Nase Novine, December 14, 1977

              IIj-473i!!u!i!-
rI!ZrZwj S52!3j
'"1
, t+n'ArfH
VI !
November 9, 1977
4
M
4.
I.,
I r 14.
ШI
K I
KM
KM
I
r'' vmrHt x-- -s м f чиудшу yg- - §"-- .
s
.м 'ех£'%и, "' ' , "' л " '' " '' ' " '' ' ' " '
♦ wj - WW.. f.--. f- . jxxt: S&jsSs £ PwA
Jedan od modernih puteva
PUTA PO STAROM KRAJU
АШш ч. H §H
Pis©: S@vqI Dedic
tMBUumtaaMBaaaaiHifiiiiiw mi шиваадш—ш—
Poput mnogih, odluCio sam da
ovogodiSnji odmor Ju-goslavia,
da poslije podu2eg vre-me- na
ponovo obidem stare, dobro
mi poznate gradove i krajeve. Vre-rnen- a,
sto je i normalno (ako je nor-malno- ),
nisam imao previSe. No,
vjerovao sam da te tih dvadesetak
dana biti dovoljno da vidim bar dio
onoga sto zelim, ako ne ve6 sve §to
zelim.
U Jugoslaviji sam se proveo
bolje nego sto sam ocekivao. Svaki
minut bio mi je da ne
kazem svaki dan. Ali glavni prob-lem
naisao je kada sam se vratio u
Toronto. Svi moji prijatelji, koji joS
ove godine nisu posjetili staru do-movin- u,
zeljoli su da znaju kako je
tamo. Umoran od odgovora na
mnoga pitanja odlucih so za ovaj
napis, da odgovorim na postavljo-n- a
i na nepostavljena pitanja, da
ujedno odgovorim i onima koji me
— prilaz Zemunu
SA
В
h
provedem u
ispunjen,
ne poznaju i koji, mozda, nemaju
koga da pitaju kako je u staroj
domovini.
Prvi utisci
Smatra se da se prvi utisci sticu
tek kada se kroci na tlo jedne zem-Ij- e
— strane ili stare, svejedno. No,
kod mene je, mozda neobicno, bilo
drukcije. Prvi utisci poceli su јоб
na torontskom aerodromu. Naime,
bilo je lijepo, iako pomalo i tuzno,
vidjeti lica prijatelja koji su doSli da
me isprate. Sa njihovih lica i iz
ociju citala se neskrivona zelja da
se nadu na mom mjestu, da oni
umjesto mene otputuju u stari kraj.
Taj me je osjecaj pratio citavo vrije-m- e
puta, sve do slijetanja u Zagre-bu- .
Procedura na aerodromu bila je
neuobicajena. Djelovalo mi je cud-n- o
da svuda cujem samo na nasom
jeziku razgovore, salu, smijeh.
Osjecao sam se nekako nostvarno,
prosto nisam mogao da vjerujom
da se nalazim modu svojima, na
svom rodnom tlu.
(D
Carinici se cesto poistovjecuju
sa baukom. Malo ko za njih ima
dobru rijefi, iako oni, svuda u svi-jot- u,
vrse samo svoju duznost. No,
za mene oni nisu bili strasni. Bili
su mi cak simpaticni. Vidjelo se da
vanredno vladaju psihologijom.
Tacno su znali koga treba propu-sti- ti
bez pitanja, koga nesto pitati,
kome otvoriti prtljag. A sve je islo
brzo, bez mnogo zastoja, sto je
najvaznije ni oni koji su morali da
otvaraju prtljag nisu mogli da se
pozale na neljubaznost.
Zbog nekih nesporazuma niko
mo nijo sacekao na aerodromu.
Nisam zoleo da gubim vrijeme
cekajuci autobus. Sjeo sam u taksi
i kronuo u Bosansku Gradisku,
moje prvo miosto opredjeljonja.
Sada pocinju moji prvi utisci.
Godinama sam u Jugoslaviji, prije
dolaska u Kanadu, vozio auto. No,
ne sjecam se da sam ikada vidio
tako dobro saobracajnice kao sada.
Putevi su me podsjecali vise na
Kanadu, koju sam upravo privreme-n- o
napustio, nogo na Jugoslaviju
koju sam, kako sam vjerovao, poz-nava- o
kao svoj dzep. Ali nisam
samo ja bio iznenaden dobrim
putevima. I taksista koji me je
vozio, iako je neprekldno u auto-mobil- u,
fiesto je znao u razgovoru
da istakne kako danas nije vise isto
putovati kao nekada. Sa zadovolj-stvo- m
mi je pricao o izgradenim
putevima, kao i onima koji se gra-de,
Ili koji ce se uskoro gradlti.
Posebno je bio ponosan na plani-ran- i
autoput kroz Jugoslaviju, koji
ce sa najmanje fietirl trake spajati
najvaznije ta6ke izmedu najudalje-niji- h
graniCnih prelaza. Za5udilo
me je da cujem da I on zna da su
veliku pomoc za Izgradnju saobra-cajnic- a
pruzili nasi iseljenici sa
amenckog kontinenta, koji su
upisali ogromne svote u okviru
zajma za izgradnju puteva.
Raspolozenje nam je kvarila
samo jedna prozaicnost, zbog koje
je vozac desto znao da prekine raz-gov- or
I sapatom, gotovo necujno
nesto progovori — vjerujem opsuje
nekoga. A razlog — bas taj dan
nogometna reprezentacija Jugosla-vij- e
izgubila je u Zagrebu od Rumu-nij- e,
Sto je donijelo pravu nacional-n- u
zalost.
Putevi kao onaj od Zagreba do
Gradiske pratili su me stalno, za
citavo vrijeme boravka u staroj
domovini. Pozajmio sam automo-bil- ,
jer drukcije ne bih stigao da
obidem ni dio onoga sto sam zelio.
Prijatelji ili rodbina
Najce§6e putujemo da se vidimo
sa rodbinom, sa nasim najblizima.
Cesto zaboravljamo prijatel je,
mnogobrojnije od rodbine, koji
mnogo puta mogu postati i mnogo
blizi.
Posjetio sam mnoge rodake,
skoro sve koje imam. A posjetio
sam i mnogo prijatelja — njih
nisam mogao sve obici, bilo in je
previse. Ipak smo nasli nacina da
se vidimo — na najuobicajenijem
mjestu kod nas — u kafani.
Posjete kucama rodaka i prijate-lja
donijele su ipak jedno iskustvo
od kojeg sam se ili odvikao ili ga
zaboravio. Po nasem starom lije-po- m
obicaju u svakoj kuci nalazi se
bezbroj boca i bocica, od najpros-tiji- h
do najsavremenijih, punih
raznih "eliksira", bosansklh napita-k- a
kako se obicno kaze. Iako sam
negdje rekao da ne mogu jer me od
pica na drugoj strani vec boll glava,
odmah je pronalazeno pice koje
"garantovano lijeci". Bilo ih je I
protiv glavobolje, i protiv zubobo-- I
je, i protiv bolova u stomaku, pa
cak i protiv reume i drugih tegoba.
I kako onda odbiti ponudenu
casicu, iako ih je cesto bilo — po-malo
i previse.
0 raznim dakonijama da i ne go-vori- m.
Za svako pice postoji pose-bno
meze, a najcesce tu je i odgo-varajuc- a
muzika — narodna uz
sljivu ili vino, zabavna za vinjak III
viski. Pa deder pokusaj da odbijes.
1 jos jednom, ne znam gdje sam
se Ijepse proveo — sa rodbinom ili
prijateljima. Ne znam gdje sam bio
toplije docekan i ugoscen.
(Ne) Poznati mi gradovi
Najduze sam, naravno, bio u
Tuzli, ali sam iskoristio priliku da
posjetim i nekoliko drugih, nekada
dobro mi poznatih gradova. Da
budem iskren, tesko sam se snala-zio- .
Vidio sam gradove koje sam
dobro poznavao, all koji su mi, u
mnogim detaljima, djelovali sas-vi- m
nepoznato. Toliko je toga
sagradeno da su u velikoj mjerl
dobili sasvim drugi izgled. Primjera
radi navesti cu Sarajevo i Beograd,
gradove u kojima sam 6esto bio I
koje sam, misllm, poznavao kao i
svoju Tuzlu. Sada sam ih vidio u
potpuno drugom svjetlu, sasvim
nove, mnogo drugacije i privlacnije
nego nekada. Samo o ova dva
grada mogao blh pisati i pisati, ali
prostor mi ne dozvoljava da se ras-prifia- m,
a ostavljam i drugima da
Imaju §ta pisati.
NeSto cu ipak dodati. Imao sam
priliku da o Jugoslaviji procitam
komentare iz Stampe vi§e evrop-ski- h
zemalja (Nonебке, Svedske,
Danske, Holandije i drugih) u koji-ma
se istice da je nasa stara domo-vin- a
napravila daleko najveci skok
u posljeratnom razvitku u Evropi,
mozda i dalje od Starog kontinen-ta.
Matice iseijenika
Pored obilaska prijatelja u Sara-jev- u
i Beogradu iskoristio sam pri-liku
da posjetim i Matice iseijenika.
Kako sam bio docekan — znaju svi
koji su ove institucije ranije posje-tili.
U sve tri Matice; Bosne I Her-cegovin- e,
Srbije i Beograda, doce-kan
sam kao dragi gost, kome su
se svi trudili da ugode, da mu bora-va- k
u Jugoslaviji bude sto prijatni-ji- .
Uvijek su imali spremne planove
boravka u raznim mjestima, sa
svim prijedlozima Sta gdje treba
vidjeti i posjetiti. Posebno su mi
preporucivali posjete na5im starim
spomenicima kulture, kojima je
svaki dijelic пабе stare domovine
bogat kao rijetko koja druga
zemlja.
U dugim razgovorima, predstav-nic- i
Matica posebno su se intere-sova- li
za zivot naSih iseijenika ov-d- e,
za rad nasih organizacija. Ured-nic- i
iseljenickih casopisa-listov- a
posebno su se interesovali za liko-v- e
nasih iseijenika, sa zeljom da im
Saljemo Sto vise dopisa o naSim
ljudima ovdje, koji bi se objavljivali
u njihovim publikacijama. To je,
kako kazu, najbolji nacin da se
medusobno upoznaju nasi ljudi
kojih ima na svim kontinrntima.
Uvijek je bila vidljiva zelja da
Matice i dalje nastave da pomazu
iseljenicke organizacije, da im
5alju umjetnike, filmove i publika-cij- e,
kako bi naSim ljudima u ise-IjeniSt- vu
pomogli da se I dalje osje-caj- u
dijelom stare domovine. Naj-vec- a
pomoc bice i dalje usmjerena
na 5kole u kojima djeca uce jezike
svojih djedova. Tim skolama I dalje
ce se slati knjige i udzbenici, kako
bi se nastava Sto bolje odvijala.
Uslov za dobijanje pomoci je — da
se organizacije koje je trebaju jave
na vrijeme, kako bi se moglo od
strane Matica planirati gdje i Sta
treba poslati ill uciniti.
OpSirno je diskutovano o sarad-nj- i
Matica iseijenika I odbora
"NaSih novina". Kao ustanove koje
se bave najviSe sa iseljenickim pro-blemim- a,
imaju Siroko polje zajed-nicko- g
rada. U vezi sa ovim razgo-vorima
IzvrSni odbor "NaSih novi-na"
je detaljno upoznat i zalozit ce
se da ostvari joS bolju saradnju sa
Maticama iseijenika Jugoslavije.
I ovim putem zelio bi se zahvaliti
osoblju Matica iseijenika koje sam
posjetio sa mojom suprugom na
izvanrednom gostoprlmstvy — ko-je
se ne zaboravlja.
(Nastavit ce se)