojne, prestravljene poglede ba-na. — Lukrecijo! Ne! Ne! Vidim, ti nisi umom ienula, ti si posve zdrave pameti, tvoje odi su bistre, posve si mirna. — Ha! Ha! Ha! — nasmija se Mlcdanka grohotom — tako dakle. Dan, bojcdi se, da sam bjesomudnica ili da me je opsjeo nedastivi, drii me ovJjc svojim iakanu, da mu ne udinim kakova zla. te mi zaviruje fri mjesedini u odi. da vidi, nisam i zla vila ili mjesednica. Ne boj se, bane, pamctna sam, posve pa-mctna, al nisam u jednom, opct sam luda, da dodjoh spasiti od propasti doyjeka, koji mi jc moje sree isprciao, a bacio ga zatim u kut. Rcci sam, bane, nije li to vc-lik- a i prevelika ludost. — Sto bulaznii, Lukrecijo! Po dem sudii, da sam te wgo u ncmar i prc-oli- o drugoj, dalckoj, negdje kod sinjega mora. Sve su to pustc sanjke. Al o tome n;je sad rijed. Ti tu govoriS o buni, o uroti tajan-stveno- j, cdje drugi svijet i ne sanja o torn, cinilo mi se, da bulaznii, i zato se htjcdoh uvjeriti, jesi li pri scbi. — Rado ti vjeruiem, da se tomu gromu iz vedra ncba cudii, dudila sam sc i a. Al ljudi, koji mi to rckoie, vjerovan! su kao Sveto pismo. Staviie, po njiho-- u migu traiila je Lukrecija sama sakriveni trag istine. — I nadje ga? — Dakako, nadje ga — potvrdi Lukredja. — A tko ti rede, draga Lukrecijo — uze ban iivo moljakati, stiidudi Mlcdanki ruke. — Ti si zbilja vri-jedn- a. Tko ti to rede? A koji su ortad, valjda si ih saznala, pa znai i za vodju bunc. mila Lukrecijo; ah, kazuj mi. Kolika slava po me-ne, da u jedan hip zgazim glavu buntovnoj zmiji. — Ali je moj ban sladak — rede Lukrecija, smijeicdi se i naheriv glavu -- - gotovo bih rckla, sladak kao u ono vrijeme, kad mu je boljr bila u pameti vradeva sestra. Tko mi to rede, ita je to, gdje je to, kako bi se satrlo? Ha! Ha! Vrlo si brz, moj bane! Jednim dahom pitai za iste stvari. — Pitam brzo, jer je blizu po-gibe- lj. — Lukrecija znat ie udiniti, da ne bude prebrza. — Lukrecija? — upita Ludcnac gotovo sumnjidavo. — Da," Lukrecija! — odreza mu Mlcdanka oitro. — Lukrecija, ta kukavna djcvojka, pobrinula se za spasenje vaiih glava. — Al tko ti sve to otkri? — viknu ban, Iupiv nogom u pod. — Ali, da, dragi bane moj, ne varaj se. Cemu treba tcbi znati, tko mi to rede? Samo da znai, ito je istina. Na jedan dasak zaiuti ban, spu stiv glavu, zatim planu nestrpljiv — Sve hocu da znam, co zaanjc piknjice. — Ah. dudno H rovorif, bane! L— usprijedi se Lukredja — sad ved nisam slatka ni mila. ja ti samo velim, koliko tcbi treba znati. ostalo pridriat du za sebe, moj bane. — Cuvaj se. Lukrecija moiebit bi progovorila na mukama. — Ah, zar tako, gospodine La-cko, varai sc. Zbogom! Slabo bi tu muke koristile. i ja imam, znaj-dc- r. sacznika. koji nije ni ligai ni Sigimundovac. al ima mod gospo-dinu bami bacati sime klipove pod noge. Da. da. bane — nastavi Lu-krecija mirnijim. prijaznim glasom. staviv Ludcncu ruku na rame — bit de bolje. da se ne iestimo. da mir-n- o govorim©. Vradeva sestra nije luda. da de toli vaine tain "do zadnje piknjice" povjerki pospodi- - nu ban, za koju se ie Lukredja i mudila, jer bi gospodin Ludcnac. kako to biva u ivtfet. zabora%-- i moeao. da ie cW ©d stfomatne dfe-vojk- e. da mu je ona sve etkrila od same priiazni srea soa t da mu span CHVH. оогчан1 on ira n btttw. potoeio bi pred SHmano prijestol krra svo mac i e: Eve, srijetii kralyu! lAavih ti km- - гш. ea nK uemin еала. oa mjc evoga krravejM auda. oiase ti tri htere kraJfeTne i nfiosra zmuu kruna- - rNaarit de e1 HAMILTON - SEDNICA 06RANKA SJK Ogranak Saveza Juposlovenskih Kanadjana u Ha-milto- nu odriade svoju redovnu sednicu u nedelju. 9. decembra, u 7 :30 uvee u naiem Domu na Beach Road. Pozivaju se svi 6Ianovi ogranka da dodju na sednicu. jer £e se na njoj raspravljati vrlo vs --- pitanja. Dodjite na vreme. Sekretar. {Iz "VjesniU") Mansura je grad od# 2.000 stanovnika, 110 kilometara zradne linije od Kaira, u sredjni plodne Dclte Nila. Od Port Saida udaljcn je 90 kilometara zradne linije. U Mansuru i oko nje stiglo je proilih dana oko 50.000 izbjeglica, koji su pod vatrom anglo-francusk- ih topova, mitraljeza i bombi napustih Port Said. Citav juderainji dan pro-borav-io sam u Mansuri i njcnoj okolici i biljeiio potresne izjavc, uz plad i teike uzdahe. Od tridesctak ljudi oba spola grad j ana Port Saida saznao sam detalje jedne teike dra-m- e, koju je proiivljavao grad od podetka napada do prije tri dana. Ti ljudi govorili su u ime 50.000 beskudnika, koji su ostali bcz idega. kojima su mnogi dragi poginuli iz-rcicta- ni mecima i raskomadani bombama. Tih 50.000 podiie da-na tciku optuibu protiv jednog zlodina ogromnih razmjera nalik zlodinima, koje su podinjali faii-stid- ki okupatori iirom Evrope. Ne-ka govore iivi svjedoci. Akcija pctokolonasa Cuvar $kladiita Mahmud Sajad Salama, koji sad iivi u jednoj sobt socijalnog centra sela Nckatc, kod Mansure, sa svojom djecom, ienom i rodjacima, prida: "Dan prije napada vojska je iz ieljeznidkog vagona dijelila narodu oruije. Ljudi su ga uzimali i nosili kudama. Petoga ujutro uz teiko bombardiranje grada pojavili su sc prvi padobranci. Avioni su dolazili u valovima. Poito su prvi bili uni-iten- i, doili su drugi. Podelo je bombardiranje, s mora. Teike krstarice i bojni brodovi osuli su paljbu na Port Said, ali ne na evropsku detvrt. Dnene kudc u arapskom kvartu zahvatio je pla-me- n. Dvanacst kilometara duga obala od spomenika Lesscpsa do Gamil-aerodrom- a sva je 'gorjcla. Kude su padale, i kamenje je za-trpav- alo iive i mrtve. Dok smo se borili protiv padobranaca, Englezi, Francuzi i Zidovi, koji su iivjcli u gradu, otvorili su nam vatru iza ledja. Imali su oruija od ranije. a ncki su uspjcli da ga iznesu iz va-gon- a. Tako smo se naili u vatri izmedju padobranaca i izdajica, koji su pucali s prozora. Anglo-Francu- zi su sc iskrcali iz brodova u srijedu ujutro uz barainu vatru s brodova. Tcnkovima su jurnuli na grad. Varka s tcnkovima Ujutro su se pojavili tenkoW s ZA Saljem za ADRESA postanski РШсЛХЈЛ BJEGUXACA IZ PORT SAIDA egipatskim zastavama. гчагоа je pojurio da ih dodeka i pozdravi Unutra su bili vojnici sa zeljentm egipatskim kapama. Ali brzo nam je postalo 'jasno o demu se radilo. Te je bila arka. Tenkovi nisu bih egipatski. Oni su osuli na nas vatru i gazili Ijude svojim gusjenicama. Bila je to straina scena. Anglo francuski vojnici vukli su narod iz kuda na ulice, ruiili i palili stanove i ostavljali grupe da im dokrajee zivot, helikoptcri, su u cskadri lama po iest bili stalno u zraku. I tukli su u prozore mitraljczima Ali, ipak smo sc borili". Cuvar Calami vidio jc oko tmta mrtvih civila u Mohamed Ahjevoi ulici. Bili su raskomadani od bom bi. Mrtvi su Iciali medju ruieM noma i nitko se nije usudjivaoj pridi. Salami i Ateiu ostali su brada sestre u Port Saidu. Kad smo b pitali o tome, suze su se pojavile. na ncima pnsumin zena. Lov ljudi po probljti Joi potrcsnija jc bila prida Ibra hima Disuki Zahara, mehanidara neke portsaidske britanske kompa nije. Bio je na Gamil-aerodrom- u. kad je nalctjelo 12 francuskih амо na. Potrdao je na drugu stranu gdje je groblje i pokrio se pjeskom. Onda se iz4ikao i jedan dan i nod provco u — grobnid. Na groblju je bilo 45 ljudi. Avioni su na njih bacili zapaljive bombe. Vidjevii vatru, ncki su iskodili iz skroviita i pojurili prema vodi bacivii se u Padobranci su zatim doili i dokrajdili s onima, koji su ostali u grobnicama i u vodi. Sam Ibra-him Zahar ostao je iiv. Iz bolnice za tuberkulozne u Port Saidu Britanci su raselili bo-lesni-kc i uzeli bolnicu, dok se na susjednom igraliitu sakrilo oko 400 ljudi. Bilo je to proilog utorka. Sve te Ijude pobili su mitraljczima. Novinar Svcdjanin Anderson, koji se provukao u Port Said, ispridao je isto. On je samo dodao, da su leievi tamo ostali tri dana, i da se naokolo iirio straian zadah. Redaju se tako teika svjedodan-stv- a prciivjclih. Bio sam na raz-ni- m mjestima u Mansuri i oko njc-Izjav- u jednoga potvrdjivao je na suprotnom kraju drugi izbjeglica tako, da sam iskljudio mogudnost pretjerivanja, jer su se dak i u de-talji-ma slagali. Bombama po izbjcglicama Ljudi, icne s djecom i stard, koji su prozivjcli pakao u Port Sa- - "NAS KALENDAR" primeraka "NaS Kalendar M.O. napisite nat Godisnja sjednica odsjeka 832 HBZ u Toronfu Odsjck broj 832 HBZ odriati ce godiSnju ajednieu u ncdjelju 9-to- K decembra, 2 saia poslijc podnc, na 577 Jarvis Street — jedan block ispod Bloor Street. GodiSnja ejednica odsjeka Zajednice su vrlo vaine. Na njima se bira uprava za dolazedu Rodinu, podliu ili spuStaju rasporezl odsjeka, odredjuje mjesto i vrijeme sjednica, zabava i piknika, te raspravlja o svim drugim zadadama i problemima Zajednice. Umoljava se Clanstvo, pogxtovo ono koje ne posje-ixij-c sjednice evakoff mjeseca da barem posjeti svoju godiSnju sjednicu. Predtjednlk. P0RU6UJTE "NAS KALENDAR" SAArEZ JUGOSLAArENSKIH KANADJAXA 479 Queen SL AVcst, Toronto 2B, Ontario. Uskoro 6c iz Stampe izadi "NaS kalendar" za 1957. Rodinu. "Na§ kalendar" 6e I za iducu Rodinu biti Iepo I ukusno uredjen, sa veoma dobrim 1 botra-ti- m izborom etiva i sllka. Svaka naia kuca, porodica i pojedinci treba da kupe "NaS kalendar JCena mu je samo JEDAN DOLAR, ukljuiivii i poitarinu. ' PoSaljite porudibu odmah. Posluiite, se sa do-nji- m kuponom i e njim zajedno posaljite nevac za keliko kalendara ielite. PORUD2BA IME—. MESTO Cek ili koji nju. FEDERATION OF YUGOSLAV CANADIANS MRTVI NA ULICAMA PORT SAIDA POSLIJE BOMBARDIRANJA. du i koji su bjezali prcko slanog su mi, da c siiao s uma. Prozivio- - jezcra Manzala, doiivljavali su no-vo kalvarije. Na brodove prekrea-n- e izbjcglicama okomili su se a-vio- ni. I'o 30, 50, 1O0 ljudi krealo sc na ladje. Po njima su praskale bombe — rckao je Scid Mustafa, povisok Egipdanin tvrda lica: "Vi-dio sam oko desct brodova, koji su bili razneseni. Lcicvi su plivali po jczcru". Scdam Icicva izvukao jc sam Scid Mustafa. Zena Muhame-d- a Mabruka vidjcla je, kako su avioni potopili dva broda, parali trbuhe Ijjdima. Pitao sam diji su avioni to bili. Odgovorili su mi — francuski. Francuzi su se ponaiali gore od Britanaca. Doveli su ncke iedinice iz Mauritanije. Animalni instinskti pokazali su se u svojoj grubosti i surovosti. Scsnacstgodiinji Ahmed Musta-fa iskrcavao je materija! s brodova. Djedak se iznenadio puenjavi iza ledja. Vidio je, kako su njcgovi drugovi, {est njih, pali oblivcni krvlju. U jednoj sobi socijalnog centra sela Nckatc vidio sam dovjeka, koji je rastvorenih odiju buljio nc-kam- o daleko. Bio je to postariji Egipdanin Ucalmi Igalabiji. Rckli jc scene iz Port Saida "Zapndna civilizacija" Egipatski pukovnik Librahim el Eksandaranija mi je pridao, kako su po kudama Port Saida okupatori odnijeli sve radioaparate. Nijcdna egipatska novina ne moie sc nadi. Okupatori itampaju biltcne, koji toboze dolazc iz Kaira i dijele ih narodu. Stvaraju atmosferu kapitu lacijc Egipta. Mansura i okolica dodckala je izbjeglice kao svoje Ijude. Oni su , svi smjeiteni, obitclji su ih primile. . nasclili sa bolnice, ikole i ncke us tanove. Sa svih strana stizu darovi i novae. I na kraju dodao bih rijcdi pu-kovni- ka Eksandaranije: "Nisam ni sanjao da se ovako ncito moie na zemlji desiti. To je ta nova civi-lizacij- a, to ubijanjc, gaienje tcnko-vima, probadanje bajunctama! A ja, kad kolima idem cestom, i kad sc 2aleti pile, stanem". U vrijeme dok su Anglo-francu- zi ovo radili Port Saidu, u Kairu je iivjelo bcz ' straha oko tisudu Britanaca i Francuza. Njima ni vlas s glave nije pala. . KIR1GIS. VANCOUVER -- BANKET Organizacija Saveza Juoslavenskih Kanadjana u Vancouvcru u svrhu kampanje "Jedinstva", priredjuje toplu ve6cru (banket), u petak 28. decembra, u Ruskom Narodnom Domu na GOO Campbell Avenue. Vecera, koja 6c po nascm obifaju biti dobro pri-prcmlje- na, робеИ do to5no u 7 sati na vec-er-. Poslije ve-ie- re biti 6c kratki koncertni nastup ("Floor Shove") u kom ce sudjelovati odlidni talenti, naSi i druKih bratsklh oranlzacija. Zato umoljavamo sve prijatelje пабе Stampe, u Vancouveru i okolici, da no propustc ovu odlidnu prircd-b- u, ved da svi na istu dodju, i da se ugodno zabave. Tiketi su ved na rasprodaji, i mojru sc dobitl kod svakoga dlana na5e organizacije. Nabavitc ih i dodjite. Bit de tc dobro posluzeni. Odbor kampanje. TORONTO - SJEDNICA SJK Zbojf stanovitih razloga. sjednica orjranizncije SJK nece sc odriati drugu nedjelju u decembru, кнко je to zakljudeno na proSloj sjednici. Izvrsni odbor je siega odludio da se redovita sjednica odrii u cetvrtak, 6. de-cembra, u 8 sati na veder, na 479 Queet Street West Poziva se sve cjanstvo da ovoj sjednici prkwiveje, jer imamo za diskusirati катранји "Jediwrtva i drsge zimske aktivnosti. Tajnik. VANCOUVER - BAZAR Organizacija Saveza Jugoslavenskih Kaaadjamt i Jttegslavenski Prosvjetni Dom odriavati ce gotMaji bazar, koji de trajati tri dana, srijed, detvrtek 1 peiak 19., 20. ! 21. decembra 1956. godiae. н J. P. Dnw, 767 Keefer SL Kao obidno podetek oko 7 '.Ш9 sail a veoer. Pozivljemo sav nai narod Vancouvera i ©koHce, da nas u ovom radu pomognu i posjete bazar. Z Sarexa J. K. i J. P Doraa. Odbor Bazara.
Object Description
Rating | |
Title | Jedinstvo, December 04, 1956 |
Language | yugo |
Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
Date | 1956-12-04 |
Type | application/pdf |
Format | text |
Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
Identifier | Nasa000194 |
Description
Title | 000400 |
Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
OCR text | ШЋ ч9тг рцздид т,ц STRAXA 4 К Е. Е Т V A STRAHOTE RATA — A U 92 — Red mu jo?, da nam je do-gorje- lo do nokata, i ako bude ta-ka- v. ko ito je doscle bio, da de vi-dj- eti na svoje odi, kako se svi dal-matins- ki gradovi daiu pod Tvrtko-v- o zezlo, a kriv de biti tomu samo sam kralj, jer na$ ostavlja kao ribe na suhom.. Tako govoraJe starac Trogiranin na odlasku banu. Gospodin od Lu-den- ca dudio se je ioduJe, kako ti primorski gradjani govorc i o sa-mo- m kralj u, kanda im je jezk brirva, no kad je pomnije razabirao razloge starca. raoro je priznati, da je sve to ziva istina i da Si {man zbilja ne zaslufuje one velike sre-d- e, koja ga je dosele pratila bila. StaviJc! sjededi u Zadru i pro-laze- ci kroz druge gradove, govo-re- di sad $ ovim sad s onim vlaste-lino- m ili patricijem, uvjeri se sla-vons- ki ban, da je u novije vrijeme u Dalmaciji sreda svoje lice sve vise odvracala od Sifmana i obra- - cala k dovieku. koii ie imao tvrde" odluke i volje, obilje junaJtva i koji je gvozdenom rukom bio o-mjc- rio kotar srodnih naroda, Jto ih je kanio skupiti pod svoju krunu. Nije bilo teJko pogoditi, tko de nadvladati, brzina ili lijenost. is-kren-ost ili himba, tvrda vjcra ili slabo uzdanje. Tc uspomene, to iskustvo donese gospodin Ludenac sa sobom u Za-greb. Nije dakako bio i naimanje vesco, znajudi uanprijed, kofiko dc sc srditi kralj, ito mu pomirba ni po drugi put nije poila za rukom, a mutilo ga je sve, ito je vidio bio, jer to doduie nije slutilo na mir, vei na krvavo razbojiite po svim stranama kraljevine, i nije bilo dvojiti, da ie se zapaliti i Slavonija, kad je ved Dalmaciia, a i ncito Hrvatske plamtjela bila bunom. Gospodin Ludenac uvidi, da tu ne ie biti mirna banovanja u Zagre-- bu, a stoga mu bijasc srec vrlo za brinuto. Na drugi dan povratica svoga rede prijatclju si bikupu lva-n- u u pojzdanom .razgovoru: --— Dragi prijatclju biskupe, sve mi sc dini, da ie bure biti, i da bi mogla strijela od mora poscgnuti i u ovaj kraj, svakako ie dobro, da dovjek drii gla-- u pod krovom i da se za vrcmena ukloni zloj godini. Ove kraljevine, mislirn Hrvatsku, Dal-madj- u i Slivoniju, te uistinu lijepc zcmlje, kanda nije gospodin Hog, nego upravo vrag blagoslovio. Ja ti vclju, tu nema nikad mira niti po-koj- a, niti ie ga ikad biti. Da mi nije do banije i da imadem -- iJe, nego ito imam, ne bih zaista .jcdio na Gndu.'ved bi se zavuko u svoj slovadki kraj, ali nevolja, brate, i nevolja, nuida te eie za sluibu. Tcbi je mnogo lakie, biskupc, ti si ved negdje skupio lijcpu hrpicu zlata, jer je crkva zagrcbadka dobra muzara. Ako ti napokon dosadi to krvavo natezanje i pravdanje, ne treba ti nego potcupiu ivoie и nabubrcne vrcdice te odletjeti u svijet, kao ito si doio iz svijeta. Vazda ostaici pop, svet dovjek, ko-- mu nitko ne moic niita, a imai se o (em hraniti. Dan slavonski covorio je te rijcdi toli jetko I nemilo, da je biskup ivan oa сиил рмпј hijkii v.. Mudri crkovniak ne teie i rijcdi. alt je podco tim vise razmiiljati o torn, ito mu je ban prijateljski pri-Sapnu- o; od tog dana postajaie jo! ikrtiji. tee joi vise dinara i cekini slagao u tajno skroviite stana svo-g- a, jer mu se misao Ludencova di-m- la vrlo pamctna. Dilo je podveder vedroga dana. Dan Lacko svejednako umoran od dalcka puta Iczaic podvinutih pd glavom ruku na niskoj postelji pokrivenoj mcdvjedjom koiom, a u omalcnoj komori kraljevskoga dvora na Gricu. Dio jc posvema obu?eru umo mu bijahu prsa pove razgaltena: jedna noga stajaie na postelji. doJim je dnigu Iijcno spu-ifa- o na zemlja. Kroz otvorena okna ptno iz vrta vedemji vjctrid i s nji-tr- w miomiri otvarajudec c сл-ije-a. To je banu godilo. disaie voIjVo i lako. taj mtomirtsni dah kaada mu ie raibliiivao ilaivu m" makom da se e maknuo; vf te pola otro-reni- h uMiju nepomno gledao u tavanice komore. i samo katkaJ stisnuo hi od milja i drgeti na rasak dfi. Razmiljao. je o svom nedavnotn boravku kraj mor-a- . gdje ie njega, krinog sn $1вгаЛсе(а xlesoria. pritfo na peki kmene iadransko wncf. da ma je raozak ne samo od driavnih peteva. vt' i od Jejae kipfeti po&e. a rfarobo-Ij- a biiale oVrodmu brw Latercv naidoadntji bok. jer j&a fe vaki put рочШа. kad je imao tnttffH o rainifem kakeoai poeku d nije bilo ni iee m polktke. a to m--j ie godilo d$i. finilo mu se, da sntva odan sanak. da e. rije sle briee. srba laeoJo na ebico Bilo ie ribo. ieJra s--i Лк fcAanie 1А.Ч sve ptke bieSe raniieraite. samo Itxtik curlflcao ie гежЈо тјо ж nnsk-- j piesraicu u t8ro noJ Uie dampu smoti se lijepo mirovanje t raa&anje Lucent bana (Н i s to r i j s ti GUST r o m a n) SEN Pomalo zaikrinuie vrata, ban toca ne du. Bilo je kanda se sitm korad Juljaju po komori, ni toga ne osjeti Luc'cnac — Bane — iapnu kroz mrak tihi glas. Ban se ne ozva. — Bane — reie sad zenski glas jade. Lacko sunu iz svojih sania uvis, i pogledav plaho pred sebe, kriknu : — Tko se je drznuo mutiti mi noini mir? U sumraku stajaSe pred njim spodoba ovisoke zenske, kojoj nije pravo mogao razabrati lice. — Ja sam — odvrati ienka nje-£n- o — tvoja Lukrecija, gospodine bane, koja je toliko vremena uzdi-sal- a za tobom. nadajtid se sretnom povratku tvomu. Ban povrati se doista. Oh, koliko je zivlje posko-dil- o sree na taj glas, al se to sree brie i rastuii, jer dan za danom minu, a ban ne posla sojoj Lukrc-cij- i od sebe biljega. — Ali Lukrecijo — uze je La-cko, skodiv na noge, tjciiti — nc srdi se, sjedni — i ban posegnu obiema rukama za djevojkom, no Mlcdanka otkloni ga rukom te uz-mak- nu za dva, tri koraka. — Pusti me, banc, neka goor;m dokraja, utjeha me tvoja u ovaj par ublaiiti ne ie, i ne dodjoh tra-2i- ti raduna ili moliti za novu milost. I u Lukrecije ima poneito nonosa. Kad mi se nisi javio, niti glasa od sebe dao, pomislih: Muikarac je, kao svi druci muJkarci. Kraj sinie-- ga mora, gdjc si evo po drugi put za poslom boravio, plamti po koje crno iivo oko, rumeni se po kojc djcvojadko lijepo lice, mozda mla-dj- e i IjepSc od Lukrecije. Daleko je Zagreb od smjeg mora, maicna je vradeva sestra prcma banu, pam-tenj- e muiko nije nego prah o vje-tr- u, zakletva muika prisega u vodi zapisana. Miruj, ne tjeii me, ne prckidaj me. 1'i si svoj dovjek, moiei raditl ito hodei, ja nemam nrava oa teDC iraziu ni n uu krunice. Al te zaboravila nisam. ~ Vidim, draga Lukrecijo — teie ban poneito dirnut tim duv-stveni- m govorom hitrc Mledanke — jer si k men i doila, i Uobro mi doila. — Ved ti jednom rekoh, gospo-dine bane — zaleti mu se Lukre-cija u njed — da se vrlo vara!. Nisam ja doila radi Ijubakanja, nisam doila radi sebe. Gospodinu banu Ladislavu budi proiteno od mene, da je u kolu lijepih zaJar-ski- h mladida zaboravio na tuinu Lukreciju. Sve mu budi proiteno, a da mu dokaiem, da onaj iivi pla-me- n, o kojem sc jc nckad griao, joi trepti u mojem sreu, dodjoh amo nc'idjena, neduvena od niko-pi- , da banu nomognem do vclikc slave, pade da njega i kraljcvinu uiduvam od propasti i bune. Lukredja govoraie te rijcdi silo-viti- m, gotovo gromkim glasom, a u pojeainim slovima mogao si o-sjet- iti silno trcptanje srea i uzja-ren- u krv. U dudu gledaie je ban. Nije smio podvojiti, da u njczinim rijedima istine ima, jer toli silno, toli iivo moie govoriti strast. al ne moie lai. Kadno ma Lukrecija rede ono za propast, burno protrc-s- e mu se duia. Te zloguke rijcdi bijahu mu nepojmive bar za ovaj par i za njcgovu mimu banovinu Slavoniju nejerovne, al djcojka ih jc onako barila, s njima se po-nosil- a; te misli. te rijcdi ne mogoie niknuti u njezinoj glavi. — Jesi li poludjela? — kriknu ban — tvoja te prevelika taitina. tvoja prekomjerna straU goni na tc stramputicc. tc ti se tlape uiasne prikaze, o kojima svijet niti nc sa-nj- a. Kakova propast? — Ha! Ha! Ha! — udari Lu kredja u smijeh — ban Lacko mi-- j sli, da je on zbila cijeli svijet. Keci ti, moj dragane bane, cijeli svijet zna o torn, ito se po Slavoniji snuie, samo ne zna $uonski ban. Ne smij se. gospodine. tvoj grohot mogao bi izmamki iz Pkla trirto djavola. koji bi ti dovikrwli u je-d- an glas: РгораЧ i bana. Al ka-nim- o e dcoga (слчка. vjeruj roe: ni, govorim ti distu irtinu. Dok si ti u Zadru mirio nemime duic i zalud ih ramk zlatnom piesfnom na sj hjepak. dofctjeie od Zadra na tvoi Grid tri vraaa gavrana, da rode oko sebe sve plemtvo slavon-sko- . dx se digue sve. too meie po-nije- ti raad i koplje- - A demo, pttai' Da se Snu Htrgne krana. da se Boinjak Tvrtko uzrW na kralerki stelae i da Up mrski ban Ladnhv bed sfmeBO pebtegne bed kefeav-n- o pepAe od bwfltovnog mada. To ti je. гве, cijela irtina. kunem ti se na isvoga Bojea Eto, i Lukrerija dodie. U razali tvoiima drijem- - O A — : nima oiimx uiasnu propast i da izbavi tcbe, — Lukrcdjo — viknu ban i po-ve- de djevojku za nJcu silom k pro-zor- u komore, te si o mjesedini vi-dio po ukodenim odima, po trep-tede-m lieu sav uii i strah njegove duie. Brzo okrenu djevojku k svi-jetl- u i pogleda joj. oitro u odi, no Lukrecija je, stojedi pred njim mudke, odbijala mirnim okom zdvojne, prestravljene poglede ba-na. — Lukrecijo! Ne! Ne! Vidim, ti nisi umom ienula, ti si posve zdrave pameti, tvoje odi su bistre, posve si mirna. — Ha! Ha! Ha! — nasmija se Mlcdanka grohotom — tako dakle. Dan, bojcdi se, da sam bjesomudnica ili da me je opsjeo nedastivi, drii me ovJjc svojim iakanu, da mu ne udinim kakova zla. te mi zaviruje fri mjesedini u odi. da vidi, nisam i zla vila ili mjesednica. Ne boj se, bane, pamctna sam, posve pa-mctna, al nisam u jednom, opct sam luda, da dodjoh spasiti od propasti doyjeka, koji mi jc moje sree isprciao, a bacio ga zatim u kut. Rcci sam, bane, nije li to vc-lik- a i prevelika ludost. — Sto bulaznii, Lukrecijo! Po dem sudii, da sam te wgo u ncmar i prc-oli- o drugoj, dalckoj, negdje kod sinjega mora. Sve su to pustc sanjke. Al o tome n;je sad rijed. Ti tu govoriS o buni, o uroti tajan-stveno- j, cdje drugi svijet i ne sanja o torn, cinilo mi se, da bulaznii, i zato se htjcdoh uvjeriti, jesi li pri scbi. — Rado ti vjeruiem, da se tomu gromu iz vedra ncba cudii, dudila sam sc i a. Al ljudi, koji mi to rckoie, vjerovan! su kao Sveto pismo. Staviie, po njiho-- u migu traiila je Lukrecija sama sakriveni trag istine. — I nadje ga? — Dakako, nadje ga — potvrdi Lukredja. — A tko ti rede, draga Lukrecijo — uze ban iivo moljakati, stiidudi Mlcdanki ruke. — Ti si zbilja vri-jedn- a. Tko ti to rede? A koji su ortad, valjda si ih saznala, pa znai i za vodju bunc. mila Lukrecijo; ah, kazuj mi. Kolika slava po me-ne, da u jedan hip zgazim glavu buntovnoj zmiji. — Ali je moj ban sladak — rede Lukrecija, smijeicdi se i naheriv glavu -- - gotovo bih rckla, sladak kao u ono vrijeme, kad mu je boljr bila u pameti vradeva sestra. Tko mi to rede, ita je to, gdje je to, kako bi se satrlo? Ha! Ha! Vrlo si brz, moj bane! Jednim dahom pitai za iste stvari. — Pitam brzo, jer je blizu po-gibe- lj. — Lukrecija znat ie udiniti, da ne bude prebrza. — Lukrecija? — upita Ludcnac gotovo sumnjidavo. — Da," Lukrecija! — odreza mu Mlcdanka oitro. — Lukrecija, ta kukavna djcvojka, pobrinula se za spasenje vaiih glava. — Al tko ti sve to otkri? — viknu ban, Iupiv nogom u pod. — Ali, da, dragi bane moj, ne varaj se. Cemu treba tcbi znati, tko mi to rede? Samo da znai, ito je istina. Na jedan dasak zaiuti ban, spu stiv glavu, zatim planu nestrpljiv — Sve hocu da znam, co zaanjc piknjice. — Ah. dudno H rovorif, bane! L— usprijedi se Lukredja — sad ved nisam slatka ni mila. ja ti samo velim, koliko tcbi treba znati. ostalo pridriat du za sebe, moj bane. — Cuvaj se. Lukrecija moiebit bi progovorila na mukama. — Ah, zar tako, gospodine La-cko, varai sc. Zbogom! Slabo bi tu muke koristile. i ja imam, znaj-dc- r. sacznika. koji nije ni ligai ni Sigimundovac. al ima mod gospo-dinu bami bacati sime klipove pod noge. Da. da. bane — nastavi Lu-krecija mirnijim. prijaznim glasom. staviv Ludcncu ruku na rame — bit de bolje. da se ne iestimo. da mir-n- o govorim©. Vradeva sestra nije luda. da de toli vaine tain "do zadnje piknjice" povjerki pospodi- - nu ban, za koju se ie Lukredja i mudila, jer bi gospodin Ludcnac. kako to biva u ivtfet. zabora%-- i moeao. da ie cW ©d stfomatne dfe-vojk- e. da mu je ona sve etkrila od same priiazni srea soa t da mu span CHVH. оогчан1 on ira n btttw. potoeio bi pred SHmano prijestol krra svo mac i e: Eve, srijetii kralyu! lAavih ti km- - гш. ea nK uemin еала. oa mjc evoga krravejM auda. oiase ti tri htere kraJfeTne i nfiosra zmuu kruna- - rNaarit de e1 HAMILTON - SEDNICA 06RANKA SJK Ogranak Saveza Juposlovenskih Kanadjana u Ha-milto- nu odriade svoju redovnu sednicu u nedelju. 9. decembra, u 7 :30 uvee u naiem Domu na Beach Road. Pozivaju se svi 6Ianovi ogranka da dodju na sednicu. jer £e se na njoj raspravljati vrlo vs --- pitanja. Dodjite na vreme. Sekretar. {Iz "VjesniU") Mansura je grad od# 2.000 stanovnika, 110 kilometara zradne linije od Kaira, u sredjni plodne Dclte Nila. Od Port Saida udaljcn je 90 kilometara zradne linije. U Mansuru i oko nje stiglo je proilih dana oko 50.000 izbjeglica, koji su pod vatrom anglo-francusk- ih topova, mitraljeza i bombi napustih Port Said. Citav juderainji dan pro-borav-io sam u Mansuri i njcnoj okolici i biljeiio potresne izjavc, uz plad i teike uzdahe. Od tridesctak ljudi oba spola grad j ana Port Saida saznao sam detalje jedne teike dra-m- e, koju je proiivljavao grad od podetka napada do prije tri dana. Ti ljudi govorili su u ime 50.000 beskudnika, koji su ostali bcz idega. kojima su mnogi dragi poginuli iz-rcicta- ni mecima i raskomadani bombama. Tih 50.000 podiie da-na tciku optuibu protiv jednog zlodina ogromnih razmjera nalik zlodinima, koje su podinjali faii-stid- ki okupatori iirom Evrope. Ne-ka govore iivi svjedoci. Akcija pctokolonasa Cuvar $kladiita Mahmud Sajad Salama, koji sad iivi u jednoj sobt socijalnog centra sela Nckatc, kod Mansure, sa svojom djecom, ienom i rodjacima, prida: "Dan prije napada vojska je iz ieljeznidkog vagona dijelila narodu oruije. Ljudi su ga uzimali i nosili kudama. Petoga ujutro uz teiko bombardiranje grada pojavili su sc prvi padobranci. Avioni su dolazili u valovima. Poito su prvi bili uni-iten- i, doili su drugi. Podelo je bombardiranje, s mora. Teike krstarice i bojni brodovi osuli su paljbu na Port Said, ali ne na evropsku detvrt. Dnene kudc u arapskom kvartu zahvatio je pla-me- n. Dvanacst kilometara duga obala od spomenika Lesscpsa do Gamil-aerodrom- a sva je 'gorjcla. Kude su padale, i kamenje je za-trpav- alo iive i mrtve. Dok smo se borili protiv padobranaca, Englezi, Francuzi i Zidovi, koji su iivjcli u gradu, otvorili su nam vatru iza ledja. Imali su oruija od ranije. a ncki su uspjcli da ga iznesu iz va-gon- a. Tako smo se naili u vatri izmedju padobranaca i izdajica, koji su pucali s prozora. Anglo-Francu- zi su sc iskrcali iz brodova u srijedu ujutro uz barainu vatru s brodova. Tcnkovima su jurnuli na grad. Varka s tcnkovima Ujutro su se pojavili tenkoW s ZA Saljem za ADRESA postanski РШсЛХЈЛ BJEGUXACA IZ PORT SAIDA egipatskim zastavama. гчагоа je pojurio da ih dodeka i pozdravi Unutra su bili vojnici sa zeljentm egipatskim kapama. Ali brzo nam je postalo 'jasno o demu se radilo. Te je bila arka. Tenkovi nisu bih egipatski. Oni su osuli na nas vatru i gazili Ijude svojim gusjenicama. Bila je to straina scena. Anglo francuski vojnici vukli su narod iz kuda na ulice, ruiili i palili stanove i ostavljali grupe da im dokrajee zivot, helikoptcri, su u cskadri lama po iest bili stalno u zraku. I tukli su u prozore mitraljczima Ali, ipak smo sc borili". Cuvar Calami vidio jc oko tmta mrtvih civila u Mohamed Ahjevoi ulici. Bili su raskomadani od bom bi. Mrtvi su Iciali medju ruieM noma i nitko se nije usudjivaoj pridi. Salami i Ateiu ostali su brada sestre u Port Saidu. Kad smo b pitali o tome, suze su se pojavile. na ncima pnsumin zena. Lov ljudi po probljti Joi potrcsnija jc bila prida Ibra hima Disuki Zahara, mehanidara neke portsaidske britanske kompa nije. Bio je na Gamil-aerodrom- u. kad je nalctjelo 12 francuskih амо na. Potrdao je na drugu stranu gdje je groblje i pokrio se pjeskom. Onda se iz4ikao i jedan dan i nod provco u — grobnid. Na groblju je bilo 45 ljudi. Avioni su na njih bacili zapaljive bombe. Vidjevii vatru, ncki su iskodili iz skroviita i pojurili prema vodi bacivii se u Padobranci su zatim doili i dokrajdili s onima, koji su ostali u grobnicama i u vodi. Sam Ibra-him Zahar ostao je iiv. Iz bolnice za tuberkulozne u Port Saidu Britanci su raselili bo-lesni-kc i uzeli bolnicu, dok se na susjednom igraliitu sakrilo oko 400 ljudi. Bilo je to proilog utorka. Sve te Ijude pobili su mitraljczima. Novinar Svcdjanin Anderson, koji se provukao u Port Said, ispridao je isto. On je samo dodao, da su leievi tamo ostali tri dana, i da se naokolo iirio straian zadah. Redaju se tako teika svjedodan-stv- a prciivjclih. Bio sam na raz-ni- m mjestima u Mansuri i oko njc-Izjav- u jednoga potvrdjivao je na suprotnom kraju drugi izbjeglica tako, da sam iskljudio mogudnost pretjerivanja, jer su se dak i u de-talji-ma slagali. Bombama po izbjcglicama Ljudi, icne s djecom i stard, koji su prozivjcli pakao u Port Sa- - "NAS KALENDAR" primeraka "NaS Kalendar M.O. napisite nat Godisnja sjednica odsjeka 832 HBZ u Toronfu Odsjck broj 832 HBZ odriati ce godiSnju ajednieu u ncdjelju 9-to- K decembra, 2 saia poslijc podnc, na 577 Jarvis Street — jedan block ispod Bloor Street. GodiSnja ejednica odsjeka Zajednice su vrlo vaine. Na njima se bira uprava za dolazedu Rodinu, podliu ili spuStaju rasporezl odsjeka, odredjuje mjesto i vrijeme sjednica, zabava i piknika, te raspravlja o svim drugim zadadama i problemima Zajednice. Umoljava se Clanstvo, pogxtovo ono koje ne posje-ixij-c sjednice evakoff mjeseca da barem posjeti svoju godiSnju sjednicu. Predtjednlk. P0RU6UJTE "NAS KALENDAR" SAArEZ JUGOSLAArENSKIH KANADJAXA 479 Queen SL AVcst, Toronto 2B, Ontario. Uskoro 6c iz Stampe izadi "NaS kalendar" za 1957. Rodinu. "Na§ kalendar" 6e I za iducu Rodinu biti Iepo I ukusno uredjen, sa veoma dobrim 1 botra-ti- m izborom etiva i sllka. Svaka naia kuca, porodica i pojedinci treba da kupe "NaS kalendar JCena mu je samo JEDAN DOLAR, ukljuiivii i poitarinu. ' PoSaljite porudibu odmah. Posluiite, se sa do-nji- m kuponom i e njim zajedno posaljite nevac za keliko kalendara ielite. PORUD2BA IME—. MESTO Cek ili koji nju. FEDERATION OF YUGOSLAV CANADIANS MRTVI NA ULICAMA PORT SAIDA POSLIJE BOMBARDIRANJA. du i koji su bjezali prcko slanog su mi, da c siiao s uma. Prozivio- - jezcra Manzala, doiivljavali su no-vo kalvarije. Na brodove prekrea-n- e izbjcglicama okomili su se a-vio- ni. I'o 30, 50, 1O0 ljudi krealo sc na ladje. Po njima su praskale bombe — rckao je Scid Mustafa, povisok Egipdanin tvrda lica: "Vi-dio sam oko desct brodova, koji su bili razneseni. Lcicvi su plivali po jczcru". Scdam Icicva izvukao jc sam Scid Mustafa. Zena Muhame-d- a Mabruka vidjcla je, kako su avioni potopili dva broda, parali trbuhe Ijjdima. Pitao sam diji su avioni to bili. Odgovorili su mi — francuski. Francuzi su se ponaiali gore od Britanaca. Doveli su ncke iedinice iz Mauritanije. Animalni instinskti pokazali su se u svojoj grubosti i surovosti. Scsnacstgodiinji Ahmed Musta-fa iskrcavao je materija! s brodova. Djedak se iznenadio puenjavi iza ledja. Vidio je, kako su njcgovi drugovi, {est njih, pali oblivcni krvlju. U jednoj sobi socijalnog centra sela Nckatc vidio sam dovjeka, koji je rastvorenih odiju buljio nc-kam- o daleko. Bio je to postariji Egipdanin Ucalmi Igalabiji. Rckli jc scene iz Port Saida "Zapndna civilizacija" Egipatski pukovnik Librahim el Eksandaranija mi je pridao, kako su po kudama Port Saida okupatori odnijeli sve radioaparate. Nijcdna egipatska novina ne moie sc nadi. Okupatori itampaju biltcne, koji toboze dolazc iz Kaira i dijele ih narodu. Stvaraju atmosferu kapitu lacijc Egipta. Mansura i okolica dodckala je izbjeglice kao svoje Ijude. Oni su , svi smjeiteni, obitclji su ih primile. . nasclili sa bolnice, ikole i ncke us tanove. Sa svih strana stizu darovi i novae. I na kraju dodao bih rijcdi pu-kovni- ka Eksandaranije: "Nisam ni sanjao da se ovako ncito moie na zemlji desiti. To je ta nova civi-lizacij- a, to ubijanjc, gaienje tcnko-vima, probadanje bajunctama! A ja, kad kolima idem cestom, i kad sc 2aleti pile, stanem". U vrijeme dok su Anglo-francu- zi ovo radili Port Saidu, u Kairu je iivjelo bcz ' straha oko tisudu Britanaca i Francuza. Njima ni vlas s glave nije pala. . KIR1GIS. VANCOUVER -- BANKET Organizacija Saveza Juoslavenskih Kanadjana u Vancouvcru u svrhu kampanje "Jedinstva", priredjuje toplu ve6cru (banket), u petak 28. decembra, u Ruskom Narodnom Domu na GOO Campbell Avenue. Vecera, koja 6c po nascm obifaju biti dobro pri-prcmlje- na, робеИ do to5no u 7 sati na vec-er-. Poslije ve-ie- re biti 6c kratki koncertni nastup ("Floor Shove") u kom ce sudjelovati odlidni talenti, naSi i druKih bratsklh oranlzacija. Zato umoljavamo sve prijatelje пабе Stampe, u Vancouveru i okolici, da no propustc ovu odlidnu prircd-b- u, ved da svi na istu dodju, i da se ugodno zabave. Tiketi su ved na rasprodaji, i mojru sc dobitl kod svakoga dlana na5e organizacije. Nabavitc ih i dodjite. Bit de tc dobro posluzeni. Odbor kampanje. TORONTO - SJEDNICA SJK Zbojf stanovitih razloga. sjednica orjranizncije SJK nece sc odriati drugu nedjelju u decembru, кнко je to zakljudeno na proSloj sjednici. Izvrsni odbor je siega odludio da se redovita sjednica odrii u cetvrtak, 6. de-cembra, u 8 sati na veder, na 479 Queet Street West Poziva se sve cjanstvo da ovoj sjednici prkwiveje, jer imamo za diskusirati катранји "Jediwrtva i drsge zimske aktivnosti. Tajnik. VANCOUVER - BAZAR Organizacija Saveza Jugoslavenskih Kaaadjamt i Jttegslavenski Prosvjetni Dom odriavati ce gotMaji bazar, koji de trajati tri dana, srijed, detvrtek 1 peiak 19., 20. ! 21. decembra 1956. godiae. н J. P. Dnw, 767 Keefer SL Kao obidno podetek oko 7 '.Ш9 sail a veoer. Pozivljemo sav nai narod Vancouvera i ©koHce, da nas u ovom radu pomognu i posjete bazar. Z Sarexa J. K. i J. P Doraa. Odbor Bazara. |
Tags
Comments
Post a Comment for 000400