Nase Novine, March 15, 1978

              kt
UV
MB I
POLSTOL f;
ES
II mmimm
IV Р IIP ® шштттшшшшжмшшшт.
Bob Stevanov u bolnlcl
PISE: ING. RANKO SKORlC
Bozi6 i bolnica. Sareni omoti
darova, bijell pokrivaCi kreveta. Ra-do- st
na licima, bol u o6ima. Sa
zebnjom otvorlh ulazna vrata toron-tsk- e
bolnice Our Lady of Mercy. Iz
svijeta lampiona, okicenih izloga i
dje£jeg smijeha udoh u carstvo
tISine, patnje, ali i nade. Nade da
ce lijefinici ipak nekako pronaci
rjeSenje i makar privremeno, pobije-di- ti
neumoljivu ruku vjefinog Zako-n- a.
Traze6i sobu, zavirih u svaku
usputnu prostoriju. Susret s otsut-ni- m,
duboko uvufienim oCima
napacene starice koja se poput
kamene statue zagledala u snije-go- m
zajarmljeno granje iza stakla.
Nova vrata, nova sudblna. Slabu-njav- a,
gotovo prozima zena, suho-njavi- m
rukama grli dvoje nejafiadi.
Shrvan otac, bespomo6an na dnu
kreveta, bez siiza pla6e za zivot-no- m
drugaricom. Na stollcu pred
majkom 6estitka s ruzom, nacrta-no- m
nevjeStim djedjim rukama:
"Mama, sretan ti Bozic! Vrati nam
se, zeljno te бекато". Djeca ni ne
slute Sto je otac prije samo pola
sata doznao od Iije6nika. Majci su
preostala syega dva mjeseca...
Soba 204 A. Dva kreveta. Jedan
prazan. U drugome on, na§ star!
prijatelj Bob Stevanov. Oko kreveta
brdo darova, pisma, 6estltke.
Znaju ljudi kako je biti u bolnici,
osobito o Bozicu. Zato nije teSko
ni iz daleka doci do Our Lady of
Mercy, jer Boba svi vole. U svojih
pedeset kanadskih godina s tisuca-m- a
je dijelio i dobro i zlo, mnogu je
suzu osusio i ne jedno klonulo srce
osokolio. A ljudi to ne zaborav-Ijaju.- ..
Nisam ga prepoznao. Sriana kap
Sto mu je paraliziraia lijevu stranu
tijela, ostavi vidljive tragpve i na
lieu. Jedino o6i, one se nikada ne
mijenjaju. 06i u fcljoj se mirnoci
nazire beskrajna ravnica rbdnog
Banata. o5i 6iiu blaqost nisu ni
raznlm
li 6eS iz njegovih
ranjenlh usana Sum klasja vojvo-dansk- ih
mrmor Tise Duna-v- a.
me je
prenaSaq pozdrave dobre
Htio sam
sam,
rodbine nema s ove oce--
11
јј.цјгГгиишмИ
ana. smo tu, tvoji zemljaci, u
sreima za te uvijek ima
mjesta. Mi smo obitelj vezana ne
krvnim srodstvom, ve6 zajednid-ko- m
iseljenifikom sudblnom. U
potrazi za boljim zivotom napustis-m- o
naS brdoviti Balkan, ravnu
Panoniju i J ad ran, zavarava-ju- ci
se da je moguce imati dvije
majke domovine.
"Bob, dosli ste u Kanadu бак
1928. Jeste li onda mogli slutiti
da cete u njoj provesti decenije i
decenije zivota?"
"Ma kakvi. Dve, najviSe tri godi-ne,
da priStedim, pa onda
brzo natrag. A eto, oteglo se..."
Glas mu utrnu poput zadnje t
sunca Sto necujno tone u nedo-gied- na
izorana polja.
"A kako je danas? Pudu6i ste u
'.ovoj zemlji proveli najvedi dio zivo-t- a,
da li vam je ona milija od starog
kraja?"
Jos prije nego sam dovrSio pita-nj- e,
shvatih kako je sqviSno.
06i mu se iznenada zasyijetle,
pomlade.
"Ne, sinko, ona tamo preko,
nema nigde ravne".
Duboko u zjenicama ugledah
plamen neugasive vatre za rodnom
grudom, 6ijl zar nije jenjao
nakon pola stoljeda U
sreu osjetih bol, sazaljenje
njemu, sebi svim doseljenicima
koji izabrasmo crnl kruh tudine.
Tm u sreu nosit cemo do groba,
ili ne. Glavom proleti
Preradovicev sfih: "Sunce tudeg
neba пебе vas grijati ko Sto ovo
grlje". Usprkos kucama s central-ni- m
grijanjem, bazenima, osamci-lindarskl- m
limuzinama, televizo-ro- m
u bojl i vikendicama, pravu
u duSi nitko od nas ne nade.
Kao Sto je majka samo jedna, tako
je domovina...
"Opet cete k Bob. Lije6-ni- ci
Sine Suda. Kad
teSki deceniji emigracije uspjeli da novo proljetno eto Vas opet
pomute. u naSoj sredini. Bez Vas smo ne--
Slabi ruke. No, znam da je_ potpuni".
od srea. "Ho6u, moram. Tamo mi je
— "Hvala Sto si doSao". Glas mu mesto"!
jejedvacujan, nimalo sl!6an onom Nisam ga vise htio zamarati.
melodioznom pr!6anju Sto nas je Onakoslabom i izmufienom, i naj- -
toliko puta znalosatima zabavijati manj'e je naprezanje napor. Njezno
na dkupljanjima. Ipak, pri-sluhn- eS
bolje, 6ut
polja, I
Bez rije6i sluSao dok sam
mu i zeije
prijatelja I znanaca. da
osjeti kako nije premda nikog
od strane
Mi
nasim
piavi
I
neSto
ra-ke
bilo
njoj
niti
izbivanja.
prema
i
priznall to
sre6u
i
nama,
danas grane
sunce,
stisak
mli stisnuh ruku. Sunce mu iS6e-zl- o
izofiiju. Zamijeni ga bezgiasna
no6, puna zasluzenog odmora.
Zar 6u i ja ovako pod stare dane?
Zadrhtah. UCIni mi se da za6uh
Sum masline pored rodnog mora.
џ "Ne daj se, Bob, zbog sviju
%mas..." Zustro napustih scbu. Ni-sam'
zelio da ml u o6lma ugleda
vrele suze emigranta.
ШШ
ШтШШШШ
DeJroitVMichigan - Citajudl na--.
piseo nasim nasebbinama i ijudi-m- a
ujedinjenim Drzavama, uo6io
sam da ima dosta toga Sto bi se
moglo re6i 6 Detroitu. Ovamo su
nekad 6esto dolazili naSi i drugi
radnldki predstavnici, a narofiito
onakvi kao Sto su bili pokojni Leo
Fisher i Matb Brzovi6, pa Jovan
--Daji6 i drugi. U svojlm govorima
oni bi vazda rekli da je Detroit kula i
pravi bedem radnog naroda ove
zemije, gdje se je prvo unijsko
cedo rodilo i proSirilo svoje redove
od jednog kraja Amerike do dru-go- g,
pa i u Kanadu. Medu radnim
ljudima u tome je ucestvovao veliki
broj srpskih i hrvatskih radnika
iseljenika. Vodila se borba za prava
i bolji zivot koji danas radni ijudi
uzivaju.
2elim stoga da sve upoznam s
takvim ljudima, medu koje spada, i
to medu prve, Ooko Oulvezan, u
ovoj okolini. Od samog osnutka
unija pa do danas on-j- e jedan od
unijskih voda i boraca. Momental-n- o
je predsjednik UAW penzioner-sko-g
tijela u drzavi Michigan. Na
njegov predlog i ротоби Marka
Kramarica, Petra Relica, Aleksa
Micina i joS nekih osnovan je po
prvi put u mjestu Jugoslovenski
kuitumi klub. U pravila kluba une-sen- a
je saradnja sa "NaSim novi-nama- ".
Novinama je pruzena po-то- б
u vidu financija Sto je bilo
odobreno na prvoj konferenciji
kluba. Brat Doko je izabran za
nMUIRKOaMAsRKLOVplC: eoamFeisneara
Duboko me potresla vijest dru-gova
o smrti Lea FiSera... BaS sam
se ushi6ivao_odli6nim dlankom
"Leo FiSer", koji je napisala druga-ric- a
Katarina kosti6 u "NaSim novi-nama"
povodom osamdesete godi-Snji- ce
' ovog velikana u radnidkom
pokretu, kada su mi drugovi javili
da je Leo preminuo!
U Americi sam poznavao dva
velika6ovjeka, koji su zivjeli samo-tnja6- kl
— bez porodice, i koji su
samotnja6ki preminuli. Jedan je
bio Nikola Tesla, a drugi Leo FiSer.
Oba su bili na svoj na£in veliki:
Tesla u svijetu nauke, a FiSer u
svijetu radnicke klase. Obojica su
odali svaki atom svoga zivota svije-tu
za koji su zivjeli...
BjeSe osvanuo veoma hladni
sedmi januar 1943. godine kada
sam, zajeano sa savicom Kosano- -
"Njujorker". U sobi, naslonjen na
nekoliko jastuka, lezao je mrtav
Nikola Tesla, sa smrznutim izra-zo- m
dobro6udnosti na usahlom
lieu... U sobi su bila dva policajca,
mrtvi Tesla i niko viSe. Za stopalu
pokojnika, "po sluzbenoj duznos-ti- ",
policajci su na kanapu privezali
poduzu daS6icu, koja je visila pre-ma
"patosu, a na njoj je bilo olov-ko- m
napisano (da ne kazem — na-Skraba- no)
"Nikola Tesla"... RekoSe
ml da je Tesla lezao u sobi mrtav
nekoliko dana, dok se nije saznalo
za njegovu smrt.
Sli6no se desilo i sa drugom
Leom FiSer.om... "nekoliko dana se
nije znalo da je mrtav", javljaju mi
drugovi. ,
predsednika kluba. Konferenciji je
prisustvovala grupa drugova iz
Kanade, na6elu satadaSnjim ured-niko- m
Stjepanom MioSi6em, koji
je tada rekao da je to prvi put Sto se
jedna takva organ izacija opredje-Ijuj-e
za pomaganje radniCke Stam-p- e.
Brat Ooko je i ove godine izabran
za predsjednika kluba, vec po treci
put. Prije nekog vremena u ovaj
grad je bio doSao senator Kennedy
da govori i zauzme se za Sto vecu
ротоб penzionerima. Izmedu osta-li- h,
a pred velikim brojem sluSala-c- a,
govorio je i Ooko Oulvezan.
Govorio je vatreno i taj njegov
govor prenijele su kasnije detroit-sk- e
novine. NeSto kasnije, a pred
46-godiSnj- icu naSe Stampe naS
odbor je odobrio u fond lista 300
dolara.
Inace, zivim ovdje ve6 blizu 60
godina i dobro mi je poznata borba
naSih srpskih i hrvatskih radnika.
Neki od najboljih ve6 su umrli, oni
Sto joS zive i dalje rade koliko
mogu, daju sve za radni narod. O
nama ovdje mogla,bi se napisati
6itava knjiga — toliko je bilo rada i
dogadaja. Sve su to bili iskreni
borci za bolji zivot radnika, nosili
su najteze breme, bili nacrnoj listi
poslodavaca.
Radnifika Stampa treba da piSe o
njima i 6uva uspomenu na njihova
imena i rad, da ih se vje6ito sje6a
zbog nad6ovje6anskih napora za
dobro naroda — sviju.
MitarVujevic
I tako, dva naSa velika samotnja-ka-,
jedan u nauci, drugi u radniC-ko- m
pokretu, imali su slifian ii6ni
zivot... i sli6nu smrt.
Ali velikani umiruci — ostaju
medu zivima!
Godinama sam poznavao druga
Lea, jer smo radili skupa. Bespre-korn- o
smo saradivali, nikada nije
dolazilo ni do nesporazuma, a
kamo li do sukoba i neslaganja.
Uvijek su me plijenile neke crte,
koje su ga krasile kao rukovodioca
u radni6kom pokretu:
— odanost stvari radni6ke klase
i njenoj borbi — bez ostatka;
— krajnja skromnost kako u ma-terijaln- om
pogledu', tako i u pogle-d- u
slavoljublja, koje mu je bilo pot-pu- no
tude; .
— visoki teoretski nivo, visoka
naobrazba,u marksizmu-lenjiniz-m- u,
koju je sam stekao putem
vie, uSao u Teslinu sobu u hotelu. samonaobrazbe;
— dosledna principijeinost po
svim pitanjima radni6kog pokreta;
— dosledno internacionalistifiko
opredeljenje — bez trunke Soviniz-m- a
i nacionalisti6ke u6aurenosti;
— radni elan, koji ga je pratio
kroz cio zivot, pruzajubi drugarsku
ротоб onima s kojima je zajedno
radio — od slovoslagara, pa do
aktivista.
Bilo je i drugih pozitivnih crta,
koje su ga krasile kao radnidkog
rukovodioca, urednika radnidkih
novina i publicistu.
Ime i djelo Lea FiSera osta6e
nezaboravno u istoriji radnifikog
pokreta Sjedinjenih Ameri6kih Dr-2av- a,
posebno u istoriji ameri6kih
radnika jugoslovenskog porijekla.
2—A&r mWWflmh 'Ш!Џ1++Ј-МЈ.'- -