Jedinstvo, September 15, 1961

              z
А1ШвЛшКШВВШ&шМшЛШШ!г{£е®1 j te- -. уј1аННМШинМј ммвшшШаШ1ШшмМ11 шшЉШтШШШЛ
I
7
J
Sovjetski gradjani pisu
(Odgovor sovjetskog gra-- j prema slobodnom vremenu,
djantna Georgia Shakh- - postaje stvarnost. Odnosi
nazarova Hstu Globe and dlanova drustva prcma radu
Mail u vezi nepravilnog
tumacenja pomenutog li-sta,
novog nacrta progra-m- a
Komunisticke partije
Sovjetskog Saveza, a ob-javljen-og
6. septembra
1961. godine).
Vas, od urednika napisan
clanak na novi nacrt prog-ram- a
Komunistidke partije
Sovjetskog Saveza ("Opce-nit- o
ropstvo", od augusta 1
19G1. godine) pokuSava is-kriv- iti
znacenje ideje novog
programa u namjeri da pri-kaz- e
komunizam kao "kon-troliran- o
drustvo, a Sto zna-d- i
ulaz u univerzalno (opce-nito- )
ropstvo."
Zclio bih znati, u koliko
vaS list misli da druStvo u
SSSR korak po korak ulazi
u univerzalno ropstvo, zasto
onda 217 miliona sovjetskih
gradjana uzimlje udeSca u
njcnom izgradjivanju sa to-liki- m
oduSevljenjem? Pre- -
ma logici vaSeg lista oni do
brovoljno grade uzroke vla- -
stitog vjeditog robovanja! Ja
pustam autoru ovih tvrdje-nj- a
da dini sve, kako bi oba
kraja sjedinio u jednu cije-lin- u
u ovom sludaju.
Zar nebi bilo bolje ozbi-ljn- o
ispitati Sto je glavna os-no-va
drustva, diji je oblik
vec jasan i koji ce uglavnom
biti izgradjen u Sovjetskom
Savezu za iducih 20 godina?
Na polju ekonomije pora-st- i
ce proizvodne snage, ko--
jc ce osigurati obilje materi-jalni- h
i kulturnih dobara i
biti u stanju postepeno za-dovolj- iti
zahtjeve svih dla-nov- a
drustva.
U socijalnom krugu to ce
znaditi posljednje uklanja-nj- c
klasnih razlika, punu ra-vnopravn- ost
naroda i to no
samo pred zakonom, vec u
mogucnosti razvoja njihovih
lidnih sposobnosti za stvara- -
nje i za sretan zivot.
Na koncu, na politidkom
polju biti ce postepeno odu- -
miranje drzave, prelaz dr-zavn- ih
funkcija na narodne
organizacije, drugim rijedi-m- a
prelaz u komunistidko
narodno samoupravljanje.
I tako "sovjetski robovi"
od 1980. godine ce imatinaj-krac- e
radno vrijeme u svije-t- u,
najviSi Sivotni standard,
besplatnu kucnu udobnost,
besplatan transport i druge
usluge. Pa zar ne vidite da
je visoki 2ivotni standard
prvi uslov istinske slobode?
Zar je uopce potrcbno nag-lasi- ti
da sloboda duha znadi
malo za dovjeka koji je po-dasc- en
besposlicom i koji je
prisiljen utroSiti svu svoju
energiju u potrazi za sretst-vo- m
za opstanak?
Jedna od glavnili izvedbi
Sovjetskog druStva u proce-s- u
prijelaza iz socijalizma u
komunizam jcste, da ce so
duzma radnog dana stalno
smanjivati. Ono je danas iz-me- dju sest i sedam sati, a
kroz idudih deset godina
planirano je da se ustanovi
sest ili pet dasovni radni dan.
Ovo je moguce zbog stalnog
porasta produkcije kao re-zult- ata
upotrebe automati-zacij- e.
To znadi da ce na-ro- d
Imati viSe vremena za
razvoj vlastitih stvaraladkih
mogucnosti, za posjecivanje
umjetnidkih priredbi i spor-t-a,
za odmor i razonodu.
Marksova prorocanskn rijed
da ce pod komunizmom bo-gatst- vo
biti mjereno ne pre-m- a
radnom vremenu vec
0 000000 0000-0-0-0- 0 0 i
GlTAJTE !
sIRITE
"JEDINSTVQ"!
1 0 0 c зг ?r д 0 0 л
biti ce izmjenjeni. Od strik-tn- e
obaveze ono ce postati
covjedja prva dusevna pot-reb- a.
Dali ce biti komunistidko
druStvo kontrolisano, kako
kaie pisac vaSeg lista?
Nesumljivo. Ali to nece
biti kontrola nametnuta ve-ci- ni
mocnom rukom Sadice
privilegovanih lica. To ce bi-ti
druStvo ravnopravnog na
roda u kojem ce se svako li-ce
dobrovoljno i svjesno po-korav- ati
pravednoj i pamet-no- j
narodnoj disciplini, kao,
na primjer, jedna trijezvena
osoba u nase vrijeme posti- -
va prometna pravila ne bo-dre- ci
ih na trazenje vlastite
slobode.
Moze li se takav red zvati
slobodom? Naravno da mo-ze,
jer sloboda ovdje posti-zav- a
svoju zamiSljenu gra-nic- u.
Drugo tvrdjenje vaSeg li-sta,
prema njegovom miSlje-nj- u
"da je cijeli pravac ra-zvoja
u Sovjetskom Savezu
kroz proteklo vreme bio iz-v- an
komunistidkih ideja
(jcdan jak opce ropski zivot
u druStvu) i naklonjen viSe
slobodnom individualistic-ko- m
druStvu.
Zadudilo mo je da autor
nije primjetio kako sama se-b- e
ovdje baca u kontradik-ciju- .
Ako se SSSR razvija
putem "slobodnoumnih na- -
6ela", kako onda moZe pre-lazi- ti
u "sveopce ropstvo"
kako je va§ list naSao za
shodno nazvati komunizam?
Tcmeljit 6ovje5an princip
rada, mira, slobode, jedna-kos- ti
i srece, bili su i jesu os-nov- ni
ideali komunizma. No-vi
prcdlo2cn program KPSS
kaze da su ti visoki ideali
glavna teznja komunizma.
Po mom miSljenju, vas
list grije§i kada tvrdi da
V. G. Pcsa
2)
SSSR ide prema "individua-listicko- m
drustvu". Napro-ti- v,
najunutarniji smisao ko-muniz-ma
je kolektivizacija,
jednakost i bratska medju-sobn- a
pomoc cijelog radnog
naroda i svih nacija. Uosta-lo- m,
ako princip "covjek
je prijatelj i brat dovjeku"
preovladava u drustvu, ka
ko to moze potladiti indivi-dualiza- m?
Naprotiv. to je
toSno na bazi bratske uzaja- -
mne pomoci naroda da sse-op- ci
razvoj pojedinaca cvje-t- a
iz talenta i mogucnosti
svakog 5ovjeka a koji je gla-vna
teznja komunistic"kog
druStva.
Sveopci razvoj nije niSta
drugo do sloboda (Sovjeka ko
ju svaki pojedinac moze za--
zeljeti za sebe i ostale dlano-v- e
zajednice. Nije potrebno
c"ekati 20 godina da bi vidje-l- i
da je sovjetsko druStvo
zaista stvorilo uslove za slo-bod- u
i sveopce dobro naro-da,
za najpotpuniju manife-stacij- u stvaralakih indivi-du- a.
U kojoj je zemlji na
svijetu §kolska naobrazba
dostigla toliko visoki stepen,
kako je to u Sovjetskom Sa-vezu
? Zar je potrebno ista- -
knuti da vec sada dok je
novo dru§to u razvoju ono
je iznjelo na povr§inu sjajni
zbor naucnjaka, in2injera,
slikara, pisaca, glumaca, fi-skultur-nika
i drugih. Zar
va§ list ne zna imena aka- -
dcmiCara: urgiramo
onova, Leonida Sedova, An- - drea Tupoleva, pisca Mik-hai- la
Sholokhova, kompozi-tor-a
Dimitria Shostakovicha
i Arama Krachaturyana,
glumca Igora Moiseyeva i
Galine Ulanove, fiskulturni- -
ka Valeria Brumela i Yuria
Vlasova ?
Ja spominjem samo neke,
mcdjutim ova lista moze bi-ti
mnogo duza i naravno
"ncbeska braca" sovjetski
svemirski piloti Yuri Gaga-rin
i German Titov, koji su
otvorili put ka zvjezdama
Mislio sam : radicu na farmi godinu dana, ispunicu
svoj kontrakt pacu doci u ncki grad i zaposliti se u nekoj
fabrici. Naravno da tada nisam mogao ni zamisliti da
ce u Kanadi biti te§ko naci posao. Moj san je bio da ra-di- m
negde u fabrici bez da sam габипао na neku vecu
platu. Fabri£ki rad sam tada shvacao idealisti(5ki veru-ju- ci
da nikakav rad u fabrici nije tezi od okopavanja
kukuruza ili zctve. Fabrika me je najviSe privlaSila
zbog toga Sto se tamo radi samo osam sati dnevno. Dok
sam bio na sclu, kod kuce, slobodnog vremena nisam ni-ka- da
imao te sama pomisao da cu poslc osam sati rada
biti Slobodan, izazivala je na mom lieu zadovoljan os-me- h.
Drugih ambicija nisam imao. Na buducnost nisam
mislio. Bio sam od onih Ijudi kojima je sasvim svejed-n- o
ma sta se dogodilo sa njima. Bio sam mlad (22 godi-ne)
pa sam instinktivno osecao da cu nekako 2iveti. Ve-rov- ao
sam da cu za stan, hranu i odelo moci zaraditi. Na
bogatstvo nikada nisam pomiSljao i to valjda zbog toga
sto sam jo3 iz detinjstva mrzio bogatstvo i klasnu pode-l- u
iako, razume se, nisam shvacao svu te2inu, gadosti i
zlocinstva klasnog druStva.
Moj otac je bio jedan od najimucnijih ljudi u selu.
Preko puta nas 2ivcla su dva brata, malo mladji od mog
oca, sa mnogo dece, takodje bogati seljaci. Susedi do
nas bili su siromaSni i Sesto puta nadnic"ili kod moga oca.
Ja sam se volio igrati sa decom siromasnih suseda a to
ocu nije bilo po volji te mi je strogo zabranjivao i mnogo
puta me je tukao kad je doznao da sam bio kod "Tralji-ca- ".
Oni su se prezivali Vojinovici ali su ih zbog siromas-tv- a
pogrdno nazivali "Traljici". Vojinovica deca su viJe
puta gledala kako me otac tuc"e i znala su zaSto pa su
me sazaljevali birajuci iduci put skrovitija mesta za
igru, gde nas ne bi niko video. Igrajuci se jednom u po-lju
spazili smo mog bogatog suseda Tomida, pa smo se
робеП kriti iza ibunja. Kad je on ved odmakao iivko,
najstariji medju nama, rekao je:
— Mozda bi bolje bilo da se ti ne igraS sa nama?
Tebi otac brani i tucice te ako dozna da si bio sa nama,
a i nama kvari§ igru. Zasto da se svi mi krijemo zbog
( tebe?
?.ivka smo volili i postovali svi. Bio je pametan i
oStrouman decko. Cak i stariji razgovarali su sa njim
kao sa odraslim covekom. Nikad se nije tukao ali ako
izmedju nas dece dodje do komesanja i hide on je se u-v- ek
naSao na lieu mesta i sa lepim recima razvadjao za-vadje- nu
decu koja su se pred njim stidela zbog svojih
postupaka.
UNIJE TRA2E PREGOVORE
ZA RAZORUZAKJE
Telegram sledece sadrzi- - da se pospesi sa pregovori-n- e
upucen je ambasadama ma za prekidanje nuklear- -
SSSR, SAD, Velike Britani-j- e
i Francuske od strane U-ni- je
elektri6arskih i masins-ki-h
radnika (UE) :
"Izjava sovjetske vlade
da je opasnost rata po pita-nj- u
NemaCke prinudio da
otpoCne oprobavanjem nu- -
klearnog oruzja, namece nu-2n- u
potrebu da se otpoSnu
pregovori izmedju velikih
sila za mirno reSenje svih
spornih pitanja.
"Velika opasnost od rata
koja baca svoju senku nad
6itavim cove6anstvom moze
se ukloniti jedino ako se u-klo- ne sredstva za vodjenje
rata. To iziskuje pregovore
izmedju zemalja koje pose-duj- u
ta oruzja i stvaranje u- -
govora ne samo da se preki-- j
nu probe i proizvodnja nu-klearn- og
oruzja i uniStenje
postojedeg atomskog oru2-j- a,
vec zabranu svih vrsta o-ru- zja.
"Mi urgiramo da se otpo6-n- e
odmah sa pregovorima
izmedju zainteresovanih ze-malja
za гебепе nemaSkog
pitanja na taj na6in da se ne
dozvoli ni sada ni u buduce
takva situacija koja ce ug-ro5av- ati
mir u svetu.
"Mi dalje urgiramo da se
pregovori nastave sve dotle
dok se ne postigne sporazum
o op§tem razoru2anju: u
Nikolaja Semy-lme(ijUVreme- nu, mi
za 2ovjei!anstvo mogu
spomenuti isto tako.
biti
Ja govorim o ovome ne
zato sto se zelim hvalisati
iako naravno da je prijatno
govoriti o 6ovjeku koji je za-dob- io
priznanje i!ovje6anst-va- .
Ja govorim o tome jedi-no
zato §to razvoj kulture,
cvjetanjc talenata u nasoj
zemlji je potvrda slobode
duha koju komunizam dono-s- i
dru§tvu
Sa englcskog preveo
J. G. — Brocanac j
nih proba.
"Velika vecina naroda
sveta 2eli mir i sigumost.
Vlade moraju povesti prego-vore
za zabranu rata".
Visoka pcnzija
Dr. Ehhard Wetzel je sef
odsjeka za zidovsko pitanje
u nacistiCkom ministarstvu
za istogne zemlje. U torn je
svojstvu 1939. godine pred-laga- o
da se ogranifci radja-nj- e
u Poljskoj i da se Polja-cim- a
ne da vise skolovanje
od osnovne skole. 25. okto-br- a
1941. on je preporuiio
kamione s plinskim komora-m- a
za likvidiranje 2idova u
istoCnim zemljama. Malo ka-sni-je
jednim je dokumentom
predlagao da se djeca u Le-ton- iji
podvrgnu "specijal-no- m
tretmanu" u skladu s
rasnom eugentikom, a radi
uniStenja letonskog naroda.
I tako dalje.
Tok su Wetzelabili 1915.
godine uhapsile sovjetske
vlasti u Potsdamu i osudile
na 15 godina robije. 1955.
godine izi§ao je iz tamnice
u Torgau i doSao u Hanno-ver.
Tamo su ga ponovo uzeli u
drzavnu sluzbu, ali je usko-r- o
penzioniran, i to — 1600
maraka mjescSno!
Prije nekoliko dana ko-паб- по je javni tuzilac u Han-nover- u
objavio da je protiv
tog 6ovjeka povedena istra-g- a, jer su pronadjeni doku-men- ti
o spomenutim njcgo-vi- m
krivicama.
... je najduzi tunel пе
svetu "Simplon"? Taj tunel
spaja Italiju i Svajcarsku a
dugacak je 19 kilometara, a
gradili su ga radnici punih
jedanaest godina.
. . . svaki pcti stanovnik
Japana nosi naocare. Japan-c- i
vec u dcsetoj godini poSi-nj- u
da gube vid i da nose na--
I ovoga puta sva ostala deca su mu odobravala.
Meni je bilo zao da se odvojim od ovih divnih dedaka pa
sam sa suzama u ocima rekao :
— Ja nemam drugog oca.
iivka je dotrcao do mene, zagrlio me i okrenuvgi se
ostalima rekao :
— Pravo i kaze.braco, dovek. (Medju sobom smo se
trudili da se ponasamo kao zreli ljudi, pa smo se tako i
obracali jedan drugom). Zar je on kriv §to je njegov
otac gazda?
Posle ovoga sludaja slozno smo se igrali mnogo pu-ta
ali se osecala prisutnost "gazdinskog sina". Nikad
se nismo svadjali ali od tog dana ljubav medju nama ni-je
jadala. Jedne zime (bio sam u drugom razredu os-novne
Skole) ocu je dosao neki gost iz grada. Njegova
poscta bila je zradajna za mene po tome §to mi je u
d2ep sasuo punu баки sitnog novca. Istrcao sam u dvo-ri§t- e,
i po§to niko nije video da mi je dao i koliko, nasao
sam neku staru krpu i dobro uvezao novae da ne zvedi,
planirajuci kako du sutradan sve potroSiti sa mojim dru-govim- a.
U §koli sam podelio novae izmedju nas cetiri,
jer smo se posavetovali da je bolje da ne kupuje bonbo-n- e
jedan za sve. Trojici je do§lo po 4 dinara, meni 3 i 75
para. Kad samse uve6e vracao kudi iz Skole na putu me
je zastavio 2ivko i spretnim pokretom stavio mi je u
dzep detiri dinara koja sam bio dao njegovom mladjem
bratu iivanu.
Iako nisam razumeo znadaj redi naslutio
sam po njegovom glasu da Bam udinio nesto strasno,
neoprostivo. Iako nisam znao Sta znadi biti gazdinski
sin, znao sam da moji drugovi preziru taj polozaj i da
govore o njemu sa odvratnoScu.
U Skoli smo se igrali "Mete". "Klisa". "Ko bije,
neka bije, lopta — 'di je?", skakali smo u vis i daljinu,
igrali smo "Kupa" orasima i naivno se udili kockanju sa
dugmadima. I u Skoli sam se igraosa decom siromaSnih
seljaka zato sto su ona znala bolje orgnizovati igre, sva-dj- a
i tuda je bila mnogo manje, nisu bila cudljiva i nisu
bezrazlozno napuStali igre.
SvrSili smo Skolu pa smo se poccli "momditi". Bolje
redi, prikradali smo sc iza starijih i ulazili.
malo posle njh, u kuce gde su se odr2avala prela. I tu
sam, ubrzo, bio "poliven hladnom vodom po glavi". Vra-caju- ci
se jednom sa prela i razgovarajuci o devojkama,
Nikola Paunovic, jedan od najboljih mojih drugova. re-kao
znadajno znajudi da govori u imc svih prisutnih :
— Tebe Darinka voli ne zato Sto si lep, jak ili pa-metan,
nego zbog tvog imanja.
STRANA
— GUEST EDITORIAL —
"No Hiding Place"
hidinIgn pthlaecewodrodwsnofhtehree.o"ldANndegrnoowspiirnituthael. l"iTghhteroef's dne-o velopments in space and for those who may once have harbored any illusions, the time has come to add:
There's no hiding place up there either.
The recent launching of the Soviet rocket to Venus
prompted Dr. Hugh L. Dryden, deputy director of the
National Aeronautics and Space Administration, to ack-nowledge
before a congressional committee that the
same technique could probably be used for launching
a nuclear warhead at a target on earth. A British news-paper
commented: "If the Russians can hit Venus.
26,000.000 miles away, it would be chid's play to pin-point
earth targets from only 100 miles aut in space."
And if the Russians can do it, perhaps we may be
forgiven the heresy of observing that the West cannot
be far behind.
But let's assume no civilized nation would delibe-rately
launch such an attack (assuming also, for the
sake of argument, that all modern nations with nuclear
capability are civilized). A recent report made by a
nine-memb- er group at Ohio State University after five
months of study and research came to the conclusion:
"Taking together all the dangers, there is a signi-ficant
chance that a major accidental war may accur at
some time in the 1960s." How? By any one or more of
the following types of mishaps: False radar signals; am-biguous
warnings; misunderstood or miscommunicated
military orders; faulty intelligence leading to "preven-tive"
attack; accidental nuclear explosions. Not to men-tion
the oft-mention-ed
likelihood that some madman or
idiot may trigger the end of the world by the deliberate
touch of a button.
Incredible that civilized man should have "develo-ped"
to the point where his civilization seems on the
point of destroying itself? Not so incredible if we as-- .,
sume that that is the preordained fate of civilization,.,
that some higher power acting through man is bent on-destro-ying
it.
But if we assume no such thing — and we believe
the great majority of men do not — then it is up to us
to do something to arrest the madness that is threaten-ing
all of mankind.
Let's stop trying to hide without a hiding place.
Let's all join the fight to preserve our world.
Editorial in Adavnce,
Amalgamated Clothing Workers of America AFL-CI- O
; A L I S T E Z xY A L I J) A
обаге. Zato je sada u Japa-n- u
uveden zakon da sa knji-g- a
i listovi moraju §tampati
krupnijim slovima.
. . - rode izumiru. Razlog
tome je isusivanje moc"vara
u predelima gde su one ne-ka- da
provodile topic mcse
ce. Roda se uglavnom hrani I
3
zabama i vodenim zivotinja-m- a,
a kako nestaju mo6va-r- e,
nestaje i zaba te se rode
ncmaju 6im hraniti.
. . . ce 1965. godine olov-k- a,
kojom se vi djaci svako-dnevn- o
sluzite, slaviti svoju
tristotu godisnjicu postoja-nj- a.
Olovka je pronadjena u
Engleskoj 1665. godine.
Deset godina uz pokret i stampu
fcivkovih
momaka
Moji vrsnjaci, sa kojima je moj otac hteo da se
druzim, sinovi bogatijih seljaka, bili su ili uobrazeni ili
"tunjavi" i svi su se odlikovali tvrdidlukom, zaviScu i se-bidno- Scu. Ja ih nisam mogao podnositi i zato sam bio
prisiljen da se sve viSe povladim u usamljenost, kloneci
se i devojaka i momaka.
Nikada necu zaboraviti 1911. godinu. Podetkom zi-me
te godine dosao je novi uditelj. Veoma brzo okupio je
oko sebe soosku omladinu. Podele su pripreme za izvo-djen- je nekog pozorisnog komada (ne secam se kojeg).
Pozvali su i mene. Trebao sam izgovoriti samo nekoliko
redi. Moja uloga je bila "najsporednija" u komadu ali
ja sam bio odusevljen kao nikad do tada, jer sam osecao
da svi skupa izvodimo veliko delo. A, pothvat i jeste bio
znadajan. Го prvi put u istoriji moga sela usudio so je-dan
uditelj pozvati omladinu da dini nesto konstruktiv-n- o
posle obavljenih svakodnevnih poslova. Odmah po
dolasku novog uditelja seljaci su podeli doSaptavati da
je "uditelj doneo neko zlo u selo". Nisu znali kakvo zlo,
ali da do "biti neSto Sto joS nije bilo" — u to su mnogi
vec bili "sigurni".
Novi uditelj je zaista prekrsio nepisane zakone o
odnosima izmedju sela i uditelja. Prvog detvrtka u Skoli,
rekao je djacima:
— Deco, regraciju odnesite kuci i nemojte je, vile
nikad donositi meni.
Seljaci su ovu redenicu ponavljali mnogo puta, odo-bravaj- uci
i ne odobravajuci uditeljev postupak, prepi-ru- ci
se da li je baS tako rekao ili nekako drukdije.
Uditeljska plata bila je mala pa su se uditelji, po ugledu na popove, dovijali na razne nadine. Od opstine
su trazjli besplatno dn'a za gorivo, koja su stariji djaci
sekli cepali za vreme odmora kao i za vreme nastave, a "regracija" je naslcdjena jos ko zna od kada. Ona se
sastojala u tome Sto su djaci svakog detvrtka donosili
svaki po klip dva kukuruza, dva-t- ri jajeta, teglu meda
ili kompota, pogadu, suvog mesa ili Sta drugo i davali
ucitelju. Iz lidnog iskustva znam da su djaci koji su do-nosili
bolju "regraciju" dobijali manje batina, pa su de-ca
krala od kuce kukuruze i jaja (to je bilo najzgodnije
ukrasti) i donosila uditeljima. Sa kukuruzima uditelji
su gojili svinje te ih prodavali u gradu i kupovali sto im
je bilo potrebno. Za uzvrat za "regraciju" djaci su bili
dctvrtkom popodne slobodni pa su seljaci na ovaj "obi-daj- " gledali kroz prste jer su im deca to popodne po-mag- ala
u radu na njivi ili oko kuce.
( N a s t a v i c e s e