000416 |
Previous | 10 of 19 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
'wwuwasjsW'jtirawfiiS.., пшгттчт&уш&тжШкшм&мАЧмм; Г "UrttriWilUt. - itWrittvw! њ June 29, 1977 June 29, 1977 шншшиијјмшгп '"'' иЧМјД PiSe: Anton Kostelac Mnogi nasi ljudi koji nekoliko zadnjih godina dolaze na proslave Kanadsko-Jugoslavensko- g Dana u Weilandportu nisu, sticajem okol-nost- i, upoznati sa licnoScu majora Jonesa, velikog prijatelja jugosla-venski- h naroda, nacijem imanju se okupljaju svake godine. Stoga smatramo za potrebno da in upoznamo sa biografijom pokoj-no- g majora Jonesa, a na drugom mjestu u ovom broju i sa histori-jo- m "Beograd farme", kao i sa tra-dicionaln- om proslavom usko pove-zano- m sa zivotom i radom ovog covjeka. William Morris Jones je roden 23. augusta 1895. u Digbyju, za-pad- na Nova Scotia, od oca Frank Jonesa, vrhovnog drzavnog odvje-tnik- a, i majke Margaret Milligan, rodene Douglas, iz Stanleyja, New Brunswick. Djetinjstvo i mladost proveo je u krScanskom naselju Indijanaca i Crnaca u Bear Riveru (Nova Scotia), neobicno zavoljevSi te ljude. Stoga je, vjerojatno, i mastao, joS od rane mladosti, o lijecnickom pozivu i misionarstvu negdje u Africi. AN, 1914. umjesto na studiju, mladic se je naSao u ratu u Francuskoj. Zrtvujuci sve svoje nade i snove, odlucio je da pode u rat, ali ne prosto zbog ratovanja, nego iz principa, iz licnih pobuda i nazora. Rotovima se, znao je predobro, nisti sve ono sto je covjeku najmi-l- i je, i on se pobunio, krenuo je "u rat za okoncanje svih ratova", kako se je tada govorilo. U vojsku se je prijavio u augustu iste godine, a Gospoda He-len Jones poz- - dravlja udesni- - ke proslave. ; ,4; vec u septembru krenuo sa jednom novoskotskom pukovnijom, pod zapovjednistvom pukovnika Robe-rtson- a, za Englesku. Kod Ypresa je dozivio svoje prvo vatreno krStenje. Zatim su slijedili — Festubert, Givenchy, Cuinchy, pa Ploegsteert i Messines, gdje je zaradio svoje prvo odlikovanje (Distinguished Conduct Medal). U Junu 1916. u bici za Observatory Ridge ozbiljno je ranjen (u koljeno zbog 6ega je do kraja zivota pomalo hramao), a nakon oporavka u Engleskoj povra-ti- o se u Francusku, samo da bi ucestvovao u zavrSnim borbama za Vimy Ridge, tj. u aprilu 1917. bici kod Loosa ponovo je ranjen, gubi jedno oko i po drugi put je odliko-va- n (prima tzv. "Bar", Sto se doda-j- e prvom odlikovanju) i unaprijeden u oficira. I opet je slijedio oporavak u Engleskoj, gdje je torn prilikom polozio oficirski kurs, u Bexhillu. Po ponovnom povratku u Francus-ku, augusta 1918. pridodan je ka-nadsk- om Vrhovnom Stabu u Soa-min- u. U Denainu postaje zamjenik komandanta mjesta, a zatim i Monsa, neposredno po osvajanju tog mjesta. Poslije toga je prosli-jedi- o prema Rajni, sa svojom starom pukovnijom. Pet puta ranjavan i pun oziljaka, vratio se u Kanadu u januaru 1919. Potom je nekoliko mjeseci radio kao izaslanik u Neil's Harboru, na Cape Breton Islandu, a zatim se upisao na Dalhousie sveufciliSte u Halifaxu, u septembru 1919. joS uvijek rijesen da sa lijecnickim zva-nje- m krene kao misionar u Afriku. Godine 1920. prevodi uspjeSan stu-dents- ki Strajk na svojem sveuciliS-tu- , ali jos iste godine, iz ekonom-ski- h razloga, bio je prinuden da prekine studij i potrazi zaposlenje. Radio je nekoliko godina u tvomici papira u Kenogamiu, Quebec. Tu je osnovao prve muSke i zenske cete izvida6a (The Scouts), pa vodide, i svestrano uCestvovao u zivotu te komune, podufiavajuci pored svega toga joS i nekoliko maturanata. 1926. vratio se na studij, za gr6ki i latinski, u Torontu, ali je 1927. bio najzad prinuden da prekine Skolo-vanj- e. Zatim se zaposlio kao agent u trgovini nekretninama, a kasnije, kroz zle godine ekonomske krize, odrzavao vlastitu firmu "Jones Realty Service, 21 King ST. E., Toronto", baveci se prodajom in-dustrijs- kog zemljiSta. U to je vrijeme, 1935. ozenio Helen Lillian Scott, iz Hamiltona, koja je studi-ral- a medicinu na torontskom sveu-SiliSt- u. Svoj brafini zivot smatrao je najljepSim 6ovje6jim iskustvom. A uSao je u brak sa spoznajom da je jos jedan rat neminovan, buduci da moraine snage svijeta nisu bile uravnotezene, te, dode li do rata, on ce se zacijelo morati vratiti u borbu. Kad je 1939. rat najzad poceo, nadobudni Jones je dvaput iSao u Ottawu, jer mu je nedostatak jednog oka bila ozbiljna prepreka pri stupanju u vojsku. Kod treceg pokuSaja, uz pomoc starog prijate-lja Sir Richarda Turnera, uspio se suociti sa pukovnikom Ralstonom, ministrom vojske. Nakon jedno- - i . дкчз~ лпа - ,i .. .t -- , ЂшШк1.. ,..jfcwio4 Ж. 'Шч£ т$ЈШШ& vyyiitiwmt.--WUU- - ШШИтЈЛМмтмиткмивтиштшитштмншшЈ $Ш$П1ггШ Ш&ј-А""''--" Д;!, Ш'™1"---' w fcLMlPaBSaiAN1 ",'-"4™УE~Uf'WGMWWm'fw'#%-3 - i - ' "M , №?%?'' W: t№enmixvm,tp№mxnmmttmn,m"1 ' H '""'' ' 'i 5 ¥ fttr "fV ЉШиУЛкЛвлЛЦЛлШ V DAY ТУ "— _ , - . Ш4А ~rrw:i№ е t '.9Ш- -' -- £" iiniy '" Y'm + i ' j U №L '??', £.jfts.tJJ£.i&-J- . Ik (4 j --J: ' шшшжJmшјжmшг£mmшvi'лiШшжLJш' шш.wШкшшжшшшштвшжwтшJMуткм жшшштшттхж Susret majora Jonesa I predsjednlka Tita u Beogradu. satne prepirke pukovnik je povikao: — Hocete u pllote-lovce- ? Boga-m- i, ne bih ja s vama poletio! — A ja vas, bogami, ne bih ni pozvao, gospodine! — slijedio je odgovor. Na kraju je bio definitivno odbi-je- n i naprosto mu je prekipjelo kad su dodali da bi kao jednooki bio neopravdan rizik za drzavnu blagaj-nu- . Shvatio je da nece moci rato-va- ti pored svojih zemljaka pa se, sa nekoliko sendvica u torbi, uputio u Montreal, u namjeri da dopre do Engleske. Uspio je da ga kapetan trgovackog broda S.S. Darcoila, Anderson, iz Glasgowa, primi kao mornara, po§to mu se jedan clan posade utopio dan ranije. Stigavsi tako u Barry Docks, Wales, primio je najprije englesko drzavljanstvo, pa je produzio za London, do Glav-no- g Staba zrakoplovstva. Bitka za Englesku bila je u punom jeku, a on je morao 6ekati na rjeSenje komisije, pa je u meduvremenu pomagao popravljati oStecene tvor-nic- e. Krajem februara 1941. u Torquayu, bio je zaduzen da obu-6av- a nekih pedesetak vojnih osma-tra6- a. No, nakon nekoliko mjeseci, uradivSi svoj posao, bio je preko-mandova- n na Srednji Istok, stigav-S- i u Kairo u septembru 1941. Kroz slijedecih sest mjeseci sluzio je kao oficir na Cipru, izgradujuci obranu te baze. Otuda je bio pridodan, po istom poslu, zrako-plovn- oj grupi 205, u zapadnoj Sahari, pod zapovjednistvom ko-mod- ora Gayforda. Tu je ostao kroz citavu 1942. godinu. Zbog odli6ne Seme obrane na Treaty Roadu, na40-to- m kilometru zapadno od Aleksandrije, vojni savjet u Kairu mu je ponudio prijelaz iz zrakoplovstva u pjeSadi-ju- . U meduvremenu ga je pukovnik Kinmount, adutant glavnog zapo-vjedni- ka u Kairu, upitao da li bi кжшш '.-- . ..A Штж "Ш. htio biti padobranac. Odgovorio je potvrdno. A nakon dvomjesecnog vjeZbanja u skakanju padobranom i diverziji (februar i mart 1943.) u Haiti i Ramath-David- u, nedaleko Jeruzalema, povratio se u Kairo. Upitan da li bi htio ici u Jugoslavi-ju- , odgovorio je: — ZaSto ne, kao i bilo kamo. 0 Jugoslaviji je znao malo: njen geografski polozaj i to da je po Ver-sajsko- m ugovoru postala drzava, pod kraljom Aleksandrom. Saop-cen- o mu je da u Jugoslaviji postoji pokret otpora, protiv okupatora Nijemaca i Talijana; da se malo Sta o tome zna, i da saveznicka koman-d- a na Sredozemlju zeli da usposta-v- i vezu s tim pokretom. — Je li to narodni pokret? — pi-ta- o je Jones. — Vjerujemo da jest, — bio je odgovor, — ali vrlo malo znamo o njemu. Tek poneSto, sto smo mogli saznati od nasih zarobljeni-k- a koji su se vracali preko Jugosla-vij- e i izjavljivali da su bili vodeni, sticeni i hranjeni po clanovima tog pokreta. Nazivaju se "partizani-ma"- . 1 dali su mu izvjestan broj takvih izjava na ogled. U meduvremenu su bile obavlje-n- e formalnosti oko njegovog prije-laz- a u pjesadiju, sa cinom podna-rednik- a, a zatim je brzinom kojom se izdaju vojne naredbe bio unapri-jeden u 6in majora. Kad je zatrazio da nosi uniformu svoje stare puko-vnij- e (Black Watch), general-majo- r Rennie mu je rekao: — Mozete, ali sada ste 6lan kra-Ijevs- ke pukovnije, a ne one kanad-sk- e. Pridodan Vojnoj operaciji br. 4 (povjerljivom vojnom odjelu minis-tarstv- a vanjskih poslova) imeno-va- n je potom "Prvim Sefom save-zni6- ke vojne misije kod jugosla-venski- h partizana", sa Cinom majo-ra. A posto je primio upute, upucen je oko 10. maja 1943. na aerodrom Derna u Sjevernoj Africi, da ceka na pogodno vrijeme za skakanje padobranom. Sa njim je, kao pomocnik, iSao A. Hunter, kapetan britanske vojske. Nesto ranije, u aprilu, u Jugo-slavij- u su se spustila tri na§a iseljenika u kanadskoj vojsci, nare-dni- ci Aleksandar Simic, Pavle Pavli6 i Petar Erdeljac. Svi su bili izvjezbani radio-telegrafi- sti i diver-zant- i, a spustili su se "naslijepo" Sto je bilo vrlo riskantno, te je major Jones smatrao da njima pripada najveca zasluga za uspos-tavljan- je veze izmedu saveznika i jugoslavenskih partizana. StigavSi sretno medu partizane, priredili su teren za dolazak britanskih oficira. U ponoci 19. maja 1943. savez-ni6-ki avion dugoprugaS "Libera-tor", Sto je doletio iz Afrike, okru-zi- o je nekoliko puta nad Zagrebom pa, ispustivSi nekoliko vreca pro-pagandn- og materijala, okrenuo na jug. Nad PlaSkim, uocivSi ispod sebe u mraku vatre rasporedene u obliku slova "T", isko6io je iz avio-n- a kapetan Hunter. Za njim su puS-ten- a joS dva padobrana, o kojima je visio eksploziv, namijenjen za ru-Se- nje jednog mosta. Nad slijede-6i- m vatrenim znakom, u obliku slova "N", naime, nad Krbavskim poljem, isko6io je u tamu major Jones. Sretno i lagano dotakavSi tie, oslobodio se konopaca i padobra-na i, tek Sto je dzepnom lampicom dao pilotu znak da je sve u redu, kad se pred njim stvori spodoba s puSkom. — Zdravo druze! — rekao je major, a to je ujedno bilo sve Sto je znao i mogao reci na naSem jeziku. — Zdravo! — od vratio mu je mlad partizan i pristupio mu. Zagrlili su se. U tren oka, kao da su iz zemlje nicali, okupili su se i ostali parti-zan- i, a snjima i narednik Simic. Pozdravljanju i rukovanju, 6inilo se, nece biti kraja, a kad su poku-pi- li ekipaz Sto je za majorom bio spuSten drugim padobranima, kre-nu- li su jednim starim dizel kamio-no- m do sela Bijelopolja. Major se putem cudio zbog vozila na putu u oba smjera, materijala, vojske, neprekidnog vojnickog vrzmanja. A kad su pojahali konje i produzili kroz noc u sumu, 6udio se pred-straza- ma koje su uzvikivale "Stoj", propustale ih dalje, samo da ih opet netko doceka s tim neobifinim povikom. Onda se kroz drvede ukazala zgrada, elektricno svjetlo, na ulazu straza. U sobi u koju su ga uveli docekao ga je oficir u njemackoj uniformi i na besprijekornom en-glesk- om pozelio mu dobrodoSlicu. Predstavio se je — kapetan Mano- - la. Major i dalje gleda i cudi se. U prostoriji zvrci telefon, ulaze i izlaze partizani, raportiraju, sve strogo-ozbiljn- o, vojnidki; mlada partizanka u uniformi donosi im veceru; za lezaj prava postelja, ciste bijele plahte... Odakle sad to? Kako? NiSta od svega toga on nije o6ekivao... Sutradan je imao prvu konferen-ciju- . Upoznao se sa drom Bakari-ce- m, Ivom Rukavinom, politiCkim komesarom i komandantom Glav-nog staba Hrvatske. Drugovi Mano-l- a i Simic prevode dok major govori. DoSao je, kaze im, prven- - stveno da izvidi situaciju na Balka-n- u, da dozna tko se stvarno suprot-stavlj- a okupatoru. Istovremeno se nada da ce moci prikupljati vazne podatke o naci-faSisticki- m snaga-m- a na Balkanu, za svoju komandu. Tek sada se major zaprepaS6u-je- , kad mu partizani iznose podat-ke o stvarnom opsegu i operacija-m- a snaga NOV i POJ. Gotovo pe-des- et posto teritorije je u njihovim rukama, udarne snage pokreta broje oko 150,000 boraca, po raz-ni- m dijelovima zemlje, vezu6i uza se tridesetak neprijateljskih divi-zij- a, nanoseci im danomice ozbilj-n- e udarce. Tako, dakle, 6udi se major, a nitko u inozemstvu ne zna niSta o tome. A kad se malo bolje upoznao s na6inom partizanskog ratovanja, 6udenje je preSlo u divljenje, jer sve Sto ti ljudi imaju oduzeto je neprijatelju, takorekud golim ruka-ma. Upoznaje se i s tajnom opstan-k- a partizana, ali i to je jednostav-n-o — podrzava ih gotovo 6itav na-ro- d. Bez naroda se ne bi moglo. Cak i djeca sudjeluju na ovaj ili onaj na6in. Major obilazi, pita i saznaje, i svjedok je ne6uvenog drugarstva, pozrtvovnosti, nadljud-ski- h napora u borbi sa poteSkoca-m- a sa kojima su ti ljudi suodeni. Sve to ga i dalje zaduduje i zanosi. Vidi kako zlopate, stradavaju, a u njih nema ni suza ni sentimental-nost- i. Kazu mu: partizani su, bore se za slobodu, vrSe svoju duznost. Sest punktova na koje se je mogao javljati major Jones je obasipavao depeSama, izvjeStaji-m- a, koji su izgledali nevjerojatni. Urgirao je, telegrafisti su neumor- - no radili, a puktovi Sutjeli, ogluSili se. Tako je bilo tjednima, nastupio je vec i drugi mjesec, pa joS niSta. A kad su se poceli odazivati — misljenja su bila podijeljena i uglavnom bez rezultata. U meduvremenu ga dr Bakaric poziva na put. — Majore, — kaze, — ho6ete li s nama u Otocac? Major pristaje, sjedaju u neki stari "Fiat" i krecu. A kad su stigli na cilj i on vidio u cemu je stvar, zaprepastio se, zabrinuo. — Pa to je previSe! — govorio je. — To ne biste smjeli ciniti — osnivati vladu, parlament, usred ovog kaosa! Ne, sad mi pogotovo пебе niSta vjerovati! Ali, prisustvovao je zasjedanju ZAVNOH-a- , upoznao i stekao nove drugove, izmedu ostalih Nazora, Gregorica, Kardelja (slovenskog delegata). Poslije Sest tjedana kre-nuo je za Sloveniju, gdje je i ostao sve do odlaska u Italiju. JoS pred odlazak u Sloveniju major Jones je predlagao i urgirao da u Jugoslaviju dode general Anderson sa Sredozemlja, ali uzalud. Improvizirao je sa partiza-nim- a i jedan aerodrom (za budu6a slijetanja aviona), ali ni od toga nije bilo niSta. Noci i no6i su lozili vatre, iScekujuci avione koji su tre-ba- li donijeti materijal Sto ga je trazio, a avioni nisu stizali... U Sloveniji je naSao istu takvu partizansku organizaciju, i ponovo ga cudi i prozimlje sve Sto vidi i dozivljava. On i dalje Salje izvjeSta-j-e, ali bez osobitog rezultata. Neki Ш-Тт- Шг . ШВДЈ}ШМШ1К.ПШ' W&mt&iey: ij.v:r: - (Nastavak na st. 12) ; ''&Ш ;. гЖ'Ч--- Ш ' . л $Ш?У l ' i® ШниСТГЗиУмЗДЗДЈ™ &" ''-- ''''''$' '
Object Description
Rating | |
Title | Nase Novine, August 24, 1977 |
Language | sr; hr |
Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
Date | 1977-06-29 |
Type | application/pdf |
Format | text |
Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
Identifier | nanod2000026 |
Description
Title | 000416 |
OCR text | 'wwuwasjsW'jtirawfiiS.., пшгттчт&уш&тжШкшм&мАЧмм; Г "UrttriWilUt. - itWrittvw! њ June 29, 1977 June 29, 1977 шншшиијјмшгп '"'' иЧМјД PiSe: Anton Kostelac Mnogi nasi ljudi koji nekoliko zadnjih godina dolaze na proslave Kanadsko-Jugoslavensko- g Dana u Weilandportu nisu, sticajem okol-nost- i, upoznati sa licnoScu majora Jonesa, velikog prijatelja jugosla-venski- h naroda, nacijem imanju se okupljaju svake godine. Stoga smatramo za potrebno da in upoznamo sa biografijom pokoj-no- g majora Jonesa, a na drugom mjestu u ovom broju i sa histori-jo- m "Beograd farme", kao i sa tra-dicionaln- om proslavom usko pove-zano- m sa zivotom i radom ovog covjeka. William Morris Jones je roden 23. augusta 1895. u Digbyju, za-pad- na Nova Scotia, od oca Frank Jonesa, vrhovnog drzavnog odvje-tnik- a, i majke Margaret Milligan, rodene Douglas, iz Stanleyja, New Brunswick. Djetinjstvo i mladost proveo je u krScanskom naselju Indijanaca i Crnaca u Bear Riveru (Nova Scotia), neobicno zavoljevSi te ljude. Stoga je, vjerojatno, i mastao, joS od rane mladosti, o lijecnickom pozivu i misionarstvu negdje u Africi. AN, 1914. umjesto na studiju, mladic se je naSao u ratu u Francuskoj. Zrtvujuci sve svoje nade i snove, odlucio je da pode u rat, ali ne prosto zbog ratovanja, nego iz principa, iz licnih pobuda i nazora. Rotovima se, znao je predobro, nisti sve ono sto je covjeku najmi-l- i je, i on se pobunio, krenuo je "u rat za okoncanje svih ratova", kako se je tada govorilo. U vojsku se je prijavio u augustu iste godine, a Gospoda He-len Jones poz- - dravlja udesni- - ke proslave. ; ,4; vec u septembru krenuo sa jednom novoskotskom pukovnijom, pod zapovjednistvom pukovnika Robe-rtson- a, za Englesku. Kod Ypresa je dozivio svoje prvo vatreno krStenje. Zatim su slijedili — Festubert, Givenchy, Cuinchy, pa Ploegsteert i Messines, gdje je zaradio svoje prvo odlikovanje (Distinguished Conduct Medal). U Junu 1916. u bici za Observatory Ridge ozbiljno je ranjen (u koljeno zbog 6ega je do kraja zivota pomalo hramao), a nakon oporavka u Engleskoj povra-ti- o se u Francusku, samo da bi ucestvovao u zavrSnim borbama za Vimy Ridge, tj. u aprilu 1917. bici kod Loosa ponovo je ranjen, gubi jedno oko i po drugi put je odliko-va- n (prima tzv. "Bar", Sto se doda-j- e prvom odlikovanju) i unaprijeden u oficira. I opet je slijedio oporavak u Engleskoj, gdje je torn prilikom polozio oficirski kurs, u Bexhillu. Po ponovnom povratku u Francus-ku, augusta 1918. pridodan je ka-nadsk- om Vrhovnom Stabu u Soa-min- u. U Denainu postaje zamjenik komandanta mjesta, a zatim i Monsa, neposredno po osvajanju tog mjesta. Poslije toga je prosli-jedi- o prema Rajni, sa svojom starom pukovnijom. Pet puta ranjavan i pun oziljaka, vratio se u Kanadu u januaru 1919. Potom je nekoliko mjeseci radio kao izaslanik u Neil's Harboru, na Cape Breton Islandu, a zatim se upisao na Dalhousie sveufciliSte u Halifaxu, u septembru 1919. joS uvijek rijesen da sa lijecnickim zva-nje- m krene kao misionar u Afriku. Godine 1920. prevodi uspjeSan stu-dents- ki Strajk na svojem sveuciliS-tu- , ali jos iste godine, iz ekonom-ski- h razloga, bio je prinuden da prekine studij i potrazi zaposlenje. Radio je nekoliko godina u tvomici papira u Kenogamiu, Quebec. Tu je osnovao prve muSke i zenske cete izvida6a (The Scouts), pa vodide, i svestrano uCestvovao u zivotu te komune, podufiavajuci pored svega toga joS i nekoliko maturanata. 1926. vratio se na studij, za gr6ki i latinski, u Torontu, ali je 1927. bio najzad prinuden da prekine Skolo-vanj- e. Zatim se zaposlio kao agent u trgovini nekretninama, a kasnije, kroz zle godine ekonomske krize, odrzavao vlastitu firmu "Jones Realty Service, 21 King ST. E., Toronto", baveci se prodajom in-dustrijs- kog zemljiSta. U to je vrijeme, 1935. ozenio Helen Lillian Scott, iz Hamiltona, koja je studi-ral- a medicinu na torontskom sveu-SiliSt- u. Svoj brafini zivot smatrao je najljepSim 6ovje6jim iskustvom. A uSao je u brak sa spoznajom da je jos jedan rat neminovan, buduci da moraine snage svijeta nisu bile uravnotezene, te, dode li do rata, on ce se zacijelo morati vratiti u borbu. Kad je 1939. rat najzad poceo, nadobudni Jones je dvaput iSao u Ottawu, jer mu je nedostatak jednog oka bila ozbiljna prepreka pri stupanju u vojsku. Kod treceg pokuSaja, uz pomoc starog prijate-lja Sir Richarda Turnera, uspio se suociti sa pukovnikom Ralstonom, ministrom vojske. Nakon jedno- - i . дкчз~ лпа - ,i .. .t -- , ЂшШк1.. ,..jfcwio4 Ж. 'Шч£ т$ЈШШ& vyyiitiwmt.--WUU- - ШШИтЈЛМмтмиткмивтиштшитштмншшЈ $Ш$П1ггШ Ш&ј-А""''--" Д;!, Ш'™1"---' w fcLMlPaBSaiAN1 ",'-"4™УE~Uf'WGMWWm'fw'#%-3 - i - ' "M , №?%?'' W: t№enmixvm,tp№mxnmmttmn,m"1 ' H '""'' ' 'i 5 ¥ fttr "fV ЉШиУЛкЛвлЛЦЛлШ V DAY ТУ "— _ , - . Ш4А ~rrw:i№ е t '.9Ш- -' -- £" iiniy '" Y'm + i ' j U №L '??', £.jfts.tJJ£.i&-J- . Ik (4 j --J: ' шшшжJmшјжmшг£mmшvi'лiШшжLJш' шш.wШкшшжшшшштвшжwтшJMуткм жшшштшттхж Susret majora Jonesa I predsjednlka Tita u Beogradu. satne prepirke pukovnik je povikao: — Hocete u pllote-lovce- ? Boga-m- i, ne bih ja s vama poletio! — A ja vas, bogami, ne bih ni pozvao, gospodine! — slijedio je odgovor. Na kraju je bio definitivno odbi-je- n i naprosto mu je prekipjelo kad su dodali da bi kao jednooki bio neopravdan rizik za drzavnu blagaj-nu- . Shvatio je da nece moci rato-va- ti pored svojih zemljaka pa se, sa nekoliko sendvica u torbi, uputio u Montreal, u namjeri da dopre do Engleske. Uspio je da ga kapetan trgovackog broda S.S. Darcoila, Anderson, iz Glasgowa, primi kao mornara, po§to mu se jedan clan posade utopio dan ranije. Stigavsi tako u Barry Docks, Wales, primio je najprije englesko drzavljanstvo, pa je produzio za London, do Glav-no- g Staba zrakoplovstva. Bitka za Englesku bila je u punom jeku, a on je morao 6ekati na rjeSenje komisije, pa je u meduvremenu pomagao popravljati oStecene tvor-nic- e. Krajem februara 1941. u Torquayu, bio je zaduzen da obu-6av- a nekih pedesetak vojnih osma-tra6- a. No, nakon nekoliko mjeseci, uradivSi svoj posao, bio je preko-mandova- n na Srednji Istok, stigav-S- i u Kairo u septembru 1941. Kroz slijedecih sest mjeseci sluzio je kao oficir na Cipru, izgradujuci obranu te baze. Otuda je bio pridodan, po istom poslu, zrako-plovn- oj grupi 205, u zapadnoj Sahari, pod zapovjednistvom ko-mod- ora Gayforda. Tu je ostao kroz citavu 1942. godinu. Zbog odli6ne Seme obrane na Treaty Roadu, na40-to- m kilometru zapadno od Aleksandrije, vojni savjet u Kairu mu je ponudio prijelaz iz zrakoplovstva u pjeSadi-ju- . U meduvremenu ga je pukovnik Kinmount, adutant glavnog zapo-vjedni- ka u Kairu, upitao da li bi кжшш '.-- . ..A Штж "Ш. htio biti padobranac. Odgovorio je potvrdno. A nakon dvomjesecnog vjeZbanja u skakanju padobranom i diverziji (februar i mart 1943.) u Haiti i Ramath-David- u, nedaleko Jeruzalema, povratio se u Kairo. Upitan da li bi htio ici u Jugoslavi-ju- , odgovorio je: — ZaSto ne, kao i bilo kamo. 0 Jugoslaviji je znao malo: njen geografski polozaj i to da je po Ver-sajsko- m ugovoru postala drzava, pod kraljom Aleksandrom. Saop-cen- o mu je da u Jugoslaviji postoji pokret otpora, protiv okupatora Nijemaca i Talijana; da se malo Sta o tome zna, i da saveznicka koman-d- a na Sredozemlju zeli da usposta-v- i vezu s tim pokretom. — Je li to narodni pokret? — pi-ta- o je Jones. — Vjerujemo da jest, — bio je odgovor, — ali vrlo malo znamo o njemu. Tek poneSto, sto smo mogli saznati od nasih zarobljeni-k- a koji su se vracali preko Jugosla-vij- e i izjavljivali da su bili vodeni, sticeni i hranjeni po clanovima tog pokreta. Nazivaju se "partizani-ma"- . 1 dali su mu izvjestan broj takvih izjava na ogled. U meduvremenu su bile obavlje-n- e formalnosti oko njegovog prije-laz- a u pjesadiju, sa cinom podna-rednik- a, a zatim je brzinom kojom se izdaju vojne naredbe bio unapri-jeden u 6in majora. Kad je zatrazio da nosi uniformu svoje stare puko-vnij- e (Black Watch), general-majo- r Rennie mu je rekao: — Mozete, ali sada ste 6lan kra-Ijevs- ke pukovnije, a ne one kanad-sk- e. Pridodan Vojnoj operaciji br. 4 (povjerljivom vojnom odjelu minis-tarstv- a vanjskih poslova) imeno-va- n je potom "Prvim Sefom save-zni6- ke vojne misije kod jugosla-venski- h partizana", sa Cinom majo-ra. A posto je primio upute, upucen je oko 10. maja 1943. na aerodrom Derna u Sjevernoj Africi, da ceka na pogodno vrijeme za skakanje padobranom. Sa njim je, kao pomocnik, iSao A. Hunter, kapetan britanske vojske. Nesto ranije, u aprilu, u Jugo-slavij- u su se spustila tri na§a iseljenika u kanadskoj vojsci, nare-dni- ci Aleksandar Simic, Pavle Pavli6 i Petar Erdeljac. Svi su bili izvjezbani radio-telegrafi- sti i diver-zant- i, a spustili su se "naslijepo" Sto je bilo vrlo riskantno, te je major Jones smatrao da njima pripada najveca zasluga za uspos-tavljan- je veze izmedu saveznika i jugoslavenskih partizana. StigavSi sretno medu partizane, priredili su teren za dolazak britanskih oficira. U ponoci 19. maja 1943. savez-ni6-ki avion dugoprugaS "Libera-tor", Sto je doletio iz Afrike, okru-zi- o je nekoliko puta nad Zagrebom pa, ispustivSi nekoliko vreca pro-pagandn- og materijala, okrenuo na jug. Nad PlaSkim, uocivSi ispod sebe u mraku vatre rasporedene u obliku slova "T", isko6io je iz avio-n- a kapetan Hunter. Za njim su puS-ten- a joS dva padobrana, o kojima je visio eksploziv, namijenjen za ru-Se- nje jednog mosta. Nad slijede-6i- m vatrenim znakom, u obliku slova "N", naime, nad Krbavskim poljem, isko6io je u tamu major Jones. Sretno i lagano dotakavSi tie, oslobodio se konopaca i padobra-na i, tek Sto je dzepnom lampicom dao pilotu znak da je sve u redu, kad se pred njim stvori spodoba s puSkom. — Zdravo druze! — rekao je major, a to je ujedno bilo sve Sto je znao i mogao reci na naSem jeziku. — Zdravo! — od vratio mu je mlad partizan i pristupio mu. Zagrlili su se. U tren oka, kao da su iz zemlje nicali, okupili su se i ostali parti-zan- i, a snjima i narednik Simic. Pozdravljanju i rukovanju, 6inilo se, nece biti kraja, a kad su poku-pi- li ekipaz Sto je za majorom bio spuSten drugim padobranima, kre-nu- li su jednim starim dizel kamio-no- m do sela Bijelopolja. Major se putem cudio zbog vozila na putu u oba smjera, materijala, vojske, neprekidnog vojnickog vrzmanja. A kad su pojahali konje i produzili kroz noc u sumu, 6udio se pred-straza- ma koje su uzvikivale "Stoj", propustale ih dalje, samo da ih opet netko doceka s tim neobifinim povikom. Onda se kroz drvede ukazala zgrada, elektricno svjetlo, na ulazu straza. U sobi u koju su ga uveli docekao ga je oficir u njemackoj uniformi i na besprijekornom en-glesk- om pozelio mu dobrodoSlicu. Predstavio se je — kapetan Mano- - la. Major i dalje gleda i cudi se. U prostoriji zvrci telefon, ulaze i izlaze partizani, raportiraju, sve strogo-ozbiljn- o, vojnidki; mlada partizanka u uniformi donosi im veceru; za lezaj prava postelja, ciste bijele plahte... Odakle sad to? Kako? NiSta od svega toga on nije o6ekivao... Sutradan je imao prvu konferen-ciju- . Upoznao se sa drom Bakari-ce- m, Ivom Rukavinom, politiCkim komesarom i komandantom Glav-nog staba Hrvatske. Drugovi Mano-l- a i Simic prevode dok major govori. DoSao je, kaze im, prven- - stveno da izvidi situaciju na Balka-n- u, da dozna tko se stvarno suprot-stavlj- a okupatoru. Istovremeno se nada da ce moci prikupljati vazne podatke o naci-faSisticki- m snaga-m- a na Balkanu, za svoju komandu. Tek sada se major zaprepaS6u-je- , kad mu partizani iznose podat-ke o stvarnom opsegu i operacija-m- a snaga NOV i POJ. Gotovo pe-des- et posto teritorije je u njihovim rukama, udarne snage pokreta broje oko 150,000 boraca, po raz-ni- m dijelovima zemlje, vezu6i uza se tridesetak neprijateljskih divi-zij- a, nanoseci im danomice ozbilj-n- e udarce. Tako, dakle, 6udi se major, a nitko u inozemstvu ne zna niSta o tome. A kad se malo bolje upoznao s na6inom partizanskog ratovanja, 6udenje je preSlo u divljenje, jer sve Sto ti ljudi imaju oduzeto je neprijatelju, takorekud golim ruka-ma. Upoznaje se i s tajnom opstan-k- a partizana, ali i to je jednostav-n-o — podrzava ih gotovo 6itav na-ro- d. Bez naroda se ne bi moglo. Cak i djeca sudjeluju na ovaj ili onaj na6in. Major obilazi, pita i saznaje, i svjedok je ne6uvenog drugarstva, pozrtvovnosti, nadljud-ski- h napora u borbi sa poteSkoca-m- a sa kojima su ti ljudi suodeni. Sve to ga i dalje zaduduje i zanosi. Vidi kako zlopate, stradavaju, a u njih nema ni suza ni sentimental-nost- i. Kazu mu: partizani su, bore se za slobodu, vrSe svoju duznost. Sest punktova na koje se je mogao javljati major Jones je obasipavao depeSama, izvjeStaji-m- a, koji su izgledali nevjerojatni. Urgirao je, telegrafisti su neumor- - no radili, a puktovi Sutjeli, ogluSili se. Tako je bilo tjednima, nastupio je vec i drugi mjesec, pa joS niSta. A kad su se poceli odazivati — misljenja su bila podijeljena i uglavnom bez rezultata. U meduvremenu ga dr Bakaric poziva na put. — Majore, — kaze, — ho6ete li s nama u Otocac? Major pristaje, sjedaju u neki stari "Fiat" i krecu. A kad su stigli na cilj i on vidio u cemu je stvar, zaprepastio se, zabrinuo. — Pa to je previSe! — govorio je. — To ne biste smjeli ciniti — osnivati vladu, parlament, usred ovog kaosa! Ne, sad mi pogotovo пебе niSta vjerovati! Ali, prisustvovao je zasjedanju ZAVNOH-a- , upoznao i stekao nove drugove, izmedu ostalih Nazora, Gregorica, Kardelja (slovenskog delegata). Poslije Sest tjedana kre-nuo je za Sloveniju, gdje je i ostao sve do odlaska u Italiju. JoS pred odlazak u Sloveniju major Jones je predlagao i urgirao da u Jugoslaviju dode general Anderson sa Sredozemlja, ali uzalud. Improvizirao je sa partiza-nim- a i jedan aerodrom (za budu6a slijetanja aviona), ali ni od toga nije bilo niSta. Noci i no6i su lozili vatre, iScekujuci avione koji su tre-ba- li donijeti materijal Sto ga je trazio, a avioni nisu stizali... U Sloveniji je naSao istu takvu partizansku organizaciju, i ponovo ga cudi i prozimlje sve Sto vidi i dozivljava. On i dalje Salje izvjeSta-j-e, ali bez osobitog rezultata. Neki Ш-Тт- Шг . ШВДЈ}ШМШ1К.ПШ' W&mt&iey: ij.v:r: - (Nastavak na st. 12) ; ''&Ш ;. гЖ'Ч--- Ш ' . л $Ш?У l ' i® ШниСТГЗиУмЗДЗДЈ™ &" ''-- ''''''$' ' |
Tags
Comments
Post a Comment for 000416