Nase Novine, December 16, 1981

              4.V 'tfv -- vj. V Vfr ' A l.V.
i'(J
V :' у.ЧРШ.
tc '1
y ~i
I'l
V "' v' s' November 1981 NASENOVINE- -5 1 ' J 4 „ . ' i'i v 4,
Sjecanja s komentarima
..иМЈ--"ЧЈЈМ'-ад'.-№Ј.РД-
'УЧГ ЦВЛЏЗДЈДЧ1!И!ЈЈ'--т!!И8Ш-даТЈ!-Ч11№ЏШ- Д
IB®
tij ш IE ЖЈж £ј-:- У №i a If- - VSirJ Шл&№Ј т! №ЧУ шц, ;vj is teiS5iJ
Dok razmisljam o tome sta bi
moglo i trebalo jos da se haze o
nama i nasoj naprednoj stampi u
Kanadi, sjetih se, izmedu ostalog,
i poznatog govora Mose Pijade
jednom skupu novinara, kad je
rekao: "Novinari su univerzalne
neznalice"! A to su bili mahom
visoko obrazovani ljudi, medu
kojima valjda nije bilo nikog ko nije
zavrsio barem gimnaziju. Bili su to,
osim toga, ljudi sa novinarskim
stazom i iskustvom jos od prije i za
vrijeme rata, pa je tako ta njegova
"kvalifikacija" njih shvacena,
razumije se, u drukcijem znacenju i
pozdravljena aplauzom. On je time
rekao, da je novinaru potrebno da
ima mnogo znanja.
Kako bilo , sto se njih tide, ali da
je slucajno rekao to za vecinu nas
bivsih urednika i suradnika nasih
listova, on bi skoro potpuno bio u
pravu. Medu nama, kao sto je
poznato, Nikola Kovacevic-Sta- ri
bio je jedini , intelektualac sa
znanjem i sposobnostima potreb-ni- m
u novinarstvu. Nama ostalim,
koji smo dosli ne sa univerziteta i
iz gimnazija vec iz rudnika,
tvornica, suma itd., nedostajala je,
kome vise kome manje,cak i sama
pismenost. Bolje su nam pristajali
cekic, cuskija, sjekira i druge
industrijske alatke nego pero. To je
bio i razlog da su i mnogi drugi
nasi drugovi, kada god je bilo rijeci
o nasim teskocama i hendike-pim- a,
neizostavno isticali i tu nasu
okolnost. 0 tome su govorili i
drugovi Bozo Prpic i Vojin Grbic u
svojim sjecanjima u februarskim
izdanjima "Nasih novina" (4, 11, i
18 feb. 1981) Meni je i sasvim
nedavno za jedan moj clanak,
dobar drug i prijatelj, ali dobro
pismen covjek, rekao da mu se
clanak veoma svidio, a "samo da je
jezicki malo bolje bio dotjeran".
Sta mogu. Siguran sam da i u
ovom sto upravo pisem ima vise, a
ne samo jezickih nedostataka. I
evo, odlu6ih da od toga podem u
ovom sto imam i zelim da kazem
povodom 50-godisnji- ce.
Bilo bi dobro i bili bismo srecni
da smo bili kvalitet kakav je trazio
Pijade, ali kad neceg nema —
nema ga. Moramo priznati, rede-nic- e
su bile lose sastavljene, cesto
nedoredene, interpunkcija, osim
valjda jedino tacke, nije uvijek
dobro upotrebljena, vijesti i clanci,
osim onih koje je pisao Kovacevic
Hi neko drugi sa strane, cesto su
sturi. Muke sa rijecma. Dode
misao, dode neko izuzetno osje-canj- e
i raspolozenje, ali — kako ih
dovoljno jasno i dovoljno snazno
izraziti!
Ali i pored toga, nasa stam pa je ta
koja jedino nasim iseljenicima u
Kanadi pruza najbolje i najtacnije
iniormacije i objasnjenja o svemu
sto je trebalo i bilo nuzno da znaju.
Pokazalo se tako i na nasem
primjeru, da su istina i pravilni
pogledi vazniji i djelotvorniji, nego
finese jezika uz pruzanje losih
informacija. Mislim, naime, da je
to ono zbog cega smo imali uza se,
vise nasih iseljenika nego obje
nama protivnicke struje oko "Glasa
kanadskih Srba" i "Hrvatskog
glasa" zajedno. Mi smo, kao Sto je
Pise: MAKSIM BIJELlC
Karlovac
poznato, samo jednom bili
obmanuti, kad je ono, po volji
engleske i americke vlade i njihovih
obavjestajnih sluzbi bio obmanut
citav svijet o tome ko u Jugoslaviji
vodi borbu protiv okupatora.
Bilo je to, da se podsjetimo, ono
slavljenje Draze Mihailjovica i
njegovih cetnika, kad se i Sovjetski
Savez, da ne pokvari saveznistvo sa
Engleskom i Amerikom, koje je
smatrao bitnim za pobjedu nad
fasizmom, uzdrzavao sve do
polovine 1942. godine, kada ce
ipak, najzad, otud doci prvo
saznanje istine. Sovjetski Savez,
ma koliko da je cijenio narodno-oslobodilack- u
borbu, sa Titom na
celu, i njen veliki doprinos zajed-nick- oj
saveznickoj borbi, ipak je
smatrao da mu je vaznije da sacuva
saveznistvo sa tim zemljama, jer
doprinos Hi udio koji su one
pruzale bio je presudan. Za Mur-mansk
su plovili konvoji od po
trideset brodova natovarenih
raznim materijalom, a njihove
avijacije sravnjivale su njemacku
industrijiju i gradove sa zemljom.
Otud i poznato pitanje jednoj
jugoslovenskoj delegaciji koja je
boravila u Moskvi, u vezi sa
osnivanjem Proleterskih brigada i
Narodnooslobodiladkih odbora
koji su Churchillu licili na Sovjete:
"A ne bojite H se da poplasite
Engleze?!..." No, ova uzgredna, ali
po mom misljenju potrebna
obzervacija, udalji nas od nase
stampe. , Neprijatna, i za narodno-oslobodilac- ku
borbu i za nas
stetna zabluda i pogresno vjero-vanj- e,
'bili su neizbjezni. AH steta
je, kao sto znamo, nadoknadena.
Nasi Hstovi su pristupili raskrin-kavanj- u
izdajnika i pisanju u korist
narodnooslobodilacke borbe,
koristeci se vijestima i izvjestajima
Radio stanice Slobodna Jugo-slavia
iz Moskve, a ponesto i iz
kanadske i ameridke burzoaske
stampe u kojoj se, poslije poznate
promjene stava Engleza i Ameri-kanac- a,
takoder cesto moglo naci
dobrih i istinitih stvari u korist
NOB.
PREOBRAZILANASJE
Bila je mala i, kao sto rekosmo,
pretezno nestrucno uredivana. A
djelovala je medu nevelikim brojem
iseljenika, (racuna se, koliko
znam, da nas je svih skupa, a
podijeljenih na tri razlidito i medu-sobn- o
suprostavljene struje, bilo
jedva nesto oko 25 hiljada.) Pa
ipak, postigla je znacajne i divne
rezultate. Ali kako ne raspolazemo
mogucnoscu da sve te rezultate i
njihove vrijednosti i pomenemo, a
kamoli da sire govorimo o njima,
pomenuo bih i rekao nesto o samo
jos nekoliko stvari.
Mislim da prije svega treba imati
na umu da smo mi, sve dok nismo
poceli citati i pratiti "Borbu" bili ne
samo neznalice (sjecam se, malo
je ko znao nesto cak i o takvim
stvarima kao sto je bila Oktobarska
revolucija, Vukovarski kongres
KPJ, .itd.) nego smo, mahom, bili
puni svakakvih predrasuda ukljudiv
i nacionalne koje su i bile od
najvece stete. Sjecam se bili smo
cesto svjedoci teskih nezgoda i
nesreca na radu i imali smo ostra
zapazanja ako je nekom poslo za
rukom da dobro prode u zivotu. Sve
smo objasnjavali time da li se neko
rodio "pod srecnom" Hi pod "nes-recno- m
zvijezdom". A nacionalne
predrasude ponekad su dovodile i
do tude. Sjecam se slucaja kada su
dva nasa zemljaka, Mrkopaljci Iva i
Vlada, u rudarskom mjestancu
Mercoal, Alberta, stolicama pre-mlat- ili
i istjerali iz krcme sve
"cuvare" (to je bio podrugljiv naziv
za Engleze), one sto duvan zvaiu a
ne puse, Anglo-Kanada- ne koliko ih
se zateklo, a po pricanju bilo ih je
oko 20-3- 0, jer su ih, svakako samo
nekoliko njih a ne svi, poceli
vrijedati onim tada uobicajenim
dobacivanjem poruga kao "Bo-han- k"
(Bohank, 'to je bila i jedna,
od Adamicevih tema), "green
horn", (valjda rogonja — ja ni
danas ne umijem prevesti a samo
znam da nas je vrijedalo), itd. Ne
znam prezimena, tih inace dobro-cudni- h
ljudi. Ne sjecam se da li
sam ih uopce ikada i znao drukcije
nego kao Ivu i Vladu. Onis u medu
svima nama zbog toga svog 6ina
po stali i omiljeni, bliski kao neko
od ukacana koga bi bilo smijesno
zvati prezimenoml... Bilo je to
negdje 1927 godine.
A onda, sjecam se 1929 g. kada
su, na posljednioi dionici nove
zeljeznidke pruge u izgradnji i Cold
Lake, Manitoba, u veliku baraku
(bunk house) u kojoj nas je bilo
oko stotinu, i u kojoj se cuju
razgovori i glasovi na nekih pet--se- st
jezika, usla dva hrvatska
radnika koji su trazili posao. Oni su
bili medu prvima na koje se
obrusila po zlu zapamcena eko-noms- ka
kriza. Desilo se da naidu
na nekoliko Srba. I pored toga sto
bi prva briga morala biti kakvi su
izgledi za zaposlenje, pored toga
sto je odito da nas ima svih "tela",
zapocinju razgovor pitanjem
"Jesmo li svi Hrvati?", a dobivaju
odgovor: "A ima nas i Srba". Bilo
je to kad, poslije Radiceve smrti, u
"Hrvatskom glasu" nije bila rijet-ko- st
da iza potpisa dopisa titalaca
stoji: "Bog i Hrvati"!, a u "Kanad-sko- m
glasu" (kasnije preimeno-vano- m
u "Glas kanadskih Srba"),
koji je zastupao i podupirao sve
reakcionarne rezime stare Jugo-slavi- je
od Petra Zivkovica na dalje,
tocio se srpski sovinizam na slidan
nacin.
Tako se ono sto je trebalo da
bude bratski i drugarski razgovor
zapocelo i svrsilo sa samo tim
kratkim pitanjem i jednako kratkim
odgovorom. Dosljaci odose dalje,
ne obaziruci se, a "domacini"
ostase ne gledajuci za njima.
Bilo bi smijesno tvrditi da su
dolaskom i djelovanjem nase
stampe takve stvari sasvim
nestale. AH one jesu drasticno
smanjene. Sludaj i prilike su htjeli
da se ja sa tim ljudima nadem
kasnije u zajednidkim naprednim
organizacijama, sa onima iz Cold
Lake u Montreal u, a sa Ivom i
Vladom u Port Arthuru (Thunger
Bay), potpuno oslobodenim pri- -
jasnjih gledanja i raspolozenja. Sa
Hjepim uspjehom nasa stampa je
govorila Hrvatima da srpski narod
nije kriv za ono sto se desilo u
Narodnoj skupstini u Beogradu, a
Srbima, da Hrvati imaju razloga da
budu raspolozeni kako su i bili, i da
imaju pravo na nacionalnu slobodu
i ravnopravnost.
Nasa stampa je nas preobrazila.
Ona je izmjenila nase poglede i
raspolozenja. Mi smo postal
kvalitet koji je bio vazniji, jaci i
bolji od onoga na kome je Mosa
insistirao, naravno ne misleci ni on
drukcije.
U cemu se ogledao taj kvalitet? U
tome sto nismo stedjeli napora da
damo od sebe sto najvi§e mozemo
u borbi protiv fasizma, jer smo
zaostalu svijest i stara shvatanja
zamjenili novim. U nasim glavama,
u kojima je dotad dominiralo ono:
"Napravitcu najbolju kudu u selu,
kupit.. cu najbolje konje... divi ce
se komsije i biti zavidni", domi-niraj- u sada napredne drustvene
ideje. Mi zaboravljamo kolektivno
ime "duvari" i u strajkovima i
strajkaskim komitetima, na uni-jski- m
(sindikalnim) konvencijama i
u drugim prilikama, oslovljamo
sada nase sugradane i saborce
Anglo-Kanadan- e sa druze Dzek
(Kack Quinn), druze Kater (George
Cotter) itd. (pominjem autenticna
imena ljudi sa kojima sam radio).
Veze sa samo svojim najbilizim u
"starom kraju" prosirujemo na veze
sa pokretom koji se bori protiv
terora a za radnicka i opce narodna
prava i slobode — sa KPJ. Postali
smo ljudi cija je i mrznja pleme-nit- a, jer je pala samo na one
odgovorne za zla i nepravde. U
stalnoj i tijesnoj smo vezi sa svim
naprednim snagama u novoj i
staroj domovini, i doprinos koji
dajemo svojim radqm i ucescem u
borbi i sa puskom u ruci, biva
cijenjen i tamo i ovdje.
Vracam se nasoj novinarskoj
nekvalifikovanosti. U tekstovima
nema 6esto ni najosnovnijih
podataka. Mnogo je svakakvih
gresaka i nedostataka — nema
jezicke i stilske Ijepote. Ali sve se
to nadoknaduje time sto svaka rijed
izrazava iskrenu ljubav prema
drugu, domovini, odnosno domo-vinam- a
Jugoslaviji i Kanadi, brat-stv- u
i jedinstvu nasih naroda,
nasih iseljenika. Nas rad i njegove
vrijednosti i znacaj gledani su kroz
kvalitet nasih veza i suradnje sa
progresivnim pokretom i organi-zacijama
u Kanadi, kroz nasu sa
zarom ljubav- - pruzanu pomoc
narodnooslobodilackoj borbi u
Jugoslaviji, kroz nase veze i
suradnju sa nasim drugovima u
SAD, kroz dobrovljno stupanje
nasih drugova u kanadsku vojsku,
odlazak u Spaniju i Jugoslaviju da
se puskom u ruci bore protiv
fasizma gdje mnogi od njih ginu,
kroz nekoliko delegacija koje
poslije rata odlaze u Jugoslaviju
radi dogovora o raznim pitanjima.
A za sve to zasluga je ktampe ciji
jubilej obiljezavamo.
(Napomena: Maksim Bijelic je bio
urednik "Srpskog glasnika"
UredniStvo.)