Nase Novine, June 07, 1978

              штшшшт'штшмштшШ£Ш
S
sEk ЛШВ' јШп 1И!1 мШГ fE fSHi oBi шКВ' lK ј с с! JBLJvlffipSI'
By Philip S. Foner
Professor of History, Lincoln University,
Pennsylvania
ggBOSm
As American as apple pie, May Day was
started in the United States during the fierce
struggle forthe 8-h- our work day. Now, as U.S.
trade unionists revive tho struggle for a shor-ter
work week there is renewed interest in
labor's traditional holiday. The following two
part article by tho noted labor historian,
Philip S. Foner, Professor of History at Lin-coln
University (Pa.) was prepared for the
1978 United Labor and People's May Day
committee.
Not enough people in the United States
know that May Day, the day on which world
labor demonstrates annually, originated in
this country. Yet the idea of May Day as the
international day of working class solidarity,
was born in the United States.
May Day is linked inextrably with the
battle for the eight-ho- ur work day. The
- eight-ho- ur work day was a major slogan of
the posf-Civ- il War American labor
movement.'The struggle for the eight-ho- ur
work day began in the 1860s and produced
some results. Six states adopted eight-hou- r
work laws by 1867. A number of city councils
enacted ordinances extending the eight-ho- ur
work day to their public employees. In June,
1868, Congress enacted the first eight-ho- ur
work 4aw in American history, granting the
eight-hou- r work day to government
employees.
These laws, however, were ineffectual.
The state laws did not provide any means of
enforcement, and the federal law was subject
to such varied interpretations that it did not
secure the eight-ho-ur work day for all
workers who were supposed to be covered.
Wages of federal workers were reduced as
the shorter work day was put into effect, and
the government took the position that the
eight-ho- ur work law did not affect
contractors on government jobs. State
measures also were emasculated by the
insertion of nullifying clauses. The Illinois
law, for example, was to be effective only
where there was "no special contract to the
contrary". After the passage of these laws
employers informed their workers that only
those who signed contracts agreeing to work
longer hours could retain their jobs. Finally,
with the onset of the 1873 panic, even the
eight-ho- ur work day gained by workers
through strikes was swept away.
Late in the depression years, however,
the eight-hou- r' movement revived. This time
the Labor Standard, published in Paterson,
New Jersey, by J. P. McDonnell, who had
been associated with Karl Marx and the
First. International in Europe, spearheaded
the drive. On July 21, 1878, the Labor
Standard published the song "Eight Hours",
which quickly became the official song of
the reyived eight-ho-ur movement. It went In
part:
We mean to make things over, we are tired
hoWofiutthor ilbfoafrroerthenonauougughghth;t; two live upon, and never an
We want to feel the sunshine, and we want
to smell the flowers;
We are sure that God has will'd it, and we
mean to have eight hours.
We're summoning our forces from the
shipyard, shop and mill.
- Chorus.
Eight bourse for work, eight hours for rest,
eight hours for what we will!
Eight hours for work, eight hours for rest,
eight hours for what we will!
,
In the early 1880's emphasis in the
struggle fouthe eight-ho- ur work day was
still on legislative action. But it soon became
obvious that, if labor was to secure the
shorter working day it would have to achieve
. it by its own power, by its ability to stop
work ahplants whose employers refused to
te 9
1
.
Vi
r V
VI
¥Hr "
grant the eight-ho- ur work day. At its 1884
convention, the Federation of Organized
Trades and Labor Unions of the United
States and Canada (organized in 1881 and
changing its name in 1886 to American
Federation oLLabor) .adopted an historic
resolution which asserted that "eight hours
shall constitute a legal day's labor from and
after May 1, 1886, and that we recommend
to labor organizations throughout this
district that they so direct their laws as to
conform to this resolution". The following
year the Federation repeated that an eight-hou- r
system was to go into effect on May
1, 1886.
In the months prior to May 1, 1886,
thousands of workers, skilled and unskilled
men and women, Black and white, native
and immigrant, organized and unorganized,
members of the Knights of Labor and of the
Federation, were drawn into the struggle for
the shorter working day. "There is an eight-ho- ur
agitation everywhere", John Swinton's
Paper, a leading labor weekly, reported in
mid-Apri- l, 18861 By that time almost a
quarter of a million industrial workers were
involved in the movement, and so powerful
was the upsurge that about 30,000 workers
had already been granted a nine or eight-hou- r
work day.
On May First, 1886, over 20,000 workers
gathered in New York's Union Square to hear
leading trade unionists and those friendly to
labor advance the demand for the eight-hou- r
work day. Thousands of other workers in the
city had turned out for the eight-ho- ur work
day. In Chicago alone} 400,000 workers went
out, and more than 45,000 were granted
a shorter working day without striking. A
Chicago paper reported that "no smoke
curled up from the tall chimneys of the
factories and mills and things had assumed
a Sabbath-lik- e appearance".
Chicago was the main center of the
agitation for a shorter day, and it was in this
city that the event took place that is always
associated with the origin of May Day. On
the night of May 4, 1886, a bomb was thrown
IntoM group of police who had began to
disperse a small crowd of workingmen at a
protest meeting in Maymarket Square on
Chicago's West Side. One policeman was
killed instantly, and several others died later
of their wounds. The police opened fire,
and before the Haymarket massacre ended,
several workers were killed and hundreds
wounded. . Hysteria swept the city and the nation.
Eight anarchists, leaders of the movement
for the eight-ho- ur work day, were indicted,
although there was no evidence linking them
with the bomb-throwin- g. They were tried and
convicted on the basis of their opinions.
Four were hanged on November 11, 1887 — Albert R. Parsons, August Spies, George
Engel, and Adolph Fischer. A fifth, Louis
Lingg, was probably killed by police while
in his cell.- - The others were sentenced to
imprisonment.
The Haymarket Affair and the general
employers counter-offensiv- e following May
1, 1886, halted but did not end the struggle
for the eight-ho- ur work day. At its 1888
convention, the A.F. of L. decided that all
efforts of organized labor should be directed
toward implementation of the eight-ho- ur work day on May 1, 1890.
for Tthhee ssetrtutignggleasfiodrethoef Meighat-yho- Fur irst as the day work day
was picked up by the labor movement in
Europe and other countries, and by 1890, ltahbeofri'srstdaoyf Minaymawnays cboeuinngtriecseleIbnraatdedditiaosn
to the United States. But it originated in this
country, and is one of American labor's
proudest contributions to the world labor
movement.
K
Л ,.Si ' 'Де1ЉЖЖЖ ,..wRJ№Afr4W №ЈжгЉ№Ф#№г.№№ .' A W j , '"gWSi ..' J1' "
. V, ' " лгждаШМЛШЉ'
'ШтШШтШпт'?- -
"a suncu klasle zvonl. Wleb u tltrau zvijezde. СНЕПН IE III ACE
I
II
''ШШШт№£}№тШШШ ' --' ШитГ U hvalospjevu zemlji misll postaju krv, MM Ш Ш _ ЖМШШ. III Mill
.-y-aw
# .
ti v. V .., ja.'—tr
- 4тшwјлга: 4?w
%& T
President Grant's proclamation reaffirming 8 hour day with no cut pay forfoderal workers.
Pravo na rad je pravo na iivot. Onaj tko pronadeisvoj rad, pronaSao je
sebe I smisao svojega iivota. Rad podstite misli i oplemenjuje, jer stvara-nj- e
je zadovoljstvo; on nlkad nije nuida, kao Sto se desto ieli reti (to je
proiziSlo iz klasnih shvadanja I odnosa prema radu),ve6 najvitalnija potreba
I duha I tijela. Volter (Voltaire) kaie da nas rad oslofyada triju vellklh zala:
dosade, poroka I oskudlce, a Tolstoj da je oslobadanje sama sebe od rada
— zlodin.
Povljest 6ovje6anstva zapravo I nle drugo do,povijest rada. Govjek
sebi nije nlkad dozvolio mogubnost trajnije pasivnqstl, jer je.to za njega
ve6a muka i teie nezadovoljstvo od najmukotrpnijeg rada. Dani Ispunjenl
radom su jedlnl pravl danl kad dovjek zalsta iivi punlnom svojeg bl6a, kad
potpuno otkrlva I spoznaje sebe. Gete je rekao: "Uvifek sam dosta mlad da
neSto uradlm".
Pjesnici su tu istlnu uvljek duboko osjedall.Zato su kroz cljelu
povijest knjiievnostl uvljek bill skloniji opjevavanitLiivota ispunjenog
radom, nego iivota u dokolicl. PrimjerI bi se mogli nabrajati od prvlh zaplsb
na babflonskim gllnenlm plodicama, pa do na&ih suvremenlka, Sto ovom
prlllkom nije mogude.
Namjera nam je da u ovom Izboru predstavimo samo nekoliko
pjesnika na§lh naroda kojl su svoje djelo posvetili radu.
Pjesnici nam naroda su, kao malo koji u svqjim opjevcima tako
6esto posezali za tematikom rada. Ta sedinjenica trebdjumaditi; uvjetovala
jujeprije svega kontinuirana socijalna ugnjetenost i obespravljenost naSlh
naroda, a zatlm, na§l su pjesnici mahom potjecali iz porodica i sredlna koje
su se izdriavale mukotrpnim radom, Hi su pak sami blli radnici.
Pjesma covjeka bez
posla
Miroslav KRLE2A:
Ogromna pitanja tcku oko menc danas, ko mulne
jesenjc vodc, ko maglona blatnu julra.
l jj so ra&tuccm danas po ulicama svim
i tako ko poplava tcccm, protjctcm i pjcvam
0 scGi danas, ko voda sto tcCc slijcpa u koritu
blatnom, ogromna, opasna, tamna.
Kroz gradove teccm, kroz daljine, i noslm scbc u scbi
i vnljam krvavc slulnjc
anove ko stare krpc, nebosklofto praznc, Irulc
pokojnc la.i,
Tco dvopapkar zvafiem vrijeme na svom vlastitom
grobu
i tetfem tako po zakonu svoje krvi po proznlm
njedrima svojim, kao pod maglenim ncbom,
ponlrem, rujem, tonem, promiCom, voljam se,
pjevam: smolavo, gusto, crno, ko usirena krv.
UtjcCu u mene snage Iz starih ranjavih rana,
1 tako topte pitanja danas, ko poplave, strava i tmlna;
nabrckli stihovl 5umc, krvavo fiume, ko pijani kucaj
blla, glavobolna zvonjavamozga 1 pasjl prcbiti jauK.
Prolazim tako pod odsjajima blljcdlm plinskih
svjctjljaka
1 ullcp mraCne punim ko kovfiegc pogrebne praznc
kretnjama svpjiro, .dUjanjom .svojim 1 sjononvsvog
febrllnog Uka,
i tako svjetlucam" jadno fosforpm pogleda nijemog,
ko ranjena riba u tmlnl mraCnoga dana,
a sve je mutno ko staklo sklopljcnog okna 1 sve jc
prazno ko ullca mrtvoga grada,
i sve je tvrd'o ko tuda'zablta vrata 1 crno ko Cctiri
posljednje daske.
:
in
a krv postaje radost i zanos i stvarnost,
i svaki osmijeh za6et u cvijetu, u maju,
u beskraju i nedogledu oticanja,
sjeme je livo. i vjedno na&e iS6ekivanje
u vjednom kretanju svijeta...
Gledamo u prevazidene klice sunca
I raduje nas jedno dugo sazrijevanje,
all I jedno drugo predugo nestrpljenje;
na оШсата svitanja tu je s nama.
Radamo se bez predrasuda 6udni,
hodamo svijetlim stazama u mraku,
kao opdinjeni zalaskom bijede,
ispitani svim pitanjima vjere i tajni,
izgladani odgovorom savjesti,
kao uzdignuti biserjem vlastitog truda,
a dolazimo ovdje da se zanimamo dutanjem,
radujemo imanjem i ponosimo gnuSanjem.
Pjesma i zubor. To 6e biti svijet bez konca.
Gle, posijani iznikoSe. Samonikli dospijeSe,
tako da je sav svijet u svijetlu maja.,1
Daniel Pixiades
VIN.TETA: D. STOJANOVICA - SIP A
Кобо RACIN
ВЕКЛ01 DUVANA
Na hladnom kantaru tufiem ga mere,
a moze li da se izmcrl lako
naS duvan — naSa-muka- ,
nas slani znoj!
Od tamne zore u jutrima letnjim
do kasno doba u vefceri zlmske
on..pohU)pnp,pj[jp(vu(tunu.-naSu- , . ,„
i wioj, 1 kJv i snagu nam.celu, ,,
?-ги;1тат,рг-
ау{1,8уа,Дјча„ђ(Ја
l zutu goscu u grudi nam nosi.
U jutrima rosnim, u zorama sveiim x
pognutl, umorni, po poljlma rodnim
oSamudcni mi ga bercmo.
List pc list kidaj, list po list nizl,
list po list prevrdi, pritlskuj,
list po list neznd i tu2no sreduj,
i dugu od niza kapljica znoja
i nadu s kletvama i zelonim jadom .
s tvrdim pogledom u o6Ima mqtnim
po neZnom Ибби zlatno2utom
gorku prifiu oklotom zivotu
nunizl bezglosnu, a tako jasnu.
Oton 2UPANCIC
PJESMA KOVACA
Ml. Sto.nas kovafia ima, kovat cemo svi,
kovat cemo svoja srca, kovat zna&aj svoj,
kako nam zvufie duSe, slu§at demo mi —
ZaSto? ,
Pod Cekldem s-- г mo2da oglasi nam poj
srca, fito je skovano od bronce,
pjevat ce nam, zvati kao zvonce
da skupimo se oko njega radosni.
Syl: — crni rudari iz Idrije i Trbovlja,
s toplonica Gorenjske, iz Kaple i Borovlja,'
od Nabrezlne bijeli kamenari,
devinski opaljeni ribari,
пароГа-gol- i nosafii Iz tr56anske hike — Ceta,
kao da je kiparu pobjegla netom ispod dlijeta
vi, zgrbljcni tkaCi od razboja, strojari
smradni, zavitl u vonj oStre tvari,
i vl, fito meljete.kruh, mlinari, --,. zidari iz Renfce, 5envi§ki stolari," Solkanci,
'drvarl iz Sume i vi, Sto treset vozite. Izanei,
seljace. ti §to ore£ i slozno s volom radiS,
stajerski rudaru, ti §to nas vlnom sladi§.
i ti, olovom trovani, ugaslog oka slagaru
i ti, s4o mirnou vir gledaS. savinjski splavarju,.
Vipavce brbljivi. zami§ljeni briski kolonu,
svi vi sto poznajete na okovima sponu,
vi Sto brizno sagnuti naprijed gledate more,"
brodari, ladu u nove usmjerite zore...
DobriSa CESARlC
,р" ' аЗИ Ж2--Т tnUv. "S BIT Дил-UU-I
ZIDARI 1Ж
VINJETA : А.
Onoga dana dogradismo krov,
Visok i pristao.
Pala je kiSa i polila krov:
On je blistao.
Oprasmo ruke. Sjedosmo ruCat.
A pri objedu
Pogledasmo Cesto na blistav krov —
Na naSu pobjedu.
STROFEZARADNIKE
(Zemljacima na poslu negde u tudini)
Imam drugove, imaju posao.
To su bogovl, pobunjena braca;
Zemaljska krv slknula visoko,
Crna nas ptica
Preseca.
U gradove, u neiscrpne vatre,
Sliva se radno vreme.
Prvi put ti kaiem, ljubavi,
Crna nas ptlca
Preseca.
Dragan Kolundilla
(Iz zbirke Ostavleno svetlo, Nollt, Beograd 1977)
№&8ШШВ8Ш®ј S.'A. атт% . ?IiSi? W -- " U 'i.'
л%
JEREMICA —
najcrnji
v
IiI
J
1I
I
I
Govore6i na nedavnom banketu
American Enterprise Instltute-a- ,
bivsi predsjednik Gerald R. Ford je
rekao: "Mi smo u opasnosti stva-ran- ja
jedne sasma nove klase u
Americi ... siromaha srednje klase,
osoba koje su prisiljene uzeti
druge poslove, zapasti duboko u
dugovinu ili skrtariti na svakom
dolaru".
0 ovoj primjedbi bivSeg pred-sjedni- ka
bilo je komentara u gra-dansk- oj
stampi, ali kao sto je
uvijek slucaj kad se govori o sred-nj- oj
klasi, umjesto bistrenja poj-mo- va
imamo zamagljivanje.
Raspravljaju6i o primjedbi biv-se- g
predsjednika, jedan od komen-tator- a
je priznao da "kadagod se u
Sjedinjenim Drzavama govori o
srednjoj klasi, tu se, naravno,
naide na problem definicije". To je
neizbjezivo, jer se k torn pitanju
prilazl s pogresne to6ke gledista.
Komentator veli da prosjedna
ameri6ka obitelj ima prihod AW
dohodak od neSto preko $15.000
godisnje. Medutim, tu je jako
mnogo osoba kojezaraduju dva, pa
бак i tri puta toliko, a imaju potes-koc- a
da povezu kraj s krajem u
slu6aju teske bolesti, rastu6e sta-nari- ne
ili poreza na imanje, i
teSkog tereta vis6g Skofovanja
djece, veli taj novinar.
Po njegovom tuma6enju, miliju-- ni
obitelji s dohodkom od $20.000
do $40.000 mogle bi se smatrati po
definiciji gosp. Forda kao siromasi
srednje klase, koji su prisiljeni
uzeti drugi porsao,, zapasti duboko
, u dugovinu ili skrtariti na svakom,
f dolaru, da bi mogli povezati kraj s
krajem.
Ovakovo tuma6enje vodi samo u
cor-soka-k. Proturje6nosti su o6i-gled- ne,
a ne moze se drugo ni
o6ekivati kad se klasni polozaj
pokuSava odrediti po ttohotku. Do
ovakove kase neminovno dolazi
kad se u istu torbu trpa tvorni6kog
radnika, rudara, elektrifcara, plum-ber- a,
zidara itd., zajedno s profe-sionalci- ma
poput advokata, Iije6ni-k- a,
apotekara, profesora, znanstve-nik- a
itd.
Akoprem ima visoko kvalificira-ni- h
radnika koji zaraduju priblizno
koliko i nekoji profesionalci nize
kategorije, to nikako ne zna6i da
oni spadaju u istu klasu. Katkada
se desi da neki poslodavac, s jed-no- g
ili drugog razloga u vodenju
svoga poduze6a, zaradi manje
nego nekoji radnici koje uposluje.
To ipak ne zna6i da oni spadaju u
istu klasu.
в - Klasne oznake
Klasna pripadnost moze se odre-- 1
diti jedino po odnosima pojedinaca
prema sredstvima proizvodnje i
raspodjele. Oni koji posjeduju ta
sredstva — tvornice, rudnike, ze--5
Ijeznice i ostala prijevozna sred-- B
stva, koji kontroliraju banke, velike I trgovine, agrikulturu i ostala priv--
redna poduzeca, i za proizvodnju
razne robe uposluju radnike nadni- -
баге, sa6injavaju klasu koju su
2 sociolozi ozna6ili kapitalistidkom,
i tkoapjjetasltomklai sioskmori§k6oujaje rgaaspzoalasztieca--s1
nje profita.
Klasa koja ne posjeduje sredstva
I proizvodnje i raspodjele, ve6 jedino
в radnu snagu — umnu i fizifiku — i
™i koja je za svoj zivotni opstanak prisiljena prodavati tu snagu onima
1 kojima je potrebna da bi svoje tvor- -
nice, rudnike i ostala sredstva
mogli iskoristiti za proizvodnju
robe i sticanje profita, poznata je u
socioloziji kao radnicka. Da su
interesi ovih dviju klasa opre6ni i
nepomirljivi, to je o6igledno u sva-kida§nj- em zivotu. Kao izraziti prim-je- r
moze posluziti zu6na borba koja
se prolih nekoliko mjeseci vodila
izmedu rudara i vlasnika ugljokopa
u Sjedinjenim Drzavama. To je ono
sto sociologija smatra kao klasnu
borbu.
Gdje je onda srednja klasa i tko
ju safcinjava? Samo po sebi je
razumljivo da to mora biti ona
klasa koja zauzimlje polozaj izme-du
radni6ke i kapitalisti6ke, jer
kako bi inace mogla biti огпабепа
kao srednja? Tu klasu sa6injavaju u
glavnom profesionalci raznih kate-gori- ja
— Iije6nici, apotekari, advo-katj.'su- ci,
profesori, znanstvenici,
inzenjeri, mali trgovci, mali podu-zetnic- i,
visi drzavni 6inovnici itd.
To je dakle onaj drustveni sloj koji
nije primoran da za svoj zivotni
opstanak prodaje kapitalistima
svoju radnu snagu, akoprem danas
veliki broj znanstvenika, inzenjera i
tehni6ara ne mogu viSe biti neovis-n- i
od klase koja posjeduje ili kon-troli- ra
sredstva proizvodnje i ras-podjele.
Brojcana snaga
Prema sluzbenoj statistici fed-erate
vlade, uposlena radna snaga
Sjedinjenih Drzava broji oko 90
milijuna ljudi. Prema izvjeStaju
unijskog (sindikalnog) pokreta tu
je joS kojih desetak milijuna bes-posieni- h.
Umirovljenih radnika ima
preko 20 milijuna. Ne rafcunaju6i
milijune drugih na drzavnoj potpori
(welfare), tu je najmanje 120 mili-juna
pripadnika radm'6ke klase.
Zene sa6injavaju oko 40 posto
radne snage zemlje. Moramo do6i
do zaklju6ka da pripadnika radni6-k- e
klase zajedno sa zenama i
djecom ima oko 200 milijuna. Kad
setaj broj odbije od ukupnog broja
pucanstva od kojih 230 milijuna,
onda je jasno da radnicka klasa
sacinjava veliku vecinu pu6anstva i
da bi prema tome trebala imati
odlucuju6u rije6 u upravljanju zem-Ijo- m.
Od kojih tridesetak milijuna
pucanstva koje sa6injava srednja i
kapitalisti6ka klasa, na potonju
otpada najmanji dio. lako posjedu-je
sredstva proizvodnje i raspodje-le,
kapitalisti6ka klasa (financijeri i
industrijalisti) osje6a svoju malo-brojno- st
i shva6a potrebu savezni-k- a
da bi mogla uspjeSno vladati.
Budu6i pripadnici srednje klase
u usporedbi s radni6kom, ne pred-stavlja- ju
odlu6uju6i faktor medu
ukupnim brojem pu6anstva, o6ito
je da su vladaju6i krugovi smatrali
nuznim pridobiti podrSku tako-zvan- e
radni6ke aristokracije. Da bi
taj sloj kvalificiranijih radnika mog-li
pridobiti, bilo je nuzno priznati
im stanovite privilegije. Nije bilo
dovoljno odvojiti ih od ostalih
radnika samo visom nadnicom ili
pla6om. Trebalo ih je obmanuti i
uvjeriti kako oni zapravo spadaju u
nesto visu klasu od radni6ke, jer
prosje6no vise zaraduju.
Obmanjivanje se nastavlja, a
mora se priznati da i uspjeva.
Nekoji pojedinci lako nasjedaju.
Da bi sa6uvali svoju ргетоб, vla-daju- 6i
krugovi — posjednici sred-stav- a
proizvodnje i raspodjele,
sluze se starim pravilom svih izrab-Ijiva5- a:
"Podijeli pa vladajV