000097 |
Previous | 8 of 16 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
4, ' ' '„ ' 4 ' ' X - , 8— NaSe rtovine, February 25. 1981 л l- -J J l 3 rf Bolje da se kaze: Brojke koje pjevaju. Jer, ovo Sto demo iznijeti, viSe je pjesma nego suvoparan podatak. Ovo je istina ona nepobitna koja stoji medu nama takoreCi okovana dok se ne oslobodi sprega koje stoje medu nama i dok ne kaze na svoj naCin o tome Sta svak od nas zitelja Thunder Baya osjeti i cemu daje glas. Zamislimo ovaj grad u potpunoj tami, u tome Sta se o njemu znalo. A zamislimo u torn mjestu na sve stranerastrkanom, u torn mraku — zvijezde iznad kuca koje nam odjednom pocinju da sjaju, -- najCistijom svijetloSCu. Zamislimo tako grad od nekih 120 tisuca s dviju tisuca naSih zitelja, domova, iznad kojih se takova zvijezda javlja. A javlja se raStrkano. U torn i torn Dredielu zablista jedna toCka u torn drugom — druga. U trecem — slijedeca. I tako redom. I cini nam se da pored svih ovih zitelja u gradu — ima mnogo naSih ljudi. Da oni ustvari obasjavaju sav predio jarkim zrakom jugoslavenstva. Da, to je istina! Sve ulice su pune naSeg svijetla. Iznad doma svakog od nas. Svijetle i druge nacije i mi im priznajemo to svijetlo. Ali razazna-jem- o naSe. A znate po Cemu? Da se brojkom izrazimo — Cak i to nije dovoljno. Da se upustimo u nabrajanje porodica koje zive u naSem duhu — i to nije dovoljno. Da kazemo tko stremi ka realnoj i nepobitnoj Cinjenici, da nas je ovdje viSe nego 80% — to moze i da zadovolji statistical. Ali mi kreCemo putem koji predstavlja istinu u svemu. U broju i shvatanju, tj. osjecanju tko smo i Sta smo ustvari! PoCecemo nabrajanjem. Clanova Jugoslavensko — kanadskog druStva je neSto viSe od 50. Ali, kao po nekom pravilu, ovdje su uClanjene samo porodiCne glave. Ako pretpostavimo da tih pedeset porodica imaju po najmanje Cetiri Clana, to je veC dvije stotine. Cak i viSe. Djeca doduSe nisu Clanovi, ali oni pripadaju druStvu kao odrasli. (Ne znam zaSto se i njima ne da status ravnopravnih Clanova kad vec ucestvuju u svlm akcijama u druStvu?) Zatim mnoge zene, naSe aktivistkinje ovdje nisu ubrojene. One koje rade i doprinose druStvu. Ako tako rezoniramo, mi u naSem jugoslavenskom druStvu imamo preko 200 duSa. To je ustvari avangarda naseg jugoslavenstva u gradu. ZnaCi viSe od 20%' od zitelja naSeg porijekla. ZnaCi viSe od 20% naSeg prori-jekl- a s prijateljima, simpatizerima, od kojih Ce veC tokom godine dobar dio biti uClanjen u naSe Jugo-slavensko druStvo. Ali to je nepotpuna brojka. . Uzmimo dva slovenaCka drustva sa po tridesetak Clanova i s njihovim porodicama, koii se tretiraju Jugoslavenima, koji imaju svoju halu ili provizornu halu. To je opet viSe nego dvadeset procenata, isto tako s prijateljima koji su gotovo uvijek prisutni svakoj nji-hov- oj priredbi. Zatim se proSetajmo u SrpsKO druStvo. To su Jugoslaveni takoder Takovu narav gaje i veCi dio njihovlh obltelji se pojavljuje u naSem javnom zivotu. Neka'njih ima tridesetak familija. To je opet jedan dobar procenat. Onda HBZ, Cija vecina Clanova stremi ka jugoslavenstvu. I to je tek velik procenat! A ovdje zivi i vise porodica jugoslavenskih nacionalnosti koji su nam odani i uvijek su prisutni na naSim priredbama. Zimi ili Ijeti. To je isto jedan znatan procenat. U ovome svemu i ne treba da se ', ' tt. upustamo u nabrajanje pojedinaca iz tog ili onog drustva koje ne ide s nama u korak. Ali mi imamo podrSku od njih mnogih. Jer, vremena su se promjenila. Jedni izumiru, a jedni idu svojim smje-ro- m. Putem kojim do sada nisu iSli. Putem koji im je bio tud, oportun — takoreci. Znaci, naSa je vecina! A treba to saznati. Razgovarati, posjeCivati porodice, dizati im moral. Za skoro 40 godina se niSta nije promjenilo u matiCnoj zemlji. SuStinski. Sve se Cak tako brzo razvija da i oni okorjeli, koji to do malo pnje nisu htijeli da Cuju, posjeCuju svoj rodni kraj i redovno donose vijesti o opcem napretku. ZnaCi donose nesto Sto se protivi propagandi tih ili onih Casopisa, itd. U svemu tomu pak treba vidjeti oCiti progres u shvatanju ljudi. Neki to i vide, ali nakon povratka iz kraja, da ne bi izdali "opCu stvar", izmiSljaju nepostojeCe. To se ne samo zapaza, ve6 i registrira. Prema tomu, ne postoji ovdje snaga koja bi mogla da pobije taj skup Cinjenica koje se dozive i drze u sebi. Tako ili onako. Da ne duljimo, ogromna veCina naSeg grada je na naSoj jugo-slavensk- oj strani. Jer, osjetiti se Covjekom koga ne sputava nika-kov- a dogma, predrasuda, neko nastrano ubjedenje, je i ponos i Cast. Dakle, viSe od 80% naseg zivlja u Thunder Bayu je s nama. Mozda samo neka godina Ce biti vazna u preokretu. A mi, Jugosla-veni nestrpljivo Cekamo to vrijeme. Jer ono neminovno dolazij I, da znamo, doCi Ce, jer to Sto se tvrdi i utvrduje postaje stvarnost. Nove generacije viSe ne zele da Cuju o proteklom ratu, o kombinacijama takovim ili onakovim. A Jugoslavensko druStvo raste iz dana u dan. Nenametljivo. RealnoSCu... Jednim zdravim rezoniranjem. Ovdje viSe nema boraca u bilo kojem obliku i u naciji. Da se ne brine o ostacima. Jednaki smo u svemu: jeziku, kulturi, tradiciji. I nitko nas ne moze zaustaviti u tome. U rastu koji gaji jednu zajedniCku stvar i osjeCaj privrzenosti. Da budemo naCisto u svemu tomu; ako je pedesetak Clanova u naSoj organizaciji, to je samo poCetak. Divne perspektive su pred nama. Jednog dana jedan, drugog drugi. I tako dalje. Mi Cemo rasti zbog istine. Ovo je naS cilj i istina: ujediniti u druStvo sve one koji su neodluCni, sebiCni, prkoseCi, pa Cak i nastranosti odani. Jedan zivalj — jedna kultura. Jedan svijet — naS svijet! Do sada samo 80%. A biti Ce sav. Da se tako brojCano izrazimo. Neminovno — naS! Pojedinci 6e se kajati Sto nisu priSli realnom svijetu ranije. D. P. 80-GODISNJ-ICA SNS Ove godine navrSava se 80 godina od osnutka Srpskog Narodnog Saveza. Obilje-Savan- je 80-godiSnj- ice poCet 6e u mjesecu junu. Savez je potporna organ i-z- acija sa oko 20.000 clanova. Posveduje paznju sportskim i kulturnim aktivnostima, ali je upleten u reakcionamu (monarhisti6ko-6etni6ku- ) politiku, sto mu mnogo smeta. I ш m , ш № Sfc Dr. Ivo Sivric, urednik "NaSe Nade" nije zadovoljan kako se u Hrvatskoj pise o americkim i kanadskim Hrvatima. Svoje nego-dovan- je izrazio je u 6lanku pod naslovom "Cudno pisanje katolic-ko- g tiska u Hrvatskoj o Hrvatima u Sjevernim Ameridkim Drzavama" ("NaSa Nada", 15. januara 1981.) a odnosi se na dva clanka objavljena u Zagrebu u "ogromnoj knjizi" pod naslovom "Katolicka crkva i Hrvati izvan Domovine". Naslov prvog 6lanka je "Hrvatski iseljenici u Sjevernoj Americi" i zauzima 15 stranica, drugog "Hrvatsko duSe-brizniSt- vo u Sjevernoj Americi". Dr. Sivric je posebno razofiaran jer su "izdava6i i urednici knjige sve6eni-ci- ". On piSe: "Zapaza se u spomenutim 6lan-cim- a da su neki od pisaca do§li u SAD, bacili dva tri pogleda tu i tamo, izvadili iz 'torbaka' fotograf-sk- e aparate, uzeli nekoliko snimaka; ili su mozda otiSli na groblje, vidjeli nekoliko hrvatskih imena na nadgrobnim spomeni-cim- a, odmah sve saznali i to6no 'izbrojili' koliko ima Hrvata u SAD. (Ovo su nekropolozi — ргоиба-vatel- ji groblja.) Boze nas sa6uvaj od ovih 'letecih ибепјака i stru6nja-ka'- ! Oni me podsje6aju na neke Amerikance, koji odu u koju stranu zemlju, tu provedu 10 ili 15 ili najvi§e mjesec dana, i odmah napi§u lstru6nu' studiju bez da poznaju jezik spomenute zemlje, njezinu povijest i obicaje--. "Skoro je o6ito — zapravo nam se zeli reci — u spomenutim 6lancima da niSta hrvatsko nije postojalo niti se Sto radilo medu Hrvatima u SAD prije nego su ti 'teSki' stru6njaci stigli na ovaj kontinent. Ovakova se celjad uz malu pamet i znanje dobro probija. Ovi su svu svoju energiju ulozili kako ce se probiti — pod svaku cijenu "— pa uspjevaju". Ako pravilno razumijemo Dr. Sivrica, glavni nedostatak spomenutih б!апака je to Sto "ne daju pravu sliku hrvatskih doselje-nika-", njihovog zivota i rada. Na pitanje kako bi trebalo pisati historiju "pojedinih narodnosti ovdje u Sjevernoj Americi", navodi Sto je na tu temu rekao Stephen Thernstrom, urednik Hrvardske enciklopedije o ameri6kim etni-бк- јт grupama (The Harward Encyclopedia of American Ethnic Groups), naime: "(Povijest) Objasnjenje Lennonova ubojice © Mark David Champan. koji je op-tuze- n za ubojstvo Johna Lennona. objasnio je u pismu sto ga je objavio list The New York Times zasto ]e ubio poznatog muzicara. On je prepo-ruci- o iz zatvora citaocima da procita-j- u Salingerovu knjigu Lovac u raii. Slicno Champanu, izgleda. 16-godis- nji Sahngerov junak skrece s uma zbog. kako on kaze, nedostatka ljubavi u svi-jetu. Champan se potpisao ispod svoje poruke: Mark David Champan - lo-vac u razi. narodnih grupa jedino ce onda biti ukljucena u povijesne knjige (SAD) kada te (narodne povijesti) budu sadrzavale prikaze kako je obicni narod te narodne grupe zivio i sto je radio, umjesto da se pise o osobama koje su postale glasovite. (Na primjer) knjige moraju pisati o poljskim celifinim radnicima, a ne o Wandi Landowskoj, poznatoj muzicarki. Pisanje o glasovitoj Poljakinji stvarno nam niSta ne kaze o Poljacima i njihovim iskustvima, niti nam Sto kaze o jednoj obifinoj poljskoj zeni onoga vremena. Mnogo je lakSe i politi6ki isplativije pisati o nekoliko glaso-viti- h osoba nego li prikazati zivot obiSnog puka". Sivric sa svoje strane dodaje: "Listajuci po nekim povijesnim knjigama i 6lancima o Hrvatima u SAD, nuzno se dobiva dojam kao da su se pisci stidjeli pisati o naSem hrvatskom obicnom radniku i njegovu zivotu u SAD. (PiSe se o Kundeku, koji иорбе nije radio medu Hrvatima, Tesli, Lucasu, MeStroi6u, Suzzallu itd.) Da budem joS odredeniji. Je li itko opisao ogromnu hrvatsku koloniju u Pittsburghu, Pa. i okolini, kako su zivjeli, kako su radili, kad su робеМ slati svoju djecu na u6iliSta. Je li itko pokuSao usporediti, na primjer, Hrvate iz Zapadne Pennsylvanije s Hrvatima Kansas City, Kan., gdje su se Hrvati tako brzo uklopili u атепбкј javni Zivot ili mozda s Hrvatima u St. Louis, Mo., ili s Hrvatima u Los Angelesu i San Franciscu. Pisati povijest Hrvata u SAD, a ne pisati prvotno o obidnom hrvatskom radnidkom puku znadi uopde ne pisati povijest Hrvatskog Naroda u SAD" (moj naglasak, SM). Tako je doktore, dobro kazete... Na mjestu je vaSa napomena da je "potrebno da se napiSe povijest Hrvata u Sjevernoj Americi na engleskom jeziku", i da bi se tog zadatka trebale primiti potpome organ izacije. Dobro ste na kraju rekli: "Zalos-n- o 6e biti ako niSta ne ostavimo — solidno napisano — o nama Hrva-tima ovdje u SAD za naSe potom-stvo..- ." Pitanje historije ozbiljno se петебе i pripadnicima drugih jugoslavenskih naroda i narodnosti u Sjed. Drzavama i Kanadi... S. Miosic Radio-- " Afrika 1 ® U gabonskom gradu Mojabiju proradila je najsnaznija radio-stanic- a u Africi, nazvana Afrika 1 Stanica raspolaze sa cetiri predajnika snage po 500 kilovata i emitirat ce 18 sati programa na francuskom jeziku. dok ce dnevno oko sest sati prenositi emi-sij- e Radio-Franc- e International. U gradnju stanice, koja je udaljena oko 500 kilometara od Libervillea. Gabon je ulozio oko 60 milijuna, a Francuska oko cetiri milijuna dolara posred-stvo- m tvrtke Sofirad. koja ce osigu-rat- i inzenjere. novinare l voditelje. . V Л tit ,£ ' I'
Object Description
Rating | |
Title | Nase Novine, June 03, 1981 |
Language | sr; hr |
Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
Date | 1981-02-25 |
Type | application/pdf |
Format | text |
Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
Identifier | nanod2000103 |
Description
Title | 000097 |
OCR text | 4, ' ' '„ ' 4 ' ' X - , 8— NaSe rtovine, February 25. 1981 л l- -J J l 3 rf Bolje da se kaze: Brojke koje pjevaju. Jer, ovo Sto demo iznijeti, viSe je pjesma nego suvoparan podatak. Ovo je istina ona nepobitna koja stoji medu nama takoreCi okovana dok se ne oslobodi sprega koje stoje medu nama i dok ne kaze na svoj naCin o tome Sta svak od nas zitelja Thunder Baya osjeti i cemu daje glas. Zamislimo ovaj grad u potpunoj tami, u tome Sta se o njemu znalo. A zamislimo u torn mjestu na sve stranerastrkanom, u torn mraku — zvijezde iznad kuca koje nam odjednom pocinju da sjaju, -- najCistijom svijetloSCu. Zamislimo tako grad od nekih 120 tisuca s dviju tisuca naSih zitelja, domova, iznad kojih se takova zvijezda javlja. A javlja se raStrkano. U torn i torn Dredielu zablista jedna toCka u torn drugom — druga. U trecem — slijedeca. I tako redom. I cini nam se da pored svih ovih zitelja u gradu — ima mnogo naSih ljudi. Da oni ustvari obasjavaju sav predio jarkim zrakom jugoslavenstva. Da, to je istina! Sve ulice su pune naSeg svijetla. Iznad doma svakog od nas. Svijetle i druge nacije i mi im priznajemo to svijetlo. Ali razazna-jem- o naSe. A znate po Cemu? Da se brojkom izrazimo — Cak i to nije dovoljno. Da se upustimo u nabrajanje porodica koje zive u naSem duhu — i to nije dovoljno. Da kazemo tko stremi ka realnoj i nepobitnoj Cinjenici, da nas je ovdje viSe nego 80% — to moze i da zadovolji statistical. Ali mi kreCemo putem koji predstavlja istinu u svemu. U broju i shvatanju, tj. osjecanju tko smo i Sta smo ustvari! PoCecemo nabrajanjem. Clanova Jugoslavensko — kanadskog druStva je neSto viSe od 50. Ali, kao po nekom pravilu, ovdje su uClanjene samo porodiCne glave. Ako pretpostavimo da tih pedeset porodica imaju po najmanje Cetiri Clana, to je veC dvije stotine. Cak i viSe. Djeca doduSe nisu Clanovi, ali oni pripadaju druStvu kao odrasli. (Ne znam zaSto se i njima ne da status ravnopravnih Clanova kad vec ucestvuju u svlm akcijama u druStvu?) Zatim mnoge zene, naSe aktivistkinje ovdje nisu ubrojene. One koje rade i doprinose druStvu. Ako tako rezoniramo, mi u naSem jugoslavenskom druStvu imamo preko 200 duSa. To je ustvari avangarda naseg jugoslavenstva u gradu. ZnaCi viSe od 20%' od zitelja naSeg porijekla. ZnaCi viSe od 20% naSeg prori-jekl- a s prijateljima, simpatizerima, od kojih Ce veC tokom godine dobar dio biti uClanjen u naSe Jugo-slavensko druStvo. Ali to je nepotpuna brojka. . Uzmimo dva slovenaCka drustva sa po tridesetak Clanova i s njihovim porodicama, koii se tretiraju Jugoslavenima, koji imaju svoju halu ili provizornu halu. To je opet viSe nego dvadeset procenata, isto tako s prijateljima koji su gotovo uvijek prisutni svakoj nji-hov- oj priredbi. Zatim se proSetajmo u SrpsKO druStvo. To su Jugoslaveni takoder Takovu narav gaje i veCi dio njihovlh obltelji se pojavljuje u naSem javnom zivotu. Neka'njih ima tridesetak familija. To je opet jedan dobar procenat. Onda HBZ, Cija vecina Clanova stremi ka jugoslavenstvu. I to je tek velik procenat! A ovdje zivi i vise porodica jugoslavenskih nacionalnosti koji su nam odani i uvijek su prisutni na naSim priredbama. Zimi ili Ijeti. To je isto jedan znatan procenat. U ovome svemu i ne treba da se ', ' tt. upustamo u nabrajanje pojedinaca iz tog ili onog drustva koje ne ide s nama u korak. Ali mi imamo podrSku od njih mnogih. Jer, vremena su se promjenila. Jedni izumiru, a jedni idu svojim smje-ro- m. Putem kojim do sada nisu iSli. Putem koji im je bio tud, oportun — takoreci. Znaci, naSa je vecina! A treba to saznati. Razgovarati, posjeCivati porodice, dizati im moral. Za skoro 40 godina se niSta nije promjenilo u matiCnoj zemlji. SuStinski. Sve se Cak tako brzo razvija da i oni okorjeli, koji to do malo pnje nisu htijeli da Cuju, posjeCuju svoj rodni kraj i redovno donose vijesti o opcem napretku. ZnaCi donose nesto Sto se protivi propagandi tih ili onih Casopisa, itd. U svemu tomu pak treba vidjeti oCiti progres u shvatanju ljudi. Neki to i vide, ali nakon povratka iz kraja, da ne bi izdali "opCu stvar", izmiSljaju nepostojeCe. To se ne samo zapaza, ve6 i registrira. Prema tomu, ne postoji ovdje snaga koja bi mogla da pobije taj skup Cinjenica koje se dozive i drze u sebi. Tako ili onako. Da ne duljimo, ogromna veCina naSeg grada je na naSoj jugo-slavensk- oj strani. Jer, osjetiti se Covjekom koga ne sputava nika-kov- a dogma, predrasuda, neko nastrano ubjedenje, je i ponos i Cast. Dakle, viSe od 80% naseg zivlja u Thunder Bayu je s nama. Mozda samo neka godina Ce biti vazna u preokretu. A mi, Jugosla-veni nestrpljivo Cekamo to vrijeme. Jer ono neminovno dolazij I, da znamo, doCi Ce, jer to Sto se tvrdi i utvrduje postaje stvarnost. Nove generacije viSe ne zele da Cuju o proteklom ratu, o kombinacijama takovim ili onakovim. A Jugoslavensko druStvo raste iz dana u dan. Nenametljivo. RealnoSCu... Jednim zdravim rezoniranjem. Ovdje viSe nema boraca u bilo kojem obliku i u naciji. Da se ne brine o ostacima. Jednaki smo u svemu: jeziku, kulturi, tradiciji. I nitko nas ne moze zaustaviti u tome. U rastu koji gaji jednu zajedniCku stvar i osjeCaj privrzenosti. Da budemo naCisto u svemu tomu; ako je pedesetak Clanova u naSoj organizaciji, to je samo poCetak. Divne perspektive su pred nama. Jednog dana jedan, drugog drugi. I tako dalje. Mi Cemo rasti zbog istine. Ovo je naS cilj i istina: ujediniti u druStvo sve one koji su neodluCni, sebiCni, prkoseCi, pa Cak i nastranosti odani. Jedan zivalj — jedna kultura. Jedan svijet — naS svijet! Do sada samo 80%. A biti Ce sav. Da se tako brojCano izrazimo. Neminovno — naS! Pojedinci 6e se kajati Sto nisu priSli realnom svijetu ranije. D. P. 80-GODISNJ-ICA SNS Ove godine navrSava se 80 godina od osnutka Srpskog Narodnog Saveza. Obilje-Savan- je 80-godiSnj- ice poCet 6e u mjesecu junu. Savez je potporna organ i-z- acija sa oko 20.000 clanova. Posveduje paznju sportskim i kulturnim aktivnostima, ali je upleten u reakcionamu (monarhisti6ko-6etni6ku- ) politiku, sto mu mnogo smeta. I ш m , ш № Sfc Dr. Ivo Sivric, urednik "NaSe Nade" nije zadovoljan kako se u Hrvatskoj pise o americkim i kanadskim Hrvatima. Svoje nego-dovan- je izrazio je u 6lanku pod naslovom "Cudno pisanje katolic-ko- g tiska u Hrvatskoj o Hrvatima u Sjevernim Ameridkim Drzavama" ("NaSa Nada", 15. januara 1981.) a odnosi se na dva clanka objavljena u Zagrebu u "ogromnoj knjizi" pod naslovom "Katolicka crkva i Hrvati izvan Domovine". Naslov prvog 6lanka je "Hrvatski iseljenici u Sjevernoj Americi" i zauzima 15 stranica, drugog "Hrvatsko duSe-brizniSt- vo u Sjevernoj Americi". Dr. Sivric je posebno razofiaran jer su "izdava6i i urednici knjige sve6eni-ci- ". On piSe: "Zapaza se u spomenutim 6lan-cim- a da su neki od pisaca do§li u SAD, bacili dva tri pogleda tu i tamo, izvadili iz 'torbaka' fotograf-sk- e aparate, uzeli nekoliko snimaka; ili su mozda otiSli na groblje, vidjeli nekoliko hrvatskih imena na nadgrobnim spomeni-cim- a, odmah sve saznali i to6no 'izbrojili' koliko ima Hrvata u SAD. (Ovo su nekropolozi — ргоиба-vatel- ji groblja.) Boze nas sa6uvaj od ovih 'letecih ибепјака i stru6nja-ka'- ! Oni me podsje6aju na neke Amerikance, koji odu u koju stranu zemlju, tu provedu 10 ili 15 ili najvi§e mjesec dana, i odmah napi§u lstru6nu' studiju bez da poznaju jezik spomenute zemlje, njezinu povijest i obicaje--. "Skoro je o6ito — zapravo nam se zeli reci — u spomenutim 6lancima da niSta hrvatsko nije postojalo niti se Sto radilo medu Hrvatima u SAD prije nego su ti 'teSki' stru6njaci stigli na ovaj kontinent. Ovakova se celjad uz malu pamet i znanje dobro probija. Ovi su svu svoju energiju ulozili kako ce se probiti — pod svaku cijenu "— pa uspjevaju". Ako pravilno razumijemo Dr. Sivrica, glavni nedostatak spomenutih б!апака je to Sto "ne daju pravu sliku hrvatskih doselje-nika-", njihovog zivota i rada. Na pitanje kako bi trebalo pisati historiju "pojedinih narodnosti ovdje u Sjevernoj Americi", navodi Sto je na tu temu rekao Stephen Thernstrom, urednik Hrvardske enciklopedije o ameri6kim etni-бк- јт grupama (The Harward Encyclopedia of American Ethnic Groups), naime: "(Povijest) Objasnjenje Lennonova ubojice © Mark David Champan. koji je op-tuze- n za ubojstvo Johna Lennona. objasnio je u pismu sto ga je objavio list The New York Times zasto ]e ubio poznatog muzicara. On je prepo-ruci- o iz zatvora citaocima da procita-j- u Salingerovu knjigu Lovac u raii. Slicno Champanu, izgleda. 16-godis- nji Sahngerov junak skrece s uma zbog. kako on kaze, nedostatka ljubavi u svi-jetu. Champan se potpisao ispod svoje poruke: Mark David Champan - lo-vac u razi. narodnih grupa jedino ce onda biti ukljucena u povijesne knjige (SAD) kada te (narodne povijesti) budu sadrzavale prikaze kako je obicni narod te narodne grupe zivio i sto je radio, umjesto da se pise o osobama koje su postale glasovite. (Na primjer) knjige moraju pisati o poljskim celifinim radnicima, a ne o Wandi Landowskoj, poznatoj muzicarki. Pisanje o glasovitoj Poljakinji stvarno nam niSta ne kaze o Poljacima i njihovim iskustvima, niti nam Sto kaze o jednoj obifinoj poljskoj zeni onoga vremena. Mnogo je lakSe i politi6ki isplativije pisati o nekoliko glaso-viti- h osoba nego li prikazati zivot obiSnog puka". Sivric sa svoje strane dodaje: "Listajuci po nekim povijesnim knjigama i 6lancima o Hrvatima u SAD, nuzno se dobiva dojam kao da su se pisci stidjeli pisati o naSem hrvatskom obicnom radniku i njegovu zivotu u SAD. (PiSe se o Kundeku, koji иорбе nije radio medu Hrvatima, Tesli, Lucasu, MeStroi6u, Suzzallu itd.) Da budem joS odredeniji. Je li itko opisao ogromnu hrvatsku koloniju u Pittsburghu, Pa. i okolini, kako su zivjeli, kako su radili, kad su робеМ slati svoju djecu na u6iliSta. Je li itko pokuSao usporediti, na primjer, Hrvate iz Zapadne Pennsylvanije s Hrvatima Kansas City, Kan., gdje su se Hrvati tako brzo uklopili u атепбкј javni Zivot ili mozda s Hrvatima u St. Louis, Mo., ili s Hrvatima u Los Angelesu i San Franciscu. Pisati povijest Hrvata u SAD, a ne pisati prvotno o obidnom hrvatskom radnidkom puku znadi uopde ne pisati povijest Hrvatskog Naroda u SAD" (moj naglasak, SM). Tako je doktore, dobro kazete... Na mjestu je vaSa napomena da je "potrebno da se napiSe povijest Hrvata u Sjevernoj Americi na engleskom jeziku", i da bi se tog zadatka trebale primiti potpome organ izacije. Dobro ste na kraju rekli: "Zalos-n- o 6e biti ako niSta ne ostavimo — solidno napisano — o nama Hrva-tima ovdje u SAD za naSe potom-stvo..- ." Pitanje historije ozbiljno se петебе i pripadnicima drugih jugoslavenskih naroda i narodnosti u Sjed. Drzavama i Kanadi... S. Miosic Radio-- " Afrika 1 ® U gabonskom gradu Mojabiju proradila je najsnaznija radio-stanic- a u Africi, nazvana Afrika 1 Stanica raspolaze sa cetiri predajnika snage po 500 kilovata i emitirat ce 18 sati programa na francuskom jeziku. dok ce dnevno oko sest sati prenositi emi-sij- e Radio-Franc- e International. U gradnju stanice, koja je udaljena oko 500 kilometara od Libervillea. Gabon je ulozio oko 60 milijuna, a Francuska oko cetiri milijuna dolara posred-stvo- m tvrtke Sofirad. koja ce osigu-rat- i inzenjere. novinare l voditelje. . V Л tit ,£ ' I' |
Tags
Comments
Post a Comment for 000097