Nase Novine, August 24, 1977

              i
June 29, 1977
(Nastavak sa st. 11)
su se i dalje ogluSivali, drugi bunili
da je suviSe gorljiv, a on nije znao
kako da in uvjeri u to koliko je
nuzan sanitetski materijal, koliko
su nuzni oruzje i hrana, odjeca,
obuca... Tu i tamo bacili bi avioni
ponesto — rabljenih talijanskih
uniformi i cipela iz Sahare, poneki
radio aparat.
U to su vrijeme vec i Nijemci
doculi za nj, i tvrdili da je "preru-se- ni
britanski general" i ucijenili
njegovu glavu na 10,000 zlatnih
maraka. U britanskim sluzbenim
krugovima neki od onih kojima su
bile dostupne njegove depeSe
zbijali su sale, nazivajuci ga
"Lawrencom od Jugoslavije". A
major Jones je i dalje krstario sa
partizanima i lomio se bespu6ima i
kozjim stazama, sve ogorceniji, jer
saveznici nisu stall ni toliko koliko
bi stalo pod nokat.
Dogadaji su se, medutim, raz-vija- li.
Kapitulirala je Italija i major
sudjeluje u pregovorima prilikom
razoruzavanja jedne talijanske divi-zij- e.
Prisutan je i na osnivanju slo-vens- ke
narodne vlade, gdje opet
upoznaje nove ljude — dra Ribara,
svecenika Vladu Zecevida, Vladi-mir- a
Dedijera i druge.
No, kako ni do sada nije uspio
uvjeriti saveznike u znafiaj borbi na
Balkanu, major, ogorcen, stavlja
sve na kocku. Nagovara kapetana
Georgea Vucinica (6lana атепбке
vojne misije, takoder u Sloveniji),
na St raj k.
— A zaSto? — protivio se Vu6i-ni- 6.
— Sto se to mene ti6e?
— Ali mene se ti6e! — insist!-ra- o
je major. — U pitanju je sudbi-n- a
nekoliko stotina hiljada ljudi.
Ako im uskoro ne stigne pomoc u
medicini, u oruzju, u prehrani i
odjedi, moglo bi svega biti. Mogli
bi Nijemci sve to smlaviti, razumi-je- S
li? Mene se tice!
Vu6inic je pristao na strajk, ali
je vec Cetvrtog dana ipak primio
poruku i odgovorio na nju.
— Htjeli bi da znaju Sto je s
vama, — rekao je majoru.
— Javi im da Jones i dalje straj-kuj- e!
— odvratio je major.
A onda iznenadujuci rezultat.
Drugi dan dolazi mu Edvard Kardelj
i obasipa ga pitanjima:
— Ama Sto ste uradili, majore?
Sto ste poduzeli, kad...
— A sto "kad"? - 6udio se
major, zbunjen.
— Pa u Vrhovni Stab su stigle
saveznifike vojne misije. Jedno
Sezdesetak ljudi...
— I vrijeme je da su stigle, —
odvratio je major. — A ja nista
nisam uradio! Strajkovao sam!
Led je najzad bio probijen, ali je
proslo joS dosta vremena dok je
ozbiljna pomoc pocela pristizati.
Major Jones je ostao na svojoj duz-nos- ti
sve do maja 1 944. Na odlasku
i putu prema Bosni, svadao se sa
inzenjerskim savjetnikom Moore-om- :
— A ti, velis, doSao po mene?
— DoSao!
— I na vrijeme si doSao, jer ja
4 t
sam svoj posao uradio. Sasvim
sam zadovoljan!
Na prolazu kroz Liku, prilikom
iznenadnog ustaskog napada ne-daie- ko sela Mazina, major je bio
prinuden da skloni svoju arhivu,
sve kopije depesa Sto ih je slao i
prlmao za vrijeme svog boravka
kod partizana. U Drvaru, odakle je
odletio za Barri, major Jones je
sreo marSala Tita i ostale clanove
Vrhovnog Staba. Drugi dan po do-las- ku
u Barri, cuo je da su Nijemci
izvrsili desant na Drvar.
Iz Barrija je odletio u AI2ir, u
Stab generala Wilsona, koji mu je,
rukujudi se, rekao:
— Cestitam vam, Jonesu, na
vraSki dobro obavljenom zadatku, i
vraSki teSkom! NapiSite raport o
svojem izbivanju u Jugoslaviji, za
britansku javnost. Neka se zna.
Vrativsi se u Barri, gdje je bila
arhiva, major je do kraja juna zavr-Si- o
raport, koji je eventual no izdan
u formi knjige pod naslovom
"Dvanaest mjeseci s Titovim parti-zanima".
U njoj je major Jones u
tancine opisao partizansku organi-zacij- u,
navodeci bezbroj razloga
zbog kojih je zavolio te ljude,
kojima se nikada nije prestao
cuditi i diviti. On je uskoro po
dolasku u njihovu sredinu shvatio
da su to hrabri, ponosni i slobodo-Ijubi- vi
ljudi, koji su ga osvojili zau-vije- k.
Po povratku u Englesku pre-krstar- io
je citavo britansko oto6je,
odrzavsi 167 predavanja svim mo-gu6i- m
organizacijama, klasama i
slojevima te zemlje na temu
NOB-- e.
Kuci, u Kanadu, vratio se 1946.
godine.
Tako je рпбао major Jones
jedne decembarske noci 1968. kad
sam ga posjetio radi ove biograf ije.
Major Jones, kako su ga intim-n- o
oslovljavali svi koji su ga pozna-val- i,
bio je osrednjeg rasta, krupan,
zivahnih pokreta, veseo, neposre-da- n
i srdafian u razgovoru. Po ratu
se nastanio sa suprugom i sinom u
mjestancu Wellandport, na imanju
koje je poklonio jugoslavenskim
iseljenicima na koriStenje u druSt-ven- e
svrhe. Farmu je nazvao "Bel-grade
Farms" i ona je eventualno
postala stjeciSte naSih ljudi u
Kanadi, posebno poznata po pros-lava- ma
Kanadsko-Jugoslavensko- g
Ansambl "Frula" na proslavi 1968.
Dana i Julskih ustanaka naroda
Jugoslavije.
Umro je prvi tjedan u septem-br- u
1969. godine. Sredinom 1975.
naSi iseljenici i narodi Jugoslavije
podigli su mu nadgrobni spome-ni- k. Godinu dana kasnije taj
spomenik oskvmuli su neprijatelji.
U Jugoslaviju, za koju se je
vezao zauvijek, major Jones se po
ratu vra6ao Cetiri puta. A u oktobru
1968. odano mu je duzno priznanje
i podast, kad ga je predsjednik Tito
odlikovao visokim jugoslavenskim
ordenom. O tome je u to vrijeme dr
Tode Curuvija, ambasador SFRJ u
Ottawi, rekao u izjavi za Stampu:
"Kanadski ratni veteran, clan
pukovnije Imperial Black Watch,
major William Morris Jones iz
Wellandporta, Ontario, odlikuje se
"Medaljom Jugoslavenske Zastave
Sa Zlatnim Vijencem", po pred-sjedni- ku
SFRJ Josipu Brozu Titu,
u povodu 25-godiSn- jice osnivanja
SocijalistiCke Federativne Republi-k- e
Jugoslavije".
Istovremeno ga je predsjednik
Sabora SR Hrvatske Jakov Blazevic
pozvao na proslavu 25-godiSnj- ice
ZAVNOH-a- . U svom pismu on je
izmedu ostalog rekao:
"Uvijek cemo se sjecati da ste
Vi bili Set prve saveznicke vojne
misije kod NOV i POJ, koja je
stigla u naSu zemlju 23. aprila
1943. i da ste prisustvovali prvom
zasjedanju ZAVNOH-a- .
Mi takoder znamo da ste ostali
nas prijatelj do dana danasnjeg, i
da i dalje radite na razvijanju prija-teljsk- ih
odnosa izmedu naSa dva
naroda.
Stoga mi je ukazana velika 6ast
sto Vas mogu pozvati u nasu
zemlju kao gosta na jubilarnoj
proslavi ZAVNOH-a- , Sto ce vam
takoder dati prilike da osvjezite
svoje ratne uspomene i da opet
vidite ljude i mjesta iz onog vreme-na".
Major Jones se odazvao i otpu-tova- o
sa suprugom Helen u Jugo-slaviju,
gdje su, poslije proslave u
Zagrebu, bili na cetverosatnom
prijemu kod predsjednika Tita. A
potom su obiSli gotovo cijelu
zemlju. Major Jones je svratio na
nekoliko dana i u Liku, u Mazin,
gdje je u jednom kamenjaru
pokuSao pronaci onu svoju arhivu,
ali bez uspjeha. Ona bi mu bila
dobro doSIa za pisanje nove knjige
o Jugoslaviji. Dok mi je pokazivao
dovrseni dio rukopisa, upitao sam:
— Da li ce to biti proSirenje one
prve, II i neSto sasvim novo?
— Pa, i jedno i drugo, — odvra-tio
je. — U njoj 6e, zapravo, biti sve
Sto sam vidio, cuo i doiivio u vrije-me
rata u Jugoslaviji. U prvoj
verziji to nije bilo moguce, jer sam
vezan zakletvom na Sutnju sve do
1973. godine.
Na zalost, smrt koja ne Stedi
nikoga, onemogudila je ostvarenje
joS jednog valjanog svjedodanstva
o borbi naSih naroda u proSlom
ratu. U vrijeme smrti major Jones
je tek bio zavrSio tredinu planira-no- g
rukopisa.
Dok smo torn prilikom razgova-ra- li
o Jugoslaviji major se je smjeS-ka- o,
raznjeZivao i stekao sam
dojam da je volio naS narod kao Sto
je Erenburg volio Francuze, ili
Hemingway Spanjolce, naime, baS
zbog onoga Sto smo i kakvi smo.
Razgledaju6i njegovu zbirku foto-grafi- ja
i poklona, Sto predstavlja
Citav jedan mali muzej, on se
sjecao nekih koji su poginuli u ratu
ili umrli kasnije i uzvikivao:
-- E, Sto je taj bio junak!.. I ovaj je
bio junak... Ma Sta, — razmahnuo
je u jednom trenutku rukama, —
svi su oni bili junaci!
On nije zaboravio ni naSe iselje-nik- e
koji su kao kanadski vojnici
otiSli u partizane, i trudio se kod
nadleznih u Ottawi da se tim
ljudima prizna status kanadskih
ratnih veterana.
Na proslavama Kanadsko-Jugoslavensko- g
Danatokom godina, na
kojima je sa svojom porodicom bio
domadin, pokrovitelj i pocasni
gost, major Jones bi stalno bio u
pokretu, zanimao se za pojedinos-ti- ,
rukovao, grlio i razgovarao sa
bezbroj ljudi, poznatih i nepozna-tih- .
A kad bi se popeo na binu da
odrzi govor, on bi oduSevljeno i
gromko, kao na kakvom partizan-sko- m
zboru, oslovio prisutne:
— Drugovi i drugarice!
Eto, to je bio major Jones,
6ovjek koji nas je svojom piemen i-t-oScu
duha, muzevnoS6u i iskre-ni- m,
nepoStednim zalaganjem za
jednu pravednu stvar zauvijek
zaduzio.