Nase Novine, August 21, 1986

              ббрда vtr4ii .,„ M '4 ' ЧГ ,r , м №J
fi",K
Ji '
ff.a
ftS
.
-
flto v#'~ $ rl гаш --Г' {„,.- - __;,, ,M ,;., 'pVv''-'- : '- -: "I--
VETERAN SA FLORWE
COVER SA PASOSEM BROJ DVA
Prica Vjekoslava Mandica,
Amerikanca jugoslovenskog po-rek- la mozda i ne bi bila zanim-ljiv- a da u nju nije utkana istorija
hiljada nasih ljudi koji su kra-je- m proslog i pocetkom ovog
veka napustili ognjista i otisli u
svet da traze srecu. Sudbina je
tog Hrvata iz Istre, nekadasnjeg
rijeckog akademca, austrougar-sko-g vojnika i srpskog dobro-voljc- a provela kroz mnoga isku-senj- a, da bi ga posle sedam dece-nij- a dovela na suncanu Floridu,
na kojoj se, u zasluzenom mini,
priseca onoga sto se zbivalo u jednom zaista bogatom zivotu
— Roden sam u Kastvu u Istri prije
osamdeset i kusur godina — tako po-cin- je
svoju pricu stari, ali veoma vi-tal- ni veteran. — Realnu gimnaziju za-vrs- io
sam u Rijeci, a na Susaku sam
pohadao Trgovacku akademiju iz
koje sam morao da podem u vojnistvo
kad je Italija iznevjerila Antantu. Au-stro-Ugars- ka je tada svu mladost po-ve- la
u vojsku. Tri mjeseca sam proveo
u Stajerskoj, nakon toga sam preba-ce- n
u Karpate, jer je Rusija bila prod-rl- a
u Madarsku. Zarobljen sam marta
mjeseca 1916. godine za vrijeme Bru-silov- e
ofanzive. U Kijevu sam doznao
da se u Odesi organiziraju srpske do-brovolja-cke
jedinice. Zamolio sam da
mi dozvole da odem tamo. Ja sam Hr-va- t, ali pripadam jugoslovenskim na-rodi- ma
i zelio sam da se borim za slo-bod- u svih Jugoslovena. Dozvoljeno
mi je da odem u Odesu i da se tamo
wyj-- sra Вни ИЈВДИУттјјпдНИИ
prijavim u Prvi srpski dobrovoljacki-korpus- .
Nakon borbe u Dobrudzi, organizi-ran- a
je Druga dobrovoljna divizija
koja je bila nastanjena u Aleksandro-vu- .
Tu sam bio ranjen i zato sam dodi-jelje- n
Stabu druge srpske divizije.
Nakon oktobarske revolucije ru-ski- m brodovima preko Sjevernog
mora prebaceni smo u Englesku, a
odatle preko Francuske i Italije na
balkanski front. Tamo smo stigli no-vemb- ra
1917. Sa Solunskog fronta sam
u sastavu Srpske vojne misije upucen
u Ameriku. U New Yorku smo stigli
13. decembra 1917. godine.
Iz New Yorka sam upucen u Pitt-sburgh.
Tamo sam imao ured gde su
se prijavljivali dobrovoljci za balkan-ski
front. Za nesto manje od godinu
dana, dok se nije zavrsio rat, iz Pitt-sburg- ha
i okolnih gradova sam uputio
914 dobrovoljaca za Solunski front.
— Kao vojnik bio sam pozvan na-tra- g.
U Beogradu sam demobilisan
jula 1919. godine. Onda sam otisao u
Ministarstvo unutrasnjih pposlova
gde sam doznao da je dio Istre pripao
Italiji. To je znacilo da nisam mogao
ici kuci, pa sam se vratio u Ameriku.
Moj pasos bio je drugi po redu, izdat
u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovena-ca- .
— Danju sam radio u banci, a uvece
sam obavljao drustvene poslove. Po-maga- o
sam nasim ljudima iz Istre, Hr-vatsk- og primorja i drugih nasih kra-jev- a
oko sredivanja papira, zaposle-nj-a
itd.
U Hrvatsku bratsku zajednicu sam
AREER
PPORTUNITY.
Vasa buducnost je vas izbor
Za detaljnije informacije o ovom planu,
potrebnim kvalifikacijama i pogodnostima,
dodjite u Ured za regrutaciju blizu vas ili
nazovite — mi smo u zutoj telefonskoj knjizi
pod "Recruiting".
Nema nigde takvog zivota.
Canada
--wr
se upisao 1922. godine. Moja supruga
i djeca takode. Za taj rad sam bio
veoma zainteresiran. Na Konvenciji
koja je odrzana 1932. u Geriju, India-na,
bio sam potpredsjednik, a 1943.
predsjedavao sam Konvenciji u Chi-cag- u. Tada sam bio predlozen i za
glavnog predsjednika Zajednice.
Medutim, sa jednim glasom vise po-bjed- io je Ivan Butkovic, koji je 15 go- dina bio predsjednik Zajednice. Za
predsjednika Zajednice sam izabran
1947. Tada sam pobijedio sa ogrom-no- m vecinom i nakon toga sam pet
puta biran, sto znaci da sam dvadeset
godina neprekidno bio predsjednik
Zajednice.
-:-r-m¥
m"' " "tsfftiBl
Шзм ' Jw'&'tH'iH
ШГ .. -- v .1к%№££ДМшШа$
. !l M: '
.
J? i r Ш v 1- - ' !РЗмк'' wL
i: Вј:'Д
ai?ftcs yV v №Л ,
VA 7 ) "4
'Л-- 1 ' V
1 i-tiS-W
ki-s- . 'У ,'-,,- . -
Vjekoslav Mandic sa suprugom
THE CANADIAN
ARMED FORCES
Mi smo odmah poslije rata priku-pil- i
od clanstva vise od pola miliona
uoiara, sto smo kao dorovoljni prilog,
uz znatne koli6ine robe i odjece po-sla- li u zemlju. Ja sam jos preko veza
u Senatu i drugim tijelima uspio da
dobijemo dozvolu da od americkih je-dini- ca u Italiji otkupimo lijekove — kstorjeeptsommoicnianb, avpieliniicsipliond ci ijednruegie — po-sla- li u nase bolnice u Jugoslaviji. To
smo cinili od 1948. do 1952. godine.
Da se vratimo onom vremenukada ste
postali sprski dobrovoljac. Cime ste
se pri tome rukovodili?
— mene je i moj sin jednom pitao
zmaestdounsaamrodknaiomzazraokboljneinmiak, bkiooji zjaesti-cpe-on, isao u sprske dobrovoljce. Obja-sni- o slobosdaumi dparasvadmu, idsaaosedbaosreimbozraimoslo-bodzen-aje
i drugih slavenskih naroda
i krajeva. Mi smo se to da svaki narod
bude svoj, da sobom upravlja, a ne da
i dalje sluzi tudinu.
U Hrvatskoj bratskoj zajednici ima
dosta Srba. Kako ste uspeli da ih oku-pite- ?
— Vecinom su to Srbi iz Hrvatske.
Jos kod osnivanja Zajednice 1894. go- dine, prvi predsjednik Nadzornogod-bor- a bio je Srbin. U nasoj Zajednici
se nikad nije raspravljalo o vjerskoj
pripadnosti. Po americkom Ustavu
svako ima pravo propovijedanja
svoje vjere; njegova je stvar da li ce
se krstiti sakom ili sa tri prsta. Mi smo
to uvijek postivali, a i danas se to po-stiv- a. U upravi smo uvijek imali pone-ko- g pravoslavca. Milan Vranes je, na primjer, dugo godina bio potpred- sjednik Zajednice. On je pravoslavac.
Kada mu je umrla majka sahranjena
je po pravoslavnom obredu.
Kakva je po vasem misljenju per-spektiv- a druge, trece i cetvrte genera-cij- e iseljenika ?
— Mi smo imali vise poteskoca s pr-vo- m generacijom, donekle i s drugom,
nego sto imamo s trecom, koja je da-nas
ponosna na domovinu svojih pre-dak- a. Oni igraju kola i pjevaju pje-sm- e, organizuju tamburaske druzine,
koje njihovi roditelji i djedovi pod-rzavaj- u. A i Amerika na sve to danas
drukcije gleda.
Nase ljude iz prve generacije
obicno su zvali "hanki". To je bio pog-rda- n izraz, znacio je otpadak. Covjek
sa takvim nazivom radio je najnize
poslove u tvornicama i uopce. Zbog
toga su mnogi bili prinudeni da mije-njaj- u nacin idmaesntao ipprirjeezipmoestnaan,uzAelmeecriiknana-ctia- j.
Drukcije nisu ni mogli da se
ukljuce u ovdasnje drustvo. Kad je sin
naseg doseljenika isao na vise skole,
on sa nasim imenom nije mogao pro-c- i. Drugoj generaciji vec je bilo lakse, jer je i u Americi doslo do izvjesnog
preokreta. Vec odavno ljudi naseg po-rek- la dolaze na visoke polozaje. I to
je mnogo pomoglo da se pocne druk-cije
gledati na doseljenike naseg po-rijek- la.
Milos MISOVIC
"Zavicaj"
MOSKVA
ENCIKLOPEDIJA SAD U SSSR-ж- л
MOSKVA, juni — U Sovjetskom Sa-vez- u ce 1989-199- 0. godine izaci iz
stampe dvotomna enciklopedija Sje-dinjen- ih Americkih Drzava, izvje-stav- a TASS.
U pripremama tekstova sudieluip
400 sovjetskih znanstvenika, a s njima
ce suradivati i grupa americkih struc- -
njaKa.
Enciklopediiu. koia ce u nrvom W- - danju biti objavliena u sto tisucfl nri- - mjeraka, objavit ce Institut za SAD i
Kanadu i sovietska enciklnnpHHcirn
izdavacka kuca. "Enciklopedija Sje-dinjen- ih Americkih Drzava" sadrftn- - vat ce oko pettisuca tekstova o drzav-no- m uredenju SAD, povijesti, privre-di- ,
vanjskoi politici. nauci. tehnnln- - giji i kulturi Amerike.