Nase Novine, October 07, 1981

              1 £ fy.NM 'ч МЧ'Ч' 4. V. .
Л 1.,,,, '1 ., - ј
'
.ski ;i; -- ип н 1Нј'!"{ liHi $
August 19, 1981, NASE NOVINE --3
JUGOSLOVENSKA бТАМРА O NAMA T 1 "
Nize citirani tekst objavljen je u "Politici" od
nedelje, 19. jula o.g. Inspiraciju i podatke za ovaj
veoma nadahnuto pisan clanak, njegov autor je, kako
sam navodi, dobio iz broja "Nasih novina" od 20.
maja, u home je opsirno opisan komemorativni recital
poezije, povodom godisnjice smrti druga Tita.
&6W
Ogroman je Atlantski
okean. Brod se namuCi dok
ga savlada, avion se umori
dok ga preleti. A s one
strane okeana je Kanada,
zemlja u kojoj, kao i u
mnogim drugim drzavama,
zive Jugosloveni. Vesti o
tome kako zive i ne stizu
tako 6esto. Ogroman je
Atlantski okean. Pa, ipak,
leti stizu бебсе nego za
drugih godiSnjih doba:
donesu ih "Jugovi6i" koji
dodu u posetu zavi6aju.
PoneSto ispri£aju rodacima,
susedima, a poneSto i
pokazu, radi dike...
Tako je tek sada, ovih
promenjivih julskih dana,
stigao do nas jedan majski
broj "NaSih novina", lista za
Jugoslovene koji zive u
Kanadi i Kanadane jugos-lovensk- og
porekla. Dobili
smo ga sa zakaSnjenjerrf, ali
zakaSnjenje ne moze da
umanji паб ponos onim Sto u
njemu piSe. A piSe da je
Jugoslavia Jugoslovenima u
ovoj dalekoj zemlji Novog
sveta uvek u srcu, da daljina
nije umanjila ljubav prema
domovini, bez obzira Sto
narodna izreka kaze: "Daleko
od ofiiju, daleko od srca!"
Znali smo da Jugosloveni
u dalekom svetu praznuju
praznike svoje domovine, da
su u teSkim Casovima
zajedno sa zavi6ajem. Culi
smo mnoge vesti o tome, a
jedna od njih je i vest iz
majskog broja "NaSih
novina". A tamo opSirno
piSe kako su naSi zemljaci u
dalekom Torontu odali poStu
drugu Titu, na godiSnjicu
njegove smrti. Nisu zabora-vi- li
bol i tugu domovine.
Uvodni govor za kome-morativni
skup u konferen-cijsk- oj
sali jednog hotela u
zapadnom delu Toronta,
odrzan osmog maja u osam
casova uve6e, napisao je i
pro6itao pesnik Duro Malj-kovi- 6
Petkovic. A pesnik je
rekao:
— Osmi maj 1980. godine
zapamden je kao dan
tmurnih i kiSnih oblaka, kao
dan tuznih kolona i povorki i
kao dan kada smo umrli i
rodili se sa kiSama, dan kada
smo pjevali i plakali —
Jugoslavijo, i razmiSljali o
probojima, ranama, jaucima
i lelecima, o juriSu i trijumfu
na ruSevinama. Osmog maja
smo plakali i ponosno
razmiSljali o danima kada
smo s drugom Titom poSli u
svijet, raSirenih ruku i
otvorenog srca, u svijet
podijeljen na blokove i gotov
za nova razaranja... Moze li
se reci neSto poslije mer-mern-e,
bijele ploCe koja leze
na svoje leziSte, zauvijek...
Moze se reci, na prlmjer,
Jugoslavia! Ostala je za
Titom Jugoslavia na putu
socijalistifike izgradnje,
jedinstvena i samoupravna.
Jugoslavia, raSirenih ruku i
otvorenog srca za sve narode
svijeta. Ostali smo mi koji
smo izgubili bracu i sestre,
o6eve i majke, cijele familije
u ratnim razaranjima, mi koji
smo razumjeli Titove ideje i
rije6i mira, mi koji demo iz
krvavog iskustva uvijek
govoriti: dolje puSke, dolje
topovi i atomske bombe!
Tako je govorio pesnik
pred Titovim portretom
prekrivenim maramom tuge,
uokvirenim bezbrojnim
crvenim cvetovima. Slifino
su govorili i ostali, dlanovi
Udruzenja pesnika "Desanka
Maksimovi6" iz Toronta,
koje je i pripremilo ovaj topli
recital. UCenici Skole "Ni-kola
Tesla", filanovi dramske
sekcije, obuceni u narodne
noSnje — vidljivu vezu sa
zavidajem, recitovali su
"Krvavu bajku". Blaga
Dafovska, nastavnik make-donsk- og
jezika u pomenutoj
Skoli i u makedonskoj
pravoslavnoj crkvi "Sveti
Kliment Ohridski" pro6itala
je, na makedonskom, pesmu
"Titoslavija" Koste Popov-sko- g.
Recitovale su, zatim,
dve ибетсе: Mira Ni-ko-lovsk-a
na makedonskom, a
Suzana Maljkovic na srpsko-hrvatsko- m.
Na slovenackom
jeziku pesme su Citali pro-fes- or
Ivan Dolenc i Josipa
KloStranec... Stihoveo Titu i
Jugoslaviji, uobliCene u
recital "ISli smo s Titom u
jutra nova", govorili su
U Australiji je nedavno prikazana
drama u tri 6ina "Oslobodenje
Skoplja" u izvedbi dlanova Zagre-bafik- e
kazaliSne kompanije. Kako
pi§e list "Novo doba" iz Sydneya,
drama je pozdravljena s kompli-mentarni- m
dugim aplauzima
publike koja je shvatila ovu dramu
kao vrijedni isjecak iz zivota naroda
Jugoslavije u trenutcima oslo-bodenj- a,
a istodobno bio je to i
jasan dokaz napredka jugoslaven-sk- e
kazalisne umjetnosti. Dobro ju
je ocijenila i australska Stampa.
"Novo doba" dalje pise:
Citav sadrzaj drame u sebi ima
poseban izrazaj mrznje, gnjeva,
tradicije i borbe fiovjeka za svoje
bolje sutra...
Gnjev izrazen tajno i javno, to je
gnjev ispacenog naroda koji zivi u
nadi za bolje sutra, tje§i samog
sebe i zivi u svojim tradicijama s
borbom za ofiuvanje rodne grude...
I bas u tim dirljivim trenutcima
zivotne igre opasnosti, gnjeva I
33
6lanovi dramske sekcije
veoma mladog jugosloven-sko-kanadsko- g
kulturno--prosvetno- g
kluba "Zavidaj"
iz Vindsora; gledaoci su ih
nagradili burnim aplauzom.
Pesmu o Titu, specijalno za
ovaj komemorativni skup,
napisala je Dragica La-pajkovs- ka,
voditelj make-donsko- g
radioprograma.
Svoje stihove citali su i
Jelena Gavrilovic, Josip
Gabre je recitovao uz gitaru,
Ouro Maljkovic Petkovic.
Voditelj veceri Katarina
Kosti6 proCitala je pesmu
Vladimira De Tonya-- e iz
Chicaga — jednog od naj-poznati- jih
pesnika Slanova
Udruzenja — "Zemlja sunca
na mom dlanu".
PiSe reporter "NaSih
novina" da je nezaboravna
ostala i devojCica sa cr-ven- om
maramom oko vrata,
Marija Milosevic, koja je,
takode, recitovala stihove o
Titu. Dok je Atifa' Sehic,
novootkriveni pesnik, Citala
svoje stihove, publika je
pl.akala... Posle patriotske
poezije Pere Kovafievica,
Seval Dedi6 je prifcao svoja
setanja na susret s Titom, 9.
marta 1978. godine, u
Washingtonu, na prijemu za
jugoslovenske iseljenike iz
SAD i Kanade...
Tako se zavrSilo vede
poseveceno danu "kad smo
pjevali i plakali — Jugo-slavijo!"
Mi smo o njemu
saznali iz "NaSih novina", sa
zakaSnjenjem koje ponos ne
umanjuje. Ispridali smovam,
da znate, da prifiate!.
MirjanaKUBUROVlC
nade za bolje sutra, u ovoj drami
nalazimo veliki cin slobodnog i
moralno raspolozenog covjeka koji
se suprostavlja svim preprekama
do svog копабпод oslobodenja.
Lik 1 0-godi§-
njeg djedaka Zorana,
ustvari je lik koji tumaci na
Zoranova usta misao tisu5e
djefiaka i djevojCica koji su u to
doba osjecali isto-zudn- ju za necim
novim, zudnju za slobodom.
Citav labirint prepreka, uskovit-lan- a
atmosfera i drskost okupa-tor- a,
u ovoj drami Cmi jugoslaven--sko- g
fiovjeka jos jaiim i smjelijim
da ostane na svojemu i da brani
svoje, jer mu to i pripada.
U mnogim trenutcima "Oslo-bodenje
Skopja" nas potsjeca i
daje u potpunosti smisao pobude
za razmisljanje. Jer, scene,
narocito u drugom cinu u svom
prizornom nahodenju uvjerljivo nas
vode kroz jednu zivotnu prifiu ljudi
koji dozivljavaju isto, koji zele isto i
koji su u prilici da imaju istu
sudbinu — borbu i nadu slobode...
Vjerojatno i sam reiiser drame
Prije dvije i pol godine — u
januaru 1979 — kmerski
narod, uz bratsku pomoc
Komunistice Partije Vijet-nam- a,
digao je ustanak i
zbacio zlocinacku strahov-lad- u
Pol Pota — Jena Sari,
koja je za nekoliko godina
likvidirala preko 3 miliona
Kampucijaca. Ovi izmecari
Mao Cetunga imali su
razradeni plan, da svake
godine likvidiraju po jedan
milion Kmera, a poslije da
na njihovo mjesto nasele
Kineze. Ali pod rukovod-stvo- m
Henga Samrina, Pen
Sovaria i drugih prekaljenih
revolucionara u dubokoj
ilegalnosti stvoren je Front
nacionalnog spasa Kampu-cicj- e
koji je i poveo ustanak
naroda i onemogucio istreb-Ijenj- e
kmerskog naroda.
Izdajnici su bili svrgnuti,
bjezali su svojim gospo-darim- a
u Kinu i Bankok, a
narod je uspostavio svoju
vlast.
ooo
Narodnu Republiku Kam-puci- ju
priznalo je preko 30
zemlja i s njom uspostavilo
diplomatske odnose. Medu
tim zemljama su i dva kolosa
svijeta: Sovjetski Savez i
Indija. Inace, izmedu tri sada
slobodne zemlje nekadasnje
Indokine: Vijetnama, Laosa i
Kampcije — stvoreno je
najtjesnje savezniStvo u
odbrani nacionalne slobode i
izgradnje novog zivota. A na
celu Vijetnama, Laosa i
Kampucije nalaze se preka-Ije- ni
komunisti lenjinskog
kova, pravi intemacionalisti.
ooo
Za protekle dvije i pol
godine ono stanovnistvo,
koje je prezivjelo strahote
genocida, vratilo se svojim
domovima; obnovljeno je
Hi
preko 80 procenata indu-strij- e;
proradio je saobracaj i
trgovina; obnovljene su
skole i bolnice; u Kampuciji
sada radi 20 hiljada ucitelja,
1
LjubiSa Ristic nije mogao bolje
jCiniti kada je Rade Serbedzija
svojim glumackim vrlinama na
isini, uvjerljivo prikazao jednog od
nnogih ispacenih ljudi koji hrabro,
ne gube6i nadu stvaraju niz stra-ifini- h
prizora, ali s ciljem da
5itava stvar bude u interesu pravde
i naroda kojem pripada.
Nesmijemozaboraviti ni scene u
tre6em cinu gdje 6itava radnja, u
mnogim trenutcima alegoridnim
smislom prikazuje ispacenog
6ovjeka kao ivrstog borca, gdje na
kraju uz simbol slobode vraca se
svome domu koji ga caka s istim
zarom kao i rodbina i prijatelji koji
posljednjim snagama izrazavaju
svoju radost. Povratak Zoranovog
oca kao simbola pobjede iz rata i
donoseci znak slobode, ustvari je
zavrsni din drame koji jasno govori
da se upornoscu dolazi do cilja,
patnjom do uspjeha, a pravdom do
slobode. U svakom slucaju, to je
ono o бети i ditavi sadrzaj drame
simboliCno krasi njen kraf- - koji
nadahnut zracima slobode na
au planu jedasedo 1983. g.
potpuno likvidira nepis-meno- st
u zemlji. Trudolju-biv- i
narod Kampucije posti-ga- o
je odista grandiozne
uspjehe na putu svog us-krsnu- ca
uz svestranu materi-jaln- u
i politicku pomoc Sov-jetsk- og Saveza i drugih
socijalistickih zemalja.
ooo
U maju ove godine odrzani
su opsti izbori kako za
lokalne organe vlasti, tako-- i
za nacionalni Parlamenat
Kampucije. Karakteristika
tih izbora bilo je najmasov-nij- e
ucesce biraca. Jedan od
prvih zadataka Parlamenta
bice usvajanje novog ustava
zemlje — prvog demokrat-sko- g
ustava Kampucije.
ooo
Uspjesi Narodne Repu-blik- e
Kampucije dovode do
svrabai ludila vlastodrSce u
Vasingtonu i Pekingu, koji
naoruzava i hrane u vojnim
logorima u Tajlandu ostatke
polpotovskih bandi, uba-cuju- ci
ih na teritoriju Kam-pucije
da ubijaju iz zasjede,
da pale gdje mogu, na
stavljajuci isti zanat, koji su
obavljali kao dzelati za vri-je- me strahovlade Pol Pota.
Njihovim gazdama je i to
malo, pa su uz pomoc svojih
izmecara povampirili bivseg
princa NorodomaSihanuka i
zahtjev da Ujedinjene Nacije
sazovu "konferenciju o
Kampuciji". Nista im to nece
pomoci. Narod Kampucije
— zajedno sa Laosom i
Vijetnamom, a uz svestranu
pomoc Sovjetskog Saveza,
rijesen je da gradi svoju
sretniju buducnost.
B. Popovic
New York.
1672 — Roden Petar Veliki, car
Rusije. On je prijestolnicu Rusije
preselio u novosagradeni Petro-gra- d.
1808 — Napoleon Bonaparta
anektirao Toscanu u Italiji.
1876 — Turski sultan Abdul Azis
ustupio prijestolje svom necaku
koji je proglasen za novog sultana
— Murata V.
1913 — Mirom u Londonu
zavrsen prvi balkanski rat izmedu
Turske na jednoj i Srbije, Crne
Gore, Grcke i Bugarske na drugoj
strani. Srbija je dobila oblast
sjeverno od planine Sare i rijeke
Skumbije, Bugarska istocno od
rijeke Strume. Makedonija je podi-jelje- na
kao sporna zona po liniji od
stare tromede do Ohridskog jezera
i ostavljenaza kasniju podjelu, Sto
je dovelo do izbijanja novog rata na
Balkanu.
momente gledaocu daje zaborav na
patnje. No, to je samo za trenutak
jer vec u zadnjim scenama imamo
niz rijesenih problema, radosnih
momenata i osudu prema onima
koji su grijesni, a slobodu onima
koji su je zasluzili.
liiedaoci drame vjerojatno ce
nakon prikazivanja joS uvijek imati
lednu misao — kako je ispaceni
narod dosao do slobode i kako je
ustvari sakuplo snage da ustraje u
nadljudskim mukama. dobivenim
3d stranog okupatora, koji je na
raju bez pravde i s mrznjom morao
oriznati svoj poraz, a ispacenom
larodu time dati priliku da uziva
svoju zasluienu slobodu.