Nase Novine, July 20, 1983

              !„г 'W
,л ј л --. ' V s ' л It 1,
6-- NASE NOVINE, June, 1,1983. V' J
June 1,1983, NASE NOVINE --7
DKH
1 ЈгГ&фЈјШ CAffc O &4 £€
ada ie Desanka Maksimovic
1924 obiavila prvu knjigu stiho
va. srpska kniizevnost bila je u
znaku Rakica i Pandurovica, a hrvat-sk- a
pod stigmom A B. Simica~Sest de-setlje-ca.
i dugih i kratkih, proslo je ot-ka- ko
je mlada poetesa uzburkala toko-v- e
jedne musAe kulture Ako se pri-sietim- o
kakve su sve mode prohujale - ili netragom nestale - onda je uisti-n- u njec o golemom razdoblju. ali isto
tako beznadno kratkom, ako ga mjeri-m- o
metcom ljudske egzistencije
Cledajuci neosporivu prvakinju
srpskog pjesmstva ocima -- novih- cita-d- a, onih koji su rodeni poslije drugog
svjetskog rata, dim se da je Maksimo-vicev- a
posto]aIa oduvijek. Kao da je
njen benigni smijesak i kristalno disti
jezik jednom za svagda pohranjen u
minsima poratnih citankL u kojima su
se uz shke tvormckih dimnjaka i pri-zor- a postrevolucionarne obnove nasli
l njeni prepoznatljivi stihovi. Konstata-ci]-a da je Maksimovideva postojala
oduvijek mozda oece zvucati pretjera-no- m ako pnhvatimo cinjenicu da nje-zm- o
d]elo lzvire iz najboljih tradicija
srpskog pjesnistva. Onih, dakako. koje
su obiljezene velicinom Radicevica,
Jaksica, Disa 1 Crnjanskog U vremenu
novog tin de sieclea, koje je prezrelo
iskonsku inspiraciju i uzdiglo eksperi-men- t
do razine kulta, stihovi jedne au-tori- ce koja je elegantno odbacivala
svaku versifikatorsku pomodnost,
doista mogu djelovati kao anakroni-z&- m Nema pjesnistva koje se rada ni
iz cega, kao sto ni pupuljci ne nidu na
usahlim tlima. Utoliko bi bilo deplasi-ran- o tvrditi da je Maksimovideva pje-snikin- ja bez prethodnika (na koju nit-k- o nije lzravno utjecao), iako se tako
ostentativpo poovrgla bujici svoje sen-zibilno- sti i nepatvorene osjecajnosti
da se ponekad doima da je izronila is-p- od kosuljice svog zenskog alter ega.
Bez prethodnika i knjizevnih mentora1
Pjesnikinja t kristalne imaginacije
koja trajno isijava neposrednoscu i
besprimjernim vitalitetom - poput
kakvog autohtonog narodnog barda --
Maksimovideva je zapravo bila i ostala
romantik. O svemu tome ponajbolje
svjedodi petnaestak njezinih knjiga sti-ho- va
i pet svezaka Sabranih pjesama
objavljemh prije tri godine Istma, na-pisa- la
je 1 nekoliko zbirki pripovijeda-k- a
i dva romana. no uvijek je i prije
svega ostala pjesnik. Lirik par excel-lence
Malo je stvaralaca koji su od samih
pocetaka pisali tako zrelo i suvereno
kao autorica knjiga 'Zarobljemk sno-v- a,
-- Trazim pomilovanje', Nemam
vise vremena 1 mnogih drugih. Motda
je podjednako tako malo pjesnika u
kojih su kreativne mijene i razvojne
faze bile tako diskretne i naizgled te-sk- o uocljive Kritika ;e u poetskom
opusu Desanke Maksimovic verificira-l- a tri razhcita razdoblja, iako su te raz-lik- e
vise posljedica stanovitih -- vanj-skih' okolnosti nego radikalnog odabi-r-a
nove poetike. Maksimovideva je za-kle- ti romantik, pa je sasvim razumljivo
da zagovara emociju a ne ideju, zanos
a ne narativnost. Nesvakidasnja vital-no- st znamenite poetese od iste je tele-- ,
ona lzvire iz rom&nticarskog svjetona-zor- a
kojem je blizak kult prirode i per-manent- ne ljubavi Danas se svi uzdaju
u medicinu i prerogative visokog stan-dard- a, zaboravlja;uci da su recepti za
dug zivot oduvijek bili isti. Malo vise
ljubavi l popljuvane dobrote1
Pisuci svoj lirski dnevnik gotovo iz
dana u dan, u casovima uzburkanog
nadahnuca koje je svagda bilo usmje-ren- o
spram ziva dovjeka, njegovih rav
dosti i bolt, Maksimovideva je zidala
Raskinut 6u sve veze
sa podzemnim avenijama
ovoga grada, postat 6u
prijatelj sa spomenicima
na raskrSdima svijeta
(da naudim nemoCima
u mojoj crvenoj krvi). . .
U zviiducima podzemnih
vlakova maSit 6u se
skrivene ljubavi prvi
i kriknut 6u kao pravi
bezboinik na kraju svog
prvog osvajadkog leta...
Ja, buntovnik...
Dosta mi je osvajanja
vasiona:
izranjavan od lutanja,
krvaviji od najkrvavijih
eona,
raskinut 6u sve veze
sa podzemnim avenijama
ovoga grada:
Ш&За
i TT
Bnta
ШШШШ
m
Mimo pomodnih literarnih
skola i dnevnih parola. ali uvi
jek toliko ljudski bliska i up®-- 1
cafljiva, velika pjesnikinja
potvrduje da za stvaraoca ne-ma
sudbine izvan njegova
djela
svoj spisateljski hram ostajudi odana
mladenadkim nadelima. I zivotnim i
poetskim pqdjednako Sama i pomalo
lzdvojena. sto je tipidno za romantike,
mimo recentnih skola i dnevnih paro-la.
ali uvijek toliko ljudski (i zenski1)
bliska i upedailjivai ona je jos jednom
pokazala da za pjesnika nema sudbine
izvan njegova djols.
Plodotvornost Desanke Maksimovid,
petnaestak knjiga pjesama od kojih se
mnoge deklamiraju poput kakvih him-n- i
sto ih je ispjevao anonimni pudki
rapsod, nije sludajna пШ pak neobja-snjiv- a.
Ona izranja iz proklamirane
otvorenqsti spram svijeta (i dovjeka)
kojoj je strano svako kalkulantstvo ili
aktualm cimzam. Hocu redi, da relativ-n- o veliku plodnost ove pjesnikinje ne
treba pripisivati samo njezinu talentu
vec i njezinoj egzaltiranoj prirodi. Ja-sn- o
je samo po sebi da se na takvu br-d- u
stihova znalo nadi i manje uspjelih
pjesama koje su patile od prekomjerne
fabulativnosti i istrosenih rima, no
svojim ponajboljim ostvarenjima ona
je odavna izborila mjesto na vrhu
srpske poezije i jugoslavenskih knji-zevno- sti
' U trenuutokpucek. ada nasa kulturna jav-no-st
obiljezava 85 rodendan Desanke
Maksimovic (rodena je 16. svibnja 1898.
' u Rabrovici), podsjetimo se stihova iz
njezine prve zbirke objavljene 1924.
Opsjednuta ceznjom za. vjednim trajo-nje-m pjesnikinja je tada napisala:
O, mladosti, mladosti
da brzo odlazis, ljudi kazu.
Ali ja te nedu nikad pustiti
Oko srca svoga postavicw str&- -
ZU: . . Danas je izvjesno du je straza oko
srca uspjela obaviti svoju nezahvalnu
'duznost. Mladost je privilegija iznim-ni- h pjesnika koji trajno pothranjuju
svoje dudenje pred velikom i neprispo-dobivo-m
sfingom zivota. Medu takve
pjesnike ubraja se zacijelo i Desanka
Maksimovic.
Zdravko Zinrn
kada se dodepam umjetnosti,
bit 6u slidan tebi, prijatelju...
Past 6u na zemlju kao
smrtnik, raspjevat 6u se
o njivama i ovcama, i o
zaklanoj teladi,
o nerodenoj djeci i o
zaklanoj baiadi ..
Ja, buntovnik...
Raskinut 6u sve veze
sa podzemnim avenijama
ovoga grada, da postanem
samo 6ovjek i da se vinem
u sedlo nemirnog ata kao
tek zakljubljeni vitez
mladi...
Vladimir I. De Tonya
Chicago, 5. marta1983.
dDITF "NAQP NnVINF"!
јрјаажв wwmmmmaa
Do movino!
Domovlno moja,
zemlo mlra I slobode,
zemljo radostl i lepote,
zemljo mojih pradedova,
tebe volim,u srcu te nosim.
Zemljo mojih snova,
tudina mi mladost uze
samo tebe, u srcu uvek nosim.
Tebe volim i o tebi sanjam,
o, da li 6e ikad vreme dodi,
mom povratku i velikoj sre6i.
Dok lutam i snagu rasipam,
u tudini o tebi pevam,
zemljo, najlepSa na svetu.
Gde god poSIa i ma gde bila,
svugde sam stranac
i drvo bez lila.
Hladno je ovde, gde sunca nema,
gde cvede mirisa nema,
gde ptice cvrkudu tiho,
iz pesme se tuga ose6a.
Pevam ti domovino mi la
i prutam ti ruke moje,
primi me nazad na ognjiSte svoje.
LepaTEOFANOVIC
Zap. Nema6ka
El ES E3 E23 E3 E3 £2 E3 ЕЗ E23
Gotovo svaka
nova
zadarskih lutkara
bila je domet i
izazov na polju
rezije,
i
glume
Prizor iz Snjezne
kraljice H. Ch.
Andersena u zadarskom
kazalistu
Are You Better
ЧЈ m. OUciy
By PETER ELISH
("Prosveta")
STRABANE, Pa. - Candidate
Reagan's 1980 question, "Are you
better off today than you were
four years ago?" has an obvious
answer for over 12 million unem-ployed
Americans. They are
worse off than they were when
that question was posed three
years ago.
Millions of Americans have lost
their jobs forever in this reces-sion.
Flourishing businesses have
closed their doors permanently.
Thousands have lost their homes
and farms to bankruptcy and
foreclosure. The standard of liv-ing
for most Americans has erod-ed.
The 1980 presidential campaign
was fought over the issues of high
taxes, huge deficits and harsh
government regulation. "Get the
government off our backs" was
candidate Reagan's major
pledge. His arguments, loaded
with examples of government bu-reaucracy,
welfare cheats,
moochers and free-loader- s, were
vote-catchi- ng crowd pleasers, but
they missed the point.
Our problems are more basic.
The problems stem from econom-ic
and technological changes that
have occurred in the world during
the last two decades. '
Until the 1960s, our foreign
trade was insignificant. Some' 90
percent of our goods were con рдмми шзшшиеврашшшзЕШвЕишииввЕИИ
30-GODISND-ICA
KAZALISTA LUTAKA U ZADRU
predstava
scenografije
i£%%tyj?v'-- -- - . г
- Sto su Zadrani nova donijeli, pitanje je koje se redovito
cuje na manifestacijama i festivali ma' lutkara, bez obzira na
to u kojem se kraju zemlje odrzavaju. Te rijeci mogu se pro-tumac- iti samo kao kompliment i priznanje brojcano malom
lutkarskom ansamblu iz Zadra. jedinom profesionalnom glu-macko- m kolektivu u gradu bogatom kulturnim tradicijama.
I sam se uvrstio medu one koji u poslijeratnom razdoblju
stvaraju takve tradicije, na najbolji nacin, izazivajuci paznju
svakom novom predstavom koja je gotovo' uvijek nov izazov
bilo na polju rezije, scenografije ili glume.
Takav istrazivacki pristup u prilazu lutkarskoj predstavi
potvrdila je i posljednja premijera na sceni zadarskog kaza-list- a, kojom je ono obiljezilo i 30. obljetnicu postojanja i rada.
Rezirajuci Tesline Price iz djetinjstva, Luko Paljetak je, oziv-Ijavaju- ci davno napisana stova, napravio sa zadarskim an-sambl- om lijepu i dobru predstavu. Uz ime Luke Paljetka ve-za- na
su i dva nesumnjivo najveea dometa zadarskog kazalista
lutaka, predstave Ruzno pace i Postojani kositreni vojnik.
Radene na Andersenov tekst, obje su pobrale niz priznanja
na brojnim festivalima, smotrama i uopce na pozornicama na
kojima su prikazivane, a Luko Paljetak se uvrstio u jugosla-vensk- e lutkarske pregaoce koji pomicu klasicne barijere i
stvaraju lutkarstvo iskrene, mastovite i nepatvorene poezije.
Stalna uzlazna stvaralacka linija KazaliSta lutaka u Zadru
nerazdvojiva je od nekoliko imena. Ne moze se tako ne spo-menu- ti pokretac ideje da se u tek obnovljenom Zadru osnuje
kazaliste lutaka, Bruno Paitoni, koji je u umjetnickom ansam-blu
formiranom 1951. godine prvi glumac, direktor i redatelj.
Uz prvu premijeru izvedenu 1. sijecnja 1952. godine, uz datum
koji se biljezi kao pocetak rada zadarskog kazalista, vezano
je ime barda i jednog od osnivaca, Mile Gatare, vrsna drama-turge,
rezisera i glumca, Cija Crvenkapica vec 30 godina
otvara lutkarsku sezonu u Zadru. Uz ime zadarskog lutkar-sko- g kazalista najuze je vezan i Branko Stojakovic, scenograf
i kreator lutaka, koji osebujnoscu svog likovnog izraza, ma-stovitos- cu, funkcionalnoscu i inovacijama daje izrazito prepo-znatlji- v pecat brojnim lutkarskim ostvarenjima.
II ©
sumed by Americans. We export-ed
little and purchased less from
foreign countries. In 1962, for the
first time in the 20th century, our
American imports exceeded ex-ports.
This trend, increased dramat-ically.
Not only have we lost
foreign markets since 1962, but
we have lost our home markets to
foreign imports as well.
The impact on our high-volum- e, standardized, smoke-stac- k industries has been_ devastating.
Our steel, auto, textile, tool and
general machine industries will
not be able to recover their
former eminence in our economy,
for many reasons. Lower wage
costs, access to markets and ma-terials
as well as direct or ind-irect
government support has
aided our competitors. Add to this
the unchanging corporate struc-ture
of American industry and
corporate leadership's failure to
adjust to modern entrepreneurial
methods.
Perhaps it is too late for us to
recoup our leadership in the tra-ditional
standardized industries
of the North and Midwest. But
without a national industrial pro-gram
to aid our emerging high
technology industries, we may
lose them, too.
The world has changed too
much for the "invisible hand" of
Adam Smith's laissez-fair- e sys- tem to survive.
шгожжглг&и
Naravno, cijeli je jo§ niz ljudi koji su, bilo kao stalni, bilo
kao povremeni suradnici dali znacajan doprinos afirmaciji
kazalista, a trajan pecat davali su i daju clanovi uvijek ma-lobrojn- og
glumackog ansambla. Jozefina Gatara, Marija Mo-kovl- c,
Mllena Dundov, Asja Rebac, Karlo Soletic, Marijan
Blace, Zdenko Burfiul i Zlatko Kosta cine dugogodisnji uigra-n- i
sastav koji moze udovoljiti zahtjevima svih rezisera. Ljudi
iza scene, oni bez kojih stvaralackog scenskog dogadaja ne-ma,
gotovo u pravilu, a neopravdano, ostaju anonimni Pred-stave
u zadarskom kazalistu lutaka ipak se ne bi mogle odr-za- ti
da nije Gr?cMeb Perovi6, koja ce obuci lutke i glumce,
ili da izostanu Rafaele Santamato, Marko Ivanov i Ivo Nizic,
clanovi tehnik-?- ' ''оЧ ''ada se rada i izvodi predstava nisu
( samo to.
Kazaliste lutaka iz Zadra u 30 godina svog postojanja, oso-bit- o
u posljednjih 15-a- k godina. postizalo je iznimno velik us-po- n
u kvaliteti, spajajuci vrlo uspjesno zadatke koje takva
kulturna ustanova mora ispunjavati. Svojim umjetnickim dje-lovanje- m
to je kazaliste u potpunosti ispunjavalo svoju dru-stven- o
ulogu u pedago§kom i estetskom odgoju mlade. gene-racij- e.
O ulozenom trudu mnogo govore i statisticki podaci
na scenu su postavljena djela 130 autora, uprizorena su 230
naslova, predstave je radio 31 redatelj uz 20 scenografa i se-da- m kreatora lutaka, glazbu su skladala 15-ori- ca autora, ig-ra- lo
je 75 glumaca, a sve je to pratilo 750.000 gledalaca. Kaza-liste
je sudjelovalo na 32 festivala, gostovalo se sirom zeml]e
i inozemstva, predstave su snimane. O umjetnickim rezultati-m- a
kazuju brojne nagrade i pozitivne kritike.
- Ipak, kako kaze direktorica Kazalista lutaka iz Zadra,
Paraskeva Troskot, uz sva ta laskava priznanja, najvise nas
veseli reakcija publike, onih iskrenih ociju koje vec 30 godina
prate zbivanja u nasoj kuci i s kojima imamo najiskreniji
kontakt. Od samog pocetka osnovna je zelja svih clanova ovog
teatra bila pruziti djeci radost i zadovoljiti potrebu koju po-stavlj- aju
i estetski, i odgojni, i pedagoski zahtjevi.
DAVORKA MEZIC-JUGOVI- C
Њшл ними миив мпваапа E53SS3 ш&ш шшиа гтагз) ццвјдн fj)ffl,7a тата рвшта вваа mmm ветш еш&И ЕИга ИИШ ШШ ШИЈт ШВ vlw ЕвагЛ
' N
Ivan Mestrovic: Ruza Mestrovic mramor
This year there will be a year-lon- g commemoration of Ivan
Mestrovic's 100th birth anniversary. He is one of Croatia's
greatest sculptors, and he has borne the name of our country
and our people throughout the world.
In Ivan Mestrovic's honor, many cities in Croatia and in other
parts of the country will be holding special cultural events,
and a symposium, a catalogue, a book devoted to Mestrovic,
an exhibit of his works are some of the other commemorative
planned events.
The US will be inolved in commemorating I. Mestrovic s 1001
birthday as well, with exhibitions of his work which is located
in America.
Ubrala si nam bosonoga, ubelila si mesec i
krala Sljivike, podno drveta onog, zna§, stajao sam
PrebiraS, prebiram, ja sam gledao te, na usnama lebdio sam
u prvom glagolu kako si rekla, prvi, prvi sam ja
Prelistaj letopise, primakni sto blile primakni, ovako,
kako si nagla, bilo ti osedam. A sada prelistaj naS letopis
tulni, kada si plakala a s tobom ja u gori iznad sata i
stoletne lipe Slovena starih. U kojoj Desanka, u kojoj lipi
bila je kora i bila glad
Jesan li ja zatravljen s tobom ili si ti prebela vilo
koradala sa mnom u stoletnoj Sumi W iSIa sama uvek
prema meni koji sam бекао spreman da ti dam sve Sto ti
dadoh i sebe.
BetiS mi, trails' me poput vile neke a ja sam vilenjak ako si
ti vila, al' nismo, ni ja, niti demo biti, nego sam samo jadan
pored tebe, a pridam s tobom kao da sam ti, a ti si sa mnom
kao da sam ja. Zajedno, jedno uvek smo bili, al' 6uti o tome
jedno je jedno al' bide dva, kada navale vode u vode i kada
osmeh da
Bila si mila pepeljugo, i pepeo i Jug darovao je jedan
O, ti si SaSa, o, ne, ne da nije, jao, ne to je tajna. Tajna!
zaSto tajna, pa bila sam pesnik i sada joS, pa bila sam,
pisala sam i piSem joS. Auuu, mui. da nije, mui. Ma ne, otkud.
On je muSko. Oh, pa da.
Bila si il' bio muzol Vestalka moja setila se.
Za rodendan, za godinu, za sedanje
zavoljenu, obozavanu i darovanu
sapo§tovanjem,
Djurdjina Marti, Toronto
Udruzenje pesnika
"Desanka Maksimovid"
Р1тДђч1 mi. i. -- ih.4ihuj.j,U.Li ДН8ИИ ,„l,„1,,,.,.,,.Ai....iuiLii.'rw")HHvj.4viw'Hi)Ji..wB3aB
PRlCA"NASlHNOVINA"
Objavljlvanjem ove price koju nam je
poslao nas saradnlk Iz Slska, MlloS Kordlc,
po6injemo sa rubrlkom pod gornjim naslo- -
1 ff
Kad se vratim iz rata, kad rat zavrSi jednom,
mislio sam i govorio sam za sebe, bit 6u
vozad tenka. Zavolio sam to u ratu. Vidio
sam tenk izbliza i sjedio na njemu. Bio je
velik, krupan, visok, jak.
— Bit 6u to! — govorio sam jednom
oficiru, koji je bio visok i imao je duge erne
brkove.
— Bit 6eS pilot — rekao je.
— Ne, bit 6u vozad tenka! — govorio sam
opet i on me je tap&ao po ramenu.
— BudiSto hodeS! Budi dobar. Sadje rat, a
onda 6e ti biti dobro.
Mene su u ratu boljele noge. Promrzle su
kod tirovca. Majka ih je umotavala u krpe, a
one su me boljele. Majka je bila bijela od
snijega i mojih bolova. Јебао sam, a nisam
smio.
Jedan bolesni partizan rekao je majci:
— Drugarice, ili ga smirite ili ga nosite do
davola!
Majka je vrisnula i stisnula me joS dvrSde u
svoje krilo.
Gledao sam u partizana i bilo mi je lao Sto
je bolestan. Nodu je buncao i stalno
govorio:
— Evo ih, evo idu!...
Meni je rat bio dug. Zvao sam tada oca, a
on je otiSao u Bosnu.
Bila je sundana i duboka zima. Negdje je
pucalo, a ja nisam znao gdje.
Gledao sam u majku i neSto sam vikao.
Onda sam odjednom vidio oca. Otac je bio
cm, krupan, telak. Rekao sam majci da sam
vidio oca.
Majka je rekla:
— Nije on krupan i cm, vet sitan i mrSav.
— Ja sam ga vidio krupna i visoka — rekao
sam majci.
ProSle su mi noge. ISH smo preko nekih
brda prema Cazinu. Snijeg je bio dubok.
Vidjele su se daleke bosanske planine. Pitao
sam da li su one i izbliza baS tako visoke.
— Visoke, nego Sta! — govorio je jedan
iuti i umotani dida. Umotali su ga u nekakve
Sarene dronjke da ne izmrzne joS viSe.
DoSli smo pod te planine. Stvarno su bile
visoke. JoS i viSe nego Sto sam mislio i Sto
sam ih iz daljine vidio.
— Visoke, visoke. VidiS kako su visoke.
Gdje su naSa banijska brda do ovih
bosanskih! Bosna je ovo, moj brajko!
Majka ie imala u rukama nekakve ruie.
Mnogo ruia. Raznih boja. Nikad nisam vidio
toliko ruia. Majka je dijelila ruie partizanima
i govorila:
— Ziv bio i zdrav bio, dijete moje!
Oni su govorili:
— Hvala ti majko!
Onda je ona plakala i govorila:
— Gdje je sad moj Milorad?
Milorad je bio mrtav. Milorad, moj brat.
Zatim je majka prestala plakati.
— Smiri se! — vikala je na mene.
Noge su mi uvijek ostale bijele, blijede,
smeiurane, mr&ave. Gledao sam desto svoje
noge i mudilo me to — kako su blijede i
mrSave. Vidio sam ih u prtini preko
bosanskih brda, vidio sam ih kako jure za
majkom ravnicom prema Bosanskom Pet-rovc- u,
vidio sam ih kako gaze blato kroz
дгтебке klance i vidio sam ih kako se
smeiurane od smrzotina vrataju na Baniju.
Bile su to moje Strkljaste i kusaste djedadke
noge, koje dikaju ledinama; trenutak jure
naprijeda trenutak potom vuku se iza mene.
Vikao sam ponekad na njih, a one me nisu
sluSale. Bile su umorne, teSke, olovne.
Vikao sam im da idu, a one nisu mogle.
Onda sam ih ialio.
Majka je u ratu bila budna. Uvijek, bez
prestanka. Rat je za to da ne da majkama
spavati, mislio sam.
Ona je pipala moje delo i gledala gorim li.
Jednog je dana rekla:
— Gori! Utrpat du ga, nek se preznoji.
Zatim su doSli avioni. Bilo je mnogo
aviona. Ona je klela avione i onoga tko ih je
poslao. Meni su avioni bili kao ptice. Velike,
najvede ptidurine, koje nam ne daju mira.
Bile su to ptice koje gusto lete. Pojave se
iznad Sume, rastjeraju nas i brzo nestaju.
Kao utvare. Ostave nam nebo disto, samo i
lijepo. BaS je lijepo nebo bez aviona, mislio
Qom
1 UaH co uratim h rata mislio sam. bit du
I vniad tenka.
vom. Ona ce se pojavljivati prema materijalu
kojim raspolazemo.
Drag) saradnlcl, saljite nam vase prozne
priloge koji Se odgovaratl gornjem nazivu.
®®©@®®®®®©®®®®®®®(S®®©0
A rat je dugo trajao. Predugo za moje
umorne sanje, za vrudice koje su me mudile i
tjerale me da buncam, da pridam gluposti,
da vidim ono Sto nitko drugi nije mogao
vidjeti.
Otkud mi tenk, mislio sam. Tenkovi su
daleko. Oni su teSki i imaju dugadke cijevi.
— Bit du vozad tenka! — vikao sam i
mlataro rukama. Samo kad se zavrSi rat. A
rat je dugo trajao. Nisam viSe bio vozad
tenka. Nisam to viSe ni ielio. Tenkovi su
otiSli s ratom, a ja sam otiSao u slobodu.
Jednom sam i vidio taj svoj tenk. Vidio sam
ga kako juri preko urvina, kroz Sikare, preko
naSih banijskih livada, preko potoka... Bruji,
stenje i nestaje iza okuka. Iz njega kulja dim.
Unutra je vozad tenka. Mlad. Vreo od rata, s
medaljom na vojnidkoj bluzi.
I ja sam jednom u snu imao medalju. Bila
je zlatasta, sa crvenom vrpcom. Samo ja
nisam imao onakvu bluzu. Bio sam druga-dij- i.
Moje ratne odi gledale su krv i meso.
Zastajale su nad provalijama i dudile se.
Majka se zavijala u crno i stenjala.
Tada smo susretall i naSe iz sela. Pridali su
da je selo spaljeno, da se svuda osjedaju
krv, meso ikosti. I garei, trulei, dim. Dim je
mirisao po naSem selu. Osjedao sam to.
— Kad demo se vratiti? pitao sam majku.
— Moida nikad — odgovorila je. — Moida
demo ostati izmedu ovog kamenja, kroz koje
studeni viju, kao Sto vuci viju, opaki i
razjareni.
— Kad demo se vratiti u naSe selo? — pitao
sam majku.
— Mi nemamoviSe sela. Imamo ovu bijedu
nad vratom, ovo bespude pod nogama i pred
odima. Imamo ovaj prokleti rat.
Dugo je majka pipala moje delo i svoje
mrStila. Bila je umorna.
Ipak, nije zaspala. Dok traje rat majke ne
smiju zaspati. One su u njemu stalna jutra,
stalna budenja, dodirivanja, jedan zov,
stalna opominjanja.
I stalna dodirivanja dela. Kako du ako
gorim? A gorim, gorim!
I sad gorim. U rano jutro. Ispod kroSanja
Bukvika. Bukvika se dobro sjedam joS od
prije rata. Bio je zelen, pa maglenast i
proziran. Dolazili smo mu u granje, na
breiak. Ptice su bile sasvim blizu. Pekli smo
tu pedenike i duvali krave.Rat je otjerao
krave. Sve je naSe krave otjerao. A mi smo
htjeli varenike. Rat je tjerao krave na sve
strane: prtinama, sokacima, oranicama,
puteljcima... To sam svojim odima gledao.
Plakao sam za kravama. Bila je subota kad je
rat otjerao naSe krave.
— Kakva subota! — rekla mi je majka.
— Bila je subota, znam ja! —rekao sam joj.
A ona je kazala:
— On gori! Utrpat du ga. Nek se preznoji.
Prodj de ga to.
Kasnije mi je bilo bolje.
SluSao sam kako negdje neSto Stekti.
— To aye Sarin! — viknuo je onaj iuti i
umotani starac.
A pucalo je. Bogami je pucalo.
Vidio sam kako svi pruiaju ruke prema
meni. Hode da me dodimu. Pruiaju ruke i
niSta ne govore. Kao da su nijemi. Ja se
pomidem. Povladim se ispred njihovih ruku,
koje se izduiuju sve tanje i tanje. Onda se
ved toliko stanje da ih sasvim malo vidim.
Zatim ih uopde ne vidim. Ne, ja viSe ne vidim
njihove ruke. Nestale su. Odletjele su. Ruke
nestaju kao i odi i rijedi. Sve nestaje. I naSe
su krave nestale. I Milorad je nestao. I mi
demo jednom nestati. Svi mi: i moja majka, i
onaj iuti starac, i voza6 tenka, i avioni, i
kamenje, i visoke planine... I tada viSe пебе
biti nikoga i nidega. Sve de biti prazno i tiho.
Kad god zaspim — sve se smiri. Snovi mi
se vrate u svoje mede, u svoje predjele. Ruke
mi se vrate pod glavu i ja dodirujem svoju
kovrdiavu kosu. Tako nestaje rata. Tako sam
opet ovdje, u Bukviku, na zraku, u jutru, u
proljedu.
Nikad viSe nedu biti vozad tenka, mislim i
pogledam u sundanu erven, iz koje se
spuStaju jutarnje ptice u naSu goru, naS
Bukvik.
Bit du pilot! — kaiem pticama. A one
cvrkudu, pa se zajedno radujemo i letimo.
Letimo, letimo, letimo. Sve dok ne
preletimo.
MiloSKORDIC