Nase Novine, March 11, 1981

              !' '} j ,,,.. ' 4. V
December 23, 1981, NASE NOVINE --7
Uloga radmfike Stampe u
fvl
1ш1Ш0 ШЛН
(Nastavak iz proSlog broja)
BORBA PROTIV RATA I FASlZMA
I ZA JEDINSTVO AMERICKIH
HRVATA
NaSa je Stampa aktivno sudjelo-val- a
u borbi naprednih i demokrat-ski- h
snaga protiv ratne i faSisticke
opasnosti koja je bila postala
aktualna s dolaskom Hitlera i
njegovih nacista na vlast u Nje-mack- oj.
Japanski imperijalisti ra-tov- ali
su vec protiv Kine, a Franco i
njegova jnonarhisticko-faSistick- a
klika poveli su uz pomoc Hitlera i
Mussollinia oruzani ustanak protiv
zakonito izabrane vlade Narodnog
fronta u Spanjolskoi. Reakcionarne
snage u Sjedinjenim Drzavama
dizale su glavu i vodile borbu protiv
probudenog i ustalasanog unij-sko- g
pokreta. Progresivne i demo-kratsk- e
snage okupljale su se u
narodnom frontu protiv rata i
faSizma.
Sva ta zbivanja i previranja u
unijskom pokretu i politickim kru-govi- ma
nisu mogla mimoici ni
naSe doseljenike i njihove organi-zacij- e.
Sve se je to izrazavalo medu
njima. lako su se razilazili na
mnogim pitanjima ticuci se stare
domovine, ovdje u Sjedinjenim
Drzavama njihove su simpatije bile
na strani unijskog pokreta i socijal-ni- h
programa vlade predsjednika
Roosevelta. I dok su mnogi bili pod
utjecajem natraznjaka u potpornim
i drugim narodnim organizacijama,
koji su slijedili reakcionarne politi-car- e
u staroj domovini, ondje su,
moglo bi se reci gotovo jedinstve-n-o
simpatizirali s demokratskim i
'antifasistickim snagama koje su se
zalagale za suradnju sa slicnim
snagama u drugim zemljama, sa
ciljem da se povede zajednifika
borba protiv rata i fasizma.
NaS napredni radnicki pokret
dao je tada inicijativu za antifaSis-tick- o
jedinstvo americkih Hrvata.
NaSa Stampa je i tu odigrala vro
vaznu ulogu. Ona je poticala svoje
fiitatelje da se u svojim naseljima
zauzmu za ostvarenje postavljenog
cilja.'Nije to bilo lako izvesti.
Izmedu progresivaca i narodnjaka
godinama se je gomilalo nepovje-renj- e
s jedne i druge strane.
Neprijatelji jedinstva bili su aktiv-n- i.
Bas u to doba u Ameriku
stigoSe Pavelicevi agenti, Ante
Dosen i Branko Jelic. Njihov
zadatak je bio da americke Hrvate
okupljaju raspirivanjem Sovinizma
protiv Srba i huSkanjem protiv
komunista. Pod parolom borbe za
"nezavisrju hrvatsku drzavu", oni
su nastojali pridobiti hrvatske
doseljenike za Pavelicev ustaSki
pokret koji je stvarno bio Hitlerova
i Mussolinijeva peta kolona u
staroj domovini.
USTASKA ZAVJERA PROTIV HBZ
Ustaski agenti imali su jako
zalede u katoli6kim crkvama. Osim
starog Bosiljka Bekavca, strica,
istoimenog svecenika koji je ne-davn- ih
godina sluzio kao urednik
hrvatskog dijelaZajednicara, goto-vo
svi ostali svecenici podupirali
su ustaski pokret bilo izravno ili
neizravno. Vodstvo Hrvatske kato-lick- e
zajednice takoder je podupi-ral- o
ustaSki pokret bilo izravno
ili neizravno. Vodstvo Hrvatske
katolicke zajednic koder je po-dupir- alo
te izrode.
Ml ниСЈи Шн Ш.ШШ m R fSUll
Pise: M. STARCEVIC
Pavelicevi agenti su ipak dobro
zn'ali da bez kontrole u Hrvatskoj
bratskoj zajednici nece moci posti-c- i
svoj cilj. Stoga su bili upregli sve
svoje snage da zavladaju s torn
naSom bratskom potpornom usta-novo- m.
Znali su vrlo dobro da je
ona najutjecajnija organizacija
americkih Hrvata i da bez njezine
podrSke nikad nece uspjeti prido-biti
simpatije naSih doseljenika u
Sjedinjenim Drzavama i susjednoj
Kanadi.
Jos na cetvrtoj konvenciji Zajed-ni- u
odrzanoj 1935. u Milwaukee,
Wisconsin, doslo je do okrSaja
izmedu naprednih i demokratskih
zajednicara i ustaSkih pristaSa.
Pavelicevi agenti bili su napregli
sve svoje snage da konvenciju
pridobiju za svoje ciljeve. U tome
su bili porazeni.
Stjepan Lojen je zabiljezio da je
na prijedlog antifasista, odnosno
naprednih i demokratskih snaga
medu delegatima, vecinom glasova
bila usvojena rezolucija kojom su
podjednako bili osudeni zulumi
beogradskog rezima i politika Pa-velice- vih
ustaSa. Izmedu ostalog u
toj je rezoluciji receno:
"Cetvrta konvencija Hrvatske
bratske zajednice Salje vatrene
bratske pozdrave... svim borcima u
starom kraju — radnicima, selja-cim- a,
studentima, intelektualcima
i vojnicima — koji pod najsurovijim
uvjetima diktature hrabro i visoko
drze barjak borbe za oslobodenje
hrvatskog naroda.
"Konvencija trazi od rezima... da
odmah pusti na slobodu sve rad-nic- ke
i nacionalno revolucioname
borce, bez razlike kojoj stranci ili
grupi pripadaju, i. da im naplati
punu odStetu za sve vrijeme Sto su
ga u zatvoru proveli...
"Konvencija istom zestinom
osuduje Paveliceve faSisticke or-ganiza- cije
i 'druge Mussolinijeve
agente... koji ne radeza oslobode-nje
hrvatskog naroda, nego da mu
umjesto velikosrpskog nametnu
Mussolinijev faSisti6ki jaram.
"Konvencija ustaje protiv uvla-cen- ja
bilo kojih faSistickih agenata
u redove HBZ i ne dozvoljava da od
nase Zajednice stvaraju agenturu
neprijatelja njezina 6lanstva i osta-li- h
radnika".
Lojen je zapisao u svojim Uspo-mena- ma da je grupica ustaSa, uz
pomoc frankovaca i drugih nazad-njak- a
na konvenciji pokuSala na
sve moguce nacine da se rezolucija
poniSti, ali joj to nije uspjelo. Ta je
rezolucija ostala slusbeni doku-me- nt
HBZ, na koji se je progresiv-n- o
clanstvo oslanjalo u svojoj
daljnjoj borbi protiv ustaskih age-nata
koji su i poslije tog Samara na
sve moguce na6ine pokuSavali da
prodru u nfezino vodstvo.
Lojen takoder spominje kako su
se Pavelicevi agenti pokusali u§u-Ija- ti
u glavni ured HBZ, da bi iz
same njezine centrale lakSe Sirili
svoju propagandu i pomocu svojih
prijatelja radili na osvajanju kon-trole
organizacije. Bili su se dogo-vori- li
sa svojim prijateljima, pred-sjedniko- m
Ivanom Butkovi6em i
urednikom Zajedni6ara Milanom
Petrakom, da iznajme prostorije u
zgradi HBZ za svoj glavni ured i da
u njezinoj tiskari stampaju svoj
faSisti6ki list "Nezavisnu hrvatsku
drzavu".
11 fCFil n mmm ШШШ
Ш шаУ 4аШШ
To su pokuSali izvesti na
"cisto komercijalnoj bazi", da clan-stvo
Zajednice ne bi primijetilo
njihove zakulisne namjere. Za to je,
medutim, saznao na§ list "Radnic-ki
glasnik" i digao toliku uzbunu
medu claastvom da je Butkovic bio
prisiljen otkazati raniji sporazum s
ustasama. Tako su vrata glavnog
ureda HBZ ostala cvrsto zatvorena
Pavelicevim agentima, pisao je
Lojen.
Antifasisticke snage medu na-si- m
doseljenicima u ovoj zemlji
vodile su nepomirljivu borbu protiv
Pavel icevih agenata gdje god su se
pojavili: na sjednicama odsjeka
HBZ, na raznim konferencijama i
javnim skupStinama. Gdje god se
je saznalo da neki od Pavelicevih
agenata dolazi da odrzi govor,
obicajno pod pokroviteljstvom crk-ven- ih
organizacija ili njihovih pri-padni- ka
prije osnivanja vlastitih
ustaskih organizacija poput "Do-mobran- a",
tu bi se naSlo mnostvo
antifasistidki raspolozenih hrvat-ski- h
doseljenika koji su otvoreno
protiv njih demonstrirali i sprijefia-va- li
njihove govore. Zene su cesto
puta u tome prednjacile.
4 Lojen opisuje jedan takav slucaj,
odigran u Pittsburghu. Mjesna
ustaska skupina bila je razglasila
da ce u dvorani pjevackog drustva
"Javor" govoriti Pavelicev izaslanik
Dr. Branko Jelic. Progresivci se
takoder pripremise i zajedno s
drugim antifasistima dodose u
dvoranu s odlukom da sprijece
njegov govor. Dvorana je bila
dupkom puna, vecinom antifaSis-ta- .
Jelic se, ocito impresioniran
velikim posjetom radosno smjes- -
. kao kad je stupio na pozornicu, ali
kad je otvorio usta da govori,
dvoranom se prolomise burni pok-lic- i:
"Dolje Pavelic! Dolje ustaSki
agenti! Necemo da nam govori
fasisticki sluga Mussolinijev.
Jelic je bio zapanjen, pise Lojen,
koji je takoder bio prisutan, ali se_
pribrao i ponovo pokuSao: "Braco i sestre..." Одогбепа masa je na to
zagrmjela: "Nismo mi tvoja braca
ni sestre — tvoja su braca Pavelic,
Hitler i Mussolini!" Jelic je ponovo
pokusao:"Ali vi ne znate sto vam
kanim reci". Masa je na to opet
nagrmjela:: "Znamo mi Sto faSisti
hoce a da nam i ne govore".
Gotovo sva publika je ustala, veli
Lojen, i vikala: "Dolje faSisti"!
Usred te bure, nastavlja Lojen,
pozornici je priSIa jedna mlada
zena i mahnula rukom Jelicu da joj
se priblizi. Vjerojatno je mislio da
mu neSto zeli reci, pa joj je priSao.
Kad se je sagnuo, ona mu rece:
"Fuj faSisto"! i pljunu mu u lice.
Gotovo dva sata publika je
demonstrirala svoj gnjev. Jelic je
ponekad, kad bi se bura malo
stiSala, pokuSavao da govori, ali
cim bi otvorio usta, dvoranom bi
jos јабе zagrmjeli protesti. Копаб-n- o
je u dvoranu doSIa policija i
jednog od prisutnih upitala Sto se
tu dogada. Upitani je na to
odgovorio: "Pa, eto, onaj na pozor-nici
htio bi da govori, a masa nece
da ga sluSa". Policajac je na to
primijetio: "Pa zaSto onda ne ode
kad ga nitko nece da sluSa"? —
"Idite i pitajte ga", glasio je
odgovor".
(Nastavak u iducem broju)
4 п jj
Sva ljudska bica radaju se
slobodna i jednaka u dosto-janst- vu
i pravima.
Ovaj, prvi clan Opce dekla-raci- je
o pravima covjeka, ko-i- u
su Ujedinjeni narodi usvo-ji- li
prije 33 godine, jednako je
aktualan i sada u vrijeme sve
zaostrenije medunarodne poh-tic- ke
i ekonomske situacije.
Potvrduju to i rijeci Ismata
Kitanija, predsjednika 36. za-sjeda- nja Generalne skupstine
UN, u povodu Dana prava co-vjeka.
Isticuci uspjehe svjet-sk- e
organizacije na planu za-st- ite
ekonomskih, politickih,
socijalnih i kulturnih prava,
kao osnovnog preduvjeta mi-r- a
i razvoja svih zemalja, on
je istovremeno ukazao i na jos
prisutna krsenja Deklaracije.
— Bila bi obmana — kaze
Kitani — ako ne bismo pri-zn- ali
mnogobrojne povrede
prava covjeka u svim dijelo-vim- a
svijeta. Svojevoljne eg-zekuc- ije, masovna ubojstva ill
nestanci, prisilno zatvaranje
disidenata, rasna i vjerska ne-trpeljiv- ost
i zlocin aparthejda
predstavljaju najteze oblike
takvih nasilja.
Usprkos svesrdnorn angazi-ranj- u
Komisije za ljudska
prava, Ekonomskog i socijal-no- g
vijeda i Generalne skup-stine,
koji poduzimaju razne
akcije, dkljufiujudi javne de-- ?
bate, kontakte sa zainteresi-rani- m
vladama, imenovanje
specijalnih izaslanika i pred-stavni- ka,
formiranje radnih
grupa i upuclvanje apela, po-stoja- nje
milijuna gladnih i
obespravljenih na svim men-dijani- ma
upucuje na zakljucak
da je prijedeno tek pola pu-ta.
Sporazum o ekonomskim,
drustvenim i kulturnim pravi-ma,
koji su potpisale 64 zem-lj- e,
i sporazum o gradanskim
i politi6kim pravima (61 pot-pisni- k),
pravosnazni od 1976.
godine, svakako su korak da-l- je urazradi Opce deklaracije
iz 1948. Ali cmjenica da ova
pitanja izazivaju nesnaanjenu
paznju upucuje na zakljucak
da nasilje, na zalost, jo§ £esto
pobjeduje . razum i zelju za
mirom i prosperitetom cijele
medunarodne zajednice.
B. M.
t,"'M",iir.,rn.ii'4'.ut,ljuli4nU)'iJ,:L.4 4li)YJL'.,lj,v.T,'l.r!fu.iil::,v,!::,l,gaa HUMOR
Muz kaze zeni:
— Danas sam pronaSao neSto vrlo
vazno. Moj pronalazak ce uStedeti fabrici
znatnu svotu novca... — kaze muz zeni.
Ali, zena ga preplaSeno prekide:
— UStedeti novae!? Zaboga, da te nisu
otpustili?1
— ZaSto svi pljeskaju onom cirkuzane-ru- ?
— pita prijatelj drugara.
— Zar ne vidiS kako majstorski baca
nozeve?
— Zar je to majstorija? Bacio je tuce
nozeva i nijedan nije pogodio onu priveza-n- u
zensku.
— ZaSto kazeS da je najizveStafieniji bog
Bah?
— Kako ne bih. On je bio bog vina i
ljubavi.
— Pa?
Danas su pi6a veSta6ka, a ljubav
izveStafiena.
— Za§to si se posvadala sa deckom?
— Pusti, molim te. On je straSan 6ovek.
Na primer, ako bi mu rekla kako obozava§
cvece, on bi ti kupio seme i rekao da ce iz
toga iznidi divno cvece, ako te ne mrzi da
ga odgajiS i, 5ta da ti dalje priiam?!
— Trebalo bi da se oSiSaS.
— Zar mi je toliko velika kosa?
— Nije, ali liciS na krizantemu.
TI