Jedinstvo, February 28, 1961

              i
3
' Ј ' г
.
STRANA 4
Posudjcna r с ) о г t a z a
DJECAK ALI JE UMRO OD GLADI U
"ZEMLJI H1LJADU I JEDNE NOGS"
Dva novmska citata k o j i
mnogo govore.
Poelije dviju protjeranih ze-n- a
iranskog Saha, treda mu je
zona konacno radila sina. Ro-dj- en
je prijestolonasljednik, osi-gura- na
je bududnosa dinastije,
kakve li srede! — vicu neki za-pad- ni
listovi i na svojim stra-nica- ma donose slike §aha u
paradnom odijelu, najnovije
carice Farah Diba i jos" novi-je- g
prijestolonasljednika.
Ovi listovi su povodom veli-ko-g
dogadjaja cesto
izraz "zemlja hiljadu I
jedne nodi".
Niie, medjutim, citirat demo
iz napisa dvojice novinara, ko--ji
su u Iranu i kojima je
pala u oH ona "sporedna" o-koln- ost, da u ovoj zemlji mili-Ju- ni
"statista" 2ive na nadin,
koji je prilicno zasluiio da se
o njemu progovori.
"Prokleta raja. . ."
"Iran nije lah Iran nije nafta.
Iran je joS manje zemlja hilja-du
i jedne nodi. Iran je: 15
milijuna seljaka u nevjerojat-no- j
bijedi, mllijun nomada u
dronjcima i tri milijuna grad-ski- h
stanovnika, koji gladuju"
— kaze se u reportoil surad-nik- a
lista "Berliner cajtung"
dr K. H. Arnolda — Spomene
li netko u Teheranu narod, od-mje- rit
de ga nepoverljivo, le
de mu redi. to ostavite noma,
mi znamokako treba s ovima
postupatl. Za£to tro£ite makar
i jednu jedinu rijec na ovu
prokletu raju? "Nikada nisam
dr. Arnold nl-jedn- og srso — piie —
franca iz dobroga dru-ilv- a,
koji bi poznavao svoju
zemlju". Putovanje za nfih zna-- 6i
Evropu ili Ameriku, eventu-aln- o
Bejrut u kojem gradu na
jednom cetvornom kilometru
ima vise lokala, nodnih zaba-viit- a
nogo bilo gdje na svijetu.
Dolli su iz Ahmadabada
Pisac dlanka zatim iznosi ta-k- vu
povijest koja rjeditlje od £itavih knjiga karakterizira
"zemlju hiljadu i jedne nodi".
Onl su se vozili automobilom
treeudi se po jednom zemlja-no- m
putu u provinciji, kada
im se na putu ispredio muSka- -
rac u dronjcima naslonjen na
Itap i ocajno im mahao rukom.
Zakodili su, te izaiH iz kola.
Mulkarac je prosio hrane. Da-- li
su mu. Pi tali su ga zeli li da
ga odvezu nekuda, a vandro-fca- S
je zahvalno klimnuo gla-vo- m. Samo ih je molio, da
smije povestl sa sobom i svo-ju
Senu, koja se nalazila iza
njegovih ledja Sdudurena na
semlji i jedva se dala ctrgnuti
od jednog okruglog kamena
ux koji se privila. Kamen se
nalazio nad jednim svjezim
arobom.
U kolima je bracni par ispri-6a- o
svoju povijest. Oni su do-l- li
iz sela Ahmadabad. Tamo
tu radili od jutra do mraka.
70 posto njlhovog uroda sa
lemlje pripadalo je gospodaru
ela! Sto je preostalo, dakako
nije im bilo dovoljno pa su
trafili zajam od gospodara
Kada su se beznadno zaduii-l- i,
upravljad im je rekao. ne de
pokrenuti postupak protiv njih,
ako de oni napustiti Ahmada-bad
i tamo ostaviti svoje mo-l- o
gazdinstvo sa nekoliko grla
stoke Oni su to morali udmiti,
i sada je ved tredi tjedan kako
se skitaju. U medjuvremenu )e
njihov i onako mrfavi, bolez-Iji- v
desetogodiinji sin, Ali urn-r- o od gladi. 2eljeli su napustiti
Iran. I dospjeli su u jednu mor-l- u
luku. Oni jednostavno ni-su
znali, da je za iseljenje iz
zemlje potreban pasoe i viza.
Proveli su vise .dana u tamnici
i soda skitaju dalje. Ne znaju
kuda.
Gmilu Americani
ledan poznati ameridki tjed-ni- k
"US News & World Re-port"
izmedju ostaloga pife
slijedece:
"U Iranu, koji je bogat nal-to- m, pokazuju se znakovi na-peto- sti Ovdje nije sve u redu
Narod je nezadovoljan, sve je
dublja provalija izmedju boga-taf- a
i milijuna koji gladuju.
Nitko se ne bi cudio, kada bi
ibio ustanak A Sjedinjene
Drlave u toj situaciji pruzaju
farhu veliku vojnu i privrednu
pomod Washington je utroSio
preko 250 milijuna dolara za
iranske orufcme snage Ovdje
gmizu Americani. Mozemo su-sre- sti savjemike u sportskom
odijelu oak i na dvora saha.
Jedan Iranac ml je rekao: "Dole
; ,Ж" -- vi
.-чг--
ш чвр,- АЛлУб' ttlBjtf јЈДидрЈШИиЈвЈиЈииЈИИнИ
upotreb-Ijava- li
bill
ih nismo poznavah, imali smo
o njima dobro misljenje. Sada
se to miSljenje izmijenilo. . ."
Reporter zatim konstatira, da
"do tolike mjere poistovjetuju
saha sa Washingtonom, da
milijuni nezadovoljnih ljudi u-vi- jek
ih zajedno napadaju. le-dan
urednik je u svom listu
samo zato napadao America-n- e,
jer se saha ne smije kriti-zira- ti.
Citaoci medjutim ionako
shvadaju, da se njih dvoje,
sah i Amenka ne mogu zami--
NASA NASEOBINA
WINDSORU
(Nastavak sa str. 2)
titnika onih koji su nam pre-til- i
i gonili nas u Windsoru,
koji su nas Spijunirali kod
Forda i drugde.
Nesrcca jo samo u tome
Sto mi nckada od Hsca no
vidimo sumu.
Sa izmenom nasog ckono-msko- g
polozaja izmenili smo
so i mi sami. I za vremc tri-dosot- ih
godina vladao jo te-r- or
nad na§im progresivnim
pokretom. Sccato so kako su
nas propanjali na poslu ako
nismo duvali u isti rog. Kako
su nam pretili ida cc nas бе-ka- ti
u Jascnicama, ali sve to
pa i fizicki napadnjj nisu nas
sprccavali.
Sada, medjutim, zahvace-n- i
histerijom crvonog strasi-l- a
i pretnjom da tie nam za-bran- iti
da idemo "proko", ili
da co nas cokati it Sczane, u- -
mosto Jasenica, mojmo vromo
pasivni.
Da, ојаба1о su takozvano
"nacionalisti6kc" organiza-cij- o
u poslcrntnim godinama.
Windsor jo cak postao i nji-hov
contar. Sa prilivom no-vi- h
snaga, izboglica iz sta- -
rog kraja one su ozivolo.
Windsor sada ima i crkvo, i
srpsku i hrvatsku. To nije
nikakvo zlo ako one sluzo
duhovnim potrobama vcr-nika- .
Ali kad one slu2o za
provadjanjo politiikih ciljo-v- a,
to jo druga posma. ЈоЗ
goro, kad so u to tora
i one koji u njih no vcruju.
BESPOSLICA U AMERICI
(Nastavak sa str. 1)
na §totu radnike klase. Uz-mi- mo krizu amon'Ckog kapi-talizm- a tridosctih godina i
kako jo istu rijeSio pok. pro-dsjedn- ik Roosevelt. On je bio
kapitalista i bilo mu je u in-toro- su da spasi i produzi zi-v- ot tog sistenia kao i svakom
Iiugom Ali on je
bio tada na takovom poloza-j- u
i dalje jo vidio nego dru-g- i
kapitalisti kakve su mje-re
potrebne da se spasi nji-hov
sistem. Otuda socijalna
zastita, jer takovu (jos bo-lj- u) imaju ruski radnici; o- - tuda besposlonicka pomoc.
veca sloboda za radnike da
se organiziraju u svoje unije
i kroz njih poboljsaju
svoje ekonomsko stanje u o-kv- iru kapitalizma. jer bez
toga, mogli bi otici
ruskih radnika. a to ne 2eli
Roosevelt niti ijedan kapita-lista.
Mnogi industrijalci i
njihova Jtampa bili su uza-sn- o
protiv Roosevelt-ovi- h mjera i nazivali ga "komu-nistom- ", ali, svejedno, te nje-gov- e mjere su spasile njih i
niihov poredak kn-z- i,
i od toga on zivi do ove
danasnje krizc.
Kako ce Kennedy rijesiti
sadaSnju krizu to ce se vidje-ti- .
Ali ova kriza je opet u
drugacijim okolnostima, ko-j- e
vladaju u svijetu, nego o-- ne
pa za rijesenje i--
ste troba uzeti one mjere ko-i-e
postoje i koje odgovara-j- u
u danasnjim okolnostima.
Automatizaciju se nece spri-jo5it- i
; traziti novu
putem rata nije danas sigur-n- o kako je bilo za o-- ne koji u ratu pobjede. Rat
je vrlo opasna igra.
prcma tome u njemu nema
, shti jedan bez drugoga — re
kao je novinar. . Narod zeii
povratak ministra predsjednika
Mosadika, cija je vlada bila
srusena zbog podrzavljenja
naftonosnih polja u Abadanu,
koja su se nalazila u engles-ko- m
vlasnistvu."
"Mrznja, nezadovoljstvo dine
sve vise napetom situaciju, ko-ja
Jos' skriva teike dogadjaje
kako za saha tako i za Wa-shington"
— konstatira pri za-vrset- ku
americki tjednik.
U
putem
ranije
pijacu
da bi safuvali posao, ili da bj
izbogli da ne budu stavljeni
na "crnoj" listi za prclaz u
SAD, to jo zlo5in.
Na zalost i na veliku sra-mot- u
svih nas, medju nama
u Windsoru su mozda naj-brojn- iji
douskivaCi, oni koji
pod nose imona amcri6kim i-migr-acionim
vlastima.
Pa da li je to razlog id a so
treba povuci pa 2ak i otkazi-va- ti
radnicku novinu? I ko-пабп- о,
da li jo to izlaz? Mi so
nocemo zastititi od ucenjiva-nj- a
i terora na taj naSin.
Protiv toga so troba boriti.
A da bi so mogli boriti protiv
ove nemani troba da so udru-zujem- o,
sami nocemo modi
nista.
Bas zato jo proka potreba
da zbijomo naso redove sa-da.
Dogadjaji so menjaju
munjevitom brzinom pa nc- -
postajemo i da nas prega- -
crkvo
kapitalisti.
da
uonoj
nekad
danas
zi. bvim sunicima co (toci
kraj pa i ovima koji nas u- -
cenjuju i tcrorisu u Windso-ru.
Ruducnost jo na ntxlo]
strani. Treba poglcdati sa-mo
malo dalje pa ccmo je sa-glod- ati.
Windsor niozo i mora opet
zauzoti svojo mesto u na§om
])rogrosivnom pokrotu. Da so
to ostvari, treba da opot stu-pim- o
svi u rodovo radnickih
organizacija. To j0 poziv svi-m- a
onima koji so jos uvck
smatraju progresivnlm.
V. G.
Samo to, da se pitanje bes-Uosli- ce rijosava na габип
domacih industrijalaca —
kracim radnim vremenom i
vecun zaradama; obilatijoni
socijalnom zastitom i bespo- -
slenickom pomoci unutra,
a vani svojih granica, da se
putem mira i mirovnih odno-saj- a
sa socijalistickim svije-to- m nadje Sire i veco trziJte.
Hoce li Kennedy poci ovim
putem to ne zavisi samo o
njemu, to vi5e zavisi o amo-rifki- m radnicima i njihovim
unijama i ditavom radniS-ko- m pokrotu Ni u Roosevel-tovo- j
eri nobi se sve ono po-stigl- o, da nije bilo na jednoj
strani socijalistiCke drzave,
a na drugoj milijuna ameri-iki- h
besposlcnih radnika ц
kretnji i borbi. Danas u svi-jetu
postoji vise socijalistid-ki- h driava nego onda, ali ne
postoji onakove kretanjc ra-dn- ih
masa. Bez razlike na
koji se nacin ova besposlica
bude riiesila, dok so god o-- na rijosava u okviru kapita-lizma.
njezino je rije§en.e
priTemeno. Svako rijesenje
u torn okviru je — prema
Marksu — "pripremanje po-tpuni- je krizc ..." Kada a-meriC- ki radnici робпи jed-nom
traSiti rijesenje ekono-msko
krize izvan kapitalisti-Jko- g okvira, tck onda ce oni
biti na pravom putu da riie-s- e
istu jednom zauvijek. U- -
zrori krize leze u odnosima
proizvodnje drutvenih pot-rebstin- a,
sve Ho radnici
treba da u6ine — jeste da
nromjene te odnose. i nestat
ce uzroka. nestat krizc —
zavladat ce sigurnost i bla-gostan- ie
za sve radne clano-v- c drustva.
Veil Marks da je burzoa- -
zija stvorila ne samo sebi u- -
izlaza. Sta onda preostaje? bojito oruzje, vec i radni2ku
Gladys Francis Lewis
22)
o s h u a DO ail Preveo A. — Tuloncanin
Cuo je rijeci koje je ona ditala:
Adonisova dua kao zijezda,
Doziva iz prebitalista Vjecnih.
Glas je stao. Shelleyine rijeSi i prizvuci Robininog
glasa su mu se upjevali u pamet. Ova djevojka je bila
drugacija od svake, koju je Josh ikada poznavao. Fran-ci- e
i Matilda su kraj nje izgledale proste, neuzbudljive.
Za casak je zaboravio na svoju strogu vjeru. Da li je mo-guc- e, da ona pripada Jonu? Sretni Jon!
Crvena, nasuprot plavila Robinine haljine, knjiga
Shelleyinih poema je lezala nedirnuta, a pod hrastom je
bilo tiho.
Daniel je drijemao u lezaljci od duzica za badve,
a Matilda je promatrala raznolike sjene u travi. Lice
joj je, s Sistom, glatkom kozom i velikim ocima, izgle-dal- o nejacko, jer na njemu se je jos vidjela bljedoca od
bolesti. Crna kosa joj je bila priljubljena na zgodnoj gla-v- i. Smjerne Doanske crte lica su se isticalc kao da su bilo
izrezane u bjelokosti.
Matilda prekine §utnju.
"Asa je opet u krevetu, kaze Jon, pi-ctjerav-si
s ra-do- m dok je pomagao ljudima u bolesti. Robin, ponekad
mislim da je Asin zivot kao svijeca koja gori na obadva
kraja. To me plasi. 2ivot i Asa se ne ce nikada pomiriti.
Tako biva s nckima. Shelley jo bila takva. Asa so nikada
ne poStedjuje. Volila bi da je ja(!i, i da se mozemo oze-nit- i.
Cekanjc je tako te§ko."
Robin jo zolila svim svojim sreem da pomogne Ma- -
tildi, koju jo bila zavolila. Ali nije mogla pomoci ni sa-m- oj
sebi.
Do6im Jano Doan bude u stanju da sama obavlja po-slov- e,
ona mora ici kuci u Blythwood. A nije joj se islo.
Jon je postao dio nje, dio ovog novog, uzbudljivog, uz-nemiruju- ceg
zivota, koji je bio mnogo viSo zadovoljava-juc- i
od starog. Cudne, nepravovjerne ideje o Bogu i po-litick- oj reformi, i 6ast obicnih ljudi i zona, sve to je bilo
dio ovog novog zivota. Za§to da to napusti samo, kad jo
sve tek otkrila ?
Za sve vrijeme dok su Josh i Daniel bolovali goro
na spratu, ona je malo vidjavala Jona. Ali prosli tjedan.
kad su mu so bolcsnici oporavljali, on se je dobrano
vrzao po kuci, uvijck radeci nesto za nju, trazeci jo dc-set- ak
puta na dan, prividno srutan zbog njezinog pri-sustv- a. Prije tri dana jo iznio tesku kosaru s rubljcm na
konop za suScnje, i pomogao joj vjesati deke i plahto.
"Umorna sto," rekao je on, prateci njezino umonie
pokrete. "Zamorili smo vas. Ja cu ovo dovrSiti i isprazniti
korito."
Kad so je od iznemoglosti zanjihala, on je ispustio
doku i na rukama je odnio u predvorje, stavivSi jo na
mekani divan. U zamracenoj, svjeznoj, jednostavnoj so-- bi
s ukrasenim zavjosama, orahovim pokucstvom, i bo-ga- to urcsenim indijanskim cilimom, nju jo svladao umor.
On joj je poravnao jastuk, stavio na celo mokru krpi-c- u,
i raskopcao haljiny pod vratom. Iako su joj oci bile
zatvorene, osjetila je njegovu prisutnost i njeznu skrb.
On nije mogao znati, da je ona osjetila toplinu njc-gov- ih
usana na svojem vratu, i dodir lica i usana na njc-zin- oj
kosi, niti da je 6ula njegovc rijeci : "Ljubavi moja,
moja draga, draga ljubavi!"
Robin je sada drhtala, prisjecajuci so. Ura u kuhi-n.- fi
jo odbila sat, i ona stavi knjigu u Matildino krilo.
"Vrijeme je da popijos sok od crnog ribizla, Matilda, i
vrijeme je da робпет spremati veceru," гебе ona, okre-nuv- §i
se prema vcrandi.
Za Josha, koji nije skidao ociju s nje. njezin pokrot
bio kao uzbibana muzika. Haljine su joj sultale dok su
doticale travu. Vjetar joj prebaci бирогак koso na lice.
Tu jo bilo lice koje je vidio samo jedanput, lice koje je
htio viditi svaki puta kad jo cuo njezin glas.
Kad ga je vidjela u otvorenom prozoru, lico joj jo
zasjalo od zadovoljstva.
"Joshua! Vi sto Joshua, zar niste? Kako je dobro
da sto vec jedanput sisli u prizemlje. Ja sam Robin."
"Da. Ja znam."
U51a je unutra i sjela na klupu kraj njega. On jo
ludo zurio u nju. Iako je nosio u pameti sjccanje na nje-zino
lice, nije bio spreman za toplu, zlatnu milinu mlado
zone, koja ga jo tako rado gledala.
"Osjccato li so kao dull, koji so jo povratio na svojo
zemaljsko obilaske?" upita ona blago.
Obje so nasmijase. U Joshovim o6ima jo gorjela sta-r- a
vatra, a siroka usta su mu so vragoljasto podigla u ug-lovim- a.
"Cekajtc da ozdravitc, onda cote moci razgovarati
tako galantno citav dan."
"NTe cu zaboraviti. Sto ste ono 6itala Matildi? Ono
o Adonisu?" On svojim dubokim, muzikalnim glasom
blago recituje : " 'Adonisova dusa kao zvijezda . . .' To
jo od Shelley, zar nije? Hocete li mi Sitati neJto od Shel-ley?
Matilda ne bi smjela pobirati svu painju. Gladan
sam fitanja. Ova prokleta bolest!" On iskrivi lice. "Ho-cete
li mi c"itati?"
Robin se nasmije. "Vi ste prvi nostrpljivi Doan, ko-je- ga
sam upoznala." Dvoje je bilo tako, obuzeto jedno
s drugim, da nisu 6uli Jona iza njih, na vratima stra2nje
kuhinje. Jon jo oklijcvao, motreci zivahno profile svo-jc- g brata i Robine.
"Nestrpljiv? Pa ja sam бскао dvadeset godina za
ovaj 5as. Slu§ajte, Robin Rcdfern, vi sto torijevka, ali ja
zelim da proitate Thbmasa Painea. On je bio c"udno, go-ru- ce
stvorenje, ali zute stranice Thomasove knjige su
me natjerale u razmisUjanje. Jon mc je nagovorio da ga
itam."
"Pri5ajte mi o njemu." Nije mu kazala, da joj je
Jon donio knjigu, i da ju je ргобКа1а izmedju satova
muzike. Обагапе, njezine oil se nisu micale s njegovog
suhog lica.
"On je bio sila u pozadini атепбке Revolucije. U
svakom velikom pokrotu se nalaze oni sa plamenom u
sreima. Thomas Paine je bio jedan od njih Ispunjavao je
glave ljudstva vatrom, kad su im trbusi bili prazni, a no- -
klasu, koja ce se posluziti
tim oruf jem. U Sjed. Dria-vam- a
i Kanadi imade miliju-n- e
takvih radnika. .ali jos oni
nisu u dovoljnom broju nau- -
6ili kako se "posluziti sa t'm
oruzjem". Vec preko 30 go-dina
"Jedinstvo" u5i svoje
Jitaoce kako baratati sa kla-sni- m oruijem. i 6im veci broj
6itaoca naoruza svoj um, tim
ce efektivnije pomoci ame-пбк- ој
i kanadskoi radniSkoj
klasi stvoriti novi i bolji 2i-v- ot.
Celicni radnik
K.
Moskva. — U izjavi mos-kovsk- oj
"Pravdi" sovjetski
akademik Anatolij Blagon-ravo- v
je rekao Ha su sovjet-ski
uJenjaci i inzenjeri pri
put u historiji nauke ostva-ri- li
sirok program promatra-nj- a
pomriine Sunca pomocu
gcofizi5kih raketa. On je re
ge smrznute i knarece u Valley Forgeu. To su bili siro-mas- ni, skromni vojnici, ali nikada im nije dopustio da
zaborave da se bore za veliku stvar. Moji rodjaci nisu
onda tako mislili; ali ipak, vodila se je borba za slobodu.
Thomas i moj djed nisu prekinuli prijateljstvo, iako su
nasi ljudi ustali protiv Revolucije, kad je nastalo nasilje,
i revolucioneri робеН oskvrnjavati Ijudska prava, sra-motn- o, kao sto Britanci nisu nikada uSinili. Ali zasto bi
vas toliko zanimao Thomas Paine? I Shelley je bio bun-tovn- ik — drugaSiji, ali bio je buntovnik. BuntoTiici su
oni koji stvaraju novo svijetove. Oni su jedini koji ce se
odreci sigurnosti zbog istine, onakve kakvu vide." Josh
prestane govoriti kad ga je робе1а obuzimati slabinja.
Robin to primjeti na njegovom lieu, i pokrene se da po-rav- na jastuk.
"Tiho. Vise nesmijete govoriti."
On nasloni obraz na njezinu ruku, kojom je pop-ravlja- la jastuk. U Robininom sreu jo nesto divljo zalu-pal- o. Presenccena i uznemirena, ona otidje po hladni na-pita- k, na kojcg je bila zaboravila.
Jon se mirao odkrene i otidje.
Ta vecer je bila vec"er zahvaljivanja — Joshua sc
jo oporavljao. Robin je, sjedeci izmedju Matildo i Jona u
prostranoj kuhinji, vidjela kako je ruka starog Jonatha
nova zadrhtala kad je otvorio bibliju. Zastao jo na ispl-san- oj stranici. Robin, motreci, nijo znala, da su na toj
stranici bili zapisani datumi rodjenja i smrti Doana, ko-ji
su platili krsenje Bozjeg mira cijonom svojih zivota.
Stari Jonathan obrno stranice i pocno Jitati. Odjcdnom
se njegov duboki glas otmo :
"Oho. kad bi covjek hvalio Gospoaa za Njegovu do-bro- tu za Njegova cudesna djela na djeci ljudskoj! Jer
on je razbio vrata drskosti, i presjokao sipko na dvo-je
.. . To si mc opkolio straga i sprijeda, i stavio na
meno ruku svoju. Takva spoznaja je odvec divna za
mene ; velika je, no mogu je doscci. Kuda da otidjem iz
duha tvojega? Hi kuda da pobjognem od prisustva
Tvojoga? Ako so popnom na nebo. Ti si tamo. Da pod
okriljem jutra odem i nastanim se na najudaljonijcm
djelu mora; бак i tamo bi me vodila Tvoja ruka, a
Tvoja desna ruka bi mo drzala. Da recem : Sigurno co
me prckriti tama; cak bi i noc oko mciin bila svjet-l- a.
. ."
Robin je vidjela kako su se niz Janino lico skotr-ljal- e
suze i prolile so po tijosno sapotim grudima. Lico
starog Jonatlianovo je bilo pit no sjaja kakvog nijo vitli-l- a
na ni jednom drugom lieu. Nije nikada prijo osjetila
ovakvog bogostovlja. Ono so je izlijovalo iz srea i ispu- -
njavalo prostu sobu.
Svakog dana, dok bi pcele neprestalno oblijctalo
po cvijotovima, a voce na granama so bubrilo, Robin bi
it sjeni hrastn citala Matildi, Danielu i Joshu. Ponekad
bi ispustila knjigu i otjerala guske, kojo su so gegalo
onako tuste, psicuci u protestu, a Josh so je veselo smi-ja-o, promatrajuci jo.
Jon je vigo nijo trazio, iako joj jo olaksavao posno
na koji god nacin je mogao. Vidio jo kako su so ona i
Josh pocch zblizavati. Nije za cudo. mislio jo on skrom-n- o
— Josh jo ."vojstven, zivahan, strastan. Svakog dana
so je osjecao vise otudjen, vi§o beznadan. Poceo je озјс-ca- ti
da nikada lie ce moci raspuhati obzir kojcg je imala
prema njemu u vruci plamcn, koji hi odgovarao njego-vo- j
ljubavi za nju.
Izbacujuci sjjeno iz kola u sjenik, on se gorko na-smije
sto je ikada i pomisljao da je osvoji. Niz njegovo
sunccm opaljeno lice tekao jo znoj, i sjao so na iskriza-ni- m misicima prsiju i ruku. On gornjom stranom ruko
obrisc celo, gurne stari slamnati sesir na potiljak, t opot
so nasmije — osomo, ali manjo gorko. Onda zabodo ro-gul- je
u plast i podigne ga u sjenik.
Covjek, mislio je on, mo2e podnositi dano, ali Sto
s nocima? Baca se i prevrce, a san nikako da mu dodje.
Onda, kad dodje na dorucak, ona jo tamo, naginje so
nad kotlom ili Ion6icom, svjetlo vatro joj igra po lieu, a
na njemu je izraz povueenosti. Da nije posla kojepa mo-ra
obavljati oko kuce. on ne bi nikada napuStao mlinicit,
lie hi nikada dosao u kucu da se muci gledajuci nju.
Ogleda se i spazi Robin gdje sjedi na prijelazu pre-ko
plota i motri ga. Kad jo krcnulajv njemu, noseci u ru-- ci kantu vodc, dva musarca dojaSu u dvoriste. Bili su to
sudski panduri. Jon ih j0 odmah propoznao.
"Imate lijepo imanjo ovdje dolje, Doan," primfetl
stariji, bacivsi oci u istinskom divljenju na njive, finu
staju, prostranu kucu. "I predobro, bogamu, za seljako
kvekero kao vi — Yankeejske mutivode. DoJli smo
ubrati globu."
"Kakvu globu?"
"Kakui globu? Cuj ga. Po deset Sillnga po osobi,
koje vam je odredio guvcrner Simcoo, da platito za po-vlasti- cu
nesluzenja vojnog roka. To je pravo, i na svom
mjestu, nije li?"
"Bilo bi," rcce Jon ravnomjerno, "kad bi va5 ublr
dospio u drzavne knjige. Ti zna§ gdjo mi stojimo u pita-nj- u
poroza."
"Ha! OdbijaS da platis. Bas kako sam i ocekivao."
"Mi cemo platiti, i voljno, ali ne za vojne svrhc.
Postoje drugi naCini za rjesavanje nesporazuma,
pokraj oruzja i rata. Ljudi so moraju osloniti na mirna
rjeSenja."
Jane ie bila lo51a iz kuce, i ona i Robin su snda sta-jal- e
kraj Jona.
Jon bi bio volio da Robin nije bila svjedok ovom pri-zor- u.
"Vas etvorica kod kudo — cetiri funte, molim."
Muskarac izvadi napolje dokument i dado upute svojom
pomocniku. "Kako vidim, morat ccmo si sami uzeti."
"To ste i namjcravali uraditi ispoc"ctka." U Jono-vo- m
glasu nije bilo srdzbe. "Vjerujem da su vam deke
za sedla, koje ste si uzeli prosle godine, dobro posluzile.
Vidim da ih imate na konjima"
Covjek je bio ponesto prencrazen.
(Nastavitcese)
Ispituju se snimci Suoceve korone sa
sovjetskih geofizickih rakefa
kao da su razni aparati u o-vi- m
raketama omogucili da
se utvrdi sastav Jestica koje
izlucuje Sunfeva korona. Fo-toaparati-ma
u6injen je, pre-ma
njegovim rijeSima, niz
snimaka SunSeve korono i
njenih sastavnih dijelova.
Filtri na kamcrama mijenja
ni su za vrijeme leta pomodu
specijalnih mehanizama. 0-- vi
snimci spulteni su na Ze-mlju
padobranima sada su
prcdmct proucavanja. Aka-demik
Blagonravov je ista-ka- o
da su rezultati dobiveni
izbacivanjem ovih raketa od
velikog interesa za nauku i
da ce omoguciti da se rijose
va2ni nauJni problemi
SIRITE I POMAzITE
RADNICKU 5TAMPU!
ttrm 0 0 0-- 0 0Ж.0 0 0 00-#~-ш
iV