Nase Novine, July 07, 1982

              I
1- 0- NASE NOVINE, May 19, 1982.
V
BLI2ISEDECO
SKOLSKI RASPUST
Blili se deco Skolski raspust,
бека vas leto Sareno,
radost se Siri na sve strane,
veselo je dete svako,
bilo veliko Hi maleno.
Knjige 6e sa torbom Skolskom
u nekom doSku, na polici,
praSnjave, da stoje,
i jedini zadatak bide im tada:
da slobodne dane broje.
Dok se vi brdkate negde na lezeru,
il krijete u send streje,
tr6ite brezuljcima gore - dole,
sredni, veseli: —
sunce 6e toplo da greje.
Bide vriske, cike i piske,
od jutra, po celi dan,
sve dok vas umor ne savlada,
i dode na o6i san!
JelenaO.S. GAVRILOVIC
$KOLA"VUK KARADZIC"
IZClKAGA
Udenici dopunske Skole "Vuk Karadzic" iz
Cikaga — USA, za MAJCIN DAN odiiali su
recital na televizijskom programu "DOBAR
DAN JUGOSLAVIJO" koji se emitira svake
nedelje u Cikagu.
U6enici Skole "Vuk Karadzic" trude se da
pripreme joS jedan program za televiziju koji
ce biti prikazan na istom kanalu maja
meseca za DAN MLADOSTI.
Uz ovo obaveStenje urucujem topli poz-dra- v
druga Radislava Majica i ufienika iste
skole svim vrSnjacima Jugoslovenskog
porekla.
02ALOSCENI dado
DADO (ulazi u sobu zalosna lica, u ruci mu
dacka torba): Dobar dan.
TATJANA: Dobar dan, Dado! (Uzima mu iz
ruke torbu i sprema je): NeSto si zabrinut?
DADO Suti, pere ruke i sjeda za stol.
TATJANA (gleda ga zacudeno): ZaSto tako
nevoljko jedeS? Sto ti je, Dado?
DADO (podize glavu) : Tatjana, reci mi: je li
zaba domaca Zivotinja ili nije?
TATJANA (prasne u smijeh) : Ma nije...
(Smije se.) Otkud bi mogla biti?! Zaba zivi u
bari i ona je barska iivotinja.
DADO (zalosno, za sebe): Eto, slutio sam da
nije...
TATJANA: I sto je tu sad Cudno? Zbog toga
li si tako utucen? DADO: DA... MiSo s kojim
sjedim u klupi napisao je u svom sastavu da
je zaba domaca iivotinja. (Uhvati se za
glavu.)
TATJANA: No, dobro nije tako straSno.
ZaSto opet vodi§ tudu brigu...
DADO (prekide je): Kako ne bi bilo straSno?!
Ja sam to tako od njega prepisao u svoj
sastav! (Razocaran, spusta glavu na stol
medu dlanove.)
MiroslavVUKMANlC
PESMAODURIJAKSlCU
Rodio se kao slikar i pesnik
Skadarlija mu je bila dom.
Odabrao je trnovit put.
Pravdi je bio sklon.
Dura JakSid
pesnik se zvao.
pesme svoje
otadtbini je dao.
Covek pun ljubavi
i pravde on je bio,
a dela svoj a
nama podario.
Pesnide, Sto si stihove
Pisao,
slikaru, Sto si meSao boje,
ponosni smo jer naSa Skola
nosi slavno ime tvoje.
Vesna MODORANOVlC, VIII-- 3
Pancevo, Jugoslavia
t3 j3 ' " --л --Г'
Moj kraj jezelo lep
Stanujem Torontu blizu jezera. Moj kraj
je zelo lep. Povsod, kamor pogledaS, so
travniki novimi hiSami. Pred hiSo je Stor. V
srediscu so zgradili veliko, lepo Solo. Zelo
rada grem v izlet in sliSim ptiCje petje.
Slavko MEGLlC
"VOLIM TE MAMA"
Gordana DURDEVlC
udenica dopun. Skole
&v;
rM W.'
"Vuk Karadiit" ChicagoyUSA.
MAJCI
Moja mama najljepSa je mama
ona mi je zvijezda Danica,
6iste duSe, a i mila srca.
Kada samo spomenem joj ime
srce moje raste od miline.
Kud god iSIa i kud proSIa,
ja sam majci dobro doSla.
Majdino je srce takvo,
djecu svoju voli podjednako.
Kad se sjetim moje mame,
srce ho6e da mi stane
maj6ina je ljubav prava
tu nema zaborava.
Pri'rodi se moram pokoriti
staru majku moram ostaviti
srce svoje stranom srcu
pokloniti, za tivota ga ljubiti.
Nijedno srce ko majdino nije,
majdino je vru6e, draze i milije.
I kad su mi teSki dani
majka mi je u odbrani.
Ta je ljubav uvjek ista
jer su srca iskrena i bliska.
Zato majko, duboko ti hvala
za svu ljubav Sto si meni dala.
Tvoje ime ja u srcu nosim
i sa njime se ponosim.
Prenijet 6u ga ja na dedo svoje
pozdrave mu uruditi tvoje.
Kata Melkic
Toronto
UREOUJE JELENA GAVRILOVIC — LELA
£ew a,t'C. --Л
v
z
i
"SA MAMOM U BASTI"
Gordana MILANOVlC
u6enica dopun. Skole
"Vuk Karadzid" Chicago, USA.
MAMA
Mama nema cjene
ona nije lena,
ona ima lepi glas,
i 6uva nas.
Ona je lepa
, i — --- — r _X_ v
i sa nama Seta. ч_'
KetiTUTHORN
uCenica dopun. skole
"Vuk Karadzic" Chicago, USA.
SPAVAJ, SPAVAJ
Spavaj, spavaj, da6e,
dok ne svane zora
a kad dode zora,
u Skolu se mora
ovo ti рогибије
Novakovi6 Zora.
ZORA NOVAKOVlC,
3raz.
9 god., Toronto'
MOJASKOLA
Ja se zovem Gordana Milanovic i ufienica
sam drugog razreda dopunske Skole "Vuk
Karadzic" u Cikagu. Srecna sam Sto mi se
ispunila zelja da pored toga Sto govorim moj
maternji jezik sada mogu da Citam i piSem.
Pre par dana pisala sam mojoj prabaki koja
zivi u Jugoslaviji i verujem da ce biti vrlo
srecna i iznenadena jer je njena zelja oduvek
bila da joj ja piSem. Moja zelja je da ne
ostanem na ovom znanju koje imam sada
nego da sa svakim novim danom naufiim
neSto novo o naSem jeziku i naSoj zemlji.
Zato cu se truditi da ispunim ovu svoju 2elju
marljivim ибепјет. Posebnu zahvalnost za
ovo dugujem Radislavu Majicu koji se trudi
da na najbolji.nadin prenese svoje znanje na
nas.
Volim moju Skolu, ucitelje i sve svoje
drugove i drugarice. Sa radoScu idem na
nastave.
GORDANA MILANOVIC
Dopunska Skola "Vuk Karadiid"
Chicago, USA
SKOLSKI RASPUST
Ja idem u treci razred. Ja volim Skolu i
dobar sam dak. U junu mesecu imamo
Skolski raspust. Za vreme Skolskog raspusta
ja cu putovati sa mamom za Floridu. Tamo u
Floridi je mnogo lepo. Svaki dan je toplo
vreme. Plaze su velike i lepe. Ja sada po
drugi put idem za Floridu. Pisafiu kad se
vratim o utiscima i dozivljajima za vreme
letovanja. U Floridi cu ostati dve nedelje.
LjiljanaCVETKOVlC
3. razred, Toronto
ИШШМЛ1
DOMOVINO, TI SI KAO
ZDRAVLJE
Petnaest i viSe godina Jure nije vidio
domovine.
Momak, snazan i zdrav, zeljan posla i
sre6e, uputio se u svijet. Posla je naSao
dosta, srece malo.
NaSao je posla u novoj tvornici blizu
velikoga grada i tamo ostao petnaest i viSe
godina. Ujutro, kad je svitalo, odlazio je u
tvornicu; uveder, kad se smrkavalo, izlazio je
iz tvornice; bijela dana nije vidio. I uvijek kad
se vracao iz tvornice, njegovo je tijelo bivalo
za tri kapi krvi siromaSnije: jednu su kap
popili silni strojevi, druga je kap nestala u
crnoj praSini, treca se rastopila u rakiji.
Jednom, kad je Jure podigao ruku da
otare znoj sa cela, strojevi zaigraSe pred
njim kao da su ozivjeli. On poklecnu na
koljeno a na usta mu navre crna krv.
— Sto se dogodilo? — upita druga.
— Gotovo je, prijatelju, gotovo! —
odgovori mu drug. — Uskoro ceS pocivati.
— Kako pocivati?
— E, prijatelju, petnaest godina, i svaki
dan tri kapi krvi... nije Sala! I ja cu za tobom,
svi cemo... Radio si, naradio se, pa umri!
Jure ode i viSe se ne vrati u tvornicu.
Dok je radio, nije osjecao kako mu istjece
iz tijela mlada snaga sve tanjim mlazom.
SjedaSe na postelji umoran. Spozna da je
izmozden i nemocan starac. TeSko mu je
bilo na srcu.
"Gle, Jure!" miSljaSe. "Eto, radio si
petnaest godina i viSe, bijela dana nisi vidio,
nisi ocutio radost. Za tebe nije bilo praznika,
hladan grob bit ce tvoj praznik i tvoj odmor!"
Te je noci u snu sluSao kako u daljini, iz
domovine Sumore Sume.
"U proljetnom lahca pozdravljaju me!"
osjeti do dna srca.
Svezao je zavezljaj i poSao na put. Dug je
to bio put, tri je drzave proSao crni
zeljeznifiki vlak. Kad je trece jutro svanulo,
zametne Jure zavezljaj preko ramena i izade
iz vlaka.
Tek Sto mu se noga dotakla rodene
zemlje, uskipjelo je u njemu i zaigralo kao u
mladosti.
— Petnaest i viSe godina nisu te vidjele
moje jadne oci, majko!... Da si mi zdravo,
neizmjerno i mirisno polje... Da ste mi
zdravo, ponosne Sume, Sto vam se pjesma
do neba dize... Da si od srca zdravo, rodni
moj kraju, Sto se bijeliS na zelenu brijegu.
Gdje je bolest? Gdje umor? Oci mu opet
zasjale, snaga uskipjela u prsima.
— Blagoslivljam te, majko domovino...
roditeljice, preporoditeljice moja!
Radosno je когабао uz brijeg. Na uzbrdici
susrete ga susjed, mlad momak nekada,
sada fiovjek brkat i mrk.
— Hej, Ivo! — klikne Jure.
Susjed je Sutio.
— Ne poznajeS me viSe? Ja sam Jure!
— Jure? Koji Jure?
— Petnaest i viSe godina je proSlo...
— Gle, onaj Jure!... StraSno si se
promijenio, bolestan si i mrSav, rodena te
mati ne bi prepoznala!
Juri pade teSka zalost na srce.
Ispod sela susrete drugog susjeda; ni
drugi ga susjed nije prepoznao.
— Onaj Jure, kazeS? A zaSto se vracaS,
sada, iz tude zemlje?
— Da umrem u domovini.
— Jesi li tamo mnogo zasluzio?
— Bolest sam zasluzio.
— Kako ceS zivjeti, kad nemaS ni kuce, ni
polja, a ne mozeS raditi?
Jure spusti glavu.
— Tudoj si zemlji dao zivot, a kuci si
donio smrt, Jure!
2alosno je Jure poSao dalje. Susrete
treceg susjeda i spusti glavu prije nego ga
ovaj oslovi.
— A kuda ceS sad, Jure? — upita ga
susjed. — SiromaSni smo, a teSko je hraniti
covjeka koji je u tudoj zemlji rasuo mladost!
— U Sumu cu!
— Kakvu Sumu, jedva se drziS na nogama,
kakav si! Ne, u Sumu neceS ici, ni u polje,
nego na toplu slamu!
Jure je osjecao kao da mu je tezak kamen
na ledima. Umoran je bio pa sjede kraj puta
na svoj zavezljaj da pocine.
Podize grudu zemlje pa je pomilova kao
obraz djeteta.
— Zemljice, majko!...
Suza kanu na grudi; Juri je lice bilo uvelo i
mrtvaiko kao u starca koji sjedi kraj jame
Sto je za nj iskopana.
Umoran je bio, legao je u staju na toplu
slamu, zaspao, i nije se viSe probudio...
Ivan CAN KAR
(preveo Lanislav Zimbrek)
lll'iHIMIUIIUtH'lUllim Е3323!ШВАЈВЕПЕ21