000128 |
Previous | 14 of 28 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
Oj narode Lika i Korduna,
doSlo vreme da se dite buna,
protiv tvoih sviju ugnjetada,
us fas' a i tudih osvaiada.
Sastali se KrajiSnici s Likom,
nedadu se pokoriti nikom...
Donedemo sredu i slobodu
hrvatskome i srpskom narodu.
11 . oktobra1941. godine izbio je ustanak
u Makedoniji. Prilepski partizanski odred
je napao policijsku stanicu i zatvor u
Prilepu. Istog dana osnovani su Kumanov-sk-i
i Skopski odred.
Pusti me, majko, pusti me,
kako me srce, majko, poziva:
mlada partizanka da budem,
u Kozjak planinu da idem,
KarpoS — vojvodu da vidim,
puSkomitraljez da nosim,
klete faSiste da kosim.
Ustanak jugoslovenskih naroda, njihov
oslobodiladki pokret, njihova revolucija,
prikovali su za naSu zemlju ogromne snage
faSistiCkih sila. Trideset divizija! U vreme
kada im je bio potreban svaki vojnik.
Nemaike armije pred kapijom Moskve
vapile su za pojacanjima.
4. jul, 7, 13, 22, 27 Jul i 11. oktobar, ti
svetli datumi u tami porobljene Evrope,
ostace za uvek u kalendaru oslobodilacke
borbe na§ih naroda.
Bela Crkva u Srbiji, Cevo u Crnoj Gori,
Tacen u S-lovenij-i,
Grahovo u Bosni i
Hercegovini, Srb u Hrvatskoj, Prilep u
Makedoniji — to su slavna mesta odakle se
slrio neugasivi plamen ustanka. U svakom
od tih mesta mogao bih da stoji natpis:
"Ovde je роб ela sloboda".
A put do slobode bio je zajednidki,
jugoslovenski. Pod zastavama druga Tita
borbeno kolo slotno se vije,
od vedrih strana Makedonskih
do mrkih gora Slovenije.
"Ш] - % , ' ш
3S{ 1ft 'О iuCwddonr
Borba za slobodu nije znala za granice
izmedu nasih naroda. Uzifika Reriubllka
nije bila samo uzi6ka, igmanska studen je
lednula sve Jugoslovene, Sutjeskom je
tekla krv svih naSih naroda.
U probojima kod Sutjeske
s Banije borci livote daju,
dok Dalmatinci,
sinovi mora,
u snegu mrznu na poloiaju.
Sirom ditave domovine
uz bunkere,
cestu,
krai gradskih vrata,
iele u smrti sjedineni,
grobovi Srba i Hrvata.
Heroji ne umiru. Padajuci, oni su uzleteli
i zaplovili beskrajnfm visinama slobode.
Zaplovili su u zoru
dublju od svih mora,
viSu od svih vrhova. '
Zaplovili su u zoru
svoju i naSu,
u zoru slobode.
Kroz ustanke i borbu naSa zemlja je
postala i ostala uspravna: patnje i zrtve su
joj dale krila, krilati su postali njeni
robovski lanci i u tami porobljene Evrope
letela je i sevala "kao ogromna munja u
no6i".
Kad voda krene niz goru,
niko je nazad ne vrati,
$to jade vjetar udara
viSe se oganj razgara.
Krvavo kolo podelo,
da nikad viSe ne stane,
dok nam jutro ne svane.
Nicuci iz smrti, radajuci se iz krvi,
rastuci iz prkosnih i svetlih poruka sa
strelista i ve§ala, stasavajuci i kaleci se na
Kadinjaci, Igmanu, Kozari, Sutjesci —
nova Jugoslavia je na plamenim krilima
ustanka i reyolucije i§la u susret novom
slobodnom danu.
Taj pobednifiki dan je morao da svane.
Zajedno sa zivim borcima doneli su ga i oni
5to padoSe i ostaSe na ve6noj strazi
domovine
ZA DAN, ZA SAN I ZA SLOBODU!
~ I
i ЛјС„ .'.. a.
. &тј®ЖЈС~ лх t
MAJSTORI
MAJSTORI
Majstore zatekoh
na krovu stare kude
meniaju slomlien crep
majstori na krovu
mastori unutra
majstori, majstori
ko vas ye zvao
zaSto dirate moj crni krov
na kome stop roda bela
na kome raste trava kudrava
moj krov u pudnotju dugog veka
zaSto ste mi киби zauzeli
zaSto ste napali
Cekidima ekserima
detkama bojama
mastori majstori
izlazite pus t He me
da sam kudu uredujem
ne duju oni
ukucavaju moje kosti
farbaju mojom krvlju
iznose iz mog srca
nameStaj start
nepodnoSljivi majstori
njih trideset sede na meni jednom
do6i 6e kaiu 6uven gost
lovide maglu po Sumarcima
sa tvojom 6e se kudom sudariti
mora da bude kao iz bajke
evo tebi ogledalo
deSljaj smeh u njemu
lice ti je poduprto
ieleznom tugom
majstori majstori
Sta ste udinili
to nije moja киба
to moj gost nije
to viSe nisam ni ja
ALEKSANDARSEKULIC
GOVOR DRVECA
Drvede zna za tajnu,
pola je u zemlji,
pola u nebu.
Sve je blizu, kate korenje,
sve je daleko, Sapude HSde.
U telu doveka, govori korenje,
kao i u telu ptice, dodaje HSde;
vlada vedno leto.
Zemlju u praznini drii zamah poljubaca,
mrmlja korenje,
Sunce je ogledalo dovekove srdane vatre,
romori HSde.
Da nema zaljubljenih,
svet bi bio nevidljiv,
brunda korenje,
sve se rada iz snova,
iubori Hide.
Drvede zna za tajnu,
pola je u zemlji,
pola u nebu.
SAVA PANTOVlC 8
Object Description
| Rating | |
| Title | Nase Novine, May 05, 1982 |
| Language | sr; hr |
| Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
| Date | 1982-03-10 |
| Type | application/pdf |
| Format | text |
| Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
| Identifier | nanod2000144 |
Description
| Title | 000128 |
| OCR text | Oj narode Lika i Korduna, doSlo vreme da se dite buna, protiv tvoih sviju ugnjetada, us fas' a i tudih osvaiada. Sastali se KrajiSnici s Likom, nedadu se pokoriti nikom... Donedemo sredu i slobodu hrvatskome i srpskom narodu. 11 . oktobra1941. godine izbio je ustanak u Makedoniji. Prilepski partizanski odred je napao policijsku stanicu i zatvor u Prilepu. Istog dana osnovani su Kumanov-sk-i i Skopski odred. Pusti me, majko, pusti me, kako me srce, majko, poziva: mlada partizanka da budem, u Kozjak planinu da idem, KarpoS — vojvodu da vidim, puSkomitraljez da nosim, klete faSiste da kosim. Ustanak jugoslovenskih naroda, njihov oslobodiladki pokret, njihova revolucija, prikovali su za naSu zemlju ogromne snage faSistiCkih sila. Trideset divizija! U vreme kada im je bio potreban svaki vojnik. Nemaike armije pred kapijom Moskve vapile su za pojacanjima. 4. jul, 7, 13, 22, 27 Jul i 11. oktobar, ti svetli datumi u tami porobljene Evrope, ostace za uvek u kalendaru oslobodilacke borbe na§ih naroda. Bela Crkva u Srbiji, Cevo u Crnoj Gori, Tacen u S-lovenij-i, Grahovo u Bosni i Hercegovini, Srb u Hrvatskoj, Prilep u Makedoniji — to su slavna mesta odakle se slrio neugasivi plamen ustanka. U svakom od tih mesta mogao bih da stoji natpis: "Ovde je роб ela sloboda". A put do slobode bio je zajednidki, jugoslovenski. Pod zastavama druga Tita borbeno kolo slotno se vije, od vedrih strana Makedonskih do mrkih gora Slovenije. "Ш] - % , ' ш 3S{ 1ft 'О iuCwddonr Borba za slobodu nije znala za granice izmedu nasih naroda. Uzifika Reriubllka nije bila samo uzi6ka, igmanska studen je lednula sve Jugoslovene, Sutjeskom je tekla krv svih naSih naroda. U probojima kod Sutjeske s Banije borci livote daju, dok Dalmatinci, sinovi mora, u snegu mrznu na poloiaju. Sirom ditave domovine uz bunkere, cestu, krai gradskih vrata, iele u smrti sjedineni, grobovi Srba i Hrvata. Heroji ne umiru. Padajuci, oni su uzleteli i zaplovili beskrajnfm visinama slobode. Zaplovili su u zoru dublju od svih mora, viSu od svih vrhova. ' Zaplovili su u zoru svoju i naSu, u zoru slobode. Kroz ustanke i borbu naSa zemlja je postala i ostala uspravna: patnje i zrtve su joj dale krila, krilati su postali njeni robovski lanci i u tami porobljene Evrope letela je i sevala "kao ogromna munja u no6i". Kad voda krene niz goru, niko je nazad ne vrati, $to jade vjetar udara viSe se oganj razgara. Krvavo kolo podelo, da nikad viSe ne stane, dok nam jutro ne svane. Nicuci iz smrti, radajuci se iz krvi, rastuci iz prkosnih i svetlih poruka sa strelista i ve§ala, stasavajuci i kaleci se na Kadinjaci, Igmanu, Kozari, Sutjesci — nova Jugoslavia je na plamenim krilima ustanka i reyolucije i§la u susret novom slobodnom danu. Taj pobednifiki dan je morao da svane. Zajedno sa zivim borcima doneli su ga i oni 5to padoSe i ostaSe na ve6noj strazi domovine ZA DAN, ZA SAN I ZA SLOBODU! ~ I i ЛјС„ .'.. a. . &тј®ЖЈС~ лх t MAJSTORI MAJSTORI Majstore zatekoh na krovu stare kude meniaju slomlien crep majstori na krovu mastori unutra majstori, majstori ko vas ye zvao zaSto dirate moj crni krov na kome stop roda bela na kome raste trava kudrava moj krov u pudnotju dugog veka zaSto ste mi киби zauzeli zaSto ste napali Cekidima ekserima detkama bojama mastori majstori izlazite pus t He me da sam kudu uredujem ne duju oni ukucavaju moje kosti farbaju mojom krvlju iznose iz mog srca nameStaj start nepodnoSljivi majstori njih trideset sede na meni jednom do6i 6e kaiu 6uven gost lovide maglu po Sumarcima sa tvojom 6e se kudom sudariti mora da bude kao iz bajke evo tebi ogledalo deSljaj smeh u njemu lice ti je poduprto ieleznom tugom majstori majstori Sta ste udinili to nije moja киба to moj gost nije to viSe nisam ni ja ALEKSANDARSEKULIC GOVOR DRVECA Drvede zna za tajnu, pola je u zemlji, pola u nebu. Sve je blizu, kate korenje, sve je daleko, Sapude HSde. U telu doveka, govori korenje, kao i u telu ptice, dodaje HSde; vlada vedno leto. Zemlju u praznini drii zamah poljubaca, mrmlja korenje, Sunce je ogledalo dovekove srdane vatre, romori HSde. Da nema zaljubljenih, svet bi bio nevidljiv, brunda korenje, sve se rada iz snova, iubori Hide. Drvede zna za tajnu, pola je u zemlji, pola u nebu. SAVA PANTOVlC 8 |
Tags
Comments
Post a Comment for 000128
