Nase Novine, May 06, 1981

              .c
.6
4 '.л!
12— NaSe novlne, february 4, 1981 rflil
"5" 'V Pjesnik i
Ako se govori o pjesniku, prven-stven- o
se misli na talentiranog
Covjeka koji stvara takova djela
koja postaju vlasnistvo jedne kul-tur- e,
jednog dru5tva, jedne ili vi5e
nacija ili iitavog svijeta. Dakle to je
individualno davanje u prilog po-dizan- ja
razine naseg unutarnjeg
zivota, to je veoma korisna lije-porjefiiv- ost
o osjedanjima koja se
do2ivljavaju u danom trenutku, to
je i u2itak i tuga i radost i pobuda i
smjer bilo takav ili onakav u
svakodnevnom zivotu koji se u vidu
stihova predaje i u vidu velike istine
— prima.
Kad polazimo od ovoh cinjenica,
onda se moramo zamisliti ne samo
o svrsishodnosti pjesnlstva u okvi-rim- a.
пабед opceg kulturnog do-men- a,
vec upravo o individui koja,
reklo bi se, kuca na sva nasa 6ulna
vrata. Tko je ona? Da analiziramo
upravo kroz njena ostvarenja, na
njenu pobudu zaSto to 6ini i kako
to 6ini. Bolje гебепо, da udemo u
lavirint njenih misaonih kretanja,
da je tako primimo ili prosto
odbacimo, jer nam odgovara ili ne!
Ako iz sveg гебепод polazimo,
dolazimo do vise konstatacija. Bilo
pozitivnih ili negativnih.
Prvenstveno, pjesnik kao dru-Stv- eo
bice, stvara tako sto osjeti i
razumije puis naroda, tj. drustva
Ciji je pripadnik. Potom zato da
doprinese progresu Sire zajednice
u kojoj je roden, da djeluje talen-to- m
na putevima razilalenja u
emotivnom, misaonom, prak-tiino- m
i nacionalnom smjeranju,
te da bude pravda i svljedok onoga
Sto je ta zajednica ostvarila ili je na
' putu da ostvari. Ako tako ne cini u
svom pjesnidkom obliku, pjesnik
postaje okoreli individualista, na-stra- na
I јгорабепа liinost koja
nema nltl de imati oslonca u svom
stvaranju.
Ovo su pak opca zapazanja u vezi
s literarnim djelovanjem. A ne
samo u llterarnom, ve6 i drugim
umjetnickim proizvodlma kao Sto
su slikarstvo, vajarstvo, muzika i
dr.
Dakako, pjesnici mogu bit) i
vidovitijl od prezentne pojave i da
idu ispred svega Sto se dogada oko
njih.
AM da vise kazemo o tome kako
ljudi postaju pjesnici I o pjesnlstvu
kod nas, odnosno, da grubo ka-zemo
kakqve korlsti prolzilazeod te
pojave. tjfoga da svrstamo u pje-snike,
ajfcjrne ne moiemo dali ovu
laskavuflfulu.
Svakly.fjesnik prolazi uglavnom
kroz tri faze razvitka. Veoma su
rijetki sluCajevi odstupanja od ovog
zakljudka.
Da se?azumijeino: pjesnik ne
mo2e daifealovo ime na osnovu
naplsane jedne, dvije, trl ili desetak
pjesama. Pokatkod i stotinak. Taj
period звл, naziva poietniStvo. Za
svakog ppjedinca koji objavl pje-sm- u
na sjjferjicama bilo kojeg I bilo
kakvog izdanja, znaci preokret u
zivotu. Njegovo ime se pojavllo,
javno prikazalo i to je polazna
to6ka. Potom taj istl nastupa na
masovnim priredbama i doblje
aplauz. Potom qbjavi jednu ili dvije
pjesni6ke tvorevine i on tako
nenadano postaje zapazena Иб-no- st,
bar koliko se to njemu cinl.
A taj preokret isticanja njegovog
imena postaje uzrofinfk takove
promjene u Пбпот 2ivotu, tu se
javlja takav vid vellianja samoga
sebe, kojrprouzrokuje velik zamah
u njegovd]!'ll6noj slobodi i u орбе u
ponasanju,
Da poc1tmo od ovih osobenosti:
on je pjes.rjlk i nitko mu nlje ravan.
U njomu! eve pofiinje buniti. On
eve oko s©ib© negira, da raste do
neizmjemft visina. Narofilto pored
pica. S drugovima oko sebe.
Pocinje da se oblafii drukcije od
oetftlih. Oa mljonja evoje lico;
duga6ka kosa, brkovi, pogotovu
brada. Zapusta se. Pusti se tako u
velike diskusije o pjesnistvu. Oma-lovaza- va
postoje6e pisce i pjesnike
i ide tako daleko da se bezmalo ne
pita kome da se dodijeli najve6e
priznanje za literaturu u svijetu.
To su naprasite godine u zivotu
po6etnika — pjesnika. To je us-plahir- ena
krv u tijelu kroz koju se
ne vidi nista drugo do imena svog.
Takvi potom prosto uzurpiraju svo-j- e
najblize stihovima na brzinu
sklepanim, zatim 5iru okolinu, бак
i prolznike na ulici s kojima su se
slu6ajno sudarili. Tu takovi pje-snici
izgaraju vise u 2u6i nego u
realnosti. (Ovo se ne odnosi na sve
pjesnike-po6etnike- !)
U tome бак, пагобКо u ovim
iseljeni6kim uvjetima, dobro us-pijeva- ju.
Dive im se "ienske", dive
im se pokoji jos iz tog ili onog
svijeta, i to je njihova polazna baza
za nove krikove.
Mo2e da se konstatira da su u
vedini slu6ajeva ovoj pojavi krivi i
izdavaCi novina i drugih publikacija
koji djeluju u tome bez ve6eg
kriterijuma.
Ako ovi stanu na stanoviSte da
pjesmetog i tog po6etnika nisu za
objavljivanje, to-j- e najbolja mjera
koja doprinosi time Sto takvi i
sliCni time vise ne budu objavlji-va- ni
bez primjetne vrijednosti.
Tako mnogi otpadnu, oni koji nisu
zdravi za pjesni6ko davanje. Tim
kriterijumom se postize to da do
izrazaja dodu prave pjesnl£ke vr-ijednosti,
makarone bile i u samom
zafietku.
Tako mnogi u ovoj fazi prestaju
da budu "veliki", a dolaze oni sto
iele na skromniji ali sadrzajniji
nafiin da se afirmisu.
Pred pjesnicima, koji su pre2iv-je-li
ovo doba, dolazi do spoznaje
mnogih istina oko njih. To je dakle
doba kada pjesme pocinju da zriju i
da nailaze na pbstepeni prijem kod
Ijubitelja poezije. To je, izmedu
ostalog, vrijeme samokritike, mje-ren- ja
svojih mogucnosti s po-trebo- m,
razumjevanjem i pri-manje- m.
A taj put je veoma teiak. Treba
se uklopiti u opca stremljenja
drustva. Treba naci stimulans u
njegovoj ekzistencijl. Treba pone-ka- d
i brisati svoje ime za орбе
dobro. To je vrijeme dilema i
odlucnost. U dilemi se i ovdje, u
ovom razdoblju, propada, a u
fivrstom stavu, stavu Covjeka koji
razumije sustinu kretanja zajednice
— raste. Dolazi se do spoznaje
istine o svojoj pripadnosti, ko-пабп- о,
daje se sve za drustvo.
0 poslednjoj fazi pjesnikovog
razvitka se pod ovim uvjetima i ne
moie mnogo геб!. Pogotovu Sto ml
ovdje i nemamo profesionalne
pjesnike. To je doba sasma jasne,
kristalno Ciste pozlcije u kojoj se
jedan pjesnik nalazi. To je vrijeme
priznavanja njegovom stvaralastvu,
vrijeme kada pjesnik svim svojlm
bicem ide u korak s onim sto se
tako neodoljivo javlja.
Dakle, mi u iseljeni6kom zivotu
imamo veoma mali broj pjesnika
koji do poslednjeg daha ostaju s
idejom sveopdeg prilaienja dru-stve- no
— kulturnoj istini.
Da napomenemo, ovdje se radi o
pjesnicima jugoslavenskog shva-tanj- a.
O podriavanju jugoslaven-skog
2lvlja na mukotrpnom putu
njegove sveopde aflrmacije.
A pjesnika-po6etnik- a, pjesnika
koji su prerasll po6etnistvo, ima
mnogo u nasem 2ivlju u svijetu.
Pitanje je samo u tome da Ii su ti ili
oni pravilno orjentirani da brane
tekovine bratstva i jedinstva nasih
jugoalavenskih naroda.
Ako negdje u nasim pjesnickim
udruienjima dolazi do neapora-zum- a
oko istina o jeziku, o
neod,lucno8ti o bito ovoj ili onoj
4
t
DIVJINAZA
SEGUINOM
Povsod poti v neznani gozd,
tu-ta- m zaraSden, laien kaiipot.
Za sivomodro skalo (z vrha hriba)
jezera temnega gladina srka
vederni mir, Sepet (pritajen) lista,
skrivnost lokvanjev divjih, belih,
v visoki sever nagnjen zvezdni grozd.
V globini temne vode spodaj
se stiska v kot obale rdede
igralna miza, drna, gnila —
пекоб na njej se svetilo zlato.
Na dnu, pod njo, pogubno kvartopirko,
velike, neme ribe sivi okostnjak:
ta zdaj reli se Miku — zlatokopu,
njeg ovim kartam, upom iz samote,
pa krogli zmazani in ostri,
ki zluknjala mu e srce, Se asa v roki,
rumeni vzela prah, deklino indijansko, in tu,
za seguinom, mu data mokri grob.
Reka leno in zeleno rede,
das ji tukaj nit ne rede.
Slap v blilini se kot divja gos oglaSa,
s cvetjem vred spomin grenak odnaSa.
V ko6i majhni, samotarski nad stezico
sam je sebi dal (kot svobodnjak) pravico
Domovinsko starec — 6il je, mlad in zdrav.
Rekel je (prav glasno, nesebidno),
Da za vedno bo v samoti re ostal.
Seguin ne pozna podlasic, zle zalege,
zvitih spletk lisidjih, (lova na kolege);
sem ne pride zapeljan-neotesan- ca korak.
A na tabli Se prijazno piSe:
Tu iivi ROJAK.
Vse krog njega drug zdaj krogotok:
ni6 ni ved samo za danes (kot tali obrok).
0 e Ivan Dolenc
ODLAZAK
Siroko polje bez kraja
1 avioni ko' zlokobne ptice
UzeSe nam svu nadu na$u
DadoSe tugu i bore na lica.
Stotine potiStenih bida
Tuina i bezizraiajna lika
Cekaju; AIR, BOAC W Swissair
Za put preko Anllantika.
U jednom uglu zgrbljena majka
Svjetuje meko'jedlnca svog.
"Saljem fe sine u "Sretnu zemlju"
Neka te za me saduva Bog".
Predosmo polja i vode silne
Stigosmo sjetni u svjet novi
Student vetar jo5 gori prijem
PadoSe odmah svi na$i snovi.
O bjedni stranie po Sto si doSo'
Da drugog sluiiS kod roda svog?
Gdje ti je majka rodena gruda
A gdje Ii vjera Sto daje Bog?
Josipa Klostranec
Dollar des Ormeaux
pripadnosti, o bilo ovom ili onom
smjeru, stilu, ltd., to se mo2e
objasniti jednim jedinstvenim sta-vo- m.
A taj stav je pitanje Мбпод
ubjedenja. Tu nema dvojbe. Tamo
ili onamo. Da .se dolazi do ne-2eljen- og
nadmudrivanja. Mi imamc
u пабој таИбпој zemlji srpsko--
hrvatski ili hrvatskosrpski jezik,
slovenafiki, makedonskl i jezike
na§ih nacionalhosti. Naravno sa
svim primjesima пагебја.
Копабпо, treba nemincvno re6i,
da su svi nasi pjesnici ovdje u
svijetu — radnici. Da ne 2ive od
umjetnosti, ve6 za dobrobit nasih
ljudi i sebe.
0 pjesni6kom izraievanju demo
redl vise u jednom od narednih
б1апака o ovoj temi.
Za nase pjesnike u svijetu treba
da bude vazna jedna postavka:
stvaranje za svoj narodl
Daniel Plxiades
j i. r 4 . . i .
ШШШ
MAKEDONEC
PriSel je novi sosed nas pozdravit,
6ez ulico je sko6il in veselo,
prijazno se predstavil: Jovanovski!
Stasit je bil in lep, тобап,
ieprav le bolj v letih,
v pogovor se je spustil.
Otrok da ima pet, je rekel,
a vsi da so odrasli,
in sam zivi sedaj s svojo leno.
Stu6ajno da je zvedel,
da tudi mi Slovani smo, rojaki,
da tudi mi smo naSi.
Zarelo mu je lice od radosti,
ko videl je, da srbSiino njegovo,
nekoliko okorno, trdo,
Se kar smo razumeli.
Darilce je prinesel, liter vina,
odkod da smo, je vpraSal,
"Slovenci iz Gorice, pod Italiio",
"A mi smo iz Gorice pod Albanijo!"
Nato smo dolgo, do vetera, govorili,
zavzeto modrovali o usodi
albanske Makedonije neznane_,
zatirane egejske naSe zemlje
in bolgarske,
Primorcev pod Italijo trpedih,
zatirane Nadile, revne Bele,
pod Avstrijo zatiranih KoroScev,
usodi kruti.
"In vendar se ne damo, je zakljudil,
ko priSel je veier in das odhoda,
ostali bomo tarn kot naSe gore,
svobodo tudi mi bomo dosegli.
Kakor naSe skale bomo,
ostali bomo tarn, ostali!"
Zdravko Jelincic
(Toronto, 1963)
oo
GREDANI
Oak se
i zemlja prokurvala, eto
iznevjerila ruke i snove seljaka
data se nevremenu i nedadamo
razno-razni- m nebeskim skitnicama
kao da je lena slamnate duSe
i kiSom pros trijeljena srca
sva kvasna i gnjila
bez puti i bez drali - bez sadrlaja
kao da se nikad viSe ne bi napita
muSka-sirotinjs- ka truda niti sunca
od dovjeka stvara bez milosti
taoca i bijegunca
koji saplide dug korak
o tamno-travna- te tragove,
. o blato oranja
u kriku sudbine i moranja
kada tamo — izmedu dlana I lulja
bokom pada
na izrovan, prevrnut plug.
®° Nikola Miscevid
GOCE DELCEV
Se rodi vo temen cvet i srditi reki,
a senkite moi, zemjo, koriite gi kosat.
Vo sekoja nok moite stapki leki
tvoite planini kon sonce gi nosat.
A peat Ii vodite na tvoeto telo
so svetlosta na mojata krv Sto odi?
Jas sum zvezda na tvoeto koleno belo
i pat sum Sto kon vednosta vodi.
Detroit, 1972. Bosko Raj6ovski-Pelisters- ki
oo
CEZ morje, Cez morje
Cez morje, dez morje
Letalo hiti,
v oblakov pogorje
z naskokom drvi.
Pri oknu, pri oknu
Marjetka sedi,
odi mede h kopnu,
navzdol le strml.
"Me daka, me бака?"
spraSujo tadas.
Od sredo zaplaka,
pretrga svoj glas.
"Za morjem, za morjem
Toronto stoji,
tarn dated za obzorjem
moj dragi Se spi.
Oj, leti, oj leti,
jeklenhmoj ptid!
dan svetli zaneti,
ne mudi se nidi
Moj Janв2, moj Janez
me daka neugnan,
nikar ne zamudi—
to sredo e dan!
("Slovene Diary") Ivan Dotortc
i1r j1i ,.',-- . 4 -- . I