Nase Novine, November 16, 1977

              -т-Jht- aZ;
if
VUfS.iMwtUMiHtUM..
KV
№§
№" i
October 12, 1977
ik' Avantura
H H lfi§ V ив
PSe: r?g. Ranko
Na jednom od mojlh slulbenlh
putovanja Kanadom put me jednog
dana nanese u Windsor. Nakon
obavljena posla odluiih po6i malo
proSvrljati gradom, osobito §to ga i
ne poznajem bas previse. Poseban
mi je uzitak osjetiti se izgubljen u
nepoznatoj sredini. Tada sam prlsi-Ije- n
da mi prorade svi "klikeri" kako
bih se izvukao. Sto 6ete, rodeni
pustolov.
Se6em se tako obalom rijeke St.
Claire, promatrajudi obrise nebo-der- a
Detroita na drugoj strani.
Premda sam vidio i visih (kao na
primjer one u luci New Yorka), i ovi
mefasciniraju. Kako bi bilo uzbud-Ijiv- o
zaci u njihove kanjone, stopiti
se s mnostvom. Pa §to da ne poku-бат- ?
Dan je lijep, nikud mi se ne
zuri, a za avanture nemam bas
svakog dana prigode. Gotovo.
OdluCeno! Lijepo cu parkirati auto
s kanadske strane i poci pjeske
preko ogromnog Ambasadorskog
mosta sto se u dugackom luku
nadvio nad rijekom, spajajucl dvije
drzave. Uvjeren sam da se samo
hodajucl pravo dozlvljava priroda.
Рјебабепје otvara nove horizonte,
daje prilike da vidimo stvari koje za
automobiliste иорбе ne postoje.
I tako ti ja lijepo put pod noge,
pa ravno prema kanadskom carlni-k- u.
"Dobar dan! ProSetao bih preko
mosta u Ameriku".
Malo me je Cudno pogledao. Vje-rojat- no
mu nikada nitko nije posta-vi- o
slidan zahtjev. Uz nas stalno
struje automobili i kamioni, svima
se nekamo zuri, a ja bih lijepo htio
polako, s noge na nogu, pa u Ame-riku.
Carinik se malo pocese po
glavi. Uvidi da ima posla s nekim
6udakom.
"A zasto pjeske?" upita.
"Pa tako se puno bolje vide i
kanadska i ameriika strana. Dan je
lijep, a meni se ne 2uri".
"Hm", veil, "nema u tome nlceg
ilegalnog. Sretan vam put!"
Zurno se udaljih, kako se on slu-бај- по
ne bl predomisllo. Kad sam
vec bio dovoljno daleko, stadoh
zvizdati od veselja. Tako, sad si
Skori6
opet u svom elementu. Avantura,
nepoznato. Kao da se opet vracam
u gimnazijske dane kad sam uvijek
znao ciniti kojekakve nestasluke.
O, jednom cu i o njima prl6ati. To
su bill dani...
Most se penje prema sredini rije-ke.
Zaglusuje me neprekidna buka
automobilskih kotaca, no znam da
mi nista ne mogu. Drzim se lijepo
svoje strane i ne marim za nista na
svijetu. Zao mi je sto nemam foto--apara- t,
panorama je zaista jedin-stven- a.
Impozantne stakleno-celic-n- e
grdosije Detroita nadvile se nad
rijeku, kao da zele pokazati jadnom
Windsoru s druge strane koliko je
Amerika mocnija od Kanade. Eto
me vec i na sredini. Dvije zastave,
crta na betonu. Granica. Dizem
ruku u znak pozdrava, dodlruju6i
javorov list i zvjezdice. "Postujem
te, Ameriko, no draza mi je moja
novadomovina Kanada". Pogledah
iznad glave. Ogromna celicna uzeta
drze cijeli most. Debela poput
gojaznog 6ovjeka, onog sto istrusl
po sest boca piva dnevno. Znate
sto misllm, pivski stomak. Ne, ova
uzad valjda nece brzo puknutl. Ako
im i dosadi sto vec decenijama
nose ovoliki teret, neka bar јоб
malo pricekaju dok se ne nadem na
tvrdom americkom tlu.
Gotovo se prestraSih goleme
brodske palube Sto se Iznenada
stala pomaljati ispod kolnika.
Onako odozgo, Cini se kao da je
aerodrom ispod vas. Nekl teret-nja- k,
mozda pun iita. Jedan mor-na- r
upire na mene rukom, pokazu-ju5- l
me svom drugu. Obojica
masu. Vjerojatno sam prvi pjeSak
kojeg su ikada vidjeli na ovom
mostu. Veselo im uzvracam poz-dra- v.
Dobro vam more!
Napokon stizem na drugu stra-n- u.
Automobili se iaskom zaustav-Ijaj- u
pokraj carinske zgrade ispred
koje uniformlsani sluzbenik vr§i
povrSnu kontrolu dokumenata. U-gleda- vSi
me, protrlja oil, kao da ne
vjeruje. Mahnu svom drugu, poz-vav- si
ga u pomoc. OvaJ me uvede u
omanju prostoriju, sa sllkom pred-sjednl- ka
Cartera i americkom zas- -
254 Marlee Ave., Toronto, Ontario
Telef on 789-717- 9
Na veCer poslije 7 sati, ill nedjeljom
na kudni telefon
tavom.
"Otkuda vi?", sluibeno 6e.
"Pa valjda Iz Kanade", odgovorlh
cudeci se ovom suvisnom pltanju.
Ta zna da ovaj most ne dolazl Iz Al-bani- je!
"A kuda namjeravate?"
"0, samo da malo vidlm Detroit,
veceras se ve6 vra6am".
"Hm, a imate li amerlfiku vizu?"
"Ne, meni ta viza nije potrebna,
ja sam kanadski drzavljanin".
"Molim, dokazite mi to".
Izvukoh novcanik. Evo Chargex
karte, Texaco, no drzavljanske pot-yrd- e
nema. Lupnuh se po 6elu. Pa
da, nisam je uzeo! NeSto je veca od
ostalih kartica, strci iz novtanika.
zato je ne nosim sa sobom. A Iko je
znao da cu poci u Ameriku!
"Znate, nemam je uza se, ali evo
vam vozacke dozvole, vidite da
zivim u Torontu".
"Cinjenica da ste iz Toronta ne
znaci da imate kanadsko drzavljan-stvo- .
A ako ga nemate Hi ne mozete
dokazati da ga imate, ne mogu vas
pustiti u Sjedinjene Drzave, oslm
ako mi ne pokazete pasoS I valjanu
americku vizu".
Izvrnuh novfianik naopako, u
ludoj nadi da ce ta nesretna kartica
ispasti iz nekog tajnog pretinca.
Glupost, ta nije to igla. Nema je pa
nema. Pokusah novu strategiju.
"Znam, propis je propls, no bit
cu natrag vec" za dva sata".
"Ne moze. Dva sata ill dva minu-t- a,
razlike nema. Bez valjanog
dokumenta ne mogu vas pustiti u
drzavu. Izvolite se vratiti otkuda ste
i doSli".
Poput pokisle кокоб! izidoh Iz
carinarnice. Prokletl proplsi. Plska-ral- o
jedno, hoce svoj nos zabiti u
cetvorni decimetar papira. Ali, 6to
se zapravo (jut IS na njega, iovjek
samo savjesno obavlja svoj posao.
Sam si kriv, tl I nitko drugi. Sto
misliS da je prelazak granlce Isto
6to I uci u tramvaj? Ti bi samo ona-ko
"Halo, cariniCe, kako vam zdrav-Ije?- ",
pa frk prijeko u drugu drzavu.
E, nisu ni onl veslo sisall.
U ovakvim I sliftnlm crnim mlsli-mastigo- h
na kanadsku stranu. Prl-la- zl
mi carinik, neko novo lice.
"Otkuda vi?"
"Iz Amerike" — gotovo se izde-ra- h
na njega, bijesan na svlh, a
najvl5e na sebe.
"Lijepo. Pokazite dokaz o ame-rifiko- m
drzavljanstvu".
"Amerlikom drzavljanstvu? Pa ja
sam Kanadanin! Ovuda sam pro-ба- о
prije pola sata, no Amerikanci
s druge strano mosta nisu me htjell
pustiti u Detroit".
"Ne znam ja n№ta. Tek sam nas-tup- io
duZnost I nije mi niSta poz-nat- o
o tome".
Робео me hvatatl обај. "Evo vam
vozafiko dozvole, tu mi lijepo stojl
torontska adresa".
"Zao mi jo, no vozadka dozvola
nije dokumenat dovoljan za prljelaz
granlce. Ne mogu vas pustiti u
Kanadul"
Htlo sam isko6iti iz koze. Pa ovo
je kao na fllmu. Ne puste me u
Kanadu, a eno auto me бека niti
sto metara od carinarnice. Odmje-ri- h
udaljenost do prozora. Jedan
munjevltl skok rljeSlo bi etvar. Bu-dal- o,
vidio ti je Ime I adresu u voza-бк- ој
Ispravl. Taman da mu i kldnefi,
pollclja bl te бека!а pred kucnlm
vratima u Torontu. A kad si bjegu-na- c
od zakona, ne spase te ni sva
svjedo6anstva o driavljanstvu.
"Znate Sto", carinik preklne moje
misli o bjekstvu, "podite natrag
Amerikancima I zatraiite od njlh
pismenu potvrdu da ste zaista doSli
s kanadske strane. Kad to dobijem,
smjesta би va pustiti da podete
ku6i".
Nije mi trebalo dva puta re6i.
Тгбао sam cijelim putem, premda
ima gotovo milja s kraja na kraj
mosta. Voza6i su me usput tudno
pogledavali. Vjerojatno misle da
trfiirn kako bih drzao liniju, to je
danas moderno. Predobro se hra-nim- o,
pa negdje treba potroSiti
visak Kalorija. E, oni ni ne slute da
jajurim ne zbog nekog sporta, ve£
me ljuta nevolja goni na to. Upravo
kao i miS u mi6olovci.
Sav zadihan иибап u атег!бки
carinarnicu. Рибибј kao lokomoti-va- ,
ugledah neku novu uniformlsa-n- u
osobu kako me габибепо pos-matr- a.
"Kanadanl traie potvrdu", kona-бп- о
sam uspio izustlti.
"Kakvu potvrdu? Tko ste vi?",
zaprepaSteno 6e carinik. O, majko
moja, pa ovaj nema pojma o пЈбе-m- u!
Izgleda da je i on tek sada pre-uze- o
duznost. Kad se ima peh,
onda ga se zaista ima do kraja.
Izloiih mu svoju рг!би, koliko sam
mogao mirnlje, uljudno i bez podl- -
жшш t
'
orл&
lO S.-~u-y
zanja glasa, kako ga п1б1т ne bih
razljutio. Ta o njemu ovisi da li £u
no6as spavatl na hladnom kamenu
ill u mekom krevetu.
Nakon Sto je био moju cljelu odl-sej- u,
Amerlkanac me зиозјебајпо
pogleda. Pomlslih — eto, raiall se
6ovJek, Uzetl бе komad papira,
napisati par rlJeCi i kroz pola sata
evo me u svom autu na putu za
Toronto.
"Sve je to lijepo", carinik бе, "no
ja vam ne mogu samo na temelju
vaSe rijeii napisati da ste zaista bili
doSli iz Kanade. Tek sam nastupio
smjenu, i to danas neSto
ranije, jer se kolegi zurilo da pode
po zenu. Znate, on danas nastupa
godiSnji odmor".
"GodiSnji odmor!" zavapih. "A
kamo je робао?"
"U Japan. Ve6 je sigurno u
avionu. Vra6a se za mjesec dana",
malo zlurado nadoda.
Zavrti mi se. Doteturah do stoli-c- e.
Tako, htio si avanturu, sad je
imaS. Pravo ti bilo kad radiS stvari
koje normalnim ljudima ne bi ni na
glavu pale. Sto deS sad? Zaroblje-ni- k
mosta.
Pokunjeno potrazlh vrata. Cari-nik
6e, ispri6avaju6i se:
"Znate, da je do mene, pustio
bih vas, no propisi su strogi. Ima
ovdje svakojakih lopova, Svercera,
mafijasa. Kad bismo popustili
uzde, oni bi ubrzo stvorili pravu
promenadu od родгашбпод prijela-z- a,
a to se ne moze dopustiti..."
DOPISNA BIBLUSKA
SKOLA
VAMNUDI
Proudavanje Biblije putem dopisa. Prou6avanje i
svi materijali su besplatni. Pi§ite na:
DOPISNA BIBLUSKA §KOLA
j P.O. BOX A3492
CHICAGO ILL., 60690, USA
гшпиишппипишпшпшпиињшпппппшипшипипиш,
l&
.VЛ9
svoju
(Nastavak u iducem broju)
E3
IS
&1Л1 #ZZ o оw. .Ul3 - ..cv_Кr-У-- - ±"cW.C. ' °QC ~fYP" --ЧРч' -
ЛА
k.' „at _Л1Л - .
.-- a iw лл AVM - I аМ' '~ .. V &Га&
-- v o ф&' $
фу- -