000023 |
Previous | 7 of 12 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
January 12, 1983, NASE NOVINE --7
Kako su se borili Prauo na hranu
Ovaj dlanak napisao je Sean Griffin,
urednik lista Pacifik Tribune koji
izlazi u Vancouveru,.
(Nastavak iz proSlog broja)
Voze6i se po ulicama Nanaima
danas, Greenwell pokazuje mjesto
na Nichol Street gdje je Stampan
rudarski list. Ku6a je sruSena, ali u
proljede 1935. tu je bio centar
kampanje. MWUC organizator
Tommy Lawrence, koji je kasnije bio
progonjen po policiji i deportiran
natrag u Britaniju; Joe Armitge, koji
je kasnije poginuo u Spaniji kao
republikanski dobrovoljac; i Ronny
Holmes — to su bili organizatori i
izdavaci lista We Too kojeg su
Stampali u podrumu. Godinu dana
kasnije u tome je sudjelovao i
Maurice Rush, danas provincijalni
lider Komunistidke partije, onda
organizator Saveza komunisti6ke
omladine koji je imao 21 godinu.
Rudari su bili organizirani u male
grupe, koje su bile rastavljene da se
umanje gubici zbog aktivnosti
Spijuna.
"NaSa grupa se sastajala potajno
u Petrogluph parku (nekada§njem
prebivaliStu Indijanaca)", kale Joe
Carrthers, koji je radio u rudniku
broj 1. "Mi smo se sastajali da
odludimo §to cemo staviti u We
Too".
Jedan od Clanova njegove grupe
bio je John Mercer, koji se sje6a
sastanaka svake nedjelje. "Bilo nas
je nekoliko, Corrothers, ja, Jack,
Fred i Jim Wilson, Ed Webb i
Charlie Dent. Sje6am se kako nam je
Webb govorio: "Sto ho6e§ da izade
u We Too, napiSi".
Webb, jedan od voda organiza-cion-e
kampanje, napisao je б1апак u
prvom broju We Too, pozivajuci
rudare da se organizuju.
"Mi smo razgovarali o onome §to
sedogada u rudniku, kakve su zalbe
— bilo Sta Sto nije valjalo", kaze
Mercer.
"Tommy Lawrence je dolazlo sva-ko- g
tjedna da uzme §to smo
napisali", dodaje Corrothers. Clana-rin- a
je ubirana svakog mjeseca.
Bilo je zastoja; jedan б1ап grupe,
Charlie Dent bio je otpuSten zbog
unijske delatnosti. Drugom prili-ko- m,
Corrothers je otiSao u ku6u
jednog rudara koji je namjeravao da
ga razotkrije. 0 tome je doznao od
jednog rudara. On je toboznjem
Spijunu rekao: "Ako ja izgubim
posao, ti mozeS da seli§". I Sovjek je
§utio.
Kampanja je pomalo hvatala mah.
We Too je redovito izlazio i dolazio
do rudara. "Malo tko je znao gdje
izlazi, ali se mogao dobiti na
mnogim mjestima, nekad бак i u
rudniku", kaze Jock Gilmore.
izgleda cudnovato, ali tragi6na
smrt mladog rudara i vrsnog nogo-metaS- a
"Daisy" Waugh, doprinjela
je da vlasnici rudnika
, upoznaju
kakav upliv unija uziva.
Nesreca se dogodila pred Novu
godinu 1937. Waugh je htjeo da ode
s posla ranije, pa je poSao zaobilaz-ni- m
putem i poginuo.
Njegova smrt je duboko odjeknula
medu rudarima, osobito kad je unija
postigla da se provede javna istraga,
pa je kompaniji 1930. i 1932. bilo
naredeno da taj prolaz zatvori.
Bili su potreseni i vlasnici rudni-ka.
Najprije u specijalnom izdanju
lista We Too bilo je otkriveno.da je
Waugh, kao populami nogometaS
л
II ш
bio dobro viden kod kompanije, a
pripadao je uniji.
Dusty Greenwell se sje6a da je
nekoliko dana kasnije bila utakmica
izmedu Vancouvera i Nanaima, pa
su svi igrafii iz Nanaima, vedinom
rudari, nosili erne trake — simbol ne
samo zaljenja vec i potpore za uniju.
Godine1937. unija je uzivalaveliki
ugled medu rudarima, ali ipak nije
mogla da izade otvoreno kao pred-stavn- ik rudara. Glavni razlog je bio
to Sto je Workers Unity League joS
1936. donijela odluku da se ujedini
sa Trades and Labor Congres of
Canada, pa su lokali mine Workers
Union of Canada (MWUC) proveli
glasanje da se povrate u United
Workers Union of America (UMWA),
koja je onda bila na usponu u Sjed.
Drzavama zbog organizacione kam-panje
Congress of Industrial Organi-zations
(CIO). Rudari u Nanimu nisu
sudjelovali u torn glasanju jer nisu
bili priznati, ali-Cumberla- nd je i 237
je glasalo za ujedinjenje, pet protiv.
"Jednog dana", kaze John Mer-cer,
"sje6am se, doSli su i pozvali
nas na sastanak".
Sastanak je odrzan 18. aprila
1937. "Bila je nedjelja i doSIa je
delegacija iz Cumberlanda. Rudari
su do§li. MarSirali smo po Commer-cial
Street do Eagles Hall. Ja se
dobro sjecam", kaze Greenwell.
"Ne znam koliko ih je bilo, viSe
stotina, zatrpali su prostorije, a bilo
ih je i napolju".
Ali iako je unija bila UMWA,
vecina aktivnih 6lanova su pripadali
MWUC. To potvrduje i izbor vodstva.
Predsjednik je bio Ed Webb, sekre-ta- r
Chris Mills, zapisnifiar Ed Boyd.
Svi oni su bili vode podzemne
UMWC, u prvim redovima potajnog
organiziranja.
Posljednji predsjednik lokala,
prije nego se rudnik zatvorio 1952.
godine, bio je John Carrothers,
jedan od voda potajnog organizira-nja
zajedno s Webbom. On je taj
polozaj drzao od 1948. do 1953.
Augusta 26, 1937. pomirdbeni
odbor je копабпо priznao UMWA
kao predstavnika rudara u pregovori-m- a,
odobren je "closed shop" i
poslodavcima naredeno da uposle
sve rudare otpuStene zbog unijske
aktivnosti. Tako je окопбап 60
godina star sistem ucjenjivanja
(blacklist).
Novembra 18, 1938. potpisan je
prvi kolektivni ugovor — to je bio
najbolji ugovor kojega su rudari ikad
postigli na Islandu.
"Taj ugovor je postigla snaga
rudara", kaze Jock Gilmore, isti6u6i
da je uzelo 40 godina dok je ugovor
potpisan. "I mi smo to postigli kroz
organiziranje".
Pro§lo je preko 45 godina od te
historijske organizacione kampanje
i 30 godina od kad je zatvoren
posljednji rudnik i redovi rudara u
Nanaimu su znatno prorijedeni. Ali
oni koji su jo§ zivi, jos" se sastaju i s
ponosom se sje6aju unije koja je
zauzimala tako vazno mjesto u
njihovom zivotu. Oni nisu samo
postali 6lanovi unije, ve6 su je
gradili, б1апа po 6lana, strahuju6i od
otpuStanja i posljedica koje iz toga
proizilaze. Unijska tradicija ima
duboko korenje — Strajkove od
1890. i 1912., a veza sa sada§njoS6u
uvijek je bila potajna organizaciona
kampanja MWUC 1933. do 1937. Za
njih je We Too bio neSto viSe od
jednog lista — on je simbolizirao
njihovu borbu.
U 6itavom svetu 15. oktobra je
obelezen Medunarodni dan hrane
koji svake godine organ izuje Svet-sk- a
poljoprivredna organizacija pod
okriljem Ujedinjenih nacija. Ponovo
je potvrdeno "pravo coveka na
hranu". Na zalost, ovo pravo je joS
uvek uskra6eno gotovo jednoj mili-jar- di
ljudi.
Da li je greSka u 6injenici da je
poljoprivreda godinama zapostav-Ijan- a
za габип industrije? Prema
najnovijem izveStaju Svetske banke,
naj blaze гебепо, poljoprivreda nije
godinama nailazila na potrebno
razumevanje. Nije teSko ustanoviti
da je poljoprivreda uslov egzistenci-j- e
dve tre6ine stanovniStva zemalja u
razvoju i samim tim i preduslov
opSteg ekonomskog napretka.
Zbog svega ovog u6esnici u
izdanju dodatka "Svet je jedan"
odlu6ili su da ovaj broj posvete torn
izuzetnom гпабајпот problemu
naSeg vremena — hrani.
Opasnost gladi je prisutna sirom
sveta. Stotine miliona ljudi suo6ene
su sa problemom ishrane. Bilo bi,
medutim, dovoljno, da razvijeni svet
odvoji manji deo raspolozivih zitari- -
UMJETNINEIZ
14.STOLJECA
PRAG — Nacionalna galerija u Pragu
odnedavna je pruiila mogudnost posjetio-cim- a
da razgledaju i bogatu zbirku djela od
gotike najvebim dijelom iz Cetrnaestog
stoljeda i dolaze uglavnom iz crkvenih
kolekcija. Cijela je zbirka ina6e smje§tena u
adaptiranom nekadaSnjem benediktinskom
samostanu utemeljenom jo§ 973. godine.
ca, znatno manji od onoga koji
pretvara u sto6nu hranu, pa da gladi
nestane. Moida bi bilo dovoljno,
prema nekim podacima, smanjiti
rasipanje hrane u "sitom delu sveta"
pa da se sudbina gladnih bitno
promeni. Trazi se minimum huma-nos-ti
u ponaSanju zemalja izvoznika
zita.
Na zalost svi pokuSaji u6injeni na
velikim medunarodnim konferenci-jam- a
posve6enim ishrani doziveli su
neuspeh. £ak ni na vrhu u
Versaju i Kankunu nisu bili u stanju
da deblokiraju pregovore Sever —
Jug.
Re6 je o bedi velikog dela 6ove-6anst-va
koja se najviSe iskazuje u
nedostatku hrane, u gladi. Poslednji
je 6as da se probudi savest 6ove-6anstv- a, da se pokrenu svi nacio-nal- ni
i medunarodni mehanizmi i da
se u6ini odlu6ni korak ka ublazava-nj- u
ove velike, tragedije.
Prilozi u ovom broju dodatka "Svet
je jedan" to na ubedljiv пабт
dokazuju.
2an Svebel
Koordinator medunarodnog
dodatka
REKORD PR02DRLJIVOSTI
BOSTON — Znanstveni eksperiment izvr-Se- n
ove godine pokazao je da je najpro2drlji-vij- e
zivo bice u prirodi — li£inka leptira
Antherea polyphemus koji zivi u Sjevernoj
Americi. U prvih sati zivota ta Ii6inka
pojede koliiinu hrane 6ija te2ina 86.000
puta veca od te2ine Ибтке na samom
pofcetku toga silnog ideranja. Kad bi ljudsko
novoroden6e imalo takav apetit, pojelo bi u
prva dva dana Zivota (pod uvjetom da je
teSko 3,17 kg) toCno —269 tona hrane ill
otprilike odraslih kitova.
' M - '' - &$ . I- -
CUVENE VODENICE NA PLIVI
Mlinovi-vodeni- ce kod grada Jajca na rijeci Plivi izmedu Velikog i Malog
Plivskog jezera su svjetska turisti6ka atrakcija, jer ovako neSto nigdje nema. Ima
ih danas u grupl a pretpostavlja se da im je starost izmedu 150-20- 0 godina,
dakle iz vremena Turske vladavine u ovim krajevimaJI јоб uvijek odoljevaju "zubu
vremena".
Medutim, savremena mllnska industrlja kao i mlinovi na elektricni pogon,
sasvim su istisnuli iz upotrebe ovu vrstu mlinova na vodenl pogon. Ovl mlinovi
danas uglavnom ne rade, oslm §to samo ponekad nekome samelju manju
koliCinu kukuruza da bi se napravila pura, to narodno jelo koje je skoro l§6ezlo
sa naSih trpeza.
Posebno je interesantno to, da su ovi mlinovi (na slici) gradeni od тбпо
obradenog drveta bez upotebe bilo kakvog zeljeza (eksera, §rafa i si.) uz
upotrebu drvenih "бМја" za spajanje pojedinih djelova. Krovovi su takoder
od drvene "Sindre", kako se zovu daske rucno obradene za ovu svrhu.
Danas nemadomaceg ili stranog turiste koji posjeduje istorijski grad Jajce
a da ne posjeti i ove rijetke vodenice.
Velika steta 5to se ovoj rijetkosti ne poklanja ve6a paznja kako bi se ova
atrakcija saiuvala Sto duze vremena.
M. VASILJEVlC — ULO
.Ч..ЛТОН1 UA№T.VViJBm№fnHltKW?.4WWV
sastanci
savremene
48
je
70
19
im
je
Object Description
| Rating | |
| Title | Nase Novine, March 09, 1983 |
| Language | sr; hr |
| Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
| Date | 1983-01-12 |
| Type | application/pdf |
| Format | text |
| Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
| Identifier | nanod2000185 |
Description
| Title | 000023 |
| OCR text | January 12, 1983, NASE NOVINE --7 Kako su se borili Prauo na hranu Ovaj dlanak napisao je Sean Griffin, urednik lista Pacifik Tribune koji izlazi u Vancouveru,. (Nastavak iz proSlog broja) Voze6i se po ulicama Nanaima danas, Greenwell pokazuje mjesto na Nichol Street gdje je Stampan rudarski list. Ku6a je sruSena, ali u proljede 1935. tu je bio centar kampanje. MWUC organizator Tommy Lawrence, koji je kasnije bio progonjen po policiji i deportiran natrag u Britaniju; Joe Armitge, koji je kasnije poginuo u Spaniji kao republikanski dobrovoljac; i Ronny Holmes — to su bili organizatori i izdavaci lista We Too kojeg su Stampali u podrumu. Godinu dana kasnije u tome je sudjelovao i Maurice Rush, danas provincijalni lider Komunistidke partije, onda organizator Saveza komunisti6ke omladine koji je imao 21 godinu. Rudari su bili organizirani u male grupe, koje su bile rastavljene da se umanje gubici zbog aktivnosti Spijuna. "NaSa grupa se sastajala potajno u Petrogluph parku (nekada§njem prebivaliStu Indijanaca)", kale Joe Carrthers, koji je radio u rudniku broj 1. "Mi smo se sastajali da odludimo §to cemo staviti u We Too". Jedan od Clanova njegove grupe bio je John Mercer, koji se sje6a sastanaka svake nedjelje. "Bilo nas je nekoliko, Corrothers, ja, Jack, Fred i Jim Wilson, Ed Webb i Charlie Dent. Sje6am se kako nam je Webb govorio: "Sto ho6e§ da izade u We Too, napiSi". Webb, jedan od voda organiza-cion-e kampanje, napisao je б1апак u prvom broju We Too, pozivajuci rudare da se organizuju. "Mi smo razgovarali o onome §to sedogada u rudniku, kakve su zalbe — bilo Sta Sto nije valjalo", kaze Mercer. "Tommy Lawrence je dolazlo sva-ko- g tjedna da uzme §to smo napisali", dodaje Corrothers. Clana-rin- a je ubirana svakog mjeseca. Bilo je zastoja; jedan б1ап grupe, Charlie Dent bio je otpuSten zbog unijske delatnosti. Drugom prili-ko- m, Corrothers je otiSao u ku6u jednog rudara koji je namjeravao da ga razotkrije. 0 tome je doznao od jednog rudara. On je toboznjem Spijunu rekao: "Ako ja izgubim posao, ti mozeS da seli§". I Sovjek je §utio. Kampanja je pomalo hvatala mah. We Too je redovito izlazio i dolazio do rudara. "Malo tko je znao gdje izlazi, ali se mogao dobiti na mnogim mjestima, nekad бак i u rudniku", kaze Jock Gilmore. izgleda cudnovato, ali tragi6na smrt mladog rudara i vrsnog nogo-metaS- a "Daisy" Waugh, doprinjela je da vlasnici rudnika , upoznaju kakav upliv unija uziva. Nesreca se dogodila pred Novu godinu 1937. Waugh je htjeo da ode s posla ranije, pa je poSao zaobilaz-ni- m putem i poginuo. Njegova smrt je duboko odjeknula medu rudarima, osobito kad je unija postigla da se provede javna istraga, pa je kompaniji 1930. i 1932. bilo naredeno da taj prolaz zatvori. Bili su potreseni i vlasnici rudni-ka. Najprije u specijalnom izdanju lista We Too bilo je otkriveno.da je Waugh, kao populami nogometaS л II ш bio dobro viden kod kompanije, a pripadao je uniji. Dusty Greenwell se sje6a da je nekoliko dana kasnije bila utakmica izmedu Vancouvera i Nanaima, pa su svi igrafii iz Nanaima, vedinom rudari, nosili erne trake — simbol ne samo zaljenja vec i potpore za uniju. Godine1937. unija je uzivalaveliki ugled medu rudarima, ali ipak nije mogla da izade otvoreno kao pred-stavn- ik rudara. Glavni razlog je bio to Sto je Workers Unity League joS 1936. donijela odluku da se ujedini sa Trades and Labor Congres of Canada, pa su lokali mine Workers Union of Canada (MWUC) proveli glasanje da se povrate u United Workers Union of America (UMWA), koja je onda bila na usponu u Sjed. Drzavama zbog organizacione kam-panje Congress of Industrial Organi-zations (CIO). Rudari u Nanimu nisu sudjelovali u torn glasanju jer nisu bili priznati, ali-Cumberla- nd je i 237 je glasalo za ujedinjenje, pet protiv. "Jednog dana", kaze John Mer-cer, "sje6am se, doSli su i pozvali nas na sastanak". Sastanak je odrzan 18. aprila 1937. "Bila je nedjelja i doSIa je delegacija iz Cumberlanda. Rudari su do§li. MarSirali smo po Commer-cial Street do Eagles Hall. Ja se dobro sjecam", kaze Greenwell. "Ne znam koliko ih je bilo, viSe stotina, zatrpali su prostorije, a bilo ih je i napolju". Ali iako je unija bila UMWA, vecina aktivnih 6lanova su pripadali MWUC. To potvrduje i izbor vodstva. Predsjednik je bio Ed Webb, sekre-ta- r Chris Mills, zapisnifiar Ed Boyd. Svi oni su bili vode podzemne UMWC, u prvim redovima potajnog organiziranja. Posljednji predsjednik lokala, prije nego se rudnik zatvorio 1952. godine, bio je John Carrothers, jedan od voda potajnog organizira-nja zajedno s Webbom. On je taj polozaj drzao od 1948. do 1953. Augusta 26, 1937. pomirdbeni odbor je копабпо priznao UMWA kao predstavnika rudara u pregovori-m- a, odobren je "closed shop" i poslodavcima naredeno da uposle sve rudare otpuStene zbog unijske aktivnosti. Tako je окопбап 60 godina star sistem ucjenjivanja (blacklist). Novembra 18, 1938. potpisan je prvi kolektivni ugovor — to je bio najbolji ugovor kojega su rudari ikad postigli na Islandu. "Taj ugovor je postigla snaga rudara", kaze Jock Gilmore, isti6u6i da je uzelo 40 godina dok je ugovor potpisan. "I mi smo to postigli kroz organiziranje". Pro§lo je preko 45 godina od te historijske organizacione kampanje i 30 godina od kad je zatvoren posljednji rudnik i redovi rudara u Nanaimu su znatno prorijedeni. Ali oni koji su jo§ zivi, jos" se sastaju i s ponosom se sje6aju unije koja je zauzimala tako vazno mjesto u njihovom zivotu. Oni nisu samo postali 6lanovi unije, ve6 su je gradili, б1апа po 6lana, strahuju6i od otpuStanja i posljedica koje iz toga proizilaze. Unijska tradicija ima duboko korenje — Strajkove od 1890. i 1912., a veza sa sada§njoS6u uvijek je bila potajna organizaciona kampanja MWUC 1933. do 1937. Za njih je We Too bio neSto viSe od jednog lista — on je simbolizirao njihovu borbu. U 6itavom svetu 15. oktobra je obelezen Medunarodni dan hrane koji svake godine organ izuje Svet-sk- a poljoprivredna organizacija pod okriljem Ujedinjenih nacija. Ponovo je potvrdeno "pravo coveka na hranu". Na zalost, ovo pravo je joS uvek uskra6eno gotovo jednoj mili-jar- di ljudi. Da li je greSka u 6injenici da je poljoprivreda godinama zapostav-Ijan- a za габип industrije? Prema najnovijem izveStaju Svetske banke, naj blaze гебепо, poljoprivreda nije godinama nailazila na potrebno razumevanje. Nije teSko ustanoviti da je poljoprivreda uslov egzistenci-j- e dve tre6ine stanovniStva zemalja u razvoju i samim tim i preduslov opSteg ekonomskog napretka. Zbog svega ovog u6esnici u izdanju dodatka "Svet je jedan" odlu6ili su da ovaj broj posvete torn izuzetnom гпабајпот problemu naSeg vremena — hrani. Opasnost gladi je prisutna sirom sveta. Stotine miliona ljudi suo6ene su sa problemom ishrane. Bilo bi, medutim, dovoljno, da razvijeni svet odvoji manji deo raspolozivih zitari- - UMJETNINEIZ 14.STOLJECA PRAG — Nacionalna galerija u Pragu odnedavna je pruiila mogudnost posjetio-cim- a da razgledaju i bogatu zbirku djela od gotike najvebim dijelom iz Cetrnaestog stoljeda i dolaze uglavnom iz crkvenih kolekcija. Cijela je zbirka ina6e smje§tena u adaptiranom nekadaSnjem benediktinskom samostanu utemeljenom jo§ 973. godine. ca, znatno manji od onoga koji pretvara u sto6nu hranu, pa da gladi nestane. Moida bi bilo dovoljno, prema nekim podacima, smanjiti rasipanje hrane u "sitom delu sveta" pa da se sudbina gladnih bitno promeni. Trazi se minimum huma-nos-ti u ponaSanju zemalja izvoznika zita. Na zalost svi pokuSaji u6injeni na velikim medunarodnim konferenci-jam- a posve6enim ishrani doziveli su neuspeh. £ak ni na vrhu u Versaju i Kankunu nisu bili u stanju da deblokiraju pregovore Sever — Jug. Re6 je o bedi velikog dela 6ove-6anst-va koja se najviSe iskazuje u nedostatku hrane, u gladi. Poslednji je 6as da se probudi savest 6ove-6anstv- a, da se pokrenu svi nacio-nal- ni i medunarodni mehanizmi i da se u6ini odlu6ni korak ka ublazava-nj- u ove velike, tragedije. Prilozi u ovom broju dodatka "Svet je jedan" to na ubedljiv пабт dokazuju. 2an Svebel Koordinator medunarodnog dodatka REKORD PR02DRLJIVOSTI BOSTON — Znanstveni eksperiment izvr-Se- n ove godine pokazao je da je najpro2drlji-vij- e zivo bice u prirodi — li£inka leptira Antherea polyphemus koji zivi u Sjevernoj Americi. U prvih sati zivota ta Ii6inka pojede koliiinu hrane 6ija te2ina 86.000 puta veca od te2ine Ибтке na samom pofcetku toga silnog ideranja. Kad bi ljudsko novoroden6e imalo takav apetit, pojelo bi u prva dva dana Zivota (pod uvjetom da je teSko 3,17 kg) toCno —269 tona hrane ill otprilike odraslih kitova. ' M - '' - &$ . I- - CUVENE VODENICE NA PLIVI Mlinovi-vodeni- ce kod grada Jajca na rijeci Plivi izmedu Velikog i Malog Plivskog jezera su svjetska turisti6ka atrakcija, jer ovako neSto nigdje nema. Ima ih danas u grupl a pretpostavlja se da im je starost izmedu 150-20- 0 godina, dakle iz vremena Turske vladavine u ovim krajevimaJI јоб uvijek odoljevaju "zubu vremena". Medutim, savremena mllnska industrlja kao i mlinovi na elektricni pogon, sasvim su istisnuli iz upotrebe ovu vrstu mlinova na vodenl pogon. Ovl mlinovi danas uglavnom ne rade, oslm §to samo ponekad nekome samelju manju koliCinu kukuruza da bi se napravila pura, to narodno jelo koje je skoro l§6ezlo sa naSih trpeza. Posebno je interesantno to, da su ovi mlinovi (na slici) gradeni od тбпо obradenog drveta bez upotebe bilo kakvog zeljeza (eksera, §rafa i si.) uz upotrebu drvenih "бМја" za spajanje pojedinih djelova. Krovovi su takoder od drvene "Sindre", kako se zovu daske rucno obradene za ovu svrhu. Danas nemadomaceg ili stranog turiste koji posjeduje istorijski grad Jajce a da ne posjeti i ove rijetke vodenice. Velika steta 5to se ovoj rijetkosti ne poklanja ve6a paznja kako bi se ova atrakcija saiuvala Sto duze vremena. M. VASILJEVlC — ULO .Ч..ЛТОН1 UA№T.VViJBm№fnHltKW?.4WWV sastanci savremene 48 je 70 19 im je |
Tags
Comments
Post a Comment for 000023
