Nase Novine, November 22, 1978

              шiS'мч i.tiс '4 пlit ,:i
PSTOCSSSSSeSaiSiisffi
IVM October 11. tl A7fl'ft fi.t! . y ,Arf:vjfflr,rf.srjj#ffitr :iA!"H"ieeAiiii-uuevwjev'vuuM'tiiKeiiaii- i ODittti гччч v iece 'UKUDRLor ie DiesniO; iNareaio
ч
Na svvoemlikepogdreatdkouverati oinbdiluasztirijmu.alanamfjoersttiafiki aucdijaorai
objekte. Tako smo i mi djedaci bili tuzni
sto smo - 1941. - bili prisiljenl samo da se igramo
rata, a to nije onaj pravi - tenkovi. topovi. konvoji...
Palo je tek nekoliko bombi, zar je to rat? Pogmuo
samo jedan svecenlk, a toliko je ljudi u nasem malom
mjestu. Blizi se pocetak skolske godine, a u ratu nema
skble i djeca nemaju nista za zadace... Izglcdalo je da
de skoja otvoriti svoja vrata i da demo detiri-pe- t sati
morati slusati uditeljicu Rozu.
Eto kako rat u djecjoj svijesti ima druge dimenzije.
Roditelji su bili zabrinuti, iako u mala mjesta rat do-la- zi sporije, kao da neprljatelj nije imao dovoljno voj-nik- a da in sve okupira. Ali rat se priblizavao. osjecalo
se to po novinama i nestasicama, po pismima s fronta,
po izbjeglicama koje su dolazile u malo mjesto da tu
provedu tri-deti- ri mirna dana i zatim da krenu dalje
kuda ih odi vode i noge nose,
A uditeljica Roza? Svi je od nas i danas pamte. u
malom mjestu pamte njezine duge noge kojima je ga-zil- a staru kaldrmu. a vjetar se pleo i provladio izmedu
njih, zajedno s muskim pogledima i uzdasima. Bila je
visoka. plava, lijepa i nesretna. ne na svoj nadin. vec na
nadin tisuda lijepih zena... Prva je s proljeda dolazila
na rijeku i po.4ljednja, u jesen s liscem, odlazila s njo.
Na rijeci je skidala haljinu, a ljudi su znatizeljno pro-matral- i, hode li kostim izdati, ili kasnije kad je uran-jal- a
u haljinu i skidala mokar kostim, ali badava po-gled- i. znatizelja i uzdasi - moglo se vidjeti samo ono-lik- o koliko je ona zeljela da pokaze. Svima je ostala u
sjedanju njezlria bujna plava kosa, desljana i nosena
drukdije nego ii'bstalih djevojaka. koju je ona zabaci-val- a naroditim pokretom glave. naglim i uzbudljivim
kao stihija. Dolazila je na rijeku todno i ncmlnovno
kao u bajkama crvena vrpca, cvijot u pokrotu - isla jo,
pazljivo gledajudl preda se, uvijek ista u svontsporom
elegantnom hodii i ravnodusnom drzanju...
Pridalo se da je imala zarudnika kojj ju je napustio
i odletio s nekom novom Seherezadom. a nju ostavio
razodaranu i sarhu. Mi smo djedadki razmisljali naivno
kako demo jednog dana odrasti i kao u bajkama, udi-ni- ti
je sretnom. istini za volju. bilo nam jo dudno da'
netko i zbog jedne takve rijedi kao sto je ljubav mozo
biti nesretan. Mnogo godina kasnije, kad je zivot podeo
da nam zadaje prve oziljke, shvatili smo da ljubav nije
samo rijed, da su to i osjedaji.
Rijeka je bila mrtva
U toku ljeta rat je zabranio kupanjo, rijeka je tek la
i dalje uzburkana, bistra. ali na njoj nije bilo ni mirisa,
ni topline. samo dahvode i puste rijedne obale pomije-san- i
s rhirisom vrbe, poznatim i obidnim. kao sto je i
zivot. Po tome se osjedalo da je rat, a damac kojl je ve-za- o dvije obale potopljen je i provaljen - na onu
drugu (obalu) nijese smjelo.
Pa, ipak. zivot ne stoji na mjestu i nidija dula~ne
rade kao sat s oprugom od nepogresivog metala. Tih
dana Roza se zaljublla u mladida po imenu Sergije. On
je, smatralo se u malom mjestu. dudan dovjek jer je di-ta- o
Lenjina i Marxa, i pridao o komunizrtiu.pa je on od
malog mjesta bio dalji od Mjeseca. Jer Jules Verne je
pisao o Mjesecu. a o komunlzmu nitko nije pridao. niti
je itko iz malog mjesta boravio u njemu. Bila je to ona
pasterizirana ljubav. naivna (i zato duboka), koja se
samo nasludivala i osjecala, ali nije i ispoljavala.
A onda. velika radost za djedake - rat je dosao i
kod nas. skole, dakle, nede biti, kakva kosa-tank- a.
uspravna-debela- , polozena... Tenkovi su bili u skoli,
udionice su pretvorene u vojne kasarne.
Nocu su rakete parale nebo nad malim mjestom --
mi smo misl.ili, vatromet, a tko zna kakve su poruke
one nosile, koga osvjetljavale.i. Takve rakete jurile su
jedne nodi Sergija ~ lidile su na upaljene farove auto-mobil- a
koji mu iz velike daljine nastoje otkrtyi odi. Za
svjetlom su isla zrna uzarena od brzine, a iza motaka
nizaie su se bakrene pruge ranjenog zraka. Rakete su
dugo lebdjele( nad malim mjestom a meci su zvizdali i
sustizali se, ali' Sergija nlsu stigli. I nod je bila na njego-vo- j
strani, i htjela je';da mu pomogne, pa dugo nije data
zori da svane. uii, ,
Rozu su uhapslli
Mnogo je metaka te nodi ispucano, toliko mnogo da
je cijelo malo mjesto moglo biti ubijeno. Ali Sergije je
bio znadajniji, bio je toliko vazan kao da svako jutro
direktno zoye'Kloskvu i razgovara sa Staljinom, podri'6.
sedi mu report" o stanju na ovom dljelu okupacije.
Je li Roza bila pod prlsmotrom, jesu li znali? Ali
jedne nodi uhvatili su je u sumi s kantom meda na le-di-ma
i s nekoliko pari muskih vunenih darapa. Pridalo
'se~o tome kako su je s p'uskama na gotovs proveli u
skolu pred kojom su strazarili neprijateljski tenkovi i
vojnici. ',.' Skola nije radila, sto ce Roza u njoj?! Tri dana je
tamo ostala, a.detvrtog je odludeno da bude~strijoljana,
Poligon za egzekuciju bio je na jednom brijegu koji se
lijepo vidio s naseg'prozora. Ljudi su se tiskali da vide
sto se tamo dogada, a i mi, djeca, osjecali smo da je kuc-nu- o
nas.„das, ..da je doSao pravi rat. Kad se gino... Kad
skripe tenkovske gusjenice... Kad je sve ii pokretu!..
Rozu su postavilfuz stog sijeha i pucali u njega, a
dim od umrlog'klsika'spustio se na suho sijenpyias.:
nik stoga pridao je da je duo kako je viknuia"Z~iv-jela.- . - druge (rijedi ubio je plotun. I gdvorio je o
tome da je kasnije u stogu bilo puno pusdanih zrna, tu
..,. - ,; ' . . staMnitatnpjruajuvilпi аsupeirzuuezreitjaigkro-DiRjao,zasiajenoрyоnкicоiраmпfаtjongamjnea-j-- i- ostala, sve do Krajarata. sergije ijepse. sredisnje mjesto, Svl smo se dudili kako e mo-gl- a biti ubijena tollka Ijepota i onaj zvonki zenski glas
koji je dolazio iz grudi.
(Kasnije u skoli, kad god je bilo govora o stalnostii
vedrini besmrtnih grdkih.bogova u nasu prestavu mije-sa- o se njezin silovit I harmonidni pokret glave i igra
pramenoya njene kose koji su so svakl put slagali u
novu sliku).
Zamrzili smo rat
Ljudi su rjesavali sto je Roza htjela uzviknuti u dasu
smrti, koga je htjela pozdraviti - nasu borbu, revolu-c'iju- ,
Partiju?! Mozda svoju skolu, dake... Pravi odgovor
ni do danas nism'o saznali,
t
4Ј(,
ф
Ccsto su bill osnovna 611e-ans- kc rcprezeniaclje. U tome se
svakako isticao osnlva6 Sokola
Petar Goic. O njegovu sportskom
uspjehu list Matlca zabiljczio jc
. i ovo: Ali 1931. godine taj krSni
BraCanin postlie hapokon svoj
navefii uspjeh: popeo se na sam
vrh pobJedn!6kog postolja, s lovo-rovi- m
vljencem prvaka Julne
Amcrlkc u bacanju kladlva. Sta-dio- n
u Buenos Aircsu u Argenti-na
klicao je Petru Goicu 1 njego-vu
u£enlku Antunu ; Barticevidu,
sinu naSeg Iscljcnika, koji je osvo-ji- o
drugo mjesto. Јоб su neki
postigli zapaiene uspjehc. Na at-letsk- om natjecanju u Santiagu
(1935) sudjclovao je Antonio Rad-miIov- i6
u bacanju kuglc i diska,
Antonio Vodanovic u tranju na
kratkim stazama, bacanju kugle i
diska. Na svjetskom natjecanju u
Buenos Airesu u skokovlma u vis
lstakacr se Boris Tomt216. Nezabo-rava- n
spektakl za Antofagastu
izvela jc jednom zgodom i gimna-stl6k- a
ekipa Sokola. U klnu
Nacional nastupilo jc 200 glmna--
, sti£ara pod rukovotlstvom Grego-ri- a
Vlastcllce.
U frvojoj publlkaclji, objavlje-no- j
31. svibnja 1949, urcdntk
sportske rubrlke dnevnika El
Mcrcurio de Antofagasta, A. Sil-v- a,
govorcCi o Jugoslavcnskom
sokolu, njegovoj sportskoj aktiv-nos- ti
I doprinosu razvoju i ugicdu
porta tc zemlje, u naslovu kazc:
Trcbamo biti ponosni 'Jugosla-venski- m sokolom' i Jugoslavens-ko- m kolonijom.
Potreba za vlastltlm sjcdiStcm u
kojem bi sc joS uspjesnljc rcalizi-rai- c aktivnosti kluba, ponukala je
njegovu upravu da робпе graditi
vlastiti stadlon, koji jc trebao biti
impozantan spomenik naporima
iseijcnidke omladinc To je i ost-varen- o,
u prvom redu zalaganjem
druStva Sokol, ali 1 uz ротоб Iz
Jugoslavlje, odaklc im jc darova-n- o
300 tona cementa. Stadlon je
smjcStcn u lijcpom dijclu grada.
Na torn je stadionu bilo odrzano I
nesluibeno prvenstvo svijeta u
koSarcl, na kojem su jugoslaven-sk- i
koSarkaSi osvojili prvo mje-sto.
Taj velikt uspjeh sportasa iz
stare domovinc posluilo jc tisuda-m- a
naSlh ljudi u Antofagastl i Ci-I- cu da izraze svoju ljubav 1 oda-no- st matici zcmlji iz koje su iseli- -
.
11 prljc mnogo dcsetljefia.
IZLAZILO JE 85 NOVINA
NASIH ISEUENIKA
Prvo IsclJenJJJke novlnc pojavile
su ae Ш8. pod' ' imenom Iskra
slavjanskc slobodc, koje jc po-kren- uo dr VInko Bartolacl. U
uvodnoj rijedi urcdnik sc obratlo
citaocima i Iznio program llsta:
Drzatl iivo mcdii naml Stovanjc
domovinc. Pobljatl tajnc splctke
- nckojih izrodnljeh Slovjana, ч koji
pod Jzlikom mllostlnje Sire razplo-diSt- e
' austrljsko, podkopavajudi idomorodne tcinjc Slavjana. Zada--
ca-nasa'- bit kog.robstva. de: slobV.oda od tudins- -
na'
kom frontu, pa su i njega kasnije prenijeli u zajed-- :'
nidku grobnicu.
Pridalo se da su je u skoli uzalud tada saslusavaii,
nije rekla kome je noslla med i kome su namijenjene
vunene darape, Sluga okupatora Dada zderao se u
sebi: E, da su je meni dali, tri dana bih je sa zadovoljst-vo-m klao, sve bi to meni ispjevala...
A Daci se ni grob ne zna.,
Roze se uvijek sjedamo. Na mjestu gdje je strije-Ijan- a
uvijek ima strudak svjezeg cvijeca. Ucenici ne
zaboravljaju svoju uditeljicu. Otada smo svi zamrzili
rat, pa i rijeku koja je. Rozu udila plivanju. Rijeka je i
danas pusta. ubila ju je industrija.
Na njoj se vise nitko ne kupa...
jovan H O V A N
I
Medu Istaknutc drustvene radni-k- c
u Cileu spada Ivan Krstulovid,
rodom iz NereiiSda na Bradu.
Godine 1899. osnovao je tiskaru
Imprenta Dalmata. Godine 1901
Krstulovid pocinjc izdavati list
Sloboda, koji dc u nekoliko go- dina lzlazenja odigrati vcliku ulo-g- u
u prosvjcdivanju naSih ljudi u
Cilcu i voditi politldku kampanju
protiv Austro-Ugarsk- c. U Santa
Tcrcza, nedaleko od grada Rosa-ri- o de Santa Fc, osnovano jc 1908.
tiskovno druStvo Matcrinska ri-rj- ed
i pokrenut istoimenl list: Pro-gram
Materlnske rijedi bio je:
buditi i odrzavati kod Hrvata 1 iseljenlka ostalih Jugoslavensklh
naroda rodoljubne osjedaje pre-m- a staroj domovlnl, pomagatl
domovinu u mnogim teSkodama 1 poduplrati borbu naSeg naroda
protiv Austro-Ugarsk- e Monarhije.
OOBOR DOMA U
Rcdakcija tog llsta izdala jc 1910.
kalendar Jeka — hrvatskl iseljc-nid- ki kalendar, u kojem su bill
podaci o Jivotu naSih ljudi u 3ii-n- oj Amcricl. Medu znacajnijim
iscijenidkim listovima su jos
Male novlne, Domovina,
Novo doba, Pokret, Jugosla-vensk- a drZava, itd.-Prcm- a poda-cim- a
IseljcnICkog komesarljata u
u zemljama Juine Amc-rlkc
do podctka drugog svjctskog
rata izlazllo je 85 raznovrsnlH
novlna I Sasopisa. NajviSe listova
izlazllo jc u Argentini (46), a za- tim u Cileu 80).
Iseljcnidka 2urnallstlka odlgrala
je znadajnu ulogu u druStvcnom i
kulturnom 2lvotu naslh isr',!'ni-ka- .
Na zalost, vedina listova bila
jc kratkog vijeka, a samo manji
broj odrzao se duii niz godina
Poslijc drugog svjetskog rata prl-Il- kc su sc naglo izmijenile Mnogi
su listovl prestali izlaziti. Uzroci
su .bill u materijalnlm teSkodama,
all su mnogo utjecale 1 novonasta-1- c prllike medu iseljenicima u Ju8-npamerid- klm drzavama.
e. poelhuo' Srems-.- ;
иИИ
фтвшш@тшш
DOPRINOS ISEUENIKA
OSLOBODILACKOJ BORBI
NARODA JUGOSLAVIJE
tJ Juznoj su AmericI nasi iselje-ni- ci takoder ulagali velike napore
da se sazna istina u narodnooslo-bodiladk- oj borbi. O tome mozemo
citati u zapisniku zbora Jugosla-vensk- c
narodne obrane, koji se
odr£ao 1941 u Antofagasti u Ci-leu.
U torn zapisniku pi§e: Cim
su 1942. godine podelc da kolaju
vijesti o naSim partizanima, je-dan
je 51an Centralne uprave
ovo vazno nacionalno pitanje bio
iznio pred izvanredni zbor Organi-zacij- e. Istina Je onda bila toliko
namjerno lskrivLjena po naSim
sluzbenim krugovlma da se ista-knuto- m pitanju nije nl-kak- va paSnja. Zbor nije nltl sma- -
PRVI UPRAVNI HRVATSKOG MONTEVIDEU (URUGVA3)
Zagrebu,
posvetila
trao potrebnim da vijesti o parti-zanima
provjerl. Strana jc stam-p- a
i dalje isticala sve vede podvi-g- e
partizana, pa premda jc Mom-dil- o
Nindld, minlstar vanjskih po-slo- va
u Kr. vladi, nazivao partl-zans- kc odrede neodgovornlm i zlo-namjern- im bandama, Centralna
sc uprava smatrala duznom da
poduzme raznc korake, oslonom
na zakljudak izvanrednog Zbora,
prcnia kojemu naSa Organizacija
priznaje 1 pozdravlja sve one koji
se bore za oslobodcnje domovinc.
Spomenut demo slijedede: Dne 28.
aprila uputili smo opSirno plsmo
Prcd. ministarskog savjeta, dru
Slobodanu Jovanovldu u kojem
smo o pitanju partizana ч istakll
ovo (..) U posljednjc vrijeme nije
Kr. vlada dala u javnost nikakav
komunlkc o partizanima. Pa i pre-m- a novinskim vijcstlma nije niti
Kr. poklisar Fotid spomenuo parti-zan- e
na povratku u Sjcvernu
Ameriku, poslije jednomjesednog
boravka u Londonu. Medutim, 21-ta- mo
u jednoj jugoslavcnskoj no-vi- ni
i u stranim novinama 1 revl-jam- a
o sastavu Bihadkog narod-no- g. vljeda (Nastavlja se)