Jedinstvo, July 03, 1961

              Branko Vukclic:
K SLAVNOJ 20 GODISHJIGI
(Nastavak iz proslog broja)
Mjesm komuiiusti nisu cekali nikakih ducktiva..
Glavna direktiva a ustanak (okruzmca broj -- l) dospjela
jo k nama poslije dva mjeseca. Mnogo toga iz te okruzni-c- e
vcc smo bili proveli u djelo. 2iva "okruznica" bili su
drugovi Hcbrang, Koncar, Marinkovi6, Krai j Oreskovid,
koji su se odmah nasli ntcdju narodom i sa svojim vjcrnim
saradnicima i organizirali ustanak u cijeloj sjevernoj Hr-vatsk- oj.
U Drcznici mala grupica komunista sn oruzjcm
vcc se bila odmctnula u §umu, okruzena takvom ljubavi
naroda da su iz talijansko-ustasko- g garizona u Drcznici,
od 1.500 ustasa i zandara "ukrali" usrcd bijelog dana Ko-besca- ka,
dobro Cuvanog nnCelnika opdine i njcgovu zenu.
Na hiljado ljudi vidjelo je kad su ih vczane u konjski
ular odvcli junak Qojko sa jo3 dva omladinca. Bila je ne-djel- ja.
Narod je samo okrecao glavu i po оиој narodnoj
govorio: "Nit sto cuo, nit' vidio". Narod je pronio verziju,
da je naCclnik u "brizi" za narod obecao podi u Zagreb
da nabavi psenicu. Ovoj verziji su ustase nasjeli. No na-sav- Si
ga u Zagrebu podigoie na silu skoro sva sola i veci-u- u
garnizona u potrazi za Kobeicakom. Narod je govorio:
"Da podigncte svu Italiju nedete ga naci", znnjuci da je
vec" ohladio tabane. Za svakog uhvacenog i likvidiranog
koljaca narod je govorio da su "otiSli poglavniku po pse-nicu",
To su bili prvi dani ustanka. Nije bilo dovoljno snaga,
a naroiito teieg i automatskog oru2ja za nnpade na jace
garnizone. Ali su silo brzo rasle kvalitativno i kvantita-tivn- o. Sada su okupatori sa stotinu puta vecom opreznosti
Cuvali dmgog svoga pomocnika, Sofa zandarmerijo Vu-kelica.
VoCcrom poslije poljskih radova ljudi, zone i om- -
ladina u bujicama su dolazili u sumu u nase barake, dono-se- ci
hranu i sakritu municiju. Nase barake za njih nije bi-la
tajna. Mi smo cuvali njih oruzjcm u ruci, a oni nas kao
zjcnicu oka svoga, ma da je crna smrt bila zakon za sva-ko- ga
tko bi se usudio s nama simpatisati, a kamoli saradji-vat- i.
Prcd barakama su odrzavani masovni mitinzi : pret-l'esa- ni
problcmi jacanja narodnog ustanka i polagali ra-cu- no narodu §to su partizani u medjuvremcnu uradili. Ri-jed- ak
je bio narodni zbor da nije bilo izvjestaja da je po
koji koljac ili grupa njih "poslani po psenicu".
Jcdnom jo bio veliki miting prcd centralnim logorom
tih krajeva nad selom Tomicima. Govorio je drug Srdjo,
politkomesar partizanskih grupa na tim tcrenima i sek-rct- ar
kotarskog komiteta za Ogulin. Na pitanje ljudi gdjc
je drug Gojko, on Saljivo гебе: "Otisao je da vas obradu-j- e
da nekoga krvoloka posalje po psenicu". Zaista, Goj-ko
je imao za zadatak da se docepa ustase Vukelica. Toj
skoro nevjcrovatnoj mogucnosti, narod je bezgranicno
vjcrovao i svi u jcdan glas poviknse: "Bogami, neeo on
izmaknuti Cosanu iako ga tenkovima cuvaju". Sto se je
dogodilo? Ujutro toga dana Talijani na tenku su povezli
u Ogulin svoga pomocnika na sluzbcni put i, naravno, nit-k- o
nije ocekivao uspjeha. Jos so izmcdju naroda i komc-sar- a
nc zavrsi taj saljivi razgovor kad se iza brda pojave
— Gojko i Budc Bosnic i na daljini od 200 mctara opazile
se dvije puSke na ramenu i kapa u ruci nekog visokog sar-2- c.
Narod povika u jedan glas: "Netko je poslan po pse-nicu".
Junak Gojko baci pred narod kapu i legitimaciju
ustaskog glavara Vukelica i rece: "Poslasmo njega i jos
dva njemu sliCna po psenicu" a Gojko nadoda : "Nitkovi
nisu imali kod sebe vise oruzja nego punu vrecu lira i
kuna, placa za cijcli garnizon."
Na slican nacm postupili su komunisti Hrvatskog Pri-morj- a,
Gorskog Kotara i Brinja. Odmah se u sumu odme-tnul- o
nekoliko grupa nad Delnicama, Fuzinama, Mrko-pljc- m
i Brodom, na cclu sa Andrijom Bubnjom. Nekoliko
takvih grupa nad Bribirom, Novim I spccijalno jaka gru-pa
nad SuSnkom iskljuCivo od radnika, organizivane i pre-dvodje- ne
po Krsulu, Strizicu, Mataiji i Spancu Caru. Isto
tako nekoliko solidnih grupa organizovano jc u okolici
Brinja. Jezerana i Brloga pod rukovodstvom Balena, Lju-bic- e
Cerovac, Ivicc LovinCica, VraneSa, Kosovca Vujc i
Maljkovica Milana. Jednovremeno pojavilo se viSe grupa
nad Pla§kim, Gomirjem, Srpskim Moravicama predvodjc-n- o
po Jovi Mamuli i Bogdanu JanjCicu. Ukratko: kao
gljive iza kiSc nicale su skoro nad svakim selom prve pa-rtitizan- skc
grupc. Sve to grupe uskoro su se ujedinile pod
jcdinstvenom komandom — u Prvi partizanski odrod i
formiranc su cetc i 3 bataljona. (Nastavit ce se)
A. K. — TulonJanin
G)
Tatica se na to samo nasmije i namigne
dragoj dvojici.
"Ima mi tko i namigivati! Zbilja, decki, da
li on kada namigno kojoj curi?"
"No, ja se bojim. Da sam Don Juan, kao
Sto si ti, stvar bi bila drukcija, ali dok sam sa-mo
Taticn, ni nc pada mi na urn da tako 3ta Ci-ni- m."
"Oh, da, kako je ovdje sa flertom?" livo
ie Mali.
"To je najbolje poznato Delektivu," rcce
Tatica. "Ja obiiSno doiivljavam poraze."
Detektiv malo zaskilji, a obnice mu za
pleiu. Bio je fotogenican, i njegov mig je neSto
zna£io. Imao je najvise uspjeha sa zonama, ali
dragane bi ga napuJtale docim bi primjetile da
su mu dzepovi prazni.
"Ta stvar se nikako ne moie usparediti sa
situacijom u Evropi," rece on. "Ovdje je poe-re- di
materijalizam. Sto ce Covjek, kad djevojka
vUe voli novae nego njega? A posjedovanje
auta da ni ne spominjemo."
"Tako, dakle, ni goyora o staroj slavi. Da
mi je samo vidjeti kako Tatica plei tango!
Da li je joJ spretan kao lipov svetac?"
"Svetac ili kripostol, ja ipak pleiem. a te-b- e
mo vidjeti Sto ce uJiniti kad dobiiei 5i-ta- va
kola 'korpica'. Deki, ja cu se smijati sve
dotle dok ne prsnem."
Ustase i senator Dirksen
(Nastavak sa str. 2
vori" — on, senator Dirk-sen,
vodja republikanaca u
Crnogorce cc to
Od svih onih, koje je se- nator Dirksen napomenuo u obranu svoje slavopojke
"Danu Hrvatske Nezaviano-sti'- ',
u faktu Hitlerovom ra-bojst- vu u Hrvatskoj i cijeloj
Jugoslaviji, Crnogorce de po
svoj pnlici najvise mteresi- - rati kad Cuju da im senator
Dirksen pruza "nezavis-- nost" na tanjuru.
Kakav ie to DAN NEZA-VISNOS- TI
za Crnogorce. o
kojcm senator Dirksen bu-ba- ?
Crnogorci su najvecim ju-naStv- om kroz 500 godina
branili svoju slobodu i neza-visno- st od Turaka u vreme-n- u kada su Turci podjarmili
sve naokolne drzave i naro-d- e,
pa koji je to "9. tra-van- j" (april) kad su Ггпо-gor- ci dobili "nezavisnost" i
od koga? Kad neki narod
slavi DAN NEZAVISNOSTI,
kao recimo Sjedinjene Drza-ve,
to je dan kada se tai na
rod oslobodi tudjeg jarma,
kao 5to se americki narod o-slob- odio britanskog koloni-jalno- g jarma u Revolucio-narno- m Ratu kojeg Cetvrti
Juli simbolizira, jer je to
dan Deklaracije Nezavisno-sti- .
Crnogorci nemaju tako-vo- g
dana proglasenia neza- -
visnosti. ier su bili nezavisni
od samog pofetka. od kako
su poznati kao Crnogorci,
nego u Crnoj Gori sada sla-ve
DAN NARODNOG US-TANKA
13. jula, to icst. u-stn- aka PROTIV talijanskih
fasista, njemackih nacista i
njihovih domacih slupa, ce-tnik- a,
a senator Dirksen si-gurno
nije mislio na tai dan.
Ako je, neka tako ka2e.
Pa koji ie to drugi DAN
NEZAVISNOSTI Crnogo-rac- a.
i od koga?
I cto, ovakvi strcberi ho- -
LATINSKA
Londonski "Observer"
donio je clanak pod naslo-vo- m
"Stanovnici Latinske
Amcrike izgubili iluzije", iz
kojcga prenosimo slijcdece:
"Odgovorni stanovnici
Latinske Amerike tvrde da
je reagiranje predsjednika
Kcnnedija na situaciju na
Kubi ucinilo, ako ni§ta vise,
onda to da podstakne komu-nistic- ki
prestiz i to viSo ne-go
ma §ta Sto se desilo u
Latinskoj Americi od 1917.
godine. Obican poluobrazo-van- i
ili neobrazovani covjek
rezonira, po rijeima jed-no- g
latinskoameriSkog dip-loma- tc
na slijcdeci naSin:
Politika konzervativne via
"Fidel se nalazi na strani
siromasnih. Rusi podrzavaju
Fidela. Amerikanci su protiv
Fidela. Neka zivi Rusija".
"Na kraju, oni istifcu da
su na ovom kontinentu, na
kojcm ima toliko mnogo si-roti- nje,
Sjevernoamcrikanci
(medju koje oni s naglasa-vanje- m
ne uklju6uju Kana- -
Senatu — "nije znao sto go-vori- ",
i to mu ima biti neke
vrsti vrline.
sigurno izncnaditi
ce da budu '"vodje svijeta",
pa se stavljaju u pozu kro-jen- ja sudbine svih naroda
svijeta, o kojima nemaju ni-- ti najtamnijeg pojma, ni§ta
ne znaju o njihovim tradici-ja- , teznjama, narodnim sve-tinjam- a, nego oskvrnjavaiu
sto je najsvetije kod tih na- roda, kojima se hocp name-tat- i kao tutori i "oslobodite- -
Ova jedna stvar nije
Ovo ruglo senatora Dirk-sen- a, ustaSa i PeSelja, nije
moglo biti bez komcdije.
Komedija je u tome da ie se- nator Dirksen i§ao udvarati
ustasama, koji su "za ruse-nj- e svake Jugoslavije". sa-mo
da na kraju zavrsi time
da sve stavlja u istu torbu
— Hrvate, sve Srbe, Sloven-c- e, Dalmatince i Crnogorce
— ispustivsi Macedonce, o
kojima po svoi prilici 6uo
nije, a kad je vec mogao po-seb- no "priznati" Dalmatin
ce kao "posebni narod" —
ispustio je Bosnu i Hercego-vinu- ,
koja je republika u
sklopu Federativne Narod-n- e
Rcpublike Jugoslaviie.
Stavljati sve narode Jugo-slavije
u istu torbu. to jest,
u jednu drzavu. jesto Jugos-lavia,
bez obzira kako se
drzava zvala, a to nije po u-- ko pozdravija njihovu stvar,
bez razlikc kako sasavo is-stask- om ukusu, bez obzira
na imc, ali sto ce3, oni mora-i- u
gutati slano s neslanim,
pa su vcseli i sretni kad net-pal- o.
Peselj poku§ava "obiasni-ti- "
Dirkscnovu kasu veleci
da su ga toboze ustase "za-veli- ". Jedan senator, i to vo-dja
svoje partije u Sonatu.
pa so dado zavesti. pa iok
kome i "krivo zavesti" po
djane; ucimli nesmotrenost
time sto su ostavdi dojam
da se dikta-tur- i
samo u slucaju ukoliko
je ona ljcvicarska.
"Jedan Vcnezuelac jo is-tak- ao:
"Nas Peres Himenez
(1952—1958) bio je vatreni
fasist. On je dosao na vlast
bez podrke naroda. On je
upravljao
logorima u dzugli gdje su ti-su- ce
ljudi umirale od trops- -
Sovjeteki uenjaci rade na pri-preman- ju
"jurUia ц Zemljinu unu-traJnjos- t",
programu koji po svom
inafenju ne zaostaje mnogo od
osvajanja gvemira. Ved su u toku
pokusna istraiivanja o dubokom
buSenju Zemljine kore, koja treba
da omogu&s da se dobiju primjerci
tla iz nepoznatih dubina, da se u-tv- rdi
njihova radioaktivnost, (ak i
odredi starost Zemlje. To treba
i da pokai koliko bi bila korisna
eksploatacija nalaziita u dubokim
elojevima. da otvori put eventual-no- m
iekoriitaranju toplotnih kvo-r- a
i pomogne u prcdvidjanju pot-ree- a.
"Prsnuti cos ti lonako, kad vidis moj nas-tu- p. Nego, gdje idete na pies?"
"Tu u susjedstvu. Da, vraga mu, sto je da-nas?"
rece Detekti.
"Cetvrtak. Pies je subotom."
"U redu, Mali, prekosutra ulaziS u "dru-3tvo- '. Vidjet cemo sto ce so desiti, kad se po-klon- i§ kojoj divi."
"Lako je meni za dive i za to druSlvo."
"Sto, lako?"
"Alaj si ga klada! Ako ona ignorira mc-n-e, ja ignoriram sve skupa."
"Da, da. ces se napiti, bit
ce jada," zajedao je Tatica.
"Neka, neka, i to je za ljude," odgovarao
je Mali.
NeSto kasnije su zakljucili da barem skro-mn- o proslave osnutak svojeg druStva, i svi su
otisli u hotel sa 'nefasadom'. Nazdravljali su
casama pive i smijali se. Mali se je sve vise mr-SU- o. Sad je u lokalu bio ukljuSen i televizor, i
Mali se je mritio na cudo nevidjeno.
Dok su so Tatica i Franko pretvarali da ih
program zanima, Mali je Savrljao s Detekti-vo- m.
"Sviras gitaru, ah?" upitao je znatiielj-no- .
"Ma da nisi i ti mozda kakav Andres Se-govia?"
"Segovia!" tugaljivo usklikne Detektiv.
"Nipo4to, covjefe, ali 3ala za mene uvijek vri- -
Ui".
Izdajnicki gnjilez u raz-ni- m zemljama objerudke
grabi bas takovc Strebere,
kao §to su se ranije hvatali
zParijeHittolegraa zai aMuustsrsiojslkineijai, a ri-ms- ke, ili bilo koje druge ce-za- re
i gospodare, jer nema- ju u sebi nista §to bi im o-mog- ucilo da budu pravi vo- dje naroda. pa im ostaie sa-mo
to da budu najpodlije i
najodvratnije, upravo gnju-sn- e sluge tudjih gospodara
kao jedini na6in da sjednu
svom narodu na grbadu.
mogla bez komcdijc
Ijudima, koji — po tumace-nj- u PeJelja — uopce ni§ta
ne zna ! To bi izgledalo kao
da svaki "Tom. Dick and
Harry" moze doci i prodati
senatoru Dirksenu rog za
svijecu, samo mu treba obe-ca- ti glasovc. Ali u ovom slu-6- a ju prisiljeni smo reci. do-biva- nje ustaskih glasova ni-je
mogao biti pravi motiv
senatora Dirksena, jer usta-se
imaju jako malo glasova
s kojima bi se razbacivali,
onda na drugom mjestu ne
maju kome drugome da ih
dadu, nego ie za senatora
Dirksena bez dvojbe odlu-6uju- ci faktor bio taj sto mu
je srce kucalo u taktu s us-ta§k- im srcima, sto ce reci, u
skladu s hitlerizmom.
UstaSe su protiv Peselja
potegli sto smatraju svojim
najja6im argumentom, optu-zi- li
su ga da je za Jugosfci-vij- u,
i tu prestaje svaki raz-govor.
Dirksen je isto rekao,
ali ne otvorenim rijedima.
nu njemu lako opra§taju,
jer je za njih "vodicu svc-tio- "
— kako to Srbi kazu —
i kad su dobili od njega sto
su trazili. nisu dalje pitali
da li 6islo moli. ili so krsti
§akom. s tri prsta. ili po pro-testantsk- om nadinu — nika-ko- !
kih bolesti. On je ubijao
Ijude u velikom broju. Nje-gov- a
policija je kucala na
vrata u tri sata ujutru. Nje-gov- a
sluzba sigurnosti do-biva- la
je savjete od oficira
Gestapoa. On je dobro na-pun- io
svoje dzepove kao i
dzepove svojih prijatelja. A
5ta su Sjedinjene Ameri6ke
Drzave uSinile kako bi pove-l- e
kampanju protiv njega?
Dragi moj, one su ga odli-kovale- !"
Najdublja buJenja doprla su do-sa- d
do svega 7,7, km gdje ce za-poce- ti
"pohod na Zemljinu unutra-Snjost- ".
Sovjetski ucenjaci razradili su
dvije varijante. I'rema pn'oj vari-jan- ti
profesora Pokrovskog, buJe-nj- e
bi se vrSilo u Tihom oceanu, u
rajonima gdje morsko dno leii na
10 do 11 km dubine. S broda-baz- e
bio bi spuiten na samo dno auto-mats- ki
uredjaj za buJenje. Prema
drugoj varijantl akademika Seer-bako- va
i Atanas-a- , bu?enj Li
se vrfilo na suhom terenu na Ba'-tik- u
I ill Ukrajini.
AMERIKA BEZ ILUZIJA
suprotstavljaju
koncentracionim
Uccnjaci SSSR--a se na "juris" u
Zciuljinu limit ranjost
UTOPISTI
Najvjerojatnijc
priprcmaju
jedi."
"I sa mnom so moio SalitI, no nadam se da
ipak zna§ lijepo prebirati po gitarici."
Detektiv se jo smijao. Zakljucm jo da Mali
upravo ludo voli muziku, ali vjerojatno noma
talenta kao ni on sam. Vrijeme jc prolazilo, a
oni su pili i pri6ali. Onda jc Malome piva uda-ril- a
u glavu, i postepeno je odplovio u nedale-k- u
proSlost.
Tatica, Detektiv i Franko su pili pivu, a
on pernod, u drustvu nekog cudaka, u kavani
na bulevaru Marland. Setao je to noci doljo
prema Scini. kad se je namjerio na njega. NeMo
jc pitao, a Mali mu nije znao reci. Tako je saz-na- o da je Mali stranac i pozvao ga na pice.
Harmonika je svirala neSto veselo, a njih dvoji-- %
ca su zagrljeni pili. Francuz je pricao, dok je
Mali sve potvrdjivao sa upornim: 'Maia oui
Mais oui ! — a razumio je svaku cetrdesetu.
Dvaput su i ve6erali prije nego su se rasta-li- ,
i njemu je prod o5ima pukao ditav novi svi-je- t. Ipak se Covjek namjeri i na dobrotvora.
Te noci je bio odlutao preko Citavog Pariza, a
pred susret je bio rijeSio da se baci u Seinu, da
se rijeSi muka.
Vracajuci se te veceri kuci iz hotela, on je
jo5 cuo onu harmoniku (jet piva je uJinila svo-je)
kraj Seine, i vidio Covuliku koji jo na ra-s'an- ku plakao. 'Ja sam bi,em.' rekao je. Onda
mu je objasnio. Uzeo je i njega za boema, vi- -
COVJEK I
Nezaposlenost u Australiji
Inia tome miesec dnn,i
kako je zvanicna komisija federalne vlade Australije,
za poslove nezaposlenosti iz
Kanbere, dala obavjestenjc
za javnost. U torn saopste-nj- u je stajalo da je do 1.
maja 1961. godine u Austra-liji
bilo nezaposleno 102.551
radnika. Ovo su samo oni
koji su prijavljeni birou za
zaposlenje. Nesluzbeno se
габипа da danas u Austra-liji
ima najmanje 300.000
radnika bez rada.
Sta je ovo sa Australijom,
ovom bogatom i prostranom
zemljom koja ima 7.703.-8G- 7 kvadratnih kilometara,
i neSto vi§e od deset miliona
stanovnika ? Njenom vla-do- m
i njenom politikom ko-ja
i danas useljava emigra-nt-o iz EvTope i drugih ze-malj- a? Uzrok pr-- o treba
traziti u samoj Konzen'ativ-no- j
vladi premijora Menzie-sa- ,
kao i ogromnu zavisnost
ovo zemlje od strane Ko-monve- lta ili tacnije od Ve-lik- e Britanije. Gotovo 6itava
teika i donekle laka indust-rij- a Australije je u rukama
stranog kapitala, engleskog
l amenckog. Sav izvoz ide
preko Engleske i Amerike, a
uvoz takodjer iza ovih zc-mal- ja osim beznacajnih po-rudzbi- na iz drugih zomlja.
Kakvo je slika u australis- -
kom Importcxportu, najbo-Ij- e
nam pokazuje ova Cinje-nic- a. Ako Austral ija izveze
jedan milijun funti, ona o-bave- zno mora da uveze tri
milijuna funti. Australija u-vo- zi
mnogo stvari koje pos-jedu- je
u svojoj zemlji, mno-go
vise nego ma koja druga
zemlja na svijetu. Zar je po-treb- no Australiji da uvozi
ribu iz Sjedinjenih Drzava
Amerike, kada u svojim vo- -
dama ovti istu ribu posjedu-j- e
u izobilju? Ili kada far-med
sjevernog Kvinslanda
бираји kosu kada gledaju
kako na trziste svakim da-no- m
sve vise i vise pristizu
narandzo iz Kalifornije. a
oni svoje prosto moraju da
bacaju u djubre.
Na kapitalist!6kom trzistu
vlada kaos, i kada se ono
zasiti, glavna zrtva je rad-nick- a klasa. Zatvaraju se
fabrike. rudnici, gradjevine,
putevi i drugi radovi.
Kanada ima preko 18.000
milijuna stanovnika a ncsto
preko 600.000 hiljada ncza-poslcn- ih radnika, onda je
takoreci ista situacija u A-ustra-liji
kao u Kanadi.
Ncdavno je federalna vla-da,
izglasala vanrednih 4
milijuna .funti da bi nekako
ublazila nezaposlicu u Au-straliji.
Ali kada so zna da
jc sada na berzi rada pove-can- o
osoblje, габипа so da
ce ono odnijeti samo jedan
milijun funti. Do danas u
Australiji. prima nesto oko
15,110 hiljada radnika dr-zav- ni benefit, od tri funte
i pet silinga na ncdjelju, o-ien- jeni
i ncolenjeni bez ra-zlik- e. Zadnju godinu dana
u Australiji su sko6ile cijene
zivotnim potrcbStinama za
vise od 18. Ovo je naj-ve- ci skok od 1921. godine
kada je Australiji prijetila
najozbiljnija inflacija.
InClILЛf KIIUnT.Cnln'Une0l1nVnnilfUfft .i,t A~&l,-, -
istaraiiji datira od novel
STRANA 3
VRIJE M E
godine Jos radnicka klasa
ove zemlje nije napravila
tako reci ni jedan ozbiljniji
strajk, protest, demonstra-cij- u
ili slicno. Neki dan, po
prvi put od kad se nezapo-slenost
pojavila, neke 1.000
radnika, a ne kao sto je sta-mp- a donijela 3.000. mar§i-ra- li
su glavnim ulicama gra-d- a Melburna, noseci plaka-t- e
i transparente ; "Hocemo
rada". "Necemo americke
mlazne lovce", "ielimo sa-mosta- lnu Australiju" i dru-ge.
Radnici su mirno i disci-plovan- o
pro§li kroz glavne
ulice grada i dosli pred pre- dsjednika vlade drzave Vi-ktori- ja. Ovdje su staiali i
trazili premijera G. Balte,
koji so nije pojavio. Poslije
10 minuta stajanja prcd
parlamentarnom kucom ra-dnici
su so mirno raziSli svo-jim
kucama.
Razni komentatori prori-6- u
da ce u septembru i ok-tob- ru da se poveca proce-n- at nezaposlice. sto je vrlo
ohrabrujuce za Konzenati-vn- u partiju, koja u oktobru
izlazi na federalne izbore
za novog premijera, Sa jed-n- e strane, i za same radni-k- o, koji iz dana u dan osta-j- u bez posla. Nije slucaj da
mnogo tvornice po Australi-ji
rade samo tri dana u ne-djel- ji.
Svakako ovim su najvise
pogodjeni takozvani novi
Australci. Ljudi koji nezna-j- u jezik, tc5ko se snalaze u
ovakvoj prilici. Jlcdju ove
spadaju i Jugoslaveni. Ali
mnogi od njih su naSli uno-sni- ji
posao nego pronalaze-nj- e
posla i borbu da ga do-biju.
Oni vode politicke bor-- e jc li Vuk Brankovic zai-sta
izdao Srbe na Kosovu ili
nije; je li historijska istina
da su Hrvati, dobrovoljno
pri§H Madjarima; tko je
"bolji" Srbin, onaj oko kra-Ij- a
ili Du§anovci, Ljoticevci
i drugi; tko treba da pred-vo- di
i prestavija hrvatski
narod, ustase, macekovci ili
oni oko "Novo Hrvatske"
koaj izlazi u Londonu? Iako
manjc vise svi pripadaju ra-dni6- koj klasi, oni odbijaju
svaku saradnju sa naprcd-ni- m australskim pokretom i
radnickim unionima.
Nekad 6uveni i dobro fun-kcionis- ani Savez Jugoslave-nski- h iseljcnika u Australiji
se je raspao i ni traga mu
noma. Danas zive ostaci tog
velikog Savcza. ali koji nisu
ni za sto sposoLni osim da
raspravljaju o proslosti.
Tako danas zivl austral-sk- i
radnik, strcpeci hocc li
ostati bez zaposlenja i sred-stav- a
za zivot. Zclili mi ov-dje
ili ne sa gorkom istinom
saznajemo da u Australiji
danas noma te organizacije
ili tog uniona koji bi bio u
stanju da povede radnike u
borbu za svoja prava.
Dok na jednoj strani mir
zna6i srecu i blagostanje,
dotle ovdje kod nas na za-pa- du mir zna6i nezaposlicu
i glad i nagomilavanje pro-leterija- ta, koji ce jednog
dana ipak i pod ovakvim us-lovi- ma da sazrije i krone u
borbu za radnicka prava i
za svoju klasu.
Pavle Dadic
djevsi ga onako багепо obucenog, a kad jc sa-zn- ao onidljaezdKindoaaosngnjacijbeMostejormeannatMm.acaaN,lriitsbruecile,oipciioomlimu?noeigjjtolekeajgoeondinnkraarakamzjonjeerdSirokeanjiig-znunroien-a.,c, koje je namjerno drljao sa sobom. da
privu6c paznju.
Spremivsi se da prospava prvu not-- u svo-je- m brlogu na novom kontinentu, Malome urn-jes- to jЛcе uznpsaonlanuitpasaamdmincukopolribkerdoisejoecoijrasmdvaaanrsa,i,'mauigskhooorkjejiemh.ucaBjsouolvjiao. le-2a- Io svo njegovo bogatstvo. Pa ta bijeda je jos
gora od boemske ! — mislio jc. Oni so barem
necim have, a on nicim. To je ek ciganski zi- vot, 2arko mu! Kad bi samo ovdje nesto posti-ga- o. A sto? Kako?
2ivio je nekada, mislio je dalje. Imao je
sve na dlanu, i tako lako je sve ono odbncio.
Kad bi samo mogao povraiiti vrijeme! Glupa-n- e jedan, ti fantaziras! Ti si Covjek koji nije
znao niSta cijeniti. A koliko je tu taStine? Znao
si ti sve, i vise od pametnijih od sebe, iako si se stidio svojih lazi. Tko ti je samo mogao protu-rijeCit- i? Kad se ti docepas Seine! sanjao si da-nomi- cc. A Sto je bilo na njoj? Sto se desilo od
sto postotnog uspjeha? Sve je bilo proracunnto
'na dlaku,' a kad si dosao tamo, nisi bio u sta-nju
da si pribavi§ koricu kruha. Kakvih li iluzi-ja- ! Kakvih li gluposti!
Kruiio je poglcdom po sobi i pokusnvao si
doCarati momente iz vromena dok je jo5 bio
srcdnjoSkoIac. Na Casove bi se razveselio, no
dok bi spoznao gdje sc nalazi, vradalo mu so je
staro. nesnosno raspoloJenje, u kakvom cc mo-id- a docekati i svoj kraj. Kraj, covjece, kraj (Gvrsetak) . . .