Nase Novine, June 01, 1983

              '-
-'- д 3'.1;. .,; "' ' v A, 9lT?e'""' k
№'"';O.V'{ir "" rjt Гf"i " ' v "WV " +i t .w f t } } f i , ii-- v. г1
,
6-- NASE NOVINE, Ap7 73,)983. April 13, 1983, NASE NOVINE --7 Trihina mladih NaS gost limo
Nedavno se u prostorijama na§e
redakcije odigrao interesantan do-gad- aj
u kome su akteri bili mladi.
Celo jedno posle podne odvijala se
diskusija i razmena miSljenja o
statusu mladosti i sudbini mladih u
danaSnje vreme, procenjivani iz dve
razlicite perspektive: jugoslovenske
i kanadske.
Na$i gosti iz Jugoslavije bili su
Bole Cirovic, saradnik "Omladinskih
novina" iz Beograda i Bojana Tadid,
student biologije, takode iz Beo-grada.
Omladinaca iz Kanade, naseg
porekla, bilo je cetvoro: Dvojica od
njih su poznati aktivisti iz Windsors,
clanovi uprave JKKPK "Zavicaj"
Pero Kovacevic i Slobodan Davido-vi- c.
Iz Toronta su bili prisutni:
Aleksandar Svenda, doSao iz Jugo-slavije
tek pre godinu dana i vec
veoma aktivan u dru§tvenom radu i
Ivan Ivanovid, Aleksandrov prijatelj,
koga ranije nismo poznavali.
Razgovor je робео u vidu intervjua,
jer su gosti iz Jugoslavije zeleli da
dobiju sto vi§e informacija intere-santni- h
za "Omladinske novine", da
bi post up no i sami uzeli ибе§6е u
diskusiji i saopstavali njihova zapa-zanj- a
i dozivljavanja.
Pero Kovacevid i Slobodan Davido-vi- c
su govorili o aktivnostima mladih
u okviru etnidke grupe. Pojedinosti
na tu temu bilo je dosta, jer je Pero
Kovadevi'6, kao §to nam je poznato
bio inicijator mnogih uspeSnih kul-turn- ih
zbivanja u Windsoru, kao Sto
je organizovanje pesnickih vederi
izmedu gradova, izdavanje zbirke
iseljenidke poezije, organizovanje
grupnih recitala poezije sa dlanovi-m- a
dramske sekcije "Zavicaj a" i
drugo. Slobodan Davidovid je dosta
govorio o problemu pravilnog izraza-vanj- a
i pisanja na maternjem jeziku,
o znadaju otvaranja Skole za udenje
etnidkih jezika u Kanadi, Sto je
stimulirano izakonom o multikulturi
i da bi trebalo i mi viSe da koristimo
te zakonske prednosti, u svim ve6im
mestima. ne samo u Torontu.
Bole Cirovic je dao "Нбпи kartu"
"Omladinskih novina" za koje on
radi kao fotoreporter. Pod ovim
imenom ove novine izlaze od 1968.
godine. Izdaje ih Konferencija omla- -
dine Srbije. Stalno zaposlenih novi- -
nara ima 7--8, a preko 200 saradnika
iz svih delova Jugoslavije, pa i
mnogih delova sveta. Sto se tide
saradnika van Jugoslavije, radi se
uglavnom o mladima koji borave
privremeno, sa svojim roditeljima, u
inostranstvu. Pouzdana 6italadka
publika ovih novina je Skolska i
radnidka omladina, mada se za njih
sve viSe interesuju intelektualci,
kreativci i ostali, zbog originalnosti,
smelosti i novotarstva kako u sadr--
zaju, tako, i molda Jos' viSe, u
grafidkoj opremi i na6inu koriSdenja
fotografije. Nova struja i nove ideje
od strane mladih obogaduju i gsve- -
zavaju Stampu, pa samim tim skredu
na sebe paznju autoriteta u toj
oblasti. Mnogo se posve6uje paznja
umetnidkoj fotografiji. Privladnost i
vredno st tekstova je u njihovoj
izvornosti i iskrenosti. Saradnici
piSu o konkretnim problemima,
onako kako ih oni vide i dozivljavaju.
Jedan od najlepSih dlanaka na pr.
bio je tek st jedne udenice o pojavi
nacionalizma, interpretiran onako
kako ga je ona dozivela. Bio je
zapazen i tekst o problemu jednog
fabridkog radnika koji je pozvao
saradnika "Omladinskih novina" da
se na lieu mesta, u samoj fabrici
upozna sa problemom o kom je
pisao. Posebno se vodi габипа da
teme i tekstovi ne predu u ono Sto se
zove senzacionalizam ("zuta Stam-pa"- ),
all da bude slobode. Doti6u6i
se "vrudih" tema od kojih drug!
"zaziru" i piSuci o konkretnim
problemima "Omladinske novine"
uzivaju reputaciju tzv. novinarske
hrabrosti.
Posle ovog uvodnog, informativ-no- g
dela razgovora, u kome je
ispoljena konstruktivna, da je nazo-vem- o
organizovana ambicija mladih,
sto je bilo zadovoljstvo sluSati,
nastala je slobodna konverzacija,
bolje receno, spontano ispovedanje
u kome je razotkrivena sustinska
problematika mladih. Dominirala je
tema o otudenosti kao najvecem
problemu mladih na Severno-americko- m kontinentu. Omladina je
prepustena samoj sebi. Nema brige
od strane zvanicnih autoriteta u
smislu stvaranja mogudnosti za
podstrekavanje ideja i aktivnosti
mladih. Nema na pr. subvencija za
omladinske casopise. Omladina
uglavnom sama trazi puteve kako da
utrosi i rasporedi svoju energiju i u
torn istrazivanju ima mnogo lutanja i
padova.
Pero Kovacevic je mnogo i suges-tivn- o
govorio o toj usamljenosti,
dezorjentisanosti i nemodi mladih.
Omladina ima potrebu da se dokazu-j- e
kroz svoje originalne ideje. Ano-nimno- st
u kojoj je us led brzog
tern pa zivota i rada prog u tan njen
entuzijazamT snovi i iluzije, obes-hrabru- je
je i cini neambicioznom.
Gosti iz Jugoslavije su napravili
uverljivo poredenje izmedu dve druS-tven- e
sredine:
— Kod nas u Jugoslaviji se o
nekom znacajnom koncertu pri6a
dugo unapred, kao i posle dogadaja.
Ovde se takvi dogadaji redaju jedan
za drugim uz komercijalno reklami-ranj- e
I oseda se prezasidenost.
Izgubljen je osecaj za vrednost,
valjda zato Sto se lako dolazi do njih
i sto poslovni, novdani dinilac u torn
brzom smenjivanju svih dogadaja
igra glavnu ulogu. Sada kada smo
zadovoljili u prilidnoj meri radozna-los- t
u pogledu tzv. zapadne kulture,
mi mladi u Jugoslaviji vi§e se
okredemo domadim vrednostima.
Kao ilustraciju mozemo navesti
podatak da domadi film ima za 90%
prednosti nad ameri6kim i drugim
stranim filmovima kod jugosloven-ske
publike.
NaSi omladinci iz Toronta
Windsora preneli su na kraju svoje
poruke preko saradnika "Omladin-skih
novina". Pozeleli su reprezenta-tivn- e
jugoslovenske kulturne i spor-tsk- e
programe.
Pero Kovadevic je imao konkretnu
zelju za ovu godinu — da se
omogudi gostovanje u Kanadi popu-larn- e
jugoslovenske rok grupe
"Riblja dorba".
Katarina Kostid
Razmena miSljenja u redakciji "NN" — S leva na desno: Aleksandar Svenda, Bojana
Tadit, Bole Cirovic, Pero Kova6evic i Slobodan Davidovic
ај'ИШЈцга''И№.ј.ц)111??1ц'1ии,.Л1 Mi'№M''i.jiii''L'tHtfiyjTJi'ww4iaHii.ig'TraiiiiiMijW тшт?&те iiii
FJ Ш E3 Ш E3
Posljednjih dana prosinca 1982 godine
navrsilo se sedamdeset 1 pet godina ot-ka- ko
je u Chicagu pokrenuta Radnicka
straza - prvi hrvatski radnicki list u
Amenci
Pojave ove novine, toliko razlicite od
svih ostalih koje su tada lzdavah nasi
isel)enict, u neposrednoj je vezi sa sire-nje- m
ideja socijahstickog pokreta medu
juznoslavenskim doseljemcima u Sjedi-njeni- m Drzavama Amerike
Slovenci su bill prvi koji su razvili taj
pokret, jos 1900. godine Vec 1901 godine
pokrenuli su tjednik Zora-- , ah se on ni-j- e
dugo odrzao zbog slabog odaziva lse-ljeni- ka
Pet godina kasnije njegovu ce
ulogu preuzeti socijahsticko glasilo
Proletarac U njemu ce se dulje vre-men- a
pojavljivati i jedna stranica hrvat-sko- g
stiva, zahvaljujuci u prvom redu
hrvatskom lseljemku Josipu Jecmenja-ku- ,
koji je bio pnpadnik slovenskog so-cijahstickog
kluba
Ovakvo rjesenje mje u potpunosti zado-voljava- lo socijalisticki onjentirane hr-vats-ke
lseljenike l oni uskoro pokrecu
vlastito glasilo Poticaj za to potekao je
iz Jugoslavenskog pohtickog kluba, sto
je u stvan bilo prvo radnicko (socijah-sticko)
udruzenje amenckih Hrvata, os-nova- no
1903. godine u Pittsburghu. Ne-k- i
clanovi tog kluba djelovah su vec ra-nije
u radnickom pokretu u Hrvatskoj
Tomo Besenic, kao najistaknutiji medu
njima, poznavao se s vodecim ljudima
socijahstickog pokreta u Zagrebu, pa je
tako l doslo do toga da iz Zagreba bude
povan u Ameriku 23-godis-nji
tipograf-sk- i
radruk Milan Glumac - da preuzme
uredivanje napredne nrvatske novine,
za koju su vec postojali povoljni uvjeti
Milan Glumac rodom je iz Bosanskog
Samca U Ameriku je dosao sredinom
1907 godine, a 25 prosinca iste godine
izasao je u Chicagu pod njegovim ured-nistvo- m prvi broj Radnicke straze Bi-lo
je to vnjeme velike nezaposlenosti i
knze u Amenci, pa u uvodniku tog pr-vo- g broja nalazimo 1 ove recenice -- Zi-ma
je1 Kriza je1 Tisuce radionica zatvo-ren- e
su. Stotine tisuca radnika nemi-losrdn- o
su izbaceni iz posla - liseni za-rad- e, orobljeni kruha. 1 u to kobno doba,
usred najcrnjih dana i upravo u vrijeme
najteze radnicke potistenosti, lzlazi evo
prvi broj 'Radnicke straze'. Radmcka
Straza rada se usred bijede radnicke
Radmcka Straza pojavljuje se u vnjeme
koje najbolje pokazuje kako je svijet
naopako i nepravedno ureden.
U pocetku je Radmcka straza izlazila
dva puta mjesecno na po cetn'i stranice,
no vec godinu dana nakon pokretanja,
zahvaljujuci stalnom porastu pretplat-nika- ,
postala je tjednik Mladi l vrlo agil-- m Milan Glumac nije bio samo urednik
тшшшшттшттштшштшмтшшш
- imtrmHPiu - jiB l№wi tii —
JL
i
hsta nego je i pisao brojne pnloge. da-ju- ci kroz njih osnovni ton djelovanja
-- Radnicke straze- - Takav naporan rad
stetno je dielovao na njegovo vec шпако
naruseno zdravije (bolovao je od tuber-kuloze- )
i on je 1910 godine bio prisiljen
da se povuee Uredivanje Radnicke
straze prepustio je lvanu Mastenu.
Na preporuku Ante Biankimja, Milan
Glumac pocetkom 1912. godine odlazi u
Kahforniju, radi promjene zraka. Neka-k- o
u isto vrijeme dolazi iz domovine u
Ameriku Vladimir Bornemissa i on pre-uzim- a
vodstvo Radnicke straze. No, to
je potrajalo vrlo kratko vrijeme; Borne-missa
ubrzo prelazi u urednistvo Na-rodn-og
glasa, glasila srpskih socijalista
u SAD, a Radnicka straza zapada u
poteskoce
Cim je za to saznao, Glumac prekida h-jece-nje
i pocetkom studenoga 1913. godi-ne
vraca se na celo lista Uredio je ne-koh- ko
brojeva, a onda iznemogao, po-nov- no
je morao napustiti posao. Povu-ka- o
se na farmu Petra Perica u Cedar
Lake, Indiana, gdje je umro pocetkom si-jee- nja
1914. godine
Glumca je na vodstvu Radnicke straze
zamijenio Todor Cvetkov, rodom iz Bu-gars- ke
Cvetkov je jos kao mladic iz po-htick- ih
razloga napustio svoiu domovi-n- u
l nastanio se u Zagrebu, gdje je dobro
naucio hrvatski jezik U SAD je dosao
1908 godine na poziv socijahstickog po-kreta
nasih lseljenika Za vnjeme dok je
Cvetkov bio urednik hsta, Radnicka
straza se sirila i medu srpskim socija-listim- a
u Amenci Godine 1911 pokre-nuli
su oni svoje glasilo Nas glas, ah
ove novine su od samog pocetka naila-zil- e
na slab odaziv medu americkim Sr-bim- a
Zato je lzlazenje Naseg glasa
obustavljeno, a Novinski odbor Radni-cke
straze pnstao je da jednu stramcu
donosi tiskanu cirilicom To je potrajalo
od 1913 do 1917 godine, odnosno do ra-su- la
Jugoslavenskog socijahstickog sa-ve- za
u Americi i prestanka izlazenja
Radnicke straze
Radnicka straza obustavljena je po-cetkom
1918 godine zbog svog proturat-no- g
stava Umjesto nje hrvatski su rad-ni- ci
u Amenci pokrenuli reviju Nova
misao, koju su drzavne vlasti takoder
zabranile (izasao je samo jedan broj)
Neposredno nakon ove zabrane, Jugo-slavensk- a
sekcija KP SAD pokrenula je
list Znanje, koji u srpnju 1922 godine
mijenja ime u Radnik. Taj je list lzla-zi- o
kao dnevnik l tjednik. Godine 1935.
mijenja ime u Glas radnika, a od 1936
godine izlazi kao sluzbeno glasilo Save-z- a
radnickih klubova pod nazivom
-- Radnicki glasnik Konacno, u prosin-c- u
1940 godine njega nasljeduje Narod-n- i
glasnik, posljednji u nizu nasljedni- -
иаајМ1Шша5ЈШгжшааЕ
— Esperanto sam pocela da u6im "pod
stare dane", posle moje pedesete godine.
Zainteresovala sam se pored mog sina
Zlatana, koji uziva reputaciju eminentnog
esperantiste u naSoj zemlji, a sreo se sa
ovom kosmopolitskom idejom medu stu-dentim- a,
u Subotici. Sa sve vedom straSdu
se predajem ovoj duhovnoj preokupaciji, jer
kroz nju je osmiSljena moja svagdaSnja ideja
o fiovekoljublju, o kosmopolitizmu. Oduvek
sam smatrala da bar jezici ne bi trebalo da
predstavljaju barijeru medu ljudima. Pored
negovanja nacionalnih jezika i nacionalnih
vrednosti, Sto je prirodna potreba svakog
naroda, treba da postoji jedan zajednicki
jezik pomocu koga mozemo jedni sa
drugima komunicirati u bilo kojoj situaciji i
u bilo kom delu пабе kugle zemaljske. A
postoji i konkretna prednost od ucenja
esperanta — brze se savladuju pojedinacni
jezici od kojih je on sastavljen.
izuzotno drag susret doziveh smo sa
Dusankom Licinom, a razlozi su vi§estruki.
Sve je bilo neocekivano, kao neko dragoce-n- o
otknee.
. — -
S,1 -J-W- "- V V - ~
osswasK "v
% t .
—
I
ч ..
t Л
M-- -- " "" --re o i
N. J
Ш~" " ' jc V ]1
1 "" "
I
1
Ш№ 1
4h. iw м ..HI d
Milan Glumac-Durisi- c, prvi urednik Radni-cke
straze.
4444TW
Ifel L__ii ШUSтњ JOT .A"ffN ' ,r W'
0imuncijanti.
Л..Мк lk А
. iwte.
.
A,trt'i№W.AWtt;
. tj4 fiK ♦♦ V ' "
ЧУ. y , (.4) I
ЧчИ" ♦ wim, 4v"
JVTjJ" T4W , WT-4ft.V- k v A
&f!.TS3 ГГ,' (i . t0. JKVIT.' ч IT'
"w;.
Af4Wv4 . . t Л %. wM
yS4. wJw hr
ЈЈЧ &МШ __,"_"! K.. лч .
M rt. bv4itnK . t4
T Hf № X fMMt ЛЧЧ- - 4 V V4hV - ~л;
(" ? 44 t f lilrW#т, V J l
Wuii ).tv4Лf lsi$ 4) У w tnc. ()& мд" k% HiWniiWii.ti.l0u.! IIWln(I it%4vftj.M A vi tm ..ti. .4ЧН--+ (
" Ut jkW
Faksimil naslovne strane drugog broja
Radnicke straze, jednog od nesumnjivo
najznacajnijih listova hrvatskog iseljeni-cko- g
novinarstva.
ka Radnicke straze Milana Glumca,
koji ce u Chicagu lzlaziti sve do sedam-deseti- h
godina.
lako je Radnicka straza izlazila samo
desetak godina. imala je ona velik utje-c- aj
na nrvatske i ostale juznoslavenske
radnike u Amenci, na formiranje njiho-va
misljenja u kriticnim godinama uoci
i za vrijeme prvoga svjetskog rata. Zato
u povijesti novinstva iseljenih Hrvata s
pravom zauzima vrlo istaknuto mjesto.
NENAD GOL
(PreStampano iz "Matice", glasila
Matice iseljenika Hrvatske, Zagreb) ш
POTPREDSEDNIK SAVEZA
Dusanku smo upoznali na nedavnoj
proslavi Dana zena, na brodu "Jadran" (u
organizaciji Udruzenja "Majka i dete"). Lice
joj je bilo ozareno od zadovoljstva. Sponta-no
se obratila nama iz redakcije i izjavila da
sa velikim interesovanjem cita naS list
poslednjih nedelja od kada je u Torontu.
Prijatno je iznenadena iinjenicom da se
intenzivno neguje nasa геб preko Stampe,
radio i televizijskog programa. Raduje je da
tako veliki broj Jugoslovena prisustvuje
Droslavi Dana zena, u znak solidarnosti sa
borbom zena za njihovu ravnopravnost.
Dozivela je cak i jedno saznanje. Prvi put je
te veceri cula pesmu "Ponocni Toronto",
Desanke Maksimovi6. Kao profesor ruskog
jezika (u penziji), DuSanka je celog zivota
bila zamteresovana za knjizevnost. Od
posebnog je znacaja, ovo njeno zapazanje:
— jos me je jedna karakteristika ove
proslave veoma impresionirala: njen jugo-slovens- ki
karakter. A to sam primetila i na
pnredbi Udruzenja "Zumberak" kojoj sam
takode prisustvovala. Divan je osecaj sresti
se daleko od domovine sa naSim ljudima
koji nose u sebi patriotizam. Sa sreem
prepunim zadovoljstva, vraticu se iz Toronta
u moj Pazar. Memoriski sam zabelezila
nekoliko tema o kojima cu pisati u listovima
za koje radim. OduSevio me je susret sa
nekim osobama, kao na primer, sa Lepom
Rajnovic. Neumorna energija te zena za
dru§tveni rad, za brigu o drugima, zaista
impresionira. Po svoj prilici zasluge ima i
njen suprug Rade koji joj pruza punu
podrSku i pomoc u radu.
Vec skoro deset godina DuSanka je
saradnik lista "Bratstvo" koji izlazi u Novom
Pazaru, na srpskohrvatskom, a takode i
cehoslovackog lista "Jednota" koji je savez--
H Ш и
(Nastavak iz proSlog broja)
Organiziranje radniCko-prosvjetno- g kluba
u Princetonu bio je гпабајап dogadaj. Evo
kako se to odvijalo:
U februaru 1933. godine dolazi kod nas, u
Princeton,, Pavle Pavlic, da organizira ovaj
klub. Nismo imali odgovarajucih uslova za
podetak, бак ni prostorije. Najpogodnija je
bila moja kuda. U istom dvoriStu sa mnom,
zivjela su Cetvorica samaca koji su radili u
rudniku. Kako je bio ukinut rad nedjeljom u
rudniku, u toj ku6i je poielo sastajaliSte.
Skupljalo se druStvo, zbijale Sale. U takvu
sredinu je doSao Pavle Pavlic i poceo
organizirati rad. Trazio je pretplate za
"Borbu". Izabran je odmah i odbor. U
pocetku se sporo napredovalo sa razvija-nje- m
djelatnosti, pogotovu Sto nas je Pavle
napustio, jer je imao drugih duinosti.
U proljece iste godine dolazi medu nas
Mate SiauS i organizacija rada u klubu se
znatno poboljSala. Organizirana je I zenska
sekcija. Posla u vezi zenske sekcije su se
primili danas pokojni Karlo PaviCid i Dane
PeSut.
U Ijeto je doSao kod nas Stevo Serdar i on
se je zadrzao malo dulje. Nekome to nije
odgovaralo. Mnogi radnici su tada radili po
sekcijama na zeljeznickim prugama. Malo
po malo u naSem mjestu se pocelo pricati da
je medu nama prisutan organizator komu-nist- a.
Jednoga dana dok sam imao svoje
redovno dezurstvo za relief, svratio sam
usput da vidim ima li poSte. Za mnom je u
poStu. Za mnom je u poStu uSao Nikola
Koeter, povukao me za ruku i polako mi
rekao:
— George, prica se da kod tebe dolazi
neko tko zeli organizirati klub komunisticke
partije. Ako je to istina, reci mu da se Sto
prije izgubi iz Princetona, za njegovo i tvoje
dobro.
U to vreme Stevo Serdar je stanovao kod
Marka Segote. Svratio sam odmah kod
Marka i prenio mu poruku koju sam u poSti
cuo. Marko je osorno reagirao i rekao mi da
ESPERANTISTA SRBIJE -
wJiiilPlSiL'-- w?w -
V
ni list za бебки i slovacku narodnost u
Jugolaviji, a izlazi u Daruvaru. DuSanka se
£esto pojavljuje i u radio programu Novog
Pazara, kao gost sa esperantistima. O
turistickim privlafinostima grada Pazara u
Sijoj se blizini nalazi manastir Sopocani,
obecala nam je reportazne priloge.
Sada cemo saopStiti i onaj drugi, privatni
razlog, zbog koga je sree DuSanke Li6ine
bilo ispunjeno osecanjem srece za vreme
njenog boravka u Torontu. Kada je naSa
omiljena vokalna solistkinja, Ljiljana Tanko-sic- ,
izaSIa na pozornicu, da svojim uceScem
u kulturno-zabavno- m programu doprinese
uspehu proslave Dana zena, DuSanki su
zasijale oci skoro do suza i treptavim glasom
koji je delovao viSe kao uzdah, tiho je rekla:
ш№ШШШш i '
DuSanka LiCina je posetila
ш 1 WIIHT ж
Pise: GEORGE SARICH
Vancouver, B.C.
je Stevo tog jutra rano uhvatio teretni vlak i
otiSao.
Do kraja 1933. i u toku 1934. naSe
aktivnosti su se dosta umirile. AM pofcetkom
1935. dolazi ponovo do ve6eg zamaha u
naSem pokretu, jer je nezaposlenost bila
velika, DoSao je novi menadzer rudnika. On
je izdao naredbu da svaki rudar nosi ku6i
svoj alat, jer ce se rudnik zatvoriti i tako je i
bilo. Preko Ijeta rudnik je bio napunjen
vodom. U septembru su робеМ pumpati
vodu van, samo se je svaki radnik morao
potpisati da nece osnovati uniju. I tako je
slijedede godine rudnik uniSten.
Prvog ponedjeljka mjeseca aprila 1935.
godine organiziran je tzv. gladni marS. Bilo
ih je 560. Bilo je pripremljeno za njih u dvije
hale. Uprava grada nije htjela ni to da im da,
ali pop Ujedinjene crkve je kritizirao upravu,
pa su gladni demonstranti dobili pomoc.
Slijedeceg petka oko 7 ili 8 uri uvece, dolazi
teretni vlak sa joS 580 neuposlenih u
Princeton. Ta grupa neuposlenih je otprem-Ijen- a
vlakom za Vancouver.
U Princetonu nastanu Strajkovi i pocinju
sve 6eS6e da se odrzavaju mitinzi, ne samo u
zatvorenim halama, ve6 i vani, na otvorenom
terenu. Uprava grada i tzv. Relief Fund ne
prihvataju nikakve pregovore i tako je trajalo
ta situacija nedjelju dana.
Tada su stigli na zeljeznicku stanicu
tenkovi sa uljem za polivanje na tri strane od
Princetona. Najprije privatni transporteri
svojim trokovima razvoze sitan pijesak po
krajevima puteva, pa se onda taj pijesak
rasipa svuda po putu i na kraju se ulje polije.
Ja sam baS radio jedno popodne ispred moje
ku6e, kad dode jedan funkcioner iz Relief
Funda i kaze da me to ve6e treba na poslu.
Upitao sam ga kako stoji stvar sa Strajkom,
ako joS traje, da ja necu i6i raditi, jer necu da
budem "Strajkbrejker". On je pocrvenio i
odgovorio mi da 6e bolje biti da ja viSe
brinem o sebi, nego o Strajku i da cu jednog
dana biti prisiljen da budem "Strajkbrejker".
Tu istu vecer, vecina od nas koji smo bili
na Strajku otiSli su raditi, od 11 uve6e do 5
ujutro. Slijede6eg dana su pohvatani dlanovi
komiteta — tri ozenjena i tri samca. Na sudu
— Drago moje dete, pesma te je i odvela u
svet...
Tako smo saznali da je DuSanka Liiina
majka Ljilje Tankosic-Tojfii- c i da je ovo njena
prva poseta Kanadi i prvo videnje dvogodiS-nj- e
unuke Alise.
— Jedva sam do6ekala vreme da se
penzioniSem — pre nekoliko meseci, da bin
mogla uzeti u narucje svoje prvo unuce,
Alisu. Cini mi se da je ona sada najveca
radost mog zivota.
Nadamo se da ce biti joS vesti od DuSanke
Licine. Ponelaje "NaSe novine" u Novi Pazar
i rekla nam da se nada da ce pokatkad
pronaci teme iz domovine koje ce biti
mteresantne za citaoce naSeg hsta.
Katarina KOSTlC
v - ,
naSu redakciju sa unukom Alisom
ш ш
ozenjeni su dobili tri mjeseca zatvora, a
samci Sest mjeseci.
Ostalo nas je osmorica koji nismo iSli na
nocni rad i zato su nam ustavili relief za
mjesec april. Ni-s- a torn malom pomoci nije
bilo lako izaci na kraj, ali je opet bilo mnogo
bolje nego ne primati niSta. Tada nije bilo
nikakvog kredita, a u nas Cetvoro djece ide u
Skolu. Sto smo imali od vrijednosti, prodali
smo za hranu. Rekli su mi da Saljem djecu u
Skolu, jer cu i sa time neSto udiniti i tako
djeca nisu iSIa u Skolu. Jednoga dana otiSao
sam u grad, da neSto kupim u mesnici, viSe
kostiju nego mesa. Kada sam proSao ispred
brijafinice, Sef policije je bio na brijackoj
stolici. Kad me je opazio, poslao je brijaca
da mi saopci da saiekam. Kad se policajac
pojavio preda mnom drzao je ruke na
ledima, unio mi se u lice i pruzio joS prst
prema meni. Sav nakostreSen, rekao mi je:
"Da ti radiS ovo Staljinu, Sto radiS nama,
brzo bi bio priljepljen uza zid, ali mi ti to
necemo uciniti, ali moramo paziti da nam ne
dovedete komunizam".
Na njegovo pitanje zaSto moja djeca ne
idu u Skolu, odgovorio sam da nemaju Sto
ruiati, ni obuti. Policajac je odbrusio da ja
lazem, sjeo u svoja kola i uSao u takvu
brzinu na startu, da je pijesak sa ulice
udarao u obliznje prozore.
PoSao sam kuci i vidio gdje su se policajci
potrpali u dvoja kola i otiSli punom brzinom
u pravcu moje kuce. Kad sam stigao ku6i,
iamo sam Sto vidjeti. Njih devetorica
policajaca prevrcu i preturaju sve Sto im je
pod rukom. Jedan od njih me je ustavio kad
sam uSao i pita me zaSto sam doSao.
Odgovorio sam da je to moja kuca. Onda mi
je naredio da stanem kod vrata i da se ne
micem. Zatim je pogledao Sto sam donio
djeci, i rekao da mogu sjesti za sto, Sto sam
i ucinio.
Kad su zavrSili taj prljavi posao pretresa,
naSli su nekoliko brojeva "Borbe". Nisu
mogli izgovoriti "Borba", vec "brba", a Sef
policije mi poturi novine pod nas, ali me nije
dotakao.
(Nastavitdese)
FiVHl