Nase Novine, March 13, 1986

              ф £ k ( ls-fTff- s1 - - ј ,1 sn-- ., ЈЛ Ш 5 г јЈ- - . j _ . , , _ .
" .
ч fC'Vv_.'ii -- hi . л? ." ,-
-' " ' "4-'r- f J ft w -- v Ј&, "f. j ЈГ
5$ 4 № Videno svoj nacin
ULlJ xLJLj-i-- J --I JL xLItJLJlIi Jt%JL JBL-ttlXX-I
vJLItJLx
socijalisti i socijalde-mokra- ti
u posljednjoj godini ili
dvije ili mozda i vise, oglasili su se
nekim antiamerickim tonovima
koji se prije culi iz njihova
orkestra razgovjetno kao sa-d- a.
se, medutim, pokusa
zajednicki nazivnik za stanovitu
divergenciju prema americkoj
politici, onda je on brojka koja go-tov- o
iskljucuje Evropu i Sovjetski
Savez. Osim francuskih cijevi za
sibirski plin (trgovina) i grckog
natezanja s americkim bazama
(takoder) svi su ostali prigovori
Amerikancima, ponekad i bez
barsunastih rukavica, rasporede-- m
na sirokoj fronti: od Salvadora,
preko Srednjeg istoka, do pomoci
nerazvijenom svijetu.
Raketna politika, Sovjetski Sa-vez,
Atlantski pakt, antikomuni-za- m - to ostaju teme. Zasto?
Americka sluzbena politika
zapravo nikad zazirala od socija-listicki- h
ili socijaldemokratskih
stranaka u Zapadnoj Evropi.
poslije drugoga svjetskog rata ni-su
sve te stranke svoju politiku
odmah podesile prema opcoj
americkoj strategiji, na primjer
Socijalisticka stranka Italije s
Nennijem na (koji je jos u ve-lja- ci
1950. u parlamentu izjavio
Dugo sam vremena bio gotovo
jedini je isticao opasnosti sto
nam prijete od prilaska Atlant-sko- m paktu), trebalo dugo
cekati da se pokaze kako su Ame-rikan- ci
zapravo imali dobar nos
su se u torn dijelu Evrope s
gotovo jednako sigurnosti osla-nja- li
koliko na klasicne konzerva-tivn- e stranke toliko i na socijalde-mokratsk- e, odnosno socijalisticke.
Sjene tornjeva Kremlja -
Osnovni kriterij Washingtona
za svoj poslijeratni debut u Za-padnoj
Evropi bilo je uvjerenje da
tornjevi Kremlja bacaju duge
sjene koje su vec pale na mnoge
zemlje sto se inace zadovoljavaju
da toleriraju postojanje nase zem-lje
kao velike ako ne i da se
raduju tome famericki ambasa-do-r
G. Kennan). Pragmaticni Tru-man
objelodanio je svoju doktri-nu- ,
pa je svijetom zavladalo uvje-renje
da je pristup SAD meduna-rodni- m problemima reakcija na
komunisticki pritisak, te kad
pritiska ne bi bilo, ne bi ni
ekonomske pomoci. Stoga je ame-ricka
strategija ocijenjena
bianco cek za pruzanje ekonom-ske
i vojne pomoci onim podruc-jim- a
u svijetu gdje su se ukazali
znaci komunistickog uspjeha.
Socijaldemokratske ili socijali-sticke
stranke identificirale su te
sjene s tornjeva Kremlja kao
nesto sto upravo njima zamucuje
perspektivu. Nije bilo tesko,
je bilo kratkovidno, da se u ta-kvo- m razmisljanju nadu na ame-rickoj
liniji da ce ih komunisti
progutati, kao sto su to ucinili sa
slicnim politickim grupacijama u
Istocnoj Evropi, posebice u Ceho- -
slovackoj, gdje je sjeca-nj- e
na februarske dane u ko-)im- a
je Gottwald cvrstu ru-k- u.
se dodaju stara
sumnjicenja izmedu socijalista i
komunista, koja su se ispoljavala
i u prvome svjetskom ratu, a oso-bit- o
poslije njega (najvise u Nje-mack- oj
i Italiji, gdje je dijametral-n- o
razlicit pristup nacizmu i fa-siz-mu
omogucio Mussoliniju i Hi-tle- ru da zasjednu na vrh stola, sa
krvavim posljedicama koje
su uslijedile), tesko shvatiti da
je pocetno ocijukanjt? raznih Sa-raga- ta
s Jenkijima ubrzo pretvo-ren- o
u solidno saveznistvo jedne
velike kapitalisticke zemlje i jed-nog- a
ne bas maloga dijela evrop-skog- a
radnickog pokreta.
Amerikancima je bilo izricito
da se potpuni njihov nastup
Zasto Washington jednu svojih glavnih poluga u evropskoj politici nasao upravo u djelu radnickog pokreta.
Neki novi tonovi: antiamericke demonstracije u Madridu
u Zapadnoj Evropi ne shvati kao
njihov interes. boze sacuvaj, oni
su tu, eto. da pomognu1 Razbiti
uvjerenja koja su bila, prema pri-znanji- ma samih Amerikanaca,
rasprostranjena u Evropi kako
oni i s Marshallovom pomoci i s
Atlantskim paktom instaliraju
vlastitu politicko-vojno-ekon- o
msku dominaciju zapadnim
dijelom starog kontinenta, bio je
jedan od primarnih zadataka
Washingtona. U sluzbenim doku-mentim- a Staba za Marshallov
plan navodi se: narodi
Zapadne Evrope odbiju americku
pomoc, onda ce taj cin sam po se-- bi biti ravan glasanju za rusku
dqminaciju. tog pitanja vodit
ce se politicka bitka. Komunisti ce
se protiv programa boriti na sva-ko- m koraku. Jedina snaga koja ih
usutkati ili prisiliti na miro-vanj- e
bit ce javno mnijenje koje
shvaca da je to (Marshallov plan,
op.p) jedini kojim se Zapadna
Evropa spasiti od propasti.
U neskladu s vokacijom
je bilo logicno da su komu-nisti
u zapadnoevropskim zemlja-m- a
bili protiv poslijeratnog anga-zirano- g
americkog nastupanja
(makar je dio njihovih argumen-tacij- a dolazio diplomatskom po-sto- m
iz Moskve), te ako je bilo u
pnrodi stvan da gradanske
stranke (i socijalne grupe iza
njih), zazirajuci od sjene s tornje
va Kremlja, prihvate drugu me- -
dunarodnu stranu, Sjedinjene Dr- -
kao zamisljenu splav poten- -
cijalnog drustvenog brodoloma,
u skladu s vlastitom soci-jalno-politick-om
vokacijom da so-cijalisticke,
odnosno socijaldemo-kratske
stranke tako brzo svoje
zastave saviju i spreme na tavan.
Da bi ucinile to sto su ucinile, tre-balo
je da uvjere i one
su im vjerovali kako je kon-zervativ-ac
Churchill svojim govo-ro- m
u Fultonu, kad je proglasio
postojanje zeljezne zavjese, na-stup- io kao nadahnuti Mesija
u suvremenim uvjetima igra ulo-g- u
Spasitelja.
Amerikanci su lukavo procije-nil- i
da su bas te lijeve drustvene
snage, koje imaju za sobom sanki-lote- ,
ali ne i u bas veliku vjeru
u njihovo drustveno oslobodenje,
pogodan teren na kome se isplati
sijati. je naisao: su
1 LinqevmSycjma
socijalistima i socijaldemokrati-m- a
bili daleko komunisti nego su
im bile blize volja i zelja da im
udarni pravac djelovanja bude,
makar daleka, drustvena trans-formacij- a.
njih pridobiju,
Amerikanci ce dobiti bitku. Njih
su pridobili, bitku su izvojevali.
Imali su za sobom pokrice da ne
djeluju za sebe, za svoj nacin ziv-ljenj- a,
za svoj sistem: lijeve snage,
eto, pridrzavaju stol ga Ame-rikanci
popravljaju. Naslikana je
idila, diskretno je nametnuta po-ruk- a: drustveni jer mir moguc i --
pozeljan.
S punim povjerenjem
Socijalisti ili socijaldemokrati
postajali su sefovi drzava, premi-jer- i,
kancelari, ministri vojni, mi-nist- ri unutrasnjih ili vanjskih dje-l- a,
Sefovi financijskih korporacija - nista to nije Amerikancima
smetalo. Da li Bevin ili Bevan, da
li Blum ili Schuman, da li Ade-nauer
ili Schmidt, sve je to Was-hington- u
persona grata
bila je svaka licnost koja -
komunist. Nikad se javio Sta-te
Department je socijalist ili
socijaldemokrat ulazio u neku
vladu atlantskog saveznistva, ali
su upozorenja, opomene i prijet-nj- e
bile neskrivene, dapace obje-lodanjiva- ne zvucnicima, kad je
komunist imao da
eventualno na cekanja
za resor, cesto i bezvezni, u
nekoj zapadnoevropskoj vladi. Br
zo su Togliatti i Thorez izjureni iz
kabineta u koje su bili usli nakon
rata, noseni na krilima pobjedni- -
eke strane.
Tu toliko vaino paznje sto
su komunisti bili sumnjivi -
se: (polu)agenti Moskve - vec
sto socijalisti ili socijaldemokrati
to bili Oboren je fasisticki
u Portugalu, a prokomuni-stick- i
oficiri ostajali su bez pro-pusno- g bedza na reveru u odaja-m- a
Atlantskog pakta: ostavljali su
ih u pred§obljima, za bilo
mjesta gdje se raspravlja i odlu-cuj- e.
U Italiji je kasnih godi-n- a
cak demokrscanin s reno-meo- m branioca postojeceg stanja,
Aldo Moro, bivao od Amerikana-ca
dezavuiran jer je javno razmi-slja- o
da bi i Berlinguerovi ljudi
trebali, ako pravo, dobiti vi-z- u
za vladu. A istovremeno izbija- -
le su u javnost o novcima ko-jim- a
su americki organi, pa i oni
ne bas velikoga renomea, poma-gal- i
socijalisticke i socijaldemo-kratske
pohticare i sindikaliste.
Borbeni - izvan Eyrope
Bilo je, u toj sprezi izmedu dvaju
raznoraznih partnera, povreme-ni- h incidenata, kao sto je bio
kad je Guy Mollet, sef francuske
vlade i istovremeno francuske
sekcije Socijalisticke internacio-nale- ,
u zajednici s britanskim
konzervativcem Edenom zaratio
gdje na takav
Amerika nije htjela vatru- - na
Srednjem istoku, protiv Egipta.
Zavrsilo je, jasno, onako kako je
prekomorski partner. No, ni-je
nezanimljivo da tako veliki in-cident
(ipak se ratovalo nekoliko
dana) nije zabiljezen na osnovnoj
liniji suradnje o kojoj je ovdje ri-je- c:
na evropskoj pozornici.
ce tko tu naciniti rusvaj, nece to
biti socijalist. de Gaulle je
nemir u dugogodisnju atlantsku
idilu. Najogorceniji su mu protiv-nic- i
u zemlji bili upravo - socija-listi,
od onih klasicnih do novoga,
do Mitterranda. I upravo se atlan-tiza- m uzimao kao opoziciona za-sta- va
kojom treba starog genera-l- a
odgurnuti u grabu.
Vremena su se nesto izmijenila,
ili su vremena nesto izmijenila
evropske protagoniste ove nase
price. da se pocinje uvidati
da poslijeratni izbor puta bio
bas sretan. Nema, doduse, takvih
analiza koje bi to decidirano re-kl- e:
uvijek je u politici tesko pri-zna- ti
eventualne greske. Jos je
red jucer zapadnonjemacki
kancelar socijaldemokrat
Schmidt u apsurdnoj disonantnoj
olimpijskoj politici do kraja bra-ni- o
Cartera, dok su ga mnogo ze-s- ci nesocijalisticki atlantisti bili
diskretno napustili. Ta bonska
epizoda zvuci pomalo prezvueno
da bismo dobro razabrah je li
Mitterrandova vanevropska poli-tika
antiamerikanizma, ili Papan-dreuov- o
uporno ponavljanje da se
poveca boravista taksa za ameri-ck- e
vojnike u helenskim bazama,
ih izracunati Craxijev pokusaj da
se (neuspjesno) posvadi s Reaga-no- m oko egipatskog aviona, ili
Brandtovo inzistiranje na priori-tetno- m naglasku na svijet - samo marginalno kobeljanje iz
preevrstog zagrljaja boli, ill
pocetak necega novoga. Na-kon
rata socijalisti i socijaldemo-krati
uzeli su americki Ustav kao
svoje evandelje, pa ako za to l
imaju djelomicno objasnjenje u
ponasanju onoga dijela komuni-stickog
pokreta, kojemu su se svi-da- le
sjenke s tornjeva Kremlja,
tesko mogu opravdati sto su se vi-se
bavili americkom strategijorh
u Evropi nego onim su
osnovani. Rutina je uvrijezila
mentahtet, a to se uglavnom spo-r- o
mijenja.
l dusu spasavaju na - Ni-karag- vi. Na Evropi se boje.
Josko Palavrsic
OSTAVKA PRIVREMENE VLADE
IKS' v. јн1ВНННГ-№з&а- Р
Dosip Broz Tito govori u Skupstini
U jesen 1945. u kampanji za izbor Ustavotvorne skupJtme, demokrati-zacij- a
javnog zivota u novoj Jugoslaviji je golemu energiju oslo-boden- ih
narodnih masa su oduSevljeno slijedile politiku Narodne fronte, usmje-ren- u
revolucionamom preobrazaju zemlje. Izborni rezultati oznacili su konaCni
reakcije pa je na narodnog mandata proglagena i ukinuta monarhija.
Dva dana poslije tog povijesnog dogadaja, 1. decembra iznova su se na
zajenickoj sjednici sastala dva Ustavotvorne skupstine. Predsjedavajuci Josip
Vidmar upoznao je poslanike da je predsjednik Ministarskog vijeca Josip Broz Tito
podnio ostavku Privremene bio je razumljiv. Privremena
stvorena je na osnovi sporazuma izmedu Nacionalnog komiteta oslobodenja Jugosla-via
l kraljevske u Londonu, a kako je proglaSena Republika, ona je u novim
uvjetima trebala potvrdu jugoslavenskih naroda, to jest Ustavotvorne skupStine.
Govoreci o tim razlozima, Tito je poslanicima zakljucio.: — Va§a je stvar
da ovdje donesete rjeSenje ce biti najcelishodnije i najbolje po interese
na§e zemlje. Ja vam zahvaljujem na pomoci je ova od Privremen
narodne skupStine, od rukovodecih ove zemlje i naroda Jugoslavije. Cim je dr
Vidmar otvorio raspravu, za se javio poslanik iz Hrvatske, sijedi knjizevnik
Vladimir Nazor. je da ne prihvaca ostavku vlade, vec da ima u vezi s tim
jedan prijedlog. Iz dzepa je izvadio papiric i proditao: — Ustavotvorna skupStina
ne pnhvaca ostavku vlade i daje joj povjerenje za radi! Dvoranom
se prolomio pljesak. Poslanici su sko&li na noge i dugim pljeskom podrzali
Nazorov prijedlog, cime su iskazali puno povjerenje. Titu i njegovim ministrima.
Odmah su se javili za i drugi poslanici govoreci u ime pojedinih jugoslavenskih
naroda da ne pnhvacaju ostavku Uz ostale, SkupStini se obratio i Veselinov:
— je video da je ova vlada narodna vlada i glasajuci za narodne poslanike
za Ustavotvornu skupStinu, nasli ujedno su glasali i za narodnu vladu, za politiku
je ta vlada vodila, glasali su za Tita...
Ustanvotvorna skupStina tako je odala puno priznanje dotadaSnjim potezima
vlade i dala joj povjerenje za rad. Bio je to mandat naroda. Titu i njegovim
suradnicima koji su do pobjede protiv okupatora i domace reakcije, a sada
п jesen 1945. otvorili nove putove za obnovu i revolucionarni preobrazaj nove Jugosla-vije.
Poslije donoSenja Ustava FNRJ, Narodna skupStine je 1. februara
potvrdila listu nove vlade FNRJ, je sastavio mandator Josip Broz na osnovi
konzultacija s narodnom frontom.
Ш
na
nisu
tako
Ako naci
tabu
nije
Ako
celu
koji
nije
kad
sile,
to-ga
bilo
kao
lako
bilo zivo
1948.
zaveo
Ako tome
svim
nije
vazno
je od
nad
1947. Ako
Oko
moze
put
moze
Ako
zave,
nije bilo
sebe koji
stari
koji
sebi
Plod brzo vise
Ako
dok
bilo isto:
nije
nije
kad
neki sansu
ude listu
neki
nije
re-kl- o
nisu
rezim
njih nije
70-ti- h
cemo
liste
onaj
tamo tada nacin
htio
Ako
unio
Kao
nije
ta-ko
treci
koji
pak
radi cega
Zato
otkrila
koje
poraz
osnovu FNRJ
1945.
doma
vlade. Titov potez vlada
vlade
pred
takvo koje
koju vlada imala
ljudi
rije£
Rekao
FNRJ savezne dalji
buran
rijec
vlade. Jovan
Narod zaista
narodi
koju
savezne
dalji
doveli borbu
prvog 1946.
koju Tito,