000303 |
Previous | 10 of 38 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
штшшшт'штшмштшШ£Ш S sEk ЛШВ' јШп 1И!1 мШГ fE fSHi oBi шКВ' lK ј с с! JBLJvlffipSI' By Philip S. Foner Professor of History, Lincoln University, Pennsylvania ggBOSm As American as apple pie, May Day was started in the United States during the fierce struggle forthe 8-h- our work day. Now, as U.S. trade unionists revive tho struggle for a shor-ter work week there is renewed interest in labor's traditional holiday. The following two part article by tho noted labor historian, Philip S. Foner, Professor of History at Lin-coln University (Pa.) was prepared for the 1978 United Labor and People's May Day committee. Not enough people in the United States know that May Day, the day on which world labor demonstrates annually, originated in this country. Yet the idea of May Day as the international day of working class solidarity, was born in the United States. May Day is linked inextrably with the battle for the eight-ho- ur work day. The - eight-ho- ur work day was a major slogan of the posf-Civ- il War American labor movement.'The struggle for the eight-ho- ur work day began in the 1860s and produced some results. Six states adopted eight-hou- r work laws by 1867. A number of city councils enacted ordinances extending the eight-ho- ur work day to their public employees. In June, 1868, Congress enacted the first eight-ho- ur work 4aw in American history, granting the eight-hou- r work day to government employees. These laws, however, were ineffectual. The state laws did not provide any means of enforcement, and the federal law was subject to such varied interpretations that it did not secure the eight-ho-ur work day for all workers who were supposed to be covered. Wages of federal workers were reduced as the shorter work day was put into effect, and the government took the position that the eight-ho- ur work law did not affect contractors on government jobs. State measures also were emasculated by the insertion of nullifying clauses. The Illinois law, for example, was to be effective only where there was "no special contract to the contrary". After the passage of these laws employers informed their workers that only those who signed contracts agreeing to work longer hours could retain their jobs. Finally, with the onset of the 1873 panic, even the eight-ho- ur work day gained by workers through strikes was swept away. Late in the depression years, however, the eight-hou- r' movement revived. This time the Labor Standard, published in Paterson, New Jersey, by J. P. McDonnell, who had been associated with Karl Marx and the First. International in Europe, spearheaded the drive. On July 21, 1878, the Labor Standard published the song "Eight Hours", which quickly became the official song of the reyived eight-ho-ur movement. It went In part: We mean to make things over, we are tired hoWofiutthor ilbfoafrroerthenonauougughghth;t; two live upon, and never an We want to feel the sunshine, and we want to smell the flowers; We are sure that God has will'd it, and we mean to have eight hours. We're summoning our forces from the shipyard, shop and mill. - Chorus. Eight bourse for work, eight hours for rest, eight hours for what we will! Eight hours for work, eight hours for rest, eight hours for what we will! , In the early 1880's emphasis in the struggle fouthe eight-ho- ur work day was still on legislative action. But it soon became obvious that, if labor was to secure the shorter working day it would have to achieve . it by its own power, by its ability to stop work ahplants whose employers refused to te 9 1 . Vi r V VI ¥Hr " grant the eight-ho- ur work day. At its 1884 convention, the Federation of Organized Trades and Labor Unions of the United States and Canada (organized in 1881 and changing its name in 1886 to American Federation oLLabor) .adopted an historic resolution which asserted that "eight hours shall constitute a legal day's labor from and after May 1, 1886, and that we recommend to labor organizations throughout this district that they so direct their laws as to conform to this resolution". The following year the Federation repeated that an eight-hou- r system was to go into effect on May 1, 1886. In the months prior to May 1, 1886, thousands of workers, skilled and unskilled men and women, Black and white, native and immigrant, organized and unorganized, members of the Knights of Labor and of the Federation, were drawn into the struggle for the shorter working day. "There is an eight-ho- ur agitation everywhere", John Swinton's Paper, a leading labor weekly, reported in mid-Apri- l, 18861 By that time almost a quarter of a million industrial workers were involved in the movement, and so powerful was the upsurge that about 30,000 workers had already been granted a nine or eight-hou- r work day. On May First, 1886, over 20,000 workers gathered in New York's Union Square to hear leading trade unionists and those friendly to labor advance the demand for the eight-hou- r work day. Thousands of other workers in the city had turned out for the eight-ho- ur work day. In Chicago alone} 400,000 workers went out, and more than 45,000 were granted a shorter working day without striking. A Chicago paper reported that "no smoke curled up from the tall chimneys of the factories and mills and things had assumed a Sabbath-lik- e appearance". Chicago was the main center of the agitation for a shorter day, and it was in this city that the event took place that is always associated with the origin of May Day. On the night of May 4, 1886, a bomb was thrown IntoM group of police who had began to disperse a small crowd of workingmen at a protest meeting in Maymarket Square on Chicago's West Side. One policeman was killed instantly, and several others died later of their wounds. The police opened fire, and before the Haymarket massacre ended, several workers were killed and hundreds wounded. . Hysteria swept the city and the nation. Eight anarchists, leaders of the movement for the eight-ho- ur work day, were indicted, although there was no evidence linking them with the bomb-throwin- g. They were tried and convicted on the basis of their opinions. Four were hanged on November 11, 1887 — Albert R. Parsons, August Spies, George Engel, and Adolph Fischer. A fifth, Louis Lingg, was probably killed by police while in his cell.- - The others were sentenced to imprisonment. The Haymarket Affair and the general employers counter-offensiv- e following May 1, 1886, halted but did not end the struggle for the eight-ho- ur work day. At its 1888 convention, the A.F. of L. decided that all efforts of organized labor should be directed toward implementation of the eight-ho- ur work day on May 1, 1890. for Tthhee ssetrtutignggleasfiodrethoef Meighat-yho- Fur irst as the day work day was picked up by the labor movement in Europe and other countries, and by 1890, ltahbeofri'srstdaoyf Minaymawnays cboeuinngtriecseleIbnraatdedditiaosn to the United States. But it originated in this country, and is one of American labor's proudest contributions to the world labor movement. K Л ,.Si ' 'Де1ЉЖЖЖ ,..wRJ№Afr4W №ЈжгЉ№Ф#№г.№№ .' A W j , '"gWSi ..' J1' " . V, ' " лгждаШМЛШЉ' 'ШтШШтШпт'?- - "a suncu klasle zvonl. Wleb u tltrau zvijezde. СНЕПН IE III ACE I II ''ШШШт№£}№тШШШ ' --' ШитГ U hvalospjevu zemlji misll postaju krv, MM Ш Ш _ ЖМШШ. III Mill .-y-aw # . ti v. V .., ja.'—tr - 4тшwјлга: 4?w %& T President Grant's proclamation reaffirming 8 hour day with no cut pay forfoderal workers. Pravo na rad je pravo na iivot. Onaj tko pronadeisvoj rad, pronaSao je sebe I smisao svojega iivota. Rad podstite misli i oplemenjuje, jer stvara-nj- e je zadovoljstvo; on nlkad nije nuida, kao Sto se desto ieli reti (to je proiziSlo iz klasnih shvadanja I odnosa prema radu),ve6 najvitalnija potreba I duha I tijela. Volter (Voltaire) kaie da nas rad oslofyada triju vellklh zala: dosade, poroka I oskudlce, a Tolstoj da je oslobadanje sama sebe od rada — zlodin. Povljest 6ovje6anstva zapravo I nle drugo do,povijest rada. Govjek sebi nije nlkad dozvolio mogubnost trajnije pasivnqstl, jer je.to za njega ve6a muka i teie nezadovoljstvo od najmukotrpnijeg rada. Dani Ispunjenl radom su jedlnl pravl danl kad dovjek zalsta iivi punlnom svojeg bl6a, kad potpuno otkrlva I spoznaje sebe. Gete je rekao: "Uvifek sam dosta mlad da neSto uradlm". Pjesnici su tu istlnu uvljek duboko osjedall.Zato su kroz cljelu povijest knjiievnostl uvljek bill skloniji opjevavanitLiivota ispunjenog radom, nego iivota u dokolicl. PrimjerI bi se mogli nabrajati od prvlh zaplsb na babflonskim gllnenlm plodicama, pa do na&ih suvremenlka, Sto ovom prlllkom nije mogude. Namjera nam je da u ovom Izboru predstavimo samo nekoliko pjesnika na§lh naroda kojl su svoje djelo posvetili radu. Pjesnici nam naroda su, kao malo koji u svqjim opjevcima tako 6esto posezali za tematikom rada. Ta sedinjenica trebdjumaditi; uvjetovala jujeprije svega kontinuirana socijalna ugnjetenost i obespravljenost naSlh naroda, a zatlm, na§l su pjesnici mahom potjecali iz porodica i sredlna koje su se izdriavale mukotrpnim radom, Hi su pak sami blli radnici. Pjesma covjeka bez posla Miroslav KRLE2A: Ogromna pitanja tcku oko menc danas, ko mulne jesenjc vodc, ko maglona blatnu julra. l jj so ra&tuccm danas po ulicama svim i tako ko poplava tcccm, protjctcm i pjcvam 0 scGi danas, ko voda sto tcCc slijcpa u koritu blatnom, ogromna, opasna, tamna. Kroz gradove teccm, kroz daljine, i noslm scbc u scbi i vnljam krvavc slulnjc anove ko stare krpc, nebosklofto praznc, Irulc pokojnc la.i, Tco dvopapkar zvafiem vrijeme na svom vlastitom grobu i tetfem tako po zakonu svoje krvi po proznlm njedrima svojim, kao pod maglenim ncbom, ponlrem, rujem, tonem, promiCom, voljam se, pjevam: smolavo, gusto, crno, ko usirena krv. UtjcCu u mene snage Iz starih ranjavih rana, 1 tako topte pitanja danas, ko poplave, strava i tmlna; nabrckli stihovl 5umc, krvavo fiume, ko pijani kucaj blla, glavobolna zvonjavamozga 1 pasjl prcbiti jauK. Prolazim tako pod odsjajima blljcdlm plinskih svjctjljaka 1 ullcp mraCne punim ko kovfiegc pogrebne praznc kretnjama svpjiro, .dUjanjom .svojim 1 sjononvsvog febrllnog Uka, i tako svjetlucam" jadno fosforpm pogleda nijemog, ko ranjena riba u tmlnl mraCnoga dana, a sve je mutno ko staklo sklopljcnog okna 1 sve jc prazno ko ullca mrtvoga grada, i sve je tvrd'o ko tuda'zablta vrata 1 crno ko Cctiri posljednje daske. : in a krv postaje radost i zanos i stvarnost, i svaki osmijeh za6et u cvijetu, u maju, u beskraju i nedogledu oticanja, sjeme je livo. i vjedno na&e iS6ekivanje u vjednom kretanju svijeta... Gledamo u prevazidene klice sunca I raduje nas jedno dugo sazrijevanje, all I jedno drugo predugo nestrpljenje; na оШсата svitanja tu je s nama. Radamo se bez predrasuda 6udni, hodamo svijetlim stazama u mraku, kao opdinjeni zalaskom bijede, ispitani svim pitanjima vjere i tajni, izgladani odgovorom savjesti, kao uzdignuti biserjem vlastitog truda, a dolazimo ovdje da se zanimamo dutanjem, radujemo imanjem i ponosimo gnuSanjem. Pjesma i zubor. To 6e biti svijet bez konca. Gle, posijani iznikoSe. Samonikli dospijeSe, tako da je sav svijet u svijetlu maja.,1 Daniel Pixiades VIN.TETA: D. STOJANOVICA - SIP A Кобо RACIN ВЕКЛ01 DUVANA Na hladnom kantaru tufiem ga mere, a moze li da se izmcrl lako naS duvan — naSa-muka- , nas slani znoj! Od tamne zore u jutrima letnjim do kasno doba u vefceri zlmske on..pohU)pnp,pj[jp(vu(tunu.-naSu- , . ,„ i wioj, 1 kJv i snagu nam.celu, ,, ?-ги;1тат,рг- ау{1,8уа,Дјча„ђ(Ја l zutu goscu u grudi nam nosi. U jutrima rosnim, u zorama sveiim x pognutl, umorni, po poljlma rodnim oSamudcni mi ga bercmo. List pc list kidaj, list po list nizl, list po list prevrdi, pritlskuj, list po list neznd i tu2no sreduj, i dugu od niza kapljica znoja i nadu s kletvama i zelonim jadom . s tvrdim pogledom u o6Ima mqtnim po neZnom Ибби zlatno2utom gorku prifiu oklotom zivotu nunizl bezglosnu, a tako jasnu. Oton 2UPANCIC PJESMA KOVACA Ml. Sto.nas kovafia ima, kovat cemo svi, kovat cemo svoja srca, kovat zna&aj svoj, kako nam zvufie duSe, slu§at demo mi — ZaSto? , Pod Cekldem s-- г mo2da oglasi nam poj srca, fito je skovano od bronce, pjevat ce nam, zvati kao zvonce da skupimo se oko njega radosni. Syl: — crni rudari iz Idrije i Trbovlja, s toplonica Gorenjske, iz Kaple i Borovlja,' od Nabrezlne bijeli kamenari, devinski opaljeni ribari, пароГа-gol- i nosafii Iz tr56anske hike — Ceta, kao da je kiparu pobjegla netom ispod dlijeta vi, zgrbljcni tkaCi od razboja, strojari smradni, zavitl u vonj oStre tvari, i vl, fito meljete.kruh, mlinari, --,. zidari iz Renfce, 5envi§ki stolari," Solkanci, 'drvarl iz Sume i vi, Sto treset vozite. Izanei, seljace. ti §to ore£ i slozno s volom radiS, stajerski rudaru, ti §to nas vlnom sladi§. i ti, olovom trovani, ugaslog oka slagaru i ti, s4o mirnou vir gledaS. savinjski splavarju,. Vipavce brbljivi. zami§ljeni briski kolonu, svi vi sto poznajete na okovima sponu, vi Sto brizno sagnuti naprijed gledate more," brodari, ladu u nove usmjerite zore... DobriSa CESARlC ,р" ' аЗИ Ж2--Т tnUv. "S BIT Дил-UU-I ZIDARI 1Ж VINJETA : А. Onoga dana dogradismo krov, Visok i pristao. Pala je kiSa i polila krov: On je blistao. Oprasmo ruke. Sjedosmo ruCat. A pri objedu Pogledasmo Cesto na blistav krov — Na naSu pobjedu. STROFEZARADNIKE (Zemljacima na poslu negde u tudini) Imam drugove, imaju posao. To su bogovl, pobunjena braca; Zemaljska krv slknula visoko, Crna nas ptica Preseca. U gradove, u neiscrpne vatre, Sliva se radno vreme. Prvi put ti kaiem, ljubavi, Crna nas ptlca Preseca. Dragan Kolundilla (Iz zbirke Ostavleno svetlo, Nollt, Beograd 1977) №&8ШШВ8Ш®ј S.'A. атт% . ?IiSi? W -- " U 'i.' л% JEREMICA — najcrnji v IiI J 1I I I Govore6i na nedavnom banketu American Enterprise Instltute-a- , bivsi predsjednik Gerald R. Ford je rekao: "Mi smo u opasnosti stva-ran- ja jedne sasma nove klase u Americi ... siromaha srednje klase, osoba koje su prisiljene uzeti druge poslove, zapasti duboko u dugovinu ili skrtariti na svakom dolaru". 0 ovoj primjedbi bivSeg pred-sjedni- ka bilo je komentara u gra-dansk- oj stampi, ali kao sto je uvijek slucaj kad se govori o sred-nj- oj klasi, umjesto bistrenja poj-mo- va imamo zamagljivanje. Raspravljaju6i o primjedbi biv-se- g predsjednika, jedan od komen-tator- a je priznao da "kadagod se u Sjedinjenim Drzavama govori o srednjoj klasi, tu se, naravno, naide na problem definicije". To je neizbjezivo, jer se k torn pitanju prilazl s pogresne to6ke gledista. Komentator veli da prosjedna ameri6ka obitelj ima prihod AW dohodak od neSto preko $15.000 godisnje. Medutim, tu je jako mnogo osoba kojezaraduju dva, pa бак i tri puta toliko, a imaju potes-koc- a da povezu kraj s krajem u slu6aju teske bolesti, rastu6e sta-nari- ne ili poreza na imanje, i teSkog tereta vis6g Skofovanja djece, veli taj novinar. Po njegovom tuma6enju, miliju-- ni obitelji s dohodkom od $20.000 do $40.000 mogle bi se smatrati po definiciji gosp. Forda kao siromasi srednje klase, koji su prisiljeni uzeti drugi porsao,, zapasti duboko , u dugovinu ili skrtariti na svakom, f dolaru, da bi mogli povezati kraj s krajem. Ovakovo tuma6enje vodi samo u cor-soka-k. Proturje6nosti su o6i-gled- ne, a ne moze se drugo ni o6ekivati kad se klasni polozaj pokuSava odrediti po ttohotku. Do ovakove kase neminovno dolazi kad se u istu torbu trpa tvorni6kog radnika, rudara, elektrifcara, plum-ber- a, zidara itd., zajedno s profe-sionalci- ma poput advokata, Iije6ni-k- a, apotekara, profesora, znanstve-nik- a itd. Akoprem ima visoko kvalificira-ni- h radnika koji zaraduju priblizno koliko i nekoji profesionalci nize kategorije, to nikako ne zna6i da oni spadaju u istu klasu. Katkada se desi da neki poslodavac, s jed-no- g ili drugog razloga u vodenju svoga poduze6a, zaradi manje nego nekoji radnici koje uposluje. To ipak ne zna6i da oni spadaju u istu klasu. в - Klasne oznake Klasna pripadnost moze se odre-- 1 diti jedino po odnosima pojedinaca prema sredstvima proizvodnje i raspodjele. Oni koji posjeduju ta sredstva — tvornice, rudnike, ze--5 Ijeznice i ostala prijevozna sred-- B stva, koji kontroliraju banke, velike I trgovine, agrikulturu i ostala priv-- redna poduzeca, i za proizvodnju razne robe uposluju radnike nadni- - баге, sa6injavaju klasu koju su 2 sociolozi ozna6ili kapitalistidkom, i tkoapjjetasltomklai sioskmori§k6oujaje rgaaspzoalasztieca--s1 nje profita. Klasa koja ne posjeduje sredstva I proizvodnje i raspodjele, ve6 jedino в radnu snagu — umnu i fizifiku — i ™i koja je za svoj zivotni opstanak prisiljena prodavati tu snagu onima 1 kojima je potrebna da bi svoje tvor- - nice, rudnike i ostala sredstva mogli iskoristiti za proizvodnju robe i sticanje profita, poznata je u socioloziji kao radnicka. Da su interesi ovih dviju klasa opre6ni i nepomirljivi, to je o6igledno u sva-kida§nj- em zivotu. Kao izraziti prim-je- r moze posluziti zu6na borba koja se prolih nekoliko mjeseci vodila izmedu rudara i vlasnika ugljokopa u Sjedinjenim Drzavama. To je ono sto sociologija smatra kao klasnu borbu. Gdje je onda srednja klasa i tko ju safcinjava? Samo po sebi je razumljivo da to mora biti ona klasa koja zauzimlje polozaj izme-du radni6ke i kapitalisti6ke, jer kako bi inace mogla biti огпабепа kao srednja? Tu klasu sa6injavaju u glavnom profesionalci raznih kate-gori- ja — Iije6nici, apotekari, advo-katj.'su- ci, profesori, znanstvenici, inzenjeri, mali trgovci, mali podu-zetnic- i, visi drzavni 6inovnici itd. To je dakle onaj drustveni sloj koji nije primoran da za svoj zivotni opstanak prodaje kapitalistima svoju radnu snagu, akoprem danas veliki broj znanstvenika, inzenjera i tehni6ara ne mogu viSe biti neovis-n- i od klase koja posjeduje ili kon-troli- ra sredstva proizvodnje i ras-podjele. Brojcana snaga Prema sluzbenoj statistici fed-erate vlade, uposlena radna snaga Sjedinjenih Drzava broji oko 90 milijuna ljudi. Prema izvjeStaju unijskog (sindikalnog) pokreta tu je joS kojih desetak milijuna bes-posieni- h. Umirovljenih radnika ima preko 20 milijuna. Ne rafcunaju6i milijune drugih na drzavnoj potpori (welfare), tu je najmanje 120 mili-juna pripadnika radm'6ke klase. Zene sa6injavaju oko 40 posto radne snage zemlje. Moramo do6i do zaklju6ka da pripadnika radni6-k- e klase zajedno sa zenama i djecom ima oko 200 milijuna. Kad setaj broj odbije od ukupnog broja pucanstva od kojih 230 milijuna, onda je jasno da radnicka klasa sacinjava veliku vecinu pu6anstva i da bi prema tome trebala imati odlucuju6u rije6 u upravljanju zem-Ijo- m. Od kojih tridesetak milijuna pucanstva koje sa6injava srednja i kapitalisti6ka klasa, na potonju otpada najmanji dio. lako posjedu-je sredstva proizvodnje i raspodje-le, kapitalisti6ka klasa (financijeri i industrijalisti) osje6a svoju malo-brojno- st i shva6a potrebu savezni-k- a da bi mogla uspjeSno vladati. Budu6i pripadnici srednje klase u usporedbi s radni6kom, ne pred-stavlja- ju odlu6uju6i faktor medu ukupnim brojem pu6anstva, o6ito je da su vladaju6i krugovi smatrali nuznim pridobiti podrSku tako-zvan- e radni6ke aristokracije. Da bi taj sloj kvalificiranijih radnika mog-li pridobiti, bilo je nuzno priznati im stanovite privilegije. Nije bilo dovoljno odvojiti ih od ostalih radnika samo visom nadnicom ili pla6om. Trebalo ih je obmanuti i uvjeriti kako oni zapravo spadaju u nesto visu klasu od radni6ke, jer prosje6no vise zaraduju. Obmanjivanje se nastavlja, a mora se priznati da i uspjeva. Nekoji pojedinci lako nasjedaju. Da bi sa6uvali svoju ргетоб, vla-daju- 6i krugovi — posjednici sred-stav- a proizvodnje i raspodjele, sluze se starim pravilom svih izrab-Ijiva5- a: "Podijeli pa vladajV
Object Description
Rating | |
Title | Nase Novine, June 07, 1978 |
Language | sr; hr |
Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
Date | 1978-04-19 |
Type | application/pdf |
Format | text |
Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
Identifier | nanod2000065 |
Description
Title | 000303 |
OCR text | штшшшт'штшмштшШ£Ш S sEk ЛШВ' јШп 1И!1 мШГ fE fSHi oBi шКВ' lK ј с с! JBLJvlffipSI' By Philip S. Foner Professor of History, Lincoln University, Pennsylvania ggBOSm As American as apple pie, May Day was started in the United States during the fierce struggle forthe 8-h- our work day. Now, as U.S. trade unionists revive tho struggle for a shor-ter work week there is renewed interest in labor's traditional holiday. The following two part article by tho noted labor historian, Philip S. Foner, Professor of History at Lin-coln University (Pa.) was prepared for the 1978 United Labor and People's May Day committee. Not enough people in the United States know that May Day, the day on which world labor demonstrates annually, originated in this country. Yet the idea of May Day as the international day of working class solidarity, was born in the United States. May Day is linked inextrably with the battle for the eight-ho- ur work day. The - eight-ho- ur work day was a major slogan of the posf-Civ- il War American labor movement.'The struggle for the eight-ho- ur work day began in the 1860s and produced some results. Six states adopted eight-hou- r work laws by 1867. A number of city councils enacted ordinances extending the eight-ho- ur work day to their public employees. In June, 1868, Congress enacted the first eight-ho- ur work 4aw in American history, granting the eight-hou- r work day to government employees. These laws, however, were ineffectual. The state laws did not provide any means of enforcement, and the federal law was subject to such varied interpretations that it did not secure the eight-ho-ur work day for all workers who were supposed to be covered. Wages of federal workers were reduced as the shorter work day was put into effect, and the government took the position that the eight-ho- ur work law did not affect contractors on government jobs. State measures also were emasculated by the insertion of nullifying clauses. The Illinois law, for example, was to be effective only where there was "no special contract to the contrary". After the passage of these laws employers informed their workers that only those who signed contracts agreeing to work longer hours could retain their jobs. Finally, with the onset of the 1873 panic, even the eight-ho- ur work day gained by workers through strikes was swept away. Late in the depression years, however, the eight-hou- r' movement revived. This time the Labor Standard, published in Paterson, New Jersey, by J. P. McDonnell, who had been associated with Karl Marx and the First. International in Europe, spearheaded the drive. On July 21, 1878, the Labor Standard published the song "Eight Hours", which quickly became the official song of the reyived eight-ho-ur movement. It went In part: We mean to make things over, we are tired hoWofiutthor ilbfoafrroerthenonauougughghth;t; two live upon, and never an We want to feel the sunshine, and we want to smell the flowers; We are sure that God has will'd it, and we mean to have eight hours. We're summoning our forces from the shipyard, shop and mill. - Chorus. Eight bourse for work, eight hours for rest, eight hours for what we will! Eight hours for work, eight hours for rest, eight hours for what we will! , In the early 1880's emphasis in the struggle fouthe eight-ho- ur work day was still on legislative action. But it soon became obvious that, if labor was to secure the shorter working day it would have to achieve . it by its own power, by its ability to stop work ahplants whose employers refused to te 9 1 . Vi r V VI ¥Hr " grant the eight-ho- ur work day. At its 1884 convention, the Federation of Organized Trades and Labor Unions of the United States and Canada (organized in 1881 and changing its name in 1886 to American Federation oLLabor) .adopted an historic resolution which asserted that "eight hours shall constitute a legal day's labor from and after May 1, 1886, and that we recommend to labor organizations throughout this district that they so direct their laws as to conform to this resolution". The following year the Federation repeated that an eight-hou- r system was to go into effect on May 1, 1886. In the months prior to May 1, 1886, thousands of workers, skilled and unskilled men and women, Black and white, native and immigrant, organized and unorganized, members of the Knights of Labor and of the Federation, were drawn into the struggle for the shorter working day. "There is an eight-ho- ur agitation everywhere", John Swinton's Paper, a leading labor weekly, reported in mid-Apri- l, 18861 By that time almost a quarter of a million industrial workers were involved in the movement, and so powerful was the upsurge that about 30,000 workers had already been granted a nine or eight-hou- r work day. On May First, 1886, over 20,000 workers gathered in New York's Union Square to hear leading trade unionists and those friendly to labor advance the demand for the eight-hou- r work day. Thousands of other workers in the city had turned out for the eight-ho- ur work day. In Chicago alone} 400,000 workers went out, and more than 45,000 were granted a shorter working day without striking. A Chicago paper reported that "no smoke curled up from the tall chimneys of the factories and mills and things had assumed a Sabbath-lik- e appearance". Chicago was the main center of the agitation for a shorter day, and it was in this city that the event took place that is always associated with the origin of May Day. On the night of May 4, 1886, a bomb was thrown IntoM group of police who had began to disperse a small crowd of workingmen at a protest meeting in Maymarket Square on Chicago's West Side. One policeman was killed instantly, and several others died later of their wounds. The police opened fire, and before the Haymarket massacre ended, several workers were killed and hundreds wounded. . Hysteria swept the city and the nation. Eight anarchists, leaders of the movement for the eight-ho- ur work day, were indicted, although there was no evidence linking them with the bomb-throwin- g. They were tried and convicted on the basis of their opinions. Four were hanged on November 11, 1887 — Albert R. Parsons, August Spies, George Engel, and Adolph Fischer. A fifth, Louis Lingg, was probably killed by police while in his cell.- - The others were sentenced to imprisonment. The Haymarket Affair and the general employers counter-offensiv- e following May 1, 1886, halted but did not end the struggle for the eight-ho- ur work day. At its 1888 convention, the A.F. of L. decided that all efforts of organized labor should be directed toward implementation of the eight-ho- ur work day on May 1, 1890. for Tthhee ssetrtutignggleasfiodrethoef Meighat-yho- Fur irst as the day work day was picked up by the labor movement in Europe and other countries, and by 1890, ltahbeofri'srstdaoyf Minaymawnays cboeuinngtriecseleIbnraatdedditiaosn to the United States. But it originated in this country, and is one of American labor's proudest contributions to the world labor movement. K Л ,.Si ' 'Де1ЉЖЖЖ ,..wRJ№Afr4W №ЈжгЉ№Ф#№г.№№ .' A W j , '"gWSi ..' J1' " . V, ' " лгждаШМЛШЉ' 'ШтШШтШпт'?- - "a suncu klasle zvonl. Wleb u tltrau zvijezde. СНЕПН IE III ACE I II ''ШШШт№£}№тШШШ ' --' ШитГ U hvalospjevu zemlji misll postaju krv, MM Ш Ш _ ЖМШШ. III Mill .-y-aw # . ti v. V .., ja.'—tr - 4тшwјлга: 4?w %& T President Grant's proclamation reaffirming 8 hour day with no cut pay forfoderal workers. Pravo na rad je pravo na iivot. Onaj tko pronadeisvoj rad, pronaSao je sebe I smisao svojega iivota. Rad podstite misli i oplemenjuje, jer stvara-nj- e je zadovoljstvo; on nlkad nije nuida, kao Sto se desto ieli reti (to je proiziSlo iz klasnih shvadanja I odnosa prema radu),ve6 najvitalnija potreba I duha I tijela. Volter (Voltaire) kaie da nas rad oslofyada triju vellklh zala: dosade, poroka I oskudlce, a Tolstoj da je oslobadanje sama sebe od rada — zlodin. Povljest 6ovje6anstva zapravo I nle drugo do,povijest rada. Govjek sebi nije nlkad dozvolio mogubnost trajnije pasivnqstl, jer je.to za njega ve6a muka i teie nezadovoljstvo od najmukotrpnijeg rada. Dani Ispunjenl radom su jedlnl pravl danl kad dovjek zalsta iivi punlnom svojeg bl6a, kad potpuno otkrlva I spoznaje sebe. Gete je rekao: "Uvifek sam dosta mlad da neSto uradlm". Pjesnici su tu istlnu uvljek duboko osjedall.Zato su kroz cljelu povijest knjiievnostl uvljek bill skloniji opjevavanitLiivota ispunjenog radom, nego iivota u dokolicl. PrimjerI bi se mogli nabrajati od prvlh zaplsb na babflonskim gllnenlm plodicama, pa do na&ih suvremenlka, Sto ovom prlllkom nije mogude. Namjera nam je da u ovom Izboru predstavimo samo nekoliko pjesnika na§lh naroda kojl su svoje djelo posvetili radu. Pjesnici nam naroda su, kao malo koji u svqjim opjevcima tako 6esto posezali za tematikom rada. Ta sedinjenica trebdjumaditi; uvjetovala jujeprije svega kontinuirana socijalna ugnjetenost i obespravljenost naSlh naroda, a zatlm, na§l su pjesnici mahom potjecali iz porodica i sredlna koje su se izdriavale mukotrpnim radom, Hi su pak sami blli radnici. Pjesma covjeka bez posla Miroslav KRLE2A: Ogromna pitanja tcku oko menc danas, ko mulne jesenjc vodc, ko maglona blatnu julra. l jj so ra&tuccm danas po ulicama svim i tako ko poplava tcccm, protjctcm i pjcvam 0 scGi danas, ko voda sto tcCc slijcpa u koritu blatnom, ogromna, opasna, tamna. Kroz gradove teccm, kroz daljine, i noslm scbc u scbi i vnljam krvavc slulnjc anove ko stare krpc, nebosklofto praznc, Irulc pokojnc la.i, Tco dvopapkar zvafiem vrijeme na svom vlastitom grobu i tetfem tako po zakonu svoje krvi po proznlm njedrima svojim, kao pod maglenim ncbom, ponlrem, rujem, tonem, promiCom, voljam se, pjevam: smolavo, gusto, crno, ko usirena krv. UtjcCu u mene snage Iz starih ranjavih rana, 1 tako topte pitanja danas, ko poplave, strava i tmlna; nabrckli stihovl 5umc, krvavo fiume, ko pijani kucaj blla, glavobolna zvonjavamozga 1 pasjl prcbiti jauK. Prolazim tako pod odsjajima blljcdlm plinskih svjctjljaka 1 ullcp mraCne punim ko kovfiegc pogrebne praznc kretnjama svpjiro, .dUjanjom .svojim 1 sjononvsvog febrllnog Uka, i tako svjetlucam" jadno fosforpm pogleda nijemog, ko ranjena riba u tmlnl mraCnoga dana, a sve je mutno ko staklo sklopljcnog okna 1 sve jc prazno ko ullca mrtvoga grada, i sve je tvrd'o ko tuda'zablta vrata 1 crno ko Cctiri posljednje daske. : in a krv postaje radost i zanos i stvarnost, i svaki osmijeh za6et u cvijetu, u maju, u beskraju i nedogledu oticanja, sjeme je livo. i vjedno na&e iS6ekivanje u vjednom kretanju svijeta... Gledamo u prevazidene klice sunca I raduje nas jedno dugo sazrijevanje, all I jedno drugo predugo nestrpljenje; na оШсата svitanja tu je s nama. Radamo se bez predrasuda 6udni, hodamo svijetlim stazama u mraku, kao opdinjeni zalaskom bijede, ispitani svim pitanjima vjere i tajni, izgladani odgovorom savjesti, kao uzdignuti biserjem vlastitog truda, a dolazimo ovdje da se zanimamo dutanjem, radujemo imanjem i ponosimo gnuSanjem. Pjesma i zubor. To 6e biti svijet bez konca. Gle, posijani iznikoSe. Samonikli dospijeSe, tako da je sav svijet u svijetlu maja.,1 Daniel Pixiades VIN.TETA: D. STOJANOVICA - SIP A Кобо RACIN ВЕКЛ01 DUVANA Na hladnom kantaru tufiem ga mere, a moze li da se izmcrl lako naS duvan — naSa-muka- , nas slani znoj! Od tamne zore u jutrima letnjim do kasno doba u vefceri zlmske on..pohU)pnp,pj[jp(vu(tunu.-naSu- , . ,„ i wioj, 1 kJv i snagu nam.celu, ,, ?-ги;1тат,рг- ау{1,8уа,Дјча„ђ(Ја l zutu goscu u grudi nam nosi. U jutrima rosnim, u zorama sveiim x pognutl, umorni, po poljlma rodnim oSamudcni mi ga bercmo. List pc list kidaj, list po list nizl, list po list prevrdi, pritlskuj, list po list neznd i tu2no sreduj, i dugu od niza kapljica znoja i nadu s kletvama i zelonim jadom . s tvrdim pogledom u o6Ima mqtnim po neZnom Ибби zlatno2utom gorku prifiu oklotom zivotu nunizl bezglosnu, a tako jasnu. Oton 2UPANCIC PJESMA KOVACA Ml. Sto.nas kovafia ima, kovat cemo svi, kovat cemo svoja srca, kovat zna&aj svoj, kako nam zvufie duSe, slu§at demo mi — ZaSto? , Pod Cekldem s-- г mo2da oglasi nam poj srca, fito je skovano od bronce, pjevat ce nam, zvati kao zvonce da skupimo se oko njega radosni. Syl: — crni rudari iz Idrije i Trbovlja, s toplonica Gorenjske, iz Kaple i Borovlja,' od Nabrezlne bijeli kamenari, devinski opaljeni ribari, пароГа-gol- i nosafii Iz tr56anske hike — Ceta, kao da je kiparu pobjegla netom ispod dlijeta vi, zgrbljcni tkaCi od razboja, strojari smradni, zavitl u vonj oStre tvari, i vl, fito meljete.kruh, mlinari, --,. zidari iz Renfce, 5envi§ki stolari," Solkanci, 'drvarl iz Sume i vi, Sto treset vozite. Izanei, seljace. ti §to ore£ i slozno s volom radiS, stajerski rudaru, ti §to nas vlnom sladi§. i ti, olovom trovani, ugaslog oka slagaru i ti, s4o mirnou vir gledaS. savinjski splavarju,. Vipavce brbljivi. zami§ljeni briski kolonu, svi vi sto poznajete na okovima sponu, vi Sto brizno sagnuti naprijed gledate more," brodari, ladu u nove usmjerite zore... DobriSa CESARlC ,р" ' аЗИ Ж2--Т tnUv. "S BIT Дил-UU-I ZIDARI 1Ж VINJETA : А. Onoga dana dogradismo krov, Visok i pristao. Pala je kiSa i polila krov: On je blistao. Oprasmo ruke. Sjedosmo ruCat. A pri objedu Pogledasmo Cesto na blistav krov — Na naSu pobjedu. STROFEZARADNIKE (Zemljacima na poslu negde u tudini) Imam drugove, imaju posao. To su bogovl, pobunjena braca; Zemaljska krv slknula visoko, Crna nas ptica Preseca. U gradove, u neiscrpne vatre, Sliva se radno vreme. Prvi put ti kaiem, ljubavi, Crna nas ptlca Preseca. Dragan Kolundilla (Iz zbirke Ostavleno svetlo, Nollt, Beograd 1977) №&8ШШВ8Ш®ј S.'A. атт% . ?IiSi? W -- " U 'i.' л% JEREMICA — najcrnji v IiI J 1I I I Govore6i na nedavnom banketu American Enterprise Instltute-a- , bivsi predsjednik Gerald R. Ford je rekao: "Mi smo u opasnosti stva-ran- ja jedne sasma nove klase u Americi ... siromaha srednje klase, osoba koje su prisiljene uzeti druge poslove, zapasti duboko u dugovinu ili skrtariti na svakom dolaru". 0 ovoj primjedbi bivSeg pred-sjedni- ka bilo je komentara u gra-dansk- oj stampi, ali kao sto je uvijek slucaj kad se govori o sred-nj- oj klasi, umjesto bistrenja poj-mo- va imamo zamagljivanje. Raspravljaju6i o primjedbi biv-se- g predsjednika, jedan od komen-tator- a je priznao da "kadagod se u Sjedinjenim Drzavama govori o srednjoj klasi, tu se, naravno, naide na problem definicije". To je neizbjezivo, jer se k torn pitanju prilazl s pogresne to6ke gledista. Komentator veli da prosjedna ameri6ka obitelj ima prihod AW dohodak od neSto preko $15.000 godisnje. Medutim, tu je jako mnogo osoba kojezaraduju dva, pa бак i tri puta toliko, a imaju potes-koc- a da povezu kraj s krajem u slu6aju teske bolesti, rastu6e sta-nari- ne ili poreza na imanje, i teSkog tereta vis6g Skofovanja djece, veli taj novinar. Po njegovom tuma6enju, miliju-- ni obitelji s dohodkom od $20.000 do $40.000 mogle bi se smatrati po definiciji gosp. Forda kao siromasi srednje klase, koji su prisiljeni uzeti drugi porsao,, zapasti duboko , u dugovinu ili skrtariti na svakom, f dolaru, da bi mogli povezati kraj s krajem. Ovakovo tuma6enje vodi samo u cor-soka-k. Proturje6nosti su o6i-gled- ne, a ne moze se drugo ni o6ekivati kad se klasni polozaj pokuSava odrediti po ttohotku. Do ovakove kase neminovno dolazi kad se u istu torbu trpa tvorni6kog radnika, rudara, elektrifcara, plum-ber- a, zidara itd., zajedno s profe-sionalci- ma poput advokata, Iije6ni-k- a, apotekara, profesora, znanstve-nik- a itd. Akoprem ima visoko kvalificira-ni- h radnika koji zaraduju priblizno koliko i nekoji profesionalci nize kategorije, to nikako ne zna6i da oni spadaju u istu klasu. Katkada se desi da neki poslodavac, s jed-no- g ili drugog razloga u vodenju svoga poduze6a, zaradi manje nego nekoji radnici koje uposluje. To ipak ne zna6i da oni spadaju u istu klasu. в - Klasne oznake Klasna pripadnost moze se odre-- 1 diti jedino po odnosima pojedinaca prema sredstvima proizvodnje i raspodjele. Oni koji posjeduju ta sredstva — tvornice, rudnike, ze--5 Ijeznice i ostala prijevozna sred-- B stva, koji kontroliraju banke, velike I trgovine, agrikulturu i ostala priv-- redna poduzeca, i za proizvodnju razne robe uposluju radnike nadni- - баге, sa6injavaju klasu koju su 2 sociolozi ozna6ili kapitalistidkom, i tkoapjjetasltomklai sioskmori§k6oujaje rgaaspzoalasztieca--s1 nje profita. Klasa koja ne posjeduje sredstva I proizvodnje i raspodjele, ve6 jedino в radnu snagu — umnu i fizifiku — i ™i koja je za svoj zivotni opstanak prisiljena prodavati tu snagu onima 1 kojima je potrebna da bi svoje tvor- - nice, rudnike i ostala sredstva mogli iskoristiti za proizvodnju robe i sticanje profita, poznata je u socioloziji kao radnicka. Da su interesi ovih dviju klasa opre6ni i nepomirljivi, to je o6igledno u sva-kida§nj- em zivotu. Kao izraziti prim-je- r moze posluziti zu6na borba koja se prolih nekoliko mjeseci vodila izmedu rudara i vlasnika ugljokopa u Sjedinjenim Drzavama. To je ono sto sociologija smatra kao klasnu borbu. Gdje je onda srednja klasa i tko ju safcinjava? Samo po sebi je razumljivo da to mora biti ona klasa koja zauzimlje polozaj izme-du radni6ke i kapitalisti6ke, jer kako bi inace mogla biti огпабепа kao srednja? Tu klasu sa6injavaju u glavnom profesionalci raznih kate-gori- ja — Iije6nici, apotekari, advo-katj.'su- ci, profesori, znanstvenici, inzenjeri, mali trgovci, mali podu-zetnic- i, visi drzavni 6inovnici itd. To je dakle onaj drustveni sloj koji nije primoran da za svoj zivotni opstanak prodaje kapitalistima svoju radnu snagu, akoprem danas veliki broj znanstvenika, inzenjera i tehni6ara ne mogu viSe biti neovis-n- i od klase koja posjeduje ili kon-troli- ra sredstva proizvodnje i ras-podjele. Brojcana snaga Prema sluzbenoj statistici fed-erate vlade, uposlena radna snaga Sjedinjenih Drzava broji oko 90 milijuna ljudi. Prema izvjeStaju unijskog (sindikalnog) pokreta tu je joS kojih desetak milijuna bes-posieni- h. Umirovljenih radnika ima preko 20 milijuna. Ne rafcunaju6i milijune drugih na drzavnoj potpori (welfare), tu je najmanje 120 mili-juna pripadnika radm'6ke klase. Zene sa6injavaju oko 40 posto radne snage zemlje. Moramo do6i do zaklju6ka da pripadnika radni6-k- e klase zajedno sa zenama i djecom ima oko 200 milijuna. Kad setaj broj odbije od ukupnog broja pucanstva od kojih 230 milijuna, onda je jasno da radnicka klasa sacinjava veliku vecinu pu6anstva i da bi prema tome trebala imati odlucuju6u rije6 u upravljanju zem-Ijo- m. Od kojih tridesetak milijuna pucanstva koje sa6injava srednja i kapitalisti6ka klasa, na potonju otpada najmanji dio. lako posjedu-je sredstva proizvodnje i raspodje-le, kapitalisti6ka klasa (financijeri i industrijalisti) osje6a svoju malo-brojno- st i shva6a potrebu savezni-k- a da bi mogla uspjeSno vladati. Budu6i pripadnici srednje klase u usporedbi s radni6kom, ne pred-stavlja- ju odlu6uju6i faktor medu ukupnim brojem pu6anstva, o6ito je da su vladaju6i krugovi smatrali nuznim pridobiti podrSku tako-zvan- e radni6ke aristokracije. Da bi taj sloj kvalificiranijih radnika mog-li pridobiti, bilo je nuzno priznati im stanovite privilegije. Nije bilo dovoljno odvojiti ih od ostalih radnika samo visom nadnicom ili pla6om. Trebalo ih je obmanuti i uvjeriti kako oni zapravo spadaju u nesto visu klasu od radni6ke, jer prosje6no vise zaraduju. Obmanjivanje se nastavlja, a mora se priznati da i uspjeva. Nekoji pojedinci lako nasjedaju. Da bi sa6uvali svoju ргетоб, vla-daju- 6i krugovi — posjednici sred-stav- a proizvodnje i raspodjele, sluze se starim pravilom svih izrab-Ijiva5- a: "Podijeli pa vladajV |
Tags
Comments
Post a Comment for 000303