Nase Novine, February 18, 1981

              '
a V j v tvv ,fwj p '! л .4 % V v &J ;,f "', , ,,4'! I
i". v ' Or
December 9, 19$1rNASE NOVINE -- 11
v
i pjesnici
OTADZBINI
Za Otadzbinu nisam znao,
I nisam bio patriota,
Dok u tudinu nisam pao,
Somnabuloidu Don Kihota.
Ja nisam znao Sta Ti znadiS,
Zemljo Sto si mi duSu data,
Sto izdaleka i sad zradiS,
Da zivot vredi, kraj svih zala.
Ja nisam znao da Te ljubim,
Tog duvstva nisam svestan bio,
Dok, prinuden iskustvom grubim,
Sa drugih vrela nisam pio.
Tad spoznah Sta sam duzan Tebi,
Koliko Ti e ruka Stedra,
I Sta sve nikad bio ne bi'
Bez Tvoga mekog, toplog nedra".
Jer Ti si koren moga bida,
Ti si mom duhu polet dala,
U Tebi stasah u mladida,
Velika srcem, zemljo mala.
I, zato, s drugog kraja sveta,
Pazluvo sluSam kako dices',
I, mada rastojanje smeta,
Pratim sta vajaS, slikaS, piSeS.
Znam kako rasteS i Sta gradiS,
Sred krSa, Sume i sred njiva,
Znam da se menjaS, da se mladiS,
Da Tvoa put sve lepSa biva.
O, kako mi je danas zao,
Zemljo sto si mi zivot dala,
Sto Ti joS niSta nisam dao,
Sem ove male re6i — Hvala!
DR.OOROE V.TOMASEVlC
Q)
VECERASPRECIMA
JOSJEDNOM
Ima nekih pitanja koja su ostala prazna
iza kojih nodi gore i mora teSko diSu
Nedemo to ovdje sloviti, nedemo to
saopdavati
Tvrde su misli onih koji su nam zita zasijali
i sad spavaju u dolju, izgrizeni vodama
smireni rudnim blagom koje ne jenjava
koje se oploduje njihovom krvi
i kostima njihovim, dolje u dolji
Ne jenjava pjesan koju su ovdje zametnuli
Ne izgrijeva ugljen koji se ovdje zavatrio
Neka im je dobro sunce koga su otkrili
i sad za njim krodimo: kroz jade svjetlo
Vedera, ptica na nebu, oko u vodi, radost
Mudro su nam otkrivali ono Sto smo morali
ovim vrletnim gorama prorasti
Nek ie plodno zilje koje iz njih raste
Vedera s precima- - pune su zdjele zemlje
pune su ruke kruha i oraha
puna su usta svjetlosti i vma
puno je srce ptica i puSaka
Vedera je gotova: svatko neka prema
svome
suncu sit i sretan lagano putue
Ako i ma nekip pitanja — njih demo
jednom
radosni svega kroz pjesan zavrSiti
MILOSKOADlC
MiloS Kordid: je jugoslovenski
pesnik i prozni pisac, roden 1944.
godine u Komogovini, kod Siska.
ViSe puta je nagradivan za poeziju.
a na raznim natjefiajima nagradiva-n- e
su mu i otkupljivane kratke
price.
Za naS list je saznao preko naseg
druga i saradnika, pesnika i slikara,
Josipa Stanica Slaniosa i poslao
nam je svoju zbirku pesama "Dino-saur"
iz koje smo izabrali ovu
pesmu.
KAMENI ODJECI
(Katici Bugarski - Maljkovic)
Sva sila zvijezda na dnu moga oka
Sve piesme i pladi kroz naSu dolinu
Sva tuga neba na dnu klanca — okna
Sve udilj ka tronu kamen 'ticu vinu.
Razborit niz gore odek ode glasan,
Nekom zvijezda pade iz te vedre nodi
Ozebli idemo kroz predjel nejasan
A otidi nedemo mti demo dodi!
OURO MALJKOVlC— PETKOVlC
MOGLISMO, MOGLI...
(Peri Kovacevidu)
Mogli smo, eto, da smo znali
To suvo zlato planine
Ne i6i nigdje ved gledati
Put blijede, hladne, daljme.
Mogli smo, eto, niz te padine
Sav miris i jedrost 6etinara
K'o pramen na delu nositi.
Mogli smo, mogli, sve te tudine
Iza gora naSih, Sunce kad se otvara
Zetvom, pod zorom plavom, kositi.
DURO MALJKOVIC-PETKOVI- C
ZAPADNA SLOVENIJA
Tihe slovenske dolme
in terske. nadiske vasice,
ker naSa beseda tak milo
' zvem mi, pnetno1
Bele poti ob potokih,
ker rezisko prvid sem sliSal
otozno narede slovensko,
tak piano, tak tiho'
Modre kanalske dolme
od Bele Pedi do Studene,
od Rabla, do Kluz in Rakovne,
slovenske besede nosilke
na Svete ViSaqe1
Krasna ti zemla slovenska.
ker tuja navlaka te krie,
in tue trmostvo te tlaci.
pnsel bo ze tudi za tehe
dan zlate svobode'
ZDRAVKO JELINCIC
Ako su rije6i pjesnika adekvatne onome
Sto njegova duSa trazi, ako se toleriSe sva
praSina koja u radanju pjesme postaje kao
nusprodukat, ako se zanosu za voljenim
svijetovima dodaju бак i superlativi u
opisnim rijetkim pridevima, onda pjesni§-tv- o
postaje toliko prihvatljivo kao recitova-nj- e
poznatih misli koje osvaja Covjeka.
Ovo naSe nebo u iseljeni§tvu je toliko
siroma£no bojama! Svugdje caruje sivilo,
melanholija zivljenja, neki ubodi na koje
smo ve6 navikli i od kojih i ne strahujemo
poSto medu nama postoje duge, neviden
spektarCeznji za onim koje je sastavni dio
krvi. Tu nema variranja i genuflekcije. Ono
Sto je гебепо — гебепо je do samog konca.
Pejsazi rodne grude nisu samo slikarske
vizije, ovdje. To je raspuknuta koza na
zivom tijelu iz koje ustvari i nastaju pride s
refrenima kakve daje naS poeta, Vladimir I.
De Tonya.
A tko je Vladimir I. De Tonya?
To je naravno zvuiece predstavljanje
onog Sto vjeCito ostaje i koje se ne gubi, ni
u tako zamagljenim ulicama kakove bu
cikaSke. A upravo na tim sokacima, reklo
bi se, iz mrtvih uglova mogutinosti, pocela
je da nas osvaja jedna lifinost kojoj je
dovoljno ime — pjesnik! Jer, sve Sto Tonya
oblikuje u bogatoj menazeriji rijeci — je
ono Sto se s ljubavlju docekuje i koje se ne
ispraca, jer, upravo boje, boje, boje —
prisutne ostaju u nama nakon svake
njegove proiitane pjesme. A boje nisu
refleks samo nama u tolikoj mjeri odane
prirode. To je neizbjezna safisfakcija o
bivSem i suvremenom ostojanju.
Mi se ne mozemo odreci rijeci i smisla.
Zadrti smo u zivo, tako zivo da se u tome
ne mogu mjeriti ni frekvencije pjesnikovog
daha, ni odsjaji naSe zahvale za lijepim, u
obliku stihova. Pa, to su Citave panorame;
to je krv i znoj u horizontima svih ljudi
svijeta!
Vladimir I. De Tonya je pjesnik proSlosti
i buducnosti. Mi ga sada percipiramo u
viSe tonova sazvucja. Ako govorimo o
proSlosti, onda je tu oblik misaoni
instrumenat i Sirok zahvat recenog. Ako ga
gledamo u perspektivi, on se javlja kao
fetus svega Sto nastojimo da prihvatimo.
Dakle, on, De Tonya, je u sva tri vremena
prisutan u atomima odlucnosti i zelje. To
je, u ostalom, i snovidenje i konvencional-n- i
zrak u grudima svakog zivog od nas. On
je u stihu zrtva, performiran do te mjere
strijelama bivSeg, da nam ostaje u ocima i
kao velik, izranjavljen div. A izranjavljen
savrSenim osjecajima koji izbijaju na povrS
njegovog njetkog davanja.
De Tonya je objavljivao pjesme takoreci
na svim mjestima gdje je uocio plodno tie.
On je i profesor i profet u naSem zivlju. On
PELIKAN
Odasvud ;auci galebova,
otuduiu mi se misli u
tudoj
luci:
kad bih samo mogao uhvatiti
za grlo sve ocean'e, sva
voda da mi se isuSi u
ruci,
pa da stanem na dno svih
propasti,
da budem kralj medu algama
na
dnu
strasti,
da se okamenim prije neke
propasti
svijeta...
(svaSta eto dovjeku na urn
padne...)
Odasvud potonule lade,
strSe polomljenih pramaca,
misli gmitu kroz beonjade:
erne,
gadne...
Bar da sam ogroman pelikan,
pa da iz tudeg neba
(ogromnih usta)
zaronim, da zgrabim
naivedu ljubav — motda bih
se okamemo i zamirisao u
nedijoj knizi kao latica
prozirnog
cvijeta.
WW,
m
тш- -
?љ-;- 'rs.
#&"Л
Vеш£&sл,v-.-&z . ''.&." .t'i
yf'
V
лч
£-Д- у
s
je za neke i salvus i krvareci idol. On je
izmedu ostalog takova naSa velicina koja
moze izreci ove stihove:
Sutim kamenom
tiSinom,
da ne uznemirim,
ljubavi
Sto kradom ko
kriSke kruga
miriSu
na stolu moje
mladosti...
On je, "uostalom, pjesnik kojem je
pravilo da se dodiruje i vodi ljubav sa
slavonskim tiSinama (koje su naSe opce
tiSine) i s praskozorjima, ali i maestro koji
dirigira poetskim orkestrom vlastitih zurbi
ka stvarnosti koje se mogu naci skoro u
svakom obliku njegovog izrazavanja.
Nas, koji smo prozeti poezijom, zanima-j- u
i njegove druge stranice prouvjetovane
uiicama, onim vidicima, onim bespucem
kao Sto je izrazito dato u pjesmi "Pjesnik
na postelji".
Vladimir I. De Tonya biva tako shvacen i
pracen. Pjesnik koji daje u superlativu i
koji je-prim-an
u torn uporedenju.
je pjesnik i javni radnik — uzor
mnogim naSim pofietnicima i onima koji su
zagrezli dublje u srz poetskog davanja i
ostvarivanja zelja ljudi u njegovom sadaS-nje- m
svijetu.
Najvaznije je pak Sto on doista sve
podnosi s gordoScu i s izuzetnim ispaSta-nje- m
grehova i nagloScu iskazanih misli o
pjesniku.
On te biti uvijek sluSan i cuven medu
nama u velikoj dimenziji davanja. Kroz
njega se osjeti puis jugoslavenske pjes-nick- e
moci u nama.
DANIEL PBXIADES
SVEZANJTUGA
Kao snoplje zita,
zutog, zlatnog zita
sa najljepSih ravnica,
moe misli traiu pokoSene
u podne...
Danas sam svezanj tuga
(u zemlji tudih kosada):
trpim bijesne zamahe kosa
i sluSam kako srpovi iz
daljine odzvanjaju na suncu
(kamen na kojem sjedim
Sapde mi rekvijem)...
LOVE MAGNITUDE
To love almost instantly.
To
Be born
Again in Love
And grow forever,
Only to find out
I have one life to share.
%a',4
љ
w
On
0, how I wich
I would
Forever
Dare. . .
VLADIMIRI.DE TONYA