Nase Novine, August 09, 1978

              шшшшш шјсш , ; n ,
' : .-
-,
тжлвчджшдалишт&тшштштгт 'лутаз-та:;- Љ ;k.;.M..,:v fа-.- „ ;:„.„, ..:w,;;'" ., "%:
,, #
ИИИ1ИИИИИИ1!ИИИИ1ИИИИИИИИИ1И1ИИИИИИИИИ1ИИИИИИИИИИ1ИИИИ!ИИИ!ИИ11ИИИИИИ1ИИИИИИИИИИИИИИИИИИИИИИИИИИИИИИИИИ
Uvide Zulejha hanuma da je
ljubav kod Ali-be- ga tako jaka i
duboka da se ne moze rasklimati,
pa prede na drugi govor. Udari u
najosjetljivije zice roditeljske:
— Sine, Ali-bez- e, ti si moja
nada, moja dika i sve moje. Nema
blaga na svijetu, za koje bih dala
jedan tvo] prst, a nekamo li tvoju
glavu. Nazalost, eto vidim, da ti
svo] zivot izlazeS gotovoj pogibiji,
a za jednu djevojku, koju si
upoznao tek prije desetak dana... A
kome, sinko, mene ostavljaS? Me-n- e
ovako staru i nemocnu? Mene,
koja sam svoje ruke savila oko
tebe... oko svoje uzdanice, koja
sam devetnaest godina samo na te
mislila, oko tebe deverala, jitala te
kao Sto pti6a pita crna lastavica,
hranila te svojim mlijekom i svo-jo- m
rukom, 6uvala te, njegovala,
uzgajala i stotine drugih briga
preturila... dok sam te momkorn
nafcinila i nazvala. Pa zar ti viSe
voliS Umihanu nego mene, svoju
majku?
— Oboje ste mi tako dragi,
govorio Ali-be- g kao kakvo dijete od
pet-Se- st godina, kada ga pitaju
roditelji: koga viSe voli — oca Hi
majlu?
— Nije tako, sine! Ti viSe voliS
Umihanu od mene! ViSe voliS
jednu djevojku, no mene, koja te
toliko godina voli i 6uva! Ti mene
zrtvujeS za djevojku, koja je ispro-Sen- a
i drugom data, koja 6e sutra
biti zena tvoga protivnika, krvnika,
koju ti viSe пебеб i ne smijeS kao
musliman, vidjeti, jer je tuda!
Govoreci ovo Zulejha hanuma se
zapjenuSila, zadihala. Takvu je
Ali-be- g nije nikad vidio. Zato je on
nastojao da bude Sto blazi, ali nije
htio popustiti u svojoj odluci.
Govorio joj: — Draga majko ja tebe
poStivam kao svog najveceg dobro-tvor- a
i prijatelja. Ali, posluSaj, Sta
ja mi slim i osje6am. Imam duSu,
imam zivot — imam pravo na svoje
posebne zelje, cuvstva i misli.
Kazem ti, opet, Umu je otac dao
silom. Ona voli samo mene. Bog
nam je svjedok! Pa zar je pravo,
djaga moja majko, da ja nju
zrtvujem zato: Sto mi braniS i6i u
Mostar, u BiSce? Oti6i u Mostar i
vratiti se amo, to je svega dva
dana, pa zar Umihana... koja je
lijepa kao Vila a dobra kao dobar
proljetni dan... zar ona nije zaslu-zil- a
da joj posyetim bar ta dva
dana, odnosnoda se samo jedno6
ogledam sa 6ovjekom, za koga ne
zeli po6i? Ona je sada, kao kita
cvije6a na raskrS6u: ko prije dode,
ko bolji junak bude, neka je nosi!
Ja ovu priliku, draga majko, — ne
mogu propustiti, ja cu i6i na
mejdan — i gotovo!
— I6i na mejdan i poginuti!
dome6e Zulejha hanuma kroz suze
klimaju6i glavom.
— Pregaocu Bog pomaze!
— Poginuti I viSd se ne vratiti!
opet ceona. Ali-be- g ustade, rasko- -
ra6i se pred majkom kao junak i
jakim, uvjerljivim glasom.refie: —
Oh, majko! Ne boj se ti za mene!
Dok je moga dorata i njegove
brzine i vjeStine, i dok je ove moje
ruke, koja zna sjeci i gadati — ja se
ne bojim svojoj glavi!
USutila majka da se isplace,
uSutio sin da se sabere, jer mu je
krv navirala u glavu. Iza male pauze
podize se Zulejha hanuma da ide u
svoju sobu. Jedva je ustala. Ali-be- g
htjede da joj pomogne, ali ona
to odbi. Na svojim stara6kim
nogama klecala je majka preko
cilima i iduci k vratima govorila,
jadikovala vise za se no za Ali-beg- a:
— Vidim... vidim, §ta sam
do6ekala! Ostavlja me... moj rode-ni.- ..
moj jedini sin, koga vi§e volim
no svoj zivot! Ostavlja me... a kuda
cu ovako stara? Ostavlja me... a
kome 6u? Hej, Boze... pomozi mi!
XXIV.
Majka prlje6l dvoboj.
Sva snuzdena, malaksala doSIa
je Zulejha hanuma u svoju sobu.
Uzela abdest, prostrla serdzadu i
po6ela klanjati jaciju. DovrSivSi
klanjanje ostade dugo sjede6i na
koljenima. Molila Boga, da joj u
nevolji pomogne I da cijeli taj spor
i sukob prode bez krvi. Klela je
Mustajbega LakiSi6a, koga su pro-tivni- ci
prozvali Mujom Mostarli-jo- m,
ukidaju6i mu I naslov:
"Ah, neka te Mostarlija Mujo,
Bozija te sablja posijekla,
Naskoro ti majka zakukala
Tebefale6 nabljeloj kuli..!"
Јоб je dugo i dugo sjedila Zulej-ha
hanuma na serdzadi, dove uCila
i premiSljala, §ta da 5ini. Uvrtila joj
se u pamet ona reCenica Ali-bego-- va: "Dok je moga dorata, njegove
brzine i vjeStine ja se' ne bojim
svoga protivnika". Dakle da nema
dorata, ne bi Ali-be- g ni iSao na
mejdan. U nj se on I pouzdaje koli-k- o
i u svoju desnu ruku, mozda i
joS viSe.
— Kako bi bilo — govorila je
usebi u po glasa — da ja potajno
naSeg dorata spremim u Mostar
Mustaj-begu- ?
Time bi sprijecila mejdan, sa6u-val- a sina od pogibije; Sta vls
sa6uvala bi obojicu, a doratu nede
biti niSta. Mustaj-be- g bi ga pazio
kao i Ali-be- g. Ovu je misao ona joS
dalje pratila, pretresala i produblji-val- a,
a sve prevrtala zrna od tespiha
svojim mrSavim rukama. Pomislila
je I na to: Sta ce re6i svijet, osobito
begovat pa je i na to naSIa zgodan i
opravdan odgovor: — Svak ce re6i
da sam kao majka morala tako
u6initi!
A Sta 6e re6i I Sta ce 6lniti
All-be- g? To je pitanje bilo joS teze.
Nu I za to je naSIa odgovor: On,
kad 6uje da je dorat otiSao, on 6e
se ijutiti, on 6e, vikati, grdlti... Ali
Sta god bude radio, to je manje i
bolje no da gine od oStre sablje ill
od vru6a olova!
(LJUBAVNI ROMAN IZ18VIJEKA)
Prevr6u6i ove misli nekoliko
puta, ona stvori копабпи odluku da
preda dorata Mustaj-beg- u. A da bi
tu odluku joS bolje ufivrstila, ona
se podize sa serdzade, iz svoga
sanduka izvadi mail zavezljaj, opet
sjede na serdzadu, odrijeSi onaj
zavezljaj i po serdzadi se rasu...
grah! Htjela je da yidi, ho6e li joj
grah tu namisao "odobrlti". Ona je
cesto "ogled aI a" u grah, pa je
prillCno vjerovala u njegovo pret-skazivan- je.
Zulejha hanuma pokupl zrna u
desnu ruku, malo je stisne, onda
prinese ruku ustima, prou6i tada tri
"rabbi-jeslra- ", onda tri put hukne u
grah, pa ga spusti preda se na
serdzadu. Iza toga desnom i lije-vo- m
rukom taj grah razdijeli na tri
hrpice. Od svake hrpice, redom,
odvajaSe po detirl zrna odjedno6, a
ostatak onda pomakne naprijed.
Tako je ona u prvoj diobi dobila tri
puta po tri zrna. Posllje ove dolazi
na Istl na5in druga, pa tre6a dloba
(копабпа) sa ostatkom zrna, koji
do laze u Cetvrti red.
Ona je dobila ovakve figure:
o
Lijeva je strana
zenska on CO f o
o
i ostatak:
( ) Ci
o
o o
O 0
I I
Desna je strana
muSka
n
n
() O
C) ,: k') O O c-- П O
.) O GO in') () O
Iz tih figura ona je dobila slije-de6- e
rjeSenje: u prvom redu hrpa
prva zna6i veselje, u drugom redu
hrpa druga put (stope), u trecem
glas (haber), u 6etvrtom na brzu
ruku. Nadalje, jer su u 6etvrtom
redu pala 4x4 zrna, to je tako dobro
pretskazivalo, da viSe nije potrebno
"ogledati" u grah. Ovakav slu6aj
zove se: hazreti Fatimin fal. 1пабе,
da nije ovakav slu6aj nastao, treba-l- a
je Zulejha hanuma јоб dvaput
u6iti u grah i razdjeljivati ga kao
gore.
Prema gornjem, Zulejha hanuma
je protuma&la iz graha: da 6e se
njezlna namjera svrSiti sa vese-Ije- m, ako se brzo poSalje dorat na
put i da ce ona o torn dobitl dobar
glas; a jer je ogledanje zavrSeno
najboljlm zavrSetkom (4x4), ona
viSe ne htjede ogledati Јоб dva
puta, jer nije to "pohvaljeno".
Ovo je "ogledanje" ohrabri. Os-ta- vi
grah opet u zavezljaj, smota
serdzadu I sve polozl na svoje
mjesto. Pogleda u zidnl sat: goto-vo
6 sat I no6l. Kroz prozor opazi da
se Јоб svljetli u sobi sluge Miluti-n- a.
On je dugo bio u Stall i bavio se
oko dorata, koji sutra кгебе u
Mostar. DoSavSi u svoju sobu,
obladio je, "probao", svoje nove
"М.
May '31, 1978;"'
' '4!
. ±. Ј.
м
haljineu kojima je htib sutra --ru
nedjelju — prvlput t u crkvu, pa
je ve6 u maStl'stvarao predodibe:
kako ce ga djevojke gledati...
Zulejha hanlima obu6e curdiju
od lisidine, izade na dvoriSte i
pokuca na prozor, koji je bio zastrt
basmom.
— Milutine! zovne ga ona pola- -
kO. "Јф,
— Lepe! odgovori on prepoznav-S- i
glas.
— Obuci se i dodi pred kulu!
U obidnim svojim haljinama
dode Milutin pred vrata od kule. Tu
ga do6eka Zulejha hanuma I робе
govoriti polako, da ne bi cuo
All-be- g:
— Ja mislim da ti je poznato,
kako je Mustaj beg LakiSid pozvao
Ali-be- ga na mejdan u Mostar.
— To ne znam! veil on u 6udu. .
— Ako tl ne znaS, znam' ja.
Pozvao ga radi Umihane. I sjutra bi
trebao biti taj mejdan medu njima.
Ali-be- g se, koliko vidim, najviSe
uzda u svog dorata, i on ho6e
svakako da Ide.., a ja ne dam, ja
ziva ne dam da se krvi, jer lako
moze poginuti.
— Moze, moze... upada Milutin.
— A 6ula sam da je Mustaj beg
krupan covjek u najzrelijim godi-nam- a,
dok moj sin istom dobio
nausnice. Sigurno bi on platio
glavom. Pa kako ne bi doSlo do tog
razradunavanja, tl idi sad u sobu,
obuci duzel-desij- u, uzmi dorata i s
njim idi u Mostar, pa ga predaj
LakiSi6u.
— A Sta ce re6l Ali-be- g? pitao
Milutin.
— To su moje stvari. Ja Saljem
dorata, ja volim Alibegovu prstu no
stotinu dorata. Ah, ne daj, Boze,
da se pobiju!
— Ne daj, Boze! — veil i MHutin,
i odmah priupita: A zaSto da
obla6im ope lijepe haljine?
— Za to, jer ceS s Mustaj-bego- m
i6i u svatove na Borije po Umihanu.
Ona ce jahati na naSem doratu,
stoga treba da na nj metneS onaj
naS najljepSI raht, a ti ceS voditi
konja pod mladom.
— Razumijem!
— Daklen, Milutine, odmah na
posao, dok se nije Ali-b- eg probu-di- o.
Zamotaj doratu kopite kakvom
zakom, da se ne bi 6ulo, kako ga
odvodiS iz kule. Osim toga, dobro
se ti obuci... Sto moreS deblje i
bolje, jer vidiS, kako je hladno i
kako studen svaki dan biva јаба. Ti
6eS se prijaviti u Mostar LakiSi6u,'
predaj mu konja i sluSaj ga, Sto ti
bude naredio, dok ne dodeS amo.
PoSto na putu moreS ostatU viSe
dana, evo ti tri dukata za troSka.
— A ho6u li dorata predati
sasvim? — pitao Milutin.
— To ne znam, kako Mustaj-be- g
misli. Kako god on htjedne, ti pris-tan- i.
Glavno je da ne mogne
Ali-b- eg doci na mejdan. Ne6u krvi
nikako! Jesi li sve razumio?
— Jesam!
— Eh, na posao odmah, polako,
tajom..!
Milutin je otiSao u Stalu i opre-mi- o dorata. Onda je obukao svoje
novo odijelo u svojo] sobi.,
U to vrijeme je Zulejha hanuma
nekoliko puta izaSIa na dvoriSte i
pogledala, vidi Use joS svijetlo u
Alibegovoj sobi. Kad je prvi put
IzaSIa, bilo je svijetlo ali ga viSe
nema: znak da je Ali-be- g legao na
po6inak.
Milutin je doveo dorata na
dvoriSte; priSIa je konju Zulejha
hanuma i stala ga tapkati po vratu i
po sapima.
— Jesi II metnuo hamajllju? —
pitala Milutina.
— Jesam. j —— Oruzja ne treba. Ne treba ni
kabanica. Tl ponesi sobom, u
sllahu, vellki noz i dvije kubure.
Milutin je to sve IzvrSio.
(Nastavit ce se)
..и. "' .'"' ' Г,И 'il Ј '1 .;
' 'J. "' $ т v;d
rl