000193 |
Previous | 15 of 19 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
' J 'ii'JWii Ж J ..&! .' #л w
.1 Husem M'fe' :№ № кл
те
1Ш
: 1
№
Ш;
m
1
i
I Eli II
'
H
1
iJ
i a
?5
W1
шIШ
ГН 'J
tit
w
Ж
In
Ш
W
3c!
1
S
m
№Ш
1
!ft
i
1flr 1 в Ф &
CuvSi Ali-be- g Sta гебе Umihana,
nade se iznenaden i uvrijeden. Sav
]e pocrveriio od muke. Uozbiljlb se,
ustobo6lo se pred prozorom i
rastvorenlm b6ima promatrao Umi-han- u
u novom njezinom stavu.
— Sta? zavifie on — Zar ti ne
primaS moj prsten. - ~
— Ja ga ne smijem primiti,
All-bez- e! ' — Dakle ga vradaS... ,
— Da I , .
---, Dobro, ja odlazim pdavde sa
.svojim prstendm. Nikad me viSe
пебеб vidjeti. Daj mpj prsten! —
poviCe on jakim, gotovozapovlje-dajudi- m
glasom, Sta viSe, on se
zakodio da rukom donvat i prsten iz
hjezine ruke.
Umihana brzo poteze ruku k sebi
i energffino zavi6e: — Ne dam ga!
— Daj prsten! — opet ceon Ijuti- -
4 — Ne dam! Ti hqceS da ideS...
da me ostaviS, a. ti si sva moja
nada...
— Nije istina, jer da sam nada...
— Jesi, i nada i iizdanje! —--
upade mu u г1јеб ona.
— To je... toje... lai! razdraZeno
uzvlkne Ali-be- g.
Umihana, 6uvSi takvli rije6, huk-n- u
i otskodi od prozora, pa stade
jecati. Uvrijedio je, Sto joj he vjeru-j- e
i Sto je taj izraz (jpotrijebio. Niko
joj tako Sta u zlvotu nije rekao, ve6
eto on, kojo joj je tako mip i drag,
on, koga je skoro upoznaia. Njoj se
tako hazao dajo, da se jecanje pret-vori- lo
u рЈаб.
Ali-be- g je spoznao da jekrupnu7
гјјеб rekao i da je-potpu-no
razum-Iji- v
taj plad. Bilo mu zao, Sto je
doSlo do ovog, ali se joS drzao u
stavu napadaca. Glasom, koji nije
Imao onakvu ja£inu kao prije, on
opet zaiSte svoj prsten, ali Umiha-na,
svejednako pla6u6l, odgovori:
&r Makar me i ru2io.. ja prstena
ne dam! Ne dam, I gotovo! OpraS- -
,tam ti teSku г!јеб, jer te volim. Ko
iskreno voli, taj prelazi preko
uvreda.
, Sadapo6ei Ali-b- eg da se prolazi
svade i prkosa. Glas mu je bio
mekSI, a rije6i od utjehe: — Pa ja te
nlsam mislio uvrijediti, Umo. Priz-naje- m
da sam bio opor i bezobzi-ra- n
u rijeCi, ali si me ti ppnizila,
razdraiila I rasrdila. Ti si kr!ya..
. — Ko je kriv, to bi trebao neko
. tree! da'sudl! — veil Umihana, koja
seneSto pribrala i stiSala, — a mi
nlkoga tre6ega ne trebamo. Jedva
sam dekala da ml dodeS. Sobu.sam
'" zatvorlla, ne dam nl rhajci, koja me
rodlla i pothranila, da medu nas
, dolazl. Ho6u,rda uiivam u tvom
pogledu, u govoru, u kretnjl, ho6u
da smo sami. To Sto sam ti rekla:
da.ne 6u primiti tvoj prsten, nisam
tl' rekla Iz razloga: kao da nisi
javan, nit I .kao da te iskreno ,ne
'Vblfm't, — ye,c!'sam to kazalia samo
(LJUBAVNI ROMAN IZ18 VIJEKA)
uwiifff јирл wssgsaBBBS
zato, Sto se bojim oca ko 2ive
vatre. Ti nemaS pojma, koliko se
moze naljutiti...
— Svaki Je otac prema djeci
strog, ali opet svaki ima razbpr i
sree. 06evo je sree tvrdo kao vosak
na studeni, ama ako vosak prine-sem- o
k vatrl, on se krSvr I topi, pa
od njega onda mozeS napraviti
svaki kaluf . Recimo, da se on na te
naljutL.
— Da Bog saduva, All-bez- el
— Ma, recimo .da se naljutl na te,
Stp si primiia moj prsten, ill Sto si
pbsia za me, zar tvpja majka ne bi
mogla wkroz neko vrijeme njega
odljutiti iaspoloiitl? Zar ne bi i'
moja majka ha torn radlla? Zar nas
dvoje ne bi izmlrilo s njlm naSa
rbdbina?.
— Kod njega, Ali-bez- e, nema
izmirenja. Sto vol! — voji, Sto mrzi
— mrzi, takav je on.
Njih dvoje se ve6 tollkoizjasnfll I
sporazumjeli dasu se opet priblizi-l- i
jedno drugom. Medu njima opet
nastao mekanl, 'srda6ni razgovor,
gotovo sladi no do sada;'
— Draga Umo, — govorio Ali--be- g,
— da tl pravo гебет, ja
nisam ni donio taj prsten u ime
toga, da te prsteriujem bez tvoje i
moje rodbine, ve6 sanruga donio,
da niko neznazanj, donio sam ga
da te prstenujem pred Bogom,
kako bi ti uvidjela joS viSe da te
volim I da ozblljno mislim, da se
uzmemo. Taj prsten-dr2- i u tajno- -
- sti... Ako hoceS i mozeS, o njemu
ne govori ni svojoj majci, a ja ne6u
svojoj... I baS za to neka ti je taj
prsten mio predmet, koji 6e ti
vazda govoriti: da mi se nadas i da
te обекијет. S njlm des do6i u
mojedvore. A drugo je opet: naSa
porodi6na proslava: davanje prste-na.
Cim tvoj otac dode i 6im vi
dobijete njegovu privolu, porudite
po kome u Odzak. Eto odmah
mene I moje rodbine, da provede-m- o
prstenovanje, za koje moze
syijet znati. Dakle pvaj prsten, Sto
si ga primila, vrijedi samo za nas
dvoje.
— Dobro, mill moj. Tijem si
olakSao moj polozaj u domu I u
rodu — veil Umihana.
— A taj prsten za nas vISe vrijedi
no onaj, Sto bi imao doci, je Ii,
Umo?
— Jest.
— Prema tome, ti si pred Bogom
i preda mnom moja zarufinica od
ove no6i, je.ll?
Umihana uSuti. Desnom rukom
prekrilaoci i celo da bolje razmisll:
,. Sta se to sada zbiya i kojlm putem
"' okrenuSe kola njezlne sre66. Goto-vo
Iznenada izbi jedno tako vazno
pltanje za rljeSavanje, koje drug!
preuzimaju tek pred svjedocima.,
— Sto SutIS, Umo? — pitao'je
Sapatom All-be- g. ~ Bazm (SI jam, All-bez- e.
ш
H'THT-f- r ii "
— Ah, to ne! гебе odlu6no ona.
—- Znaj, Ali-be2- e, Stogod sam ti
rekla, sve je puno Iskrenosti. Rekla
sam tl da prsten primam. I evo ga,
6vrsto ga drzim, ne dam ga ni tebi,
koji si ga trazlo. On je za me tako
vaian.
— Pa Sto ga ne natakneS na
prst?
Umihana stade okretatl I razgie-dat- l.
U njemu 6isto, zezeno zlato a
tri almasa prelarrjala zrake od svlje-c- e
i davali bijel, jakodsjey. Nakpn
male stanke ona pogleda u AH-?-be- ga, sageglavu prema njemu, pa
se milo i slatko nasmijeSi.
— Ali-bef- e! zovnu ga ona trep-te- 6l od uzbudenja.
-- Umo!
: — Bo2e, sretno! — rece ona,
poljubi prsten i робе ga probati.
JDobrojoj je pristajao na prstenjaku
lijevel;Uke.
— Amln, Umo! usklikne on sav
scetan, Sto e do66kao bvaj 6as. U
svojoj duSI opazio je svoj novh lIvot, Sto ga je бекао u zajednici sa
svojomfodabranicom, a taj 2ivot je
pun ru2a, pun mlrisa I najlJepSih
ulvanja. Kada on dovede svoju
lijepu; pametnu i draiesnu Umiha-n- u
u Odzake, б1п)1о mu secijelo бе
mjesto propjevati. Kada je uvede u
svoju kulu, sva бе kula procvastl i
suncem odsijevati. Na svakom
prbzoru staja6e katmerl, po svima
zidoyima vijuga6e se mladice jas-mi- na
I stabljike zelenog brSljana.
Tako 6e za njih dvoje biti divan ovaj
svijet.
JoS su dugo njih dvoje sjedili i
stajali, stajali i sjedili kraj prozora
u tamnojf no6i pri mlsti6nom svije-tl- u
svijece. JoS su dugo razgovarali
o ljubavl, o srei, koja ih бека u
skore dane. Saputali, govorili,
smijali se i radovali. Gugutali
medu sobom kao dva goluba,
samo je golubica stajala u kafezu
od 2lce. Sav zrak oko njih mirisao
divnim cvijetom prve i prave ljuba-vl.
U torn razgovoru dotakli su i
pltanje: kako 6e Umihana dojavlti
Ali-be- g u vljest o o6evoj pri voli i
kada бе se opet vidjeti.
Rastavili se u samu zoru.
IziSavSi iz dvoriSta na cestu,
Ali-be- g opazi kroz jutarnji zrak, koji
je bio svjei I nekako voden, da su
vrhovi Treskavice planine pobije-dil- i.
To je bio prvi snljeg, koji u tim
gorskim krajevima rano pada.
Kada je Ali-be- g odlazio sa
Borija... tada je, kao i proSli put, sa
visoke kule Hajdar alaj-be- ga Cengl-6- a
mahala jedna bijela gospodska
ruka s vezenim jaglukom. To je
mahanje bilo brzo kao da kaze:
dodi, dragi, dodl Sto prije!
IX.
U kuli bega Ljuboyida
Na OdZaku kpd Nevesinja, u
uii'VriiJMwiWfwirwnmWWVHi pi
dvoru mladog Ali-be- ga Ljubovida
razmahao se kucrii pbsao kao rijet-k- o
kada. Njegova majka, stara
Zulejha hanuma, 6uvSi za radosnu
vijest o zenidbi, htjela je da svu
kulu i sve sporedne pro'storije oko
kule temeljito o6lsti, okre6i i uredi
prije dolaska njezine nevjeste, pa
je zovnula u ротоб JoS dvije Zene
osim triju sluSkinja, koje su kod
nje stalno u sluzbi. 2eijela je da
nevjesta, kada dode u njezin dom,
vidi kako je sve u njemu i oko njega
6isto i uredno. Bilo bi joj vrlo neu-godn- o,
ako bi se u ovom pogledu
prikazivalo iSta slabije i gore no u
kuli na Borijama. A da sav taj trud,
posao i raspored ispadne Sto bolje,
ona je sve nadgledala, svakoj
radnici kazivala i pokazivala Sto бе
raditi.
Svaka je soba temeljito preure-den- a.
Sve su se stvari Iznosile Sto
na hodnik Sto u dvoriSte, pa se
prale, strugale i 6istile. Prostirka
se istresala. Cilimi se 6istili, safu-nja- li
krpom nakon ispraSivanja, pa
su sada izgledali kao pbtpuno novi.
Iz soba se iznosile бак I sedije od
drveta, pa se praSile i trie, isto tako
podovi, vrata, musandere, rafovi
nad njima, okna od prozora, njl ho-ve
strane i demiri; naravno окгебе-n- i
su i zidovi. Od svih'soba naro-6it- o je 6iS6ena i dotjerana Ali-be-go- va soba u drugom katu kule. Ona
je bila vrlo diyna, prostrana i sput-n- a,
u nju бе najprije uvesti Umiha-n-u, kada dode, u njoj бе ona s Ali--bego- m
spavati, ona 6e biti njihov
no6ni i dnevni domjenak. Zatb'je
stara Zulejha hanuma u tu sobu
metnula najbolje 6ilime po se6iji i
po podu. Na sedije su udareni
makati po vezenim jastucima od
crvene боће, o zidovima objeSeno
razno oruzje i mnoge sitnlce za.,
nakit, a na rafove postavljenp razno
sobno pokudstvo od stakla, srebra
ill pozladena srmaluka. U dolafima
su'skupocjeni findzani za kahvu i
6aSe za Surupe.
— Pa nema ovakve sobe u
Hercegbvini! — govorile sluSkinje.
Zulejha hanuma rado sluSala te
pohvale, ali bi ipak svakoj odgova-ral- a
poneSto kao ni pr. "VI to ne
znate, golemaje Hercegovina!" ill
"Kaiu da je U Cengiba joS bolje..."
i tako unaprijed pravila nehoticnu
reklamu svojoj bududoj nevjesti.
Nakon Ali-bego- ve sobe, po Ije-po- ti, dolazaSe soba njezina, u kojoj
бе biti naJviSe primanja gostiju,
kada dode mlada. Nadalje je Zulej-ha
hanuma provela novo uredenje
mutvaka (kuhinje) a svo pokudstvo
dobro o6istila, bakrene sude dala
je kalajisati, drvene vodom i safu-no- m otrla.
Osim soba, kojih Je bilo u
svakom kutu kule po dvije, dobro
su izribani podovi, stepenice i
njihove dohvatnice na prostranim
hodnicima. Sta viSe, naredila je
Zulejha hanuma da se 6itava kula,
koja je imala 6etiri kata, s izvana
окгеб! od zemlje do plo6e na krovu.
Tako je kula sinula u vis kao da je
nova, ona se iz daleka opazala,
njezina bjelina Izazivala paznju
cijele okoline i ljudi se pStali: Sta бе
to novo biti na dvoru mladog
Ljubovida?
Njegova je majka naredila, da se
pred kulom dobro saperu р1обе od
.mramora, da se noiidem izmedu
р1оба izvadi travica, da se sav
izokolni zid oko kule I sva sofa za
cvijebe prede кгебот, da se o6isti
sva kaldrma u dvoriStu, a vanjska
kapija trala se 6itav dan lukSijom
pa ispirala 6istom vodom.
(Nastavit 6e se)
i
Ш
Object Description
| Rating | |
| Title | Nase Novine, May 03, 1978 |
| Language | sr; hr |
| Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
| Date | 1978-03-08 |
| Type | application/pdf |
| Format | text |
| Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
| Identifier | nanod2000059 |
Description
| Title | 000193 |
| OCR text | ' J 'ii'JWii Ж J ..&! .' #л w .1 Husem M'fe' :№ № кл те 1Ш : 1 № Ш; m 1 i I Eli II ' H 1 iJ i a ?5 W1 шIШ ГН 'J tit w Ж In Ш W 3c! 1 S m №Ш 1 !ft i 1flr 1 в Ф & CuvSi Ali-be- g Sta гебе Umihana, nade se iznenaden i uvrijeden. Sav ]e pocrveriio od muke. Uozbiljlb se, ustobo6lo se pred prozorom i rastvorenlm b6ima promatrao Umi-han- u u novom njezinom stavu. — Sta? zavifie on — Zar ti ne primaS moj prsten. - ~ — Ja ga ne smijem primiti, All-bez- e! ' — Dakle ga vradaS... , — Da I , . ---, Dobro, ja odlazim pdavde sa .svojim prstendm. Nikad me viSe пебеб vidjeti. Daj mpj prsten! — poviCe on jakim, gotovozapovlje-dajudi- m glasom, Sta viSe, on se zakodio da rukom donvat i prsten iz hjezine ruke. Umihana brzo poteze ruku k sebi i energffino zavi6e: — Ne dam ga! — Daj prsten! — opet ceon Ijuti- - 4 — Ne dam! Ti hqceS da ideS... da me ostaviS, a. ti si sva moja nada... — Nije istina, jer da sam nada... — Jesi, i nada i iizdanje! —-- upade mu u г1јеб ona. — To je... toje... lai! razdraZeno uzvlkne Ali-be- g. Umihana, 6uvSi takvli rije6, huk-n- u i otskodi od prozora, pa stade jecati. Uvrijedio je, Sto joj he vjeru-j- e i Sto je taj izraz (jpotrijebio. Niko joj tako Sta u zlvotu nije rekao, ve6 eto on, kojo joj je tako mip i drag, on, koga je skoro upoznaia. Njoj se tako hazao dajo, da se jecanje pret-vori- lo u рЈаб. Ali-be- g je spoznao da jekrupnu7 гјјеб rekao i da je-potpu-no razum-Iji- v taj plad. Bilo mu zao, Sto je doSlo do ovog, ali se joS drzao u stavu napadaca. Glasom, koji nije Imao onakvu ja£inu kao prije, on opet zaiSte svoj prsten, ali Umiha-na, svejednako pla6u6l, odgovori: &r Makar me i ru2io.. ja prstena ne dam! Ne dam, I gotovo! OpraS- - ,tam ti teSku г!јеб, jer te volim. Ko iskreno voli, taj prelazi preko uvreda. , Sadapo6ei Ali-b- eg da se prolazi svade i prkosa. Glas mu je bio mekSI, a rije6i od utjehe: — Pa ja te nlsam mislio uvrijediti, Umo. Priz-naje- m da sam bio opor i bezobzi-ra- n u rijeCi, ali si me ti ppnizila, razdraiila I rasrdila. Ti si kr!ya.. . — Ko je kriv, to bi trebao neko . tree! da'sudl! — veil Umihana, koja seneSto pribrala i stiSala, — a mi nlkoga tre6ega ne trebamo. Jedva sam dekala da ml dodeS. Sobu.sam '" zatvorlla, ne dam nl rhajci, koja me rodlla i pothranila, da medu nas , dolazl. Ho6u,rda uiivam u tvom pogledu, u govoru, u kretnjl, ho6u da smo sami. To Sto sam ti rekla: da.ne 6u primiti tvoj prsten, nisam tl' rekla Iz razloga: kao da nisi javan, nit I .kao da te iskreno ,ne 'Vblfm't, — ye,c!'sam to kazalia samo (LJUBAVNI ROMAN IZ18 VIJEKA) uwiifff јирл wssgsaBBBS zato, Sto se bojim oca ko 2ive vatre. Ti nemaS pojma, koliko se moze naljutiti... — Svaki Je otac prema djeci strog, ali opet svaki ima razbpr i sree. 06evo je sree tvrdo kao vosak na studeni, ama ako vosak prine-sem- o k vatrl, on se krSvr I topi, pa od njega onda mozeS napraviti svaki kaluf . Recimo, da se on na te naljutL. — Da Bog saduva, All-bez- el — Ma, recimo .da se naljutl na te, Stp si primiia moj prsten, ill Sto si pbsia za me, zar tvpja majka ne bi mogla wkroz neko vrijeme njega odljutiti iaspoloiitl? Zar ne bi i' moja majka ha torn radlla? Zar nas dvoje ne bi izmlrilo s njlm naSa rbdbina?. — Kod njega, Ali-bez- e, nema izmirenja. Sto vol! — voji, Sto mrzi — mrzi, takav je on. Njih dvoje se ve6 tollkoizjasnfll I sporazumjeli dasu se opet priblizi-l- i jedno drugom. Medu njima opet nastao mekanl, 'srda6ni razgovor, gotovo sladi no do sada;' — Draga Umo, — govorio Ali--be- g, — da tl pravo гебет, ja nisam ni donio taj prsten u ime toga, da te prsteriujem bez tvoje i moje rodbine, ve6 sanruga donio, da niko neznazanj, donio sam ga da te prstenujem pred Bogom, kako bi ti uvidjela joS viSe da te volim I da ozblljno mislim, da se uzmemo. Taj prsten-dr2- i u tajno- - - sti... Ako hoceS i mozeS, o njemu ne govori ni svojoj majci, a ja ne6u svojoj... I baS za to neka ti je taj prsten mio predmet, koji 6e ti vazda govoriti: da mi se nadas i da te обекијет. S njlm des do6i u mojedvore. A drugo je opet: naSa porodi6na proslava: davanje prste-na. Cim tvoj otac dode i 6im vi dobijete njegovu privolu, porudite po kome u Odzak. Eto odmah mene I moje rodbine, da provede-m- o prstenovanje, za koje moze syijet znati. Dakle pvaj prsten, Sto si ga primila, vrijedi samo za nas dvoje. — Dobro, mill moj. Tijem si olakSao moj polozaj u domu I u rodu — veil Umihana. — A taj prsten za nas vISe vrijedi no onaj, Sto bi imao doci, je Ii, Umo? — Jest. — Prema tome, ti si pred Bogom i preda mnom moja zarufinica od ove no6i, je.ll? Umihana uSuti. Desnom rukom prekrilaoci i celo da bolje razmisll: ,. Sta se to sada zbiya i kojlm putem "' okrenuSe kola njezlne sre66. Goto-vo Iznenada izbi jedno tako vazno pltanje za rljeSavanje, koje drug! preuzimaju tek pred svjedocima., — Sto SutIS, Umo? — pitao'je Sapatom All-be- g. ~ Bazm (SI jam, All-bez- e. ш H'THT-f- r ii " — Ah, to ne! гебе odlu6no ona. —- Znaj, Ali-be2- e, Stogod sam ti rekla, sve je puno Iskrenosti. Rekla sam tl da prsten primam. I evo ga, 6vrsto ga drzim, ne dam ga ni tebi, koji si ga trazlo. On je za me tako vaian. — Pa Sto ga ne natakneS na prst? Umihana stade okretatl I razgie-dat- l. U njemu 6isto, zezeno zlato a tri almasa prelarrjala zrake od svlje-c- e i davali bijel, jakodsjey. Nakpn male stanke ona pogleda u AH-?-be- ga, sageglavu prema njemu, pa se milo i slatko nasmijeSi. — Ali-bef- e! zovnu ga ona trep-te- 6l od uzbudenja. -- Umo! : — Bo2e, sretno! — rece ona, poljubi prsten i робе ga probati. JDobrojoj je pristajao na prstenjaku lijevel;Uke. — Amln, Umo! usklikne on sav scetan, Sto e do66kao bvaj 6as. U svojoj duSI opazio je svoj novh lIvot, Sto ga je бекао u zajednici sa svojomfodabranicom, a taj 2ivot je pun ru2a, pun mlrisa I najlJepSih ulvanja. Kada on dovede svoju lijepu; pametnu i draiesnu Umiha-n- u u Odzake, б1п)1о mu secijelo бе mjesto propjevati. Kada je uvede u svoju kulu, sva бе kula procvastl i suncem odsijevati. Na svakom prbzoru staja6e katmerl, po svima zidoyima vijuga6e se mladice jas-mi- na I stabljike zelenog brSljana. Tako 6e za njih dvoje biti divan ovaj svijet. JoS su dugo njih dvoje sjedili i stajali, stajali i sjedili kraj prozora u tamnojf no6i pri mlsti6nom svije-tl- u svijece. JoS su dugo razgovarali o ljubavl, o srei, koja ih бека u skore dane. Saputali, govorili, smijali se i radovali. Gugutali medu sobom kao dva goluba, samo je golubica stajala u kafezu od 2lce. Sav zrak oko njih mirisao divnim cvijetom prve i prave ljuba-vl. U torn razgovoru dotakli su i pltanje: kako 6e Umihana dojavlti Ali-be- g u vljest o o6evoj pri voli i kada бе se opet vidjeti. Rastavili se u samu zoru. IziSavSi iz dvoriSta na cestu, Ali-be- g opazi kroz jutarnji zrak, koji je bio svjei I nekako voden, da su vrhovi Treskavice planine pobije-dil- i. To je bio prvi snljeg, koji u tim gorskim krajevima rano pada. Kada je Ali-be- g odlazio sa Borija... tada je, kao i proSli put, sa visoke kule Hajdar alaj-be- ga Cengl-6- a mahala jedna bijela gospodska ruka s vezenim jaglukom. To je mahanje bilo brzo kao da kaze: dodi, dragi, dodl Sto prije! IX. U kuli bega Ljuboyida Na OdZaku kpd Nevesinja, u uii'VriiJMwiWfwirwnmWWVHi pi dvoru mladog Ali-be- ga Ljubovida razmahao se kucrii pbsao kao rijet-k- o kada. Njegova majka, stara Zulejha hanuma, 6uvSi za radosnu vijest o zenidbi, htjela je da svu kulu i sve sporedne pro'storije oko kule temeljito o6lsti, okre6i i uredi prije dolaska njezine nevjeste, pa je zovnula u ротоб JoS dvije Zene osim triju sluSkinja, koje su kod nje stalno u sluzbi. 2eijela je da nevjesta, kada dode u njezin dom, vidi kako je sve u njemu i oko njega 6isto i uredno. Bilo bi joj vrlo neu-godn- o, ako bi se u ovom pogledu prikazivalo iSta slabije i gore no u kuli na Borijama. A da sav taj trud, posao i raspored ispadne Sto bolje, ona je sve nadgledala, svakoj radnici kazivala i pokazivala Sto бе raditi. Svaka je soba temeljito preure-den- a. Sve su se stvari Iznosile Sto na hodnik Sto u dvoriSte, pa se prale, strugale i 6istile. Prostirka se istresala. Cilimi se 6istili, safu-nja- li krpom nakon ispraSivanja, pa su sada izgledali kao pbtpuno novi. Iz soba se iznosile бак I sedije od drveta, pa se praSile i trie, isto tako podovi, vrata, musandere, rafovi nad njima, okna od prozora, njl ho-ve strane i demiri; naravno окгебе-n- i su i zidovi. Od svih'soba naro-6it- o je 6iS6ena i dotjerana Ali-be-go- va soba u drugom katu kule. Ona je bila vrlo diyna, prostrana i sput-n- a, u nju бе najprije uvesti Umiha-n-u, kada dode, u njoj бе ona s Ali--bego- m spavati, ona 6e biti njihov no6ni i dnevni domjenak. Zatb'je stara Zulejha hanuma u tu sobu metnula najbolje 6ilime po se6iji i po podu. Na sedije su udareni makati po vezenim jastucima od crvene боће, o zidovima objeSeno razno oruzje i mnoge sitnlce za., nakit, a na rafove postavljenp razno sobno pokudstvo od stakla, srebra ill pozladena srmaluka. U dolafima su'skupocjeni findzani za kahvu i 6aSe za Surupe. — Pa nema ovakve sobe u Hercegbvini! — govorile sluSkinje. Zulejha hanuma rado sluSala te pohvale, ali bi ipak svakoj odgova-ral- a poneSto kao ni pr. "VI to ne znate, golemaje Hercegovina!" ill "Kaiu da je U Cengiba joS bolje..." i tako unaprijed pravila nehoticnu reklamu svojoj bududoj nevjesti. Nakon Ali-bego- ve sobe, po Ije-po- ti, dolazaSe soba njezina, u kojoj бе biti naJviSe primanja gostiju, kada dode mlada. Nadalje je Zulej-ha hanuma provela novo uredenje mutvaka (kuhinje) a svo pokudstvo dobro o6istila, bakrene sude dala je kalajisati, drvene vodom i safu-no- m otrla. Osim soba, kojih Je bilo u svakom kutu kule po dvije, dobro su izribani podovi, stepenice i njihove dohvatnice na prostranim hodnicima. Sta viSe, naredila je Zulejha hanuma da se 6itava kula, koja je imala 6etiri kata, s izvana окгеб! od zemlje do plo6e na krovu. Tako je kula sinula u vis kao da je nova, ona se iz daleka opazala, njezina bjelina Izazivala paznju cijele okoline i ljudi se pStali: Sta бе to novo biti na dvoru mladog Ljubovida? Njegova je majka naredila, da se pred kulom dobro saperu р1обе od .mramora, da se noiidem izmedu р1оба izvadi travica, da se sav izokolni zid oko kule I sva sofa za cvijebe prede кгебот, da se o6isti sva kaldrma u dvoriStu, a vanjska kapija trala se 6itav dan lukSijom pa ispirala 6istom vodom. (Nastavit 6e se) i Ш |
Tags
Comments
Post a Comment for 000193
