Nase Novine, January 30, 1986

              ?TC i
W I U A S I
NJ
i--
v
$ politick! &utopi&: Nino Pavic
O JL АЛ ЛДlf O JL
Kao sto srpski nacionalisti ponavljaju
tvrdnju u "nacionalnoj tragediji" srpskog
naroda koji se u vrijeme Drugog svjetskog
rata nesretno zahvaljujuci nepovoljnim
okolnostima, podijelio, tako i hrvatski se-paratist!,
mahom nastavljaci izdajnicke i
krvolocne ustaske politike, nastoje po-sljednj- ih
godina formulirati tezu o podije-ljeno- m
i porazenom hrvatskom narodu
nakon rata. Po njima svi Hrvati stradali
su poslije rata, jedan dio, je porazen vojno,
a drugi je u novoj Jugoslaviji "unisten
srrjskom dominacijom."
Cak i oni Hrvati koji su bili na pobjed-nicko- j
strani, dakle partizanskoj, nisu po-bjedni- ci.
Jedini koji su profitirali bili su
Srbi koji su uspjeli nametnuti velikosr-psk- u
komunisticku hegemoniju. "Najtra-gicnije- "
je to sto su Hrvatskoj "oduzete"
njene teritorije — Bosna i Hercegovina,
Boka Kotorska, Srijem, Backa, Sandzak...
To su osnovne teze neprijateljske emigra-cij- e
koja se bori za uspostavljanje nezavi-sn- e
Hrvatske drzave.
Razlicite emigrantske grupice, dakako,
razlikuju se po tome kakvu bi novu Hrvat-sk- u
napravili i kojim sredstvima. Jednima
je jos uvijek ideal tzv. Nezavisna drzava
Hrvatska i njeno uredjenje, a drugi su,
opet za "modernu parlamentamu demo-kratsk- u
republiku" u kojoj bi se dozvolilo
djelovanje svih politickih stranaka i sna-g- a,
pa cak i komunista. Jedni su za to da
se takva Hrvatska uspostavi samo politic-kir- n
sredstvima, a drugi jos uvijek vjeruju
da su kama i bomba najdjelotvornije sred-stv- o
prema sreci, pravdi i demokraciji,
koju obilno obecavaju malobrojnim sljed-benicim- a.
Iako je svima zejdnicki cilj srusiti ovu
i ovakvu Jugoslaviju, ipak nema potput-no- g
zajednistva neprijateljske emigracije.
Ne moze ga ni biti, jer su medjusobne
borbe za primat ipak mnogo realnija poli-tick- a
tema nego daleko i podosta naivno
vjerovanje da je u Jugoslaviji, odnosno
Hrvatskoj moze osvojiti vlast.
Pokusaji artikulacije
Medju onim "hrvatskim" snagama u iz-bjeglis-tvu
koje grcevito nastoje formuli-rati
novu demokratsku alternativu i done-kl- e
se, barem formalno odmaknuti od
ozloglasenog ustastva, najzanimljiviji su
"Hrvatski drzavotvorni pokret" i "Hrvat-sk- o
narodno vijece". Ova potonja organi-zacij- a
vec je odavno navukla "slobodar-sku- "
i "demokratsku" krinku i usposta-vil- a
institucije neophodne, po njenom mi-sljenj- u,
za ozbiljnu politicku borbu. Tako
su u HNV okupljene razlicite hrvatske po-litic- ke
grupacije, a konstituiran je "sabor"
koji ima i svoj izvrsni odbor.
Na njegovom celu nalazi se Mate Me-strovic,
sin Ivana Mestrovica, profesor su-vrem- en
povijesti i politickih nauka na
Fairleigh Dickinson University u New
Jerseyu. Mestrovic je vec desetljecimaan-gazira- n
u razlicitim antijugoslavenskim
djelatnostima, neosporne su i poznate nje-gov- e
veze sa mnogim stranim obavjestaj-ni- m
sluzbama, a svojevremeno je (od 1954.
do 1956. godine) bio zaposlen i kao oficir
americke armije u odjeljenju za psiholo-sk- i
rat.
Mestrovic i njegovo "Hrvatsko narodno
vijece" vec godinama nastoje konacno ar-tikulir- ati
svoju politicku liniju pa on i nje-go- vi
"odlicnici" i "vijecnici" svako malo
objavljuju pompozne programatske poli-tick- e
tekstove o "prekretnici emigracije".
U rukovodstvu HNV nalazi se i Jaksa Ku-sa- n,
glavni i odgovorni urednik london-sk- e
"Nove Hrvatske" koja nastoji u svojoj
antijugoslavenskoj i nacionalistickoj u
biti ustaskoj, politici dati privid objektiv-nost-i,
analiticnosti i — nezavisnosti.
Tako se je jos prije cetiri godine Mestro-vic
zalagao za stvaranje sveopceg, hrvat-sko- g
nacionalnog fronta, preporucujuci
svojim sljedbenicima da se poduhvate
svih nacina za stvaranje nezavisne Hrvat-ske,
pa i "dijaloga sa Srbima". Mestrovic
stalno naglasava da je HNV legalna poli-titk- a
organizacija koja ne odobrava terori-za-m
niti se njime sluzi. No u to, dakako,
malo tko vjeruje.
A J li!kj4J w %J
Strategija "pomirenja"
"Hrvatskom narodnom vijecu" kao i
drugim slicnim organizacijama, glavni je
cilj ipak rusenje Jugoslavije. Kako ce to
biti izvedeno, ipak je sporedno pitanje.
"Svecana izjava Sabornika" ne ostavlja
mnogo dileme o "politickom" karakteru
HNV i njegovih clanova: "da svojim pri-hvatni- m
i javnim zivotom i radom, svojim
govorima, izjavama, nastupima i napisa-no- m
rijecju nece dati prilike pobuditi
sumnju ni kod prijatelja, ni kod neprijate-lja- ,
da bi njihovo politicko djelovanje
imalo za svrhu produzenje opstanka sada-snj- e
ili uspostavu koje druge Jugoslavi-je".
Dakle rijec je o programu koji prije
svega ima zadatak borbe protiv Jugoslavi-je,
a tek potom sve druge ciljeve, kao sto
je uspostavljanje ovakve ili onakve hrvat-ske
drzave. Mestrovicevo vrzmanje po svi-jet- u,
njegova kolaboracija sa brojnim na
prvi pogled nespojivim politickim partne-nm- a
(poznato je, na primjer, njegovo bo-ravlje-nje
u Bugarskoj) potvrdjuje upravo
takvu generalnu ocjenu. Stoga, izvan je
pameti vjerovati da je rijec o borcu za Hr-vats- ku
ili o istinskom hrvatskom rodolju-bu- .
Naprotiv, parole o Hrvatskoj i hrvat-stv- u
samo su usputna predstava za mnogo
vazniji cilj, antijugoslavensku djelatnost.
Terorizam i nasilje odavno nisu profita-biln- a
stvar. Ili kako to sasvim precizno
kaze sam Mate Mestrovic, "pokusaji oru-zani- h
diverzija u samoj zemlji zavrsavali
su tragicno od 1945. do dana danasnjega.
Nasilni nastupi protiv jugoslavenskih
predstavnistava i agenata — diplomata za-vrsavali
su najcesce teskim osudama su-dioni- ka
Hrvata".
Ne odustaje, dakle Mate Mestrovic od
krvave politike zato sto je uvjereni demo-krat- a,
vec zato sto su istrosene mogucno-st- i
za takvu borbu — nakon nekoliko de-setlje-ca
uzaludnih pokusaja, bombi, di-verzija
napada na nevine gradjane i jugo-slavnes- ke
predstavnike, snaga emigracije
i njena uvjerljivost nije porasla.
Zato je trebalo izmisliti novu strategiju
— demokratsko okupljanje i nacionalno
pomirenje.
Zato Mate Mestrovic poziva sve "sinove
Hrvatske" bez obzira jesu li "krscani ili
muslimani, ustase ili komunisti" da se
svrstaju u borbu za uspostavu "nezavisne
demokratske, pluralisticke i socijalno
pravedne Hrvatske". Dakako, to ne ide
tako lako pa predsjednik izvrsnog odbora
HNV-- a jadikuje sto se njegova organiza-cija
ne uspijeva pribliziti Hrvatima koji
rade izvan domovine, a nije zadovoljan ni
podrskom koju mu pruzaju "vanjski fak-tori- ".
U jednom od posljednjih tekstova Mate
se Mestrovic u "Vjesniku HNV" iz jula
ove godine posebno okomio na vladu i
politicke krugove Sjedinjenih Americkih
Drzava. Optuzujuci State Department za
antihrvatsku politiku. Mestrovic upozo-rav- a
svoje sljedbenike da se "hrvatski fa-nati- sti
zanose iluzijom da bi nam ame-ricke
vladajuce krugove uspjelo uvjeriti
da napuste svoju politiku potpore Jugo-salvi- ji
i Beogradu, ako bismo preko nekih
mogucih veza mogli doci do predsjednika
Reagana, tog deklariranog antikomuni-ste"- .
Ta tvrdoglava Amerika
Nezadovoljan americkom podrskom
Mestrovic tvrdi da "se americka politika
u odnosu na Jugoslaviju, i prema svijetu
opcenito, ne zasniva na moralu ni princi-pim- a
pravde, nego na procjeni globalnih
vlastitih interesa i odnosa snage unutar
raznih drzava i raznih predjela svijeta. Ne-mogu- ce
je uvjeriti americki vladajuci
establishment da napusti politiku pot-por- e
Jugoslaviji i Srbima koji su glavni
elemenat vlasti u toj drzavi".
U Americi jedino vrijede vlast i novae,
tvrdi Mestrovic i objasnjava svojim sljed-benicima
da je upravo u tome jedini razlog
zasto "mi nemamo utjecaja na vladajuce
strukture Washingtona, na one koji do-no- se
odluke o pitanjima Jugoslavije i koji
toliko stete hrvatskom narodu".
ST NOVIH NADA
Sjedinjene Americke Drzave vrlo se to-lerant-no
odnose prema antijugoslaven-skim
djelatnostima Mestrovica i njegovog
"Vijeca". To medjutim, ni izdaleka nije
dovoljno ovoj ustaskoj organizaciji. Da bi
prezivjela i napredovala potrebna joj je
mnogo opipljivija i konkretnija vanjska
potpora. Ma koliko "demokratski" i "slo-bodoljubiv-o"
zvucao njihov program on
ocito nije dovoljan niti za okupljanje pri-stas- a,
a jos manje za neku ozbiljniju poli-ticku
akciju. Ocekujuci od velike sile ka-kv- e
su SAD konkretnu podrsku, Mate Me-strovic
bi, zapravo, zelio da se ta zemlja
neposredno uplete u rusenje SFRJ. To da-kako,
nedolaziu obzir, jer Jugosalvija ima
dobre i prijateljske odnose s torn zemljom.
Mestroviceva ljutnja prema Sjedinjenim
Drzavama, mozda vise od icega pokazuje
i svu nemoc njegovog "pokreta". I on bi
kao i njegovi idejni i politicki prethodnici
prije gotovo pola stoljeca svoju "narod-nu- "
politiku provodio uz pomoc mocnih
stranih zastitnika. Drvlje i kamenje sasuto
na Sjedinjene Drzave zbog "antihrvatske"
politike pokazuje i u ovom Mestrovice-vo- m
slucaju, ocaj sto takva podrska izo-staj- e
pa se time i gubi bilo kakva izvjesnot
"pozitivnog zavrsetka borbe".
Nove krinke i tlapnje
Broj Mestrovicevih sljedbenika "zabri-njavajuc- e"
opada. Zbog toga on na drama-tica- n
nacin trazi "visestruko jacanje mate-rijaln- e
podloge" HNV-a- . Buduci da je
ideja sa "hrvatskim zajmom" neslavno
propala preostali su tek milodari clanstva.
Buduci da su oni sve manji, neophodno
je stvoriti takvu organizaciju koja ce us-pjesni- je
nego do sada utjerivati darove.
Da bi se to moglo neophodno je, jer zane-senjak- a
koji bi to radili iz nekakvih ideala
ima sve manje, profesionalizirati organi-zaciju.
A kako to uciniti kad nema dovolj-nonovaca- ?
Mate Mestrovic ne zna odgo-vo- r
na to pitanje — on apelira. Jer, upozo-rav- a, ako se nista ne ucini stvari ce krenuti
vrlo lose.
Slabi dani za hrvatsku neprijateljsku
emigraciju dolaze unatoc "novoj demo-kratsk- oj
politici". Mate Mestrovic nije ne-zadovoljan
samo Sjedinjenim Drzavama,
vec i— hrvatskim narodom. Zagovarajuci
politiku nacionalnog pomirenja i okuplja-nj- a
"svih Hrvata" on objasnjava da je Spo-menk- a
Hribar (bivsi clan CK SK Sloveni-je- )
trazila da se u Ljubljani podigne spo-meni- k
svim Slovencima ubijenima u ratu
"Na zalost", jada se Mate Mestrovic, "tako
nesto nije moguce cuti u Zagrebu, jer Hr-vati
danas nemaju pravo da javno tuguju
nad svojim sinovima i bracom."
A da se u slucaju Hrvatskog narodnog
vijeca, zapravo, radi o antihrvatskoj poli-tici
bjelodano je iskazao "predsjednik Sa-bor- a
HNV" Mirko Vidovic pokazuje da je
"Hrvatsko narodno vijece" nepatvorena
ustaska organizacija.
"Ustaski pokret nije bio ni fasizam, ni
nacionalsocijalizam , nego hrvatski oslo-boditeljs- ki
pokret" izjavio je Vidovic, oci-gledn- o
braneci ustastvo (od kojeg se HNV
nastoji sto je moguce elegantnije odmak-nuti).
U Argentini, gdje je znacajna kon-centraci- ja starih ustaskih bjegunaca, nije
ni moguce zastupati drugaciju politiku,
jer tlapnje o "pruzanju ruke" hrvatskim
komunistima u toj sredini sigurno ne bi
prosle. A za umirenje savjesti prisutnih
Vidovic je izvalio i ovakvu besmislicu
"Nezavisna Drzava Hrvatska nije bila
stvorena po Italiji i Njemackoj, koje su do
zadnjeg casa podupirale Jugoslaviju (zato
su je valjda i okupirale, op. N.P.) nego vo-ljo- m hrvatskog naroda". To da su ustaski
banditi u Hrvatsku stigli na topovima
osvajackih soldateski, a ne voljom "hrvat-skog
naroda" ne treba dakako nikome ob-jasnajva- ti.
Ni na Zapadu, ni na Istoku, a
jos manje u Jugoslaviji. Mnogo zanimlji-vij- e
od Vidovicevih historiografskih do-sjet- ki
je ipak njegovo potpuno identifici-ranj- e
s ustaskim pokretom i NDH. To u
potpunosti razotkriva stvarni karakter po-litike
"Hrvatskog Narodnog Vijeca" i nje-govih
"odlicnika".
"Siroka fronta", "Demokratizacija" i
"nacionalno pomirenje", medjutim nisu
sa''' H'J
nikakva nova politika i nova strategija.
Posljednjih se godina za njih samo malo
glasnije cuje, jer su stratezi emigrantske Ш
neprijateljske djelatnosti protiv Jugosla- - 1
vije zakljucili da bi ona u promijenjenim e
jugoslavenskim politickim okolnostima.
mogla imati vise sansi od brutalne sile,
atentata i diverzija. =
Ne mogu da se ne dive... 1
Pravi autor i zacetnik politike "nacio- -
nalnog pomirenja" je niko drugi nego je- -
dan od najsvirepijih ustaskih zlocinaca
Maks Luburic o tome nadahnuto pisu nje- -
govi postovaoci u "Hrvatskom narodnom
otporu". "Ne mozemo a da se ne divimo
jednom Luburiciu koji je kao ustaski ge- -
neral prvi ponudio ruku pomirenja hrvat- - Ш
skim komunistima skoro trideset godina e
unazad." =
Ponavljajuci staru ustasko-cetnick- u
pjesmu o tome kako su u proslom ratu svi e
izgubili — i cetnici i ustase i partizani —
ovaj list koji inace zagovara najzesce me- - =
tode borbe protiv Jugoslavije, citira Lu- -
buriceve rijeci koje bi trebale i danas biti ff
"vjeruju" kamuflirane ustaske emigraci- - 1
je. "Nas cilj nije bistrenje stranacke poli- -
tike nije ni zataskavanje istine, ni sanjare- - s
nje o pravima koja nitko ne priznaje, niti {§
objavljivanje rata izmedju ustaskih i par- -
tizanskih sinova — nego trazenje puta za s
buducnost! Jugoslavia je jedino sto ni u e
kojem slucaju ne ulazi u nase planove. Ru- - =.
site dakle svaku i bilo kakvu Jugoslavi- -
ju..."
Ustaska emigracija, bas kao i cetnicka e
spreman je pruziti ruku pomirenja komu- -
nistima. Dakako, pod uvjetom da se is- - =
pune njihovi ciljevi i da "zabludjeli" ko- -
munisti priznaju da nisu bili u pravu. e
Nacionalno iznad politickog i ideolo- -
skog, odnosno politicki pragmatizam e
umjesto idejne diferencijacije — osnovne e
su parole na kojima se takvo povezivanje e
s dojucerasnjim protivnicima u domovini
moze ostvariti. Pri torn, kazu antijugosla- - =
venski emigranti, treba napraviti razliku Ш
izmedju komunista — nisu svi jednaki. e
Neki su nepopravljivi staljinisti, a drugi
su ipak liberalniji s mnogo vise sluha za Ц
politicki pluralizam. S ovima drugima, e
kazu valjalo bi sklopiti savez ili kompro- - E
mis. Njegovo trajanje ovisit ce, dakako, Ц
samo od toga koliko brzo ce biti postignut
osnovni cilj — brisanje i ukidanje Jugosla- - =
vije. Da bi se doslo do takvih politickih §
odnosa potrebno je "razotkriti" pravu su- - Ш
stinu komunisticke vlasti, ali i dokazati Ц
da i medju njima ima "zdravih" i "de- - =
mokrtskih" snaga. 1
Zbog toga u posljednje vrijeme u emi- - =
grantskim krugovima i njihovim listo- - =
vima raste interes za teme iz historije ko- - =
munistickog pokreta u Jugoslaviji i nje-- =
gove otpale ili smijenjene rukovodioce. s
Ne prestaje ni potraga za dokazima o vjec- - Ц
noj borbi "demokratstkih" i "ortodok- - =
snih" komunista. Sve je to, naravno u fun- - =
kciji ocajnickih pokusaja da se ipak Ц
uhvati i najmanja mogucnost za produze- - s
nje aktivnog djelovanja na javnoj politic- - =
koj sceni. =
REGIONALNA I NACIONALNA
PATRIOTSKA PJESMA
(Banatska himna)
1 Nece Banat vise Backe, nece ravni Srem! I Necu, kaze Banat lepo (kao rekvijem)
1 Sta ces kadje svako selo, samo sebi dika
Zbog toga bih, eto, h teo da sam rep u blika !
Molim lepo, molim lepo, ija sam na glasu,
1 Imam ornog, svog, seljaka iradnicku klasu!
Imam polja zitna, svoja, i od crepa krov,
Savje erven i rascepkan, ali barje novil
Imam svoja brda mala (od bivsih rovova)
1 Perspektiva, sasvim jasna
s Banatskih grobova!
1 A grobovi nasi slavni govore o tern
Mi smo nikli zbog te Backe,
1 za slobodni Srem! j Djuro MALJKOVIC-PETKO- V
= tem (torn)