Nase Novine, October 28, 1981

              I I i I II I r
...I I lit 'l
j'-'-i- v
.--
.v-.
ft 7, " ' ' J I.
. A ' ., I i -- v
. September 16, 1981, NASE NOVINE --9
wr I
(Nastavak iz proSlog broja)
AM kada se je dokazalo da
je poslije rata primao i
sakrivao u nadbiskupskom
dvoru ustaSke stozernike
koji su se ubacivali u Jugo-slavia
i slao ih u sumu da
ondale ubijaju mime seljake,
kada se je dokazalo da su
"dasne sestre" u samostanu
u Gundulicevoj ulici 21
izvezle i pripremile zastavu
na kojoj je pisalo "U borbu
za krista protiv komunista" i
kada se je ta zastava posve-til- a
u kapeli nadbiskupskog
dvora te poslana krizarskoj
razbojnickoj grupici na
Papuku, kada je u grobni-cam- a
franjevadkog samo-stan- a
u Zagrebu otkrivena
ustaSka arhiva i opljadkano
zlato koje su pohranili
ustaSe a fratri prihvatli po
naredenju Stepinca u nadi da
de se ustaSe, uz pomoc
Engleza i Amerikanaca, brzo
povratili na vlast, kada je u
rujnu 1945. godine Stepinac
sazvao biskupsku konferen-cij- u
i sa iste izdao proglas
pun kleveta na narodnu
vlast, pozivajud zapadne
saveznike da interveniraju
u Jugoslaviji, kada se je
skupilo toliko dokaza o
njegovoj ' zlodinadkoj djelat-.nost- i, smatralo se je da je
daSa prelivena i tek onda je
bio uhapSen- - i izveden pred
narodni sud. "
Pred narodnim sudom se
je ponasao drsko. Nije htio
da odgova'ra jer je to bio
narodni sud i on je smatrao
da bi to bilo ispod njegove
"casti" da odgovara pred
narodnim sudom, iako su
mu predodeni svi -- dokazi o
njegovim zlodelima.
Bjo je suden i osuden, ali
je stvarno malo vremena-proveo.- u zatvoru.
POSTAVLJEN ZA
KARDINALA
Dok je Stepinac bio u
zatvoru rimski Papa Pio XII.
ga je imenovao za kardinala.
Tko je i kakov je bio Papa
Pio XII.?
Bio je poznat kao okorieli
,fasista. Zvao se je Pacelli i
dok je jos bio kardinal,
nekako po6etkom 1934. je
doSao u Buenos Aires kao
predstavnik Pape na Euha-ristijs- ki
kongres.
Argentinske vojne i civilne
vlasti, za vrijeme opsadnog
stanja, su ga dodekale kao
nekog kralja. Novinari su ga
opkolili i najprije su ga pitali
o prilikama u Italiji. Taj
bududi Papa Pio XII. im je
odgovorio da je "sam Bog
poslao Italiji Benita Mus-solinij- a,
koji je uveo red u
Italiji i sasvim istrijebio
komunistidku poSast, tako
da je komunizam u Italiji
nestao barem za sto idudih
godina, da je Mussolini pravi
katolik, l.t.d."
U Buenos Airesu Pacelli
nije odsjeo u nadbiskup-skom
dvoru nego u paladi
jedne od najbogatijih udo- -
vica Argentine, Alzaga
Unzue, koja mu je priredila
plahte zlatom izvezene i na
komferenciji za novinare ih
je izlozila navodec da svaka
koSta 7 hiljada argentinskih
pesosa. A kako je jedan
radnik u ono vrijeme zaradi-va- o
izmedu 2 i 4 pesosa na
dan, to je svaka takova
plahta kostala koliko jedan
radnik zaradi nadnica u 8
' godina.
Kasnije je Pacelli odobrio
talijansku invaziju u Etio-pij- u,
jer da ce se tako
proSiriti katolidanstvo,
blagoslovio je talijanske
legionare koji su iSli da se
bore u Spaniju i u svemu je
bio desna ruka Benita Mus-solin- a. Jedan jedini put, za
vrijeme svoga papovanja, na
neku Mussolinijevu potraz-nj-u,
Papa je odgovorio 'Non
abbiamo bisogno" t.j.
"nemamo pbtrebe."
Nije ni cudo da je jedan
takov Papa imenovao
Stepinca kardinalom.
Skupa sa Pacellijem je
dosao na Euharistijski
kongres, u ime katolidkog
episkopata iz Jugoslavije,
sarajevski nadbiskup Dr.
Ivan Sarid.
Cim je stigao odmah se je
sastao sa mjesnim usta-Sam- a,
koje je predvodio moj
bivsi Skolski drug Ante
Valenta, koji je bio Pavel icev
opunomodenik za Juznu
Ameriku.
Kada sam to doznao
otiSao sam da razgovaram s
Valentom. Na ulazu u
ustaSki dom su me zaustavili
naoruzani strazari i kazu mi:
"Vi znate da, kao komunist,
ovdje ne mozete da udete."
— Ne dolazim zbog vas
nego da razgovaram sa
mojim kolegom Valentom.
— I to sam rekao sa
poviSenim gjasom. Dok su
se oni sa mnom prepirali
Velenta, duvSi galamu, izide
i kad me vidi kaze: "Udi,
Pero!" Ustasdidi ostadoSe
zabezeknuti. Pitam Valentu
kako mu je bilo sa Saridem,
iako sam ja dosta toga vec
znao preko Stipe Karamana,
koji je bio u delegaciji i igrao
je dvostruku ulogu. Valenta
mi isprida da im je Sarid
rekao: "Ne brinite puno!
Brzo de se dogoditi stvari
kojede potresti Evropu. Zato
budite spremni na brzi
povratak." Malo kasnije je
bio ubijen kralj Aleksandar i
ubacilo se je nekoliko malih
ustaSkih grupica iz Italije na
Velebit. Da li je Sarid rekao
da se sprema ubojstvo Alek-sandrov- o,
ja ne znam, jer mi
Valenta nije kazao baS sve
Sto je duo od Sarida, ali je
Iako moguce da je tako bilo.
Jos mi je Valenta nadodao
da mi, komunisti, nedemo
imati nikakova udjela u
oslobadanju Hrvatske i da bi
bilo najbolje da napustimo
naSe iluzije. Ja ga nisam htio
uvjeravat u niSta jer bi to nilo
sve uzaludno.
PlSE: PETAR KURTlC
Unatod teskim zlodinima
koje su katolidki biskupi
pocinili protiv nasih naro- -'
da u toku rata drug Tito im
je 2. juna-lipnj- a 1945 po-nudioru- ku
pomirnicu. U ime
katoli6ke crkve su mu doSli 2
biskupa, 4 ka-noni- ka, 2
provincijala, dominikanski i
franjevacki.
Zom prilikom im je Tito,
izmedu ostalog, rekao:
"Moram davam kazem, daja
kao Hrvat nisam bio zado-volja- n
s drzanjem katolidkog
svecenstva u ovim teSkim
historijskim momentima,
koji su kostali velikih zrtava.
Izvinite me za moju otvo-reno- st
— nisam bio zado-volja- n,
no to ne znaci da mi
osudujemo i da ja osudujem svedenstvo uopce
SuviSe mnogo krvi je
proliveno , suviSe mnogo
narodnih patnji sam vidio, i
ja zelim da katolidko sve-denstvo
u Hrvatskoj bude
dublje nacionalno povezano
s narodom nego sada. Ja
moram otvoreno redi, da ja
ne preuzimam pravo da
osudujem Rim, vrhovnu vaSu
rimsku instancu, ali moram
redi da kritidki gledam na to,
jer je uvijek naginjala viSe
Italiji nego naSem narodu."
Sva.nastojanja druga Tita
u torn pogledu bila su
uzaludna, kao Sto smo vidili.
Tri mjeseca poslije toga
Stepinac prima u svom dvoru
ustaSkog zlodinca Eriha
Lisaka i sakriva ga, salje
posvecenu zastavu krizarima
na Papuk i izdaje pastirsko
pismo u kojem stvarno trazi
intervenciju zapadnih savez-nik- a
i uspostavu kapitali-sti6k- e
vlasti u Jugoslaviji.
BOZJI I SOTONINI
SVE6ENICI
Ve6 sam naveo da su do
Drugog vatikanskog koncila
katolicki sve6enici sebe
smatrali bozjim svedeni-cim- a,
a sve ostale soto-nini- m
predstavnicima.
U jednom od posljednjih
brojeva "Glasa Koncila"
ponovno se pojavljuje avet i
pisu da je rimokatolidka
crkva "bozja crkva" a oni da
su "bozji svedenici" iako ne
kazu kada je bog njih
imenovao svojim svece-nicim- a
i zaSto su oni bogu
potrebni.
U "G.K." br. 460 na 8
strani kaze: "Za oltarom, uz
nadbisHupa brojno zagre-back- o
svedenstvo i eku-mens- ki
gost pravoslavni
iguman iz Ohrida."
Sa "bozjim svecenstvom"
se vra6amo u pretkoncilsko
vrijeme, a sa pravoslavnim
igumanom u vrijeme poslije
koncila. Dvije nemoguce
stvari. Ako su oni "bozji
svedenici" onda je iguman
sotonin svecenik i kako su
mogli da zajedno obreduju?
Ako cemo u budude modi da
slavimo i obredujemo
svedenici raznih vjera
zajedno, onda treba brisati
ono o "bozjim svedenicima".
Mozda demo u skoroj
bududnosti viditi kako
zajednidki vrse obrede
muslimanski hodza, sunitski
i siitski, pravoslavni prota,
budisticki lama, brahmanski
otac, protestanski pastor
animistidki zrec i kato-lid- ki
. nadbiskup. Jedino de
se prije toga morati da
nagode, bilo vudenjem
lutrije, bilo bacanjem kocke,
koja je od tih vjera "bozja"
jer bog moze imati samo
jednu svoju vjeru, i proglasit
jasno, glasno i otvoreno da
su sve ostale sotonine vjere,
kao sto smo to proglasavali
prije drugog vatikanskog
koncila 1964. godine.
"MUCENIK" STEPINAC I
NJEGOVO SPOSVECENJE.
Po cijelom svijetu, gdje
postoji neka mala grupica
ustaSa, vodi se pokret da se
proglasi Stepinca "bla-zenim- "
ili mozda svecem.
Mnoga ustaska drustvanca
nose naziv "Kardinal Ste-pinac".
Dok je Stepinac ispastao
svoje grijehe u narodnom
zatvoru nitko nije digao ruku
na njega i nije mu dirnut
nijedarr vlas sa glave.
I po demu je onda mu-deni- k?
Na hiljade od nas, koji
smo proveli godine u
zatvorima pod rimokatolid-ki- m
vladama, koji smo bili
prebijani i mudeni, nikada
nismo trazili od rimokatoli'
dke crkve da nas proglasi
mudenicima.
Hrvatski ustase su u
logorima ubili blizu jedan
milijun ljudi, v zena, djece ui
staraca, a najviSe u zloglas-no- m
logoru Jasenovac, gdje
je svoj zivot zavrSilo preko
700 hiljada naSih ljudi, sve
pod ustaSkim nozem.ma-Ije- m
ili u krematorijima.Sve
se je to dogadalo u vrijeme
kada je cjelokupna katolidka
stampa u t.zv. "N.D.H."
pisala hvalospjeve Pavelidu i
ustaSama, gdje se je u
svakom listu pisalo: Mo-lim- o
se bogu za dug zivot
naSega poglavnika i njegovih
ustaSa." . Iako rimokatolidka crkva,
u svojoj vedini, nije izravno
udestvovala u ovom masov-no- m
klanju, ona mu je
davala svoj blagoslov.
Otkada je svrSio rat proSlo
je 36 godina i nikada joS
nijedan zagrebadki biskup ili
nadbiskup nije organizirao
procesiju u Jasenovac da se
pomoli nad tim masovnim
grobovima i da pita opro-Stenj- e
mrtvima zbog rimo1-katolidko- g
sauSesniStva i
ortakluka u torn groznom
masakru.
Iako je dobro znao Sto se
dogada u Jasenovcu, ako
nikako drugadije onda preko
svedenika ispovjednika,
poSto su svi ustaSe, jase-novad- ki
koljadi, bili najo-dani- ji
i najvjerniji katolici,
Stepinac nije nikada, ali
Л
apsolutno nikada, digao svoj
glas protiv tako strahovitih
ustaSkih zlodina. A kako bi
ga digao, kad je i on sam bio
jedan od njih?
Gospodin Kuharid nije
nikada predlozio Papi da se
proglasi blazenima ili
mudenicima onih 700 hiljada
poklanih u Jasenovcu.
ISKORlSCAVANJENASE
DR2AVE I NEZAHVALNOST
U posljednjih 35 godina
naSa socijalistidka drzava ie
ulozila milijarde dinara na
popravak i restauraciju
crkava koje su bile oStedene
u ratu ili koje su se nalazile u
stanju raspadanja usljed
njihove velike starosti.
Katolidka crkva je ovdje
izvukla lavovski dio.
PoSto su sve drkve izgra-den- e
tako da imaju izvan-redn- o
ozvudenje, katolidki
klernam ih je iznajmljivao za
kulturne i umjetnidko--vokaln- e
priredbe u podosta
sludajeva.
Tako je to bivalo svake
godine u Dubrovniku po
vodom "Dubrovadkih Ijetnih
igara" sve do ove godine.
PoSto je program sa-cinje- n,
radunajud i na
crkvene prostorije kao i
uvijek do sada, u zadnji
momenat dubrovadki biskup
nam je uskratio koriStenje
tih prostorija, tako da smo
naprosto na brzu ruku moral i
da mijenjamo jedan dio
programa i da neke todke
otkazemo.
Odigledno je da iz Vati-kan- a
puSu pretkoncilski
vjetrovi i da su ih reak-cionar- ni
krugovi iz rimo-katolid- ke
vrhuSke u Hrvat-skoj
brzo prihvatili, kao da
su ih jedva odekivali.
Izravna intervencija
sadaSnjeg Pape u talijan-ski- m glasanjima, disto
gradanskog karaktera i ovaj
postupak naSih nadbiskupa,
namede nam ponovno
sumnju da iznenadna smrt
Pape Ivana Pavla Prvoga,
koji je bio na papinskoj
stolici samo detri mjeseca,
nije bila prirodnog karaktera.
Neki naSi biskupi i nad-bisku- pi
nas izazivaju da im
objavimo rat, ali toga nede
dodekati. Mi imamo solidne
zivce i svijest o svojoj snazi i
nedemo se nikada upuStat u
takov rat. U koliko budu
izazivali sporove, u koliko
budu i dalje vrijedali mili-juns- ke
zrtve naSih naroda, u
koliko budu napadali naSe
teSko stedeno bratstvo i
jedinstvo, nedemo im ostati
duzni, nego demo iznijeti
pred njigove vjemike ditavu
srz i bit stvari i njihovu
podmuklu rabotu. Mi ne-demo
rata i ako oni hode da
poStivanju naS ustav i naSe
zakone, modi de mirno da
obavljaju svoje poslove i
obrede.
U protivnom zakon de biti
za njih kao i za svakog na&eg
gradanina.
(Nastavak u idudem broju)