Nase Novine, January 05, 1983

              иц f c ч
Siedaniena
bb I 1 I a v 1
as- -
ffl--m -- fi&f ЗЦ ffls Fil ЕГВ iLl If I eri I I 1 1 I i l№ w S Bfl " ™ %] i ih ~ % R?l ч? &
WBi"B
Si
Pise: Anton F. Srok
Milwaukee, Wise.
U "NaSim novinama", 8.septembra, poja-vi- o
se je 6lanak pod naslovom: "75-t- a
godiSnjica od kada je pokrenuta "Radniika
strata" i 5-godiS-njica
od kada je umro
pokojni drug Leo Fisher". U clanku se poziva
nas starije Citaoce da neSto napiSemo
povodom te naSe nekada omiljene "Radnic-k- e
straze".
Od pocetka izlazenja "Radnicke straze,
pa do mog dolaska u Ameriku, proSlo je 6
godina.
1910. робео sam raditi u tvornici Torpeda
u Rijeci. Tamo mi je bilo vrlo lijepo i dobro
sam zaradivao. DoSIa je 1913., pofielo se
spremati za rat. To smo znali po tome jer
smo radili noc i dan, da Sto viSe napravimo.
Moj stariji brat Ivan ve6 je bio u austrijskoj
mornaciri, pa mi je pisao da se maknem
kuda god mogu, da ne cekam, jer kroz
godinu 6u biti sa njim. Dao sam pokojnom
ocu da procita pismo, on je rekao da smo
nas obadva ludi jer "naS car i kralj Franjo
Josip nece zapo6eti rat, on nas 6uva od
napasti". Pokojni otac je 6itao "Novi list",
ali nije se izrazavao protiv rata. Otac nije
mogao imati nikakve obavijesti, osim od
mene i brata. Da sa ovim skratim, moram
preci na moj dolazak u Ameriku 1913., u
mjesecu junu. Ja nisam mogao dobiti pasoS
bez o6eve dozvole, pak sam jedva naprosio
oca da mi potpiSe nekakvi "afidevit", i tu mi
je pokojna mati (Slava joj vjedna i hvala!)
pomogla umekSati oca da potpiSe i da ide sa
mnom dok dobijem pasoS.
U Colorado sam se dokoturao nekako, i
odmah sam pomiSljao da radim (bit ce
groSa). Joj, kad sam vidio da tu nema prilike
za bolji zivot, da sam imao novaca, odmah bi
bio iSao natrag. Ali, opet pomislih: "Tamo
se spremaju za rat, bolje da ostanem". I moj
prijatelj, pokojni Andric Marcelja, koji je
stigao godinu dana ranije, trazio je za mene
posao. Gazda je pristao. Andric
je jedan dan sa mnom radio. Ali drugi dan
sam bio sam, pa sam se bojao. Bilo je tvrdo,
a ja nisam ni znao kako raditi. Andric mi je
pokazao, ali kad je pocelo pucati, ja sam
bjezao. Jedva sam napunio jedan vagon, po
prilici jednu tonu ugljena. To mi je doneslo
jedan ameriiki dolar. To je bio moj prvi
zaradeni dolar. Drugog dana sam zaradio
drugi dolar. A joj, pomislih, ako 6e tako ici
ne6u ni za koStu zaraditi.
Vec u mjesecu rujnu (septembar) svi
rudari u drzavi Colorado su stupili na Strajk
za priznanje Unije. Unija je nabavila Satore:
na kempi Bowen je bilo postavljeno nekojih
25 Satora, a u Ludlow 65 Satora. Na Bowenu
nas je posjetio naS organizator, Mike Livada
ili Livoda. Bio je to mlad fcovjek visokog
stasa, vrlo simpatican, roden u Trinidadu,
dobro je govorio hrvatski, bolje nego ja, i
ponudio nam je "Radnicku strazu". Ja sam
brzo pitao koiiko, on гебе samo $2.00 na
godinu. Pitao sam Andrida da on dade jedan
dolar a ja cu jedan, pak 6e nam cijelu godinu
dolaziti. On je odmah prihvatio i joS
cetvorica. Dakle, dobio je 4 pretplate. Sada
namjesto igranja na karte, mi smo citali.
Na kempi u Bowenu je bilo samo nekoliko
obitelji, vedinom samci, i oni koji su imali
zene u staroj domovini. Mi smo od unije
dobivali potporu $3.00 tjedno, iSli smo u lov
na zeceve, bez puSke, jer pas ih je tjerao, zee
bi se sakrio u jame koje iskopaju oni mali
psici, nazivaju ih "Prerie dog",maleni su i
uvijek laju. Kad se zee tamo sakrije, mi ga
izvucemo van. Nosili smo sooom 7 noga
dugacku bodljikavu zicu, pa smo zeca
siromaha nabili na zicu i zivoga izvukli iz
jame, odmah smo ga ubili tako da se ne
pp
muci. To je bilo jedino meso Sto smo imali
kroz 8 mjeseci, osim po nekada za
promjenu, frigali smo slaninu. Da nije bilo
tin zeceva, ne znam kako bi bili prezivjeli.
Kruh smo kupili od jedne talijanske obitelji
koja je imala "ranch" u nasoj blizini.
Nakon 8 mjeseci, ja sam otputovao u
Gladstone, Mich, kod moga barbe (ujaka)
Joe Sroka. PoSao sam na stanicu da
pronadem koiiko koSta vlak do Escanaba,
Mich. KoStao je $31.00, javio sam ujaku da
mi poSalje 35.00 dolara, pak onda mogu
do6i. Barba mi je poslao $36.t)0 (tako da ne
budem kratak). Ja sam se onda spakovao I
otiSao: Mlad, zdrav, bez brige i pameti.
Bio je mjesec juli (srpanj). Kad sam tamo
doSao joS nisam poceo raditi, teta Mary,
sada ve6 pokojna (Vjedna joj slava!) poslala
me na poStu (malo mjesto pa nisu imali ni
listonoSe, nego je svaki morao poci po svoju
poStu). Barba je dobivao Zotijev "Narodni
list" koji je vodio politiku hrvatsko-srpsk- e
burzoazije, pa se sjedam kao danas, preko
cijele prve stranice je bio veliki naslov:
"Velika Austrija je navijestila rat malenoj
Srbiji i ho6e da ju proguta". Ja sam
polagano hodao i citao dok nisam stigao
kuci.
Zatim sam pisao u Chicago, da mi poSalju
"Radni6ku strazu". Ta moja "Straza" nije
nikad prije dolazila u Gladstone, Mich. Za
kratko vrijeme sam primio "Radnifiku strazu"
a barba Joze "Napredni list" — pa da vidite
keckanja. Ja sam imao bolji materijal, pa
sam barbu u svakoj polemici "potukao" kako
se obifino kaze.
On e imao drugi pogled na cijelu stvar.
Mnogo je vjerovao sve6eniku koji i nije bio
slavenske narodnosti. Teta je bila nepisme-n- a
pak je samo sluSala mene, kad sam citao,
a i barbu. Ja sam pitao tetu Sto bolje voli
sluSati, Sto ja 6itam ili Sto barba 6ita. Ona je
odgovorila: Ono Sto barba 6ita ne valja, a
ono Sto ti citaS volim sluSati, jer lijepo zvu6i.
Nije svedenik napisao pak ne vjerujem, ali
volim sluSati". To je, velim, pisao urednik
Teodor Cvetkov, koji je u stvari Studirao za
svecenika u Zagrebu, pa je ostavio i doSao
ovamo u Ameriku, i kad je umro urednik,
pokojni Milan Glumac, 1913. preuzeo je
uredniStvo "Radnifike straze".
Ja sam kasnije uspio pretplatiti 3 "boarde-ra"-.
Ali Sumari ne mogu 6itati, jer nemaju
nitl dobrog svjetla, a i umorni su, pak zaspu
kad se najedu nakon dnevnog rada.
U Gladstonu je bila vrlo mrSava zarada:
$1.75 za 10 sati rada. Sve Sto sam zaradio
dao sam teti. Ona mi je kupila zimsko
odijelo, jer toga prije nisam imao.
U proljece 1915. sam pisao mojim prija-Ijim- a
u Colorado, da mi poSalju $30. 00, tako
da mogu k njima doci. Napravili smo racun
teta, barba i ja, i za 9 mjeseci sam otplatio
$10.00 duga. KoSta i stan samo $17.00, ali
ipak ne mozeS naprijed, a radiS svaki dan.
Sada je doSlo vrijeme da putujem u Colorado
u St. Carlos, u kamenolom. Kad sam stigao
drugi dan sam se ve6 zaposlio i radio 4
mjeseca. Platio sam barbi Sto sam ostao
duzan. Tamo su se decki isto kartali ali sam
uspio dobitr 8 pretplata na "Radnifiku
strazu". Bilo mi je nezgodno, jer je
superitendent bio u isto vrijeme i poStar, pa
sam morao njemu dati da mi napravi
poStansku doznacnicu, jer kao superiten-dent
u isto vrijeme je bio i "post-maste- r" pa
nas je poznavao.jer nas je svaki dan vidio.
Dobro je bilo to Sto nije znao hrvatski citati.
Kad mi je napisao poStansku doznadnicu,
citao je "Radnicku strazu". Nisam ga htio
ispravljati, mislim, oni u uredu ce znati
bolje, kad on ne zna.
!$3j!§3£
ч" v_ " X --' Л
PUSTINJAK (NASE GORE LIST)
List "Star" iz New Yorka objavio je sliku koja prikazuje kako zivi
Paul Wukitzewitz kod mjesta Peterfield u Manitobi. Citavo
"pokucstvo" sacinjavaju krevet, stolac i vrlo primitivna pec. On
tako zive vec 45 godina. Sada ima 82 godine. Kaze se da je rodom
iz Hrvatske. Pravo ime bi mu moglo biti Pavao Vukicevic.
SJE6ANJE NA NOVI
Po dolasku u novu zemlju Jugo-slove- ni
su se snalazili kako je koji
znao i umeo. Osnovane organizacije
od strane posleratnih izbeglica,
koje nisu prikazivale istinu o novoj
Jugoslaviji, pokusavale su da zavo-d- e
i uvuku u svoje redove novodoSle
Jugoslovene. Ali nisu mnogo uspe-val- i.
Jugoslovenskih organizacija i
udruzenja u ono vreme nije bilo
puno, barne u Londonu, Ontario, pa
smo se upoznavali na poslu, na
ulicama, u restoranima i ostalim
javnim mestima, gde smo se dogo-vara- li
i izmenjivali misljenja kako da
osnujemo Jugoslovenski kanadski
klub. Rijec je o Jugoslovenima u
Londonu, Ontario.
U ono vreme je postojao Jugoslo-venski
sportski klub, ciji je organi-zator
bio Hazim Bajric. Jedan od
nosilaca temelja danaSnjeg drustva
koje postoji. Kao Sto sam napome-nu- o,
u ondasnje vreme je bilo
fizicno i opasno voditi bilo kakvo
drustvo pod jugoslovenskim
imenom.
Velika zelja mi je bila da upoznam
Hazima Bajrica, i doSao je taj cas da
se rukujem sa covekom koji vodi
Jugoslovenski fudbalski klub.Zaneo
sam se od srece kad sam video da u
njegovoj sobi (living room) ima sliku
stvaraoca nove Jugoslavije, naseg
voljenog Tita i drzavnu zastavu. Stao
sam na sredinu i okretao se i u sreci
sam pomislio zar je mogude da
postoji covek iste misli ko i ja.
Ponudio mi je da sednem i u ovom
zadovoljstvu smo se opet rukovali.
Ja verujem da se drug Hazim isto
sjeca tog dana.
Razgovarali smo opsirno o svemu
i na kraju sam ga upitao da li misli
da se osnuje Jugoslovenski kanad-ski
klub i u buducnosti da kupimo
nas dom. Odgovor je bio ko iz puske
— da se slaze.
Prvi rukovodioci i stvaraoci Jugo-slavensk- og
drustva su bili drugovi:
Hazim Bajric, Stojan Risti6, Meh-me- d
Husic, Stevo Kiosis, Irfan
Smailagic, Momcilo Oordevic, Mi-lan
Zivkovic i Ljuban Vukic. Sasta-na- k
je dogovoren za 30 novembra
January 5, 1983, NASE NOVINE --7
1969. kod mene u podrumu.
Za predsednika novoosnovanog
jugoslavenskog druStva izabran sam
ja Ljuban Vuki6, za sekretara Milan
zivkovic. Drustvo je po6elo sa
radom, odrzavanjem priredbi, prika-zivanje- m
filmova a za sve to smo
rentali prostorije gde su bili veliki
izdaci. List "Jedinstvo", danaSnje
"Nase novine", nam je izlazio u
susret objavljujudi nase zabave i
priredbe.
U meduvremenu rukovodstvo se
menjalo, od Hazima do Irfana,
Mome, Stojana itd. Clanstvo se
sirilo.
Dosao je dan da se kupi sala i to je
bila prva jugoslovenska sala. Dan
otvaranja naseg Doma je zakazan za
29. nov., Dan Republike. Za 6lanove
i rukovodioce Jugoslovena u Londo-nu
to je bio najsrecniji dan u naSem
zivotu. Prisustvovali su Clanovi Ju-goslovens- kog konzulata i neki Kana-dan- i.
Sviralo se i igralo do rano u
zoru gde ce svakom prisutnom
gostu a posebno nama koji smo ga
osnovali ostati u dozivotnom seca-nj- u.
Sala je bila okicena sa na§im
plakatama iz svih krajeva Jugosla-vije.
Iznad bine je Titova slika sa
drzavnom zastavom, u sredini kralji-6in- a
slika sa kanadskom zastavom.
Prateci "NN" vidim da jo§ mnoge
nase organizacije i udruzenja rentaju
prostorije za igranke i priredbe, pa
bih zelio da uputim svim naSim
jugoslovenskim organizacijama
sirom Kanadi i Amerike moj drugar-sk- i
predlog, da podu putem kojim su
isli i idu drugovi u Londonu, Ont. Da
kupe svoj kutak gde 6e se sastajati i
veseliti, i oni koji sada dolaze da ne
moraju lutati od vrata do vrata kao
sto smo mi lutali.
Napustio sam London 1977. god.
Sad zivim u Victoriji, B.C. Sjede6i u
kuhinji, bez posla, zelja mi je da se
svi sjetimo onih srecnih dana gde
smo djelili dobro i zlo.
Srecna vam Nova godina dragi
moji Jugosloveni.
Ljuban Vukic
Victoria, B.C.