Jedinstvo, November 14, 1961

              wis
STRANA 2
CUDA
(Nastavak sa str. 1)
malnosti. Kad prodjetc va-g- u,
i dokazete da ste radili u
rudniku u Ontariu (jer sve
ostalo uopce "ne vrijedi"),
onda idete dalje na intervju,
gdje vam uz biografiju pret-rcs- u
i grobove pradjedova.
Pa dodajte k tome i slaven-sk- o
prezime, i mozete se po-mir- iti
sa spoznajom da se
nikada necete moci prodati
magnatima nikla.
Uz ostale uvjete, poznata
je i cmjenica, da morate biti
ne mladji (u vecim tvornica-m- a
i rudnicima) od 20 godi-na,
i ne stariji od 39. Ako
vam je 40 godina te'sko da
cete se ncgdje zaposliti 3
druge strane, ako vam je 65
godina, premladi ste za pen-zij- u,
pa si onda razbijajte
glavu. A povrh svega, tvor-шба-п
ce vam ka'd god za2e-lit- e
priznati da najviSe kori-st- i
imaju od radnika izme-dj- u
40—50 godina starosti.
Neke tvornice, kao ame-rick- a
Franklin Manufactur-ers
u Gait, Ont., postavlja i
uvjet da radnik ne smije biti
stariji od 25 godina. Pa: —
Get a load of this! — rekao
bi kakav vragoljan AH nji-m- a
to pali, pa jo§ u Kana-di- !
Eto kako se radi. Covjek
ce jo§ razumjeti, ka'd se u
nekim slu£ajcvima traze ra-zn- e
kvalifikacije, godine
pr-iks-e,
ali kad to prelazi
mjcre . . .
J'oijhdi i тШјспја citaoca
Citajuci "Amerikanski Sr-bobra- n"
ne mogu ostati mi-ra- n
a da no kazem svoje mi-sljcn- jc
i zapazanja o pisa-nj- u
tog lista. Naro&to pada
teSko clanak o borbi alzirs-ko- g
naroda, 6ija se istorija
poklapa sa istorijom srps-ko-g
nnro'dn u njegovoj
borbi za slobo-du.
Covek 8e prosto zgraza
citajuci taj Clanak.
Pieac Slanka naziva borce
A18irskog oslobodilackog
pokreta "banditima — raz-bojnici- ma
—buntovnicima".
U rcdu, buntovnici jesu, ali
razbojnici i banditi!
Poteecam pisca clanka i
2itaoce "Srbobrana". ako su
zaboravili istoriju svog na-roda,
neka je opct ргобНаји
i tu ce naci vekovno robova-- n
je srpskog naroda pod Tur
cima i drugim okupatorima.
Naici ce na "5ele kule", na
srpske junake za slobodu:
Stevana Sindjelicn, Ilajduk
Veljka Petrovica, Tanaska
Rajica i hilja'dc drugih zna-ni- h
i neznanih junaka, kojc
su okupatori, pa i narodni
izdajnici tog doba nazivali
"banditima i razbojnicima".
Borbena istorija srpskog
naroda od Kosova. kroz Prvi
i Drugi srpski ustanak — u
Prvom i Drugom svetskom
ratu, nije laz i nije pisana
kao basna za zabavu male
dece, vec su to najsvetlije,
krvlju pisane stranico poth--
vata srpskih "buntovnika" u
borbi za slobodu svog naro-da,
sa !imc se ponoso svi is-krc- ni
rodoljubi. A ako sled-beni- ci
"Srbobrana" smatra-j- u
da je to bila borba "ban-dit- a
— razbojnika", protiv
okupatorskih "dobrotvora"
onda je i borba al2irskog
naroda pogre§na. Hi pak go-spo- da
oko "Amerikanskog
Srbobrana" smatraju da
pravo na slobodu imamo
samo mi Srbi? Jer, kad odo-brava- ju
stav Francuza u Al-2ir- u,
zaSto je onda vodjcna
borba od strane naseg naro
Illllltlll 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 ! M 1 1 1 1 1 1 1 1 1
NASIH
Potomci naroda negiraju
slobodu drugima
pet-stogodiSnj- oj
Jedanput sam slusao ja-dikov- ke
nekog siromaka u
Galtu.
— Zamisli, — pricao je
on, — ja dosao i trazim po-sa- o,
a on me pita za godine
prakse. Rekao sam mu da
radim taj posao vec dvije
godine. On mi je odvratio da
je pozeljan netko sa petna-es- t
godina prakse. To mi je
bilo dosta 1 skresao sam mu
sve sto mi je palo na pamet:
u oglasu je bio naveden i u-v- jet
da stranka ne bude sta-rij- a
od 25 godina. Pa, Sto
ceS, moras" poluditi?!
A jedan drugi je pric"ao :
— ProSle godine sam tra-zi- o
posao u jednoj tvornici
gdje izra'djuju saonice i ne-ke
druge igrake iz drveta.
Unajmljiva5, neki trbusasti.
nabuhli idiot, ispitao me je
sve sto sam radio od svojc
petnaeste godine. Pitao me
jp i ako sant flan kakve u-ni- je,
a to sam mu (na svoju
Stetu) potvrdio pokazavSi
mu svoju (Slansku knjizicu.
Najposlije me je pitao ako
znam opravljati auto. To me
je razljutilo, i rekavSi da so
sigurno razumijem ч auto
vise od njega, poSao sam
van. Pozvao me je natrag
i dao mi "mehantfarski" po-sao:
'dva puna mjeseca sam
radio tamo, baratajuci £eki-ce- m,
odvijaSem za vijke za
drvo i Savlima!
Ali tako oni gnjave i nas-ladju- ju
se, dok imaju koga
da protiv Turaka i Austro-Nemaca- ?
Cemu su onda slu-zil- e
milionske zrtvc naseg
naroda? ZaSto slaviti Koso-vo
i srpske junake za slobo-du,
kad su i oni, po logici
pisca bili banditi i razbojni-ci?
Kad bi mogli da se dignu
iz grobova Neman j ici i Obi-lic- i,
Sindjelici i Rajici, Prin-cip- i
i ostali srpski heroji koji
su pali za slobodu svoga na-roda,
koje i vi licumerno sla-vit- e,
pa da vide kakvo se
pokolenje izrodilo pa slavi
tirana i negira slobodu dru-gim
narodima.
Ali, neka mrtva tela na-Si- h
junaka mirno po5ivaju
jer to piSe olos iz sredinc
srpskog naroda, ili lepSe re-6e- no
to pisu Nikogovici,
koji su se do јибе, rame uz
ramc sa faSisttfkim okupa-toro- m
takmifili koji ce vise
popaliti, opljaikati i ubiti.
Te§i me i to da vecina sr-pskog
naroda ne nasoda o-vi- m
doju5era§njim koljasi-m- a
i lazovima, jer je on os-ta- o
u ogromnoj vecini veran
borbenim tradicijama svog
naroda i postuje svaku bor-b- u
protiv tiranije i ugnjeta-vanj- a.
Upadljivi su takodje his-teric- ni
clanci "Srbobrana"
protiv SSSR i Jugoslavia e.
koji su protkani najordinar- -
nijim lazima i izmi§ljotina- -
ma. Osudjuju SSSR zato sto
isprobava atomska oruzja
jer da Amerika toboz "ima
iskrene namere za mir". Za-3t- o
gospoda ne prelistaju za-pisni- ke
Zenevske konferen-cij- e
pa ce se uveriti ko ima
iskrene namere SSSR pred-laz- e
potpuno razoruzanje i
unistenje svih zaliha oruzja,
dok SAD traze samo kontro-l- u
proizvodnje. A sem toga
znate i vi gospodo ko je o-v- ih
poslednjih nekoliko go-dina
zveckao sa atomskim
bombama i pretio SSSR. To
ste mogli Sitati i u "Ameri- -
kanskom Srbobranu"
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 M 1 1 1 1 1 1 1 1 M 1 1 Г 1 1 1 1 1 II IJ J.1 1 1 1 1 II M 1 1 JedinitvO
Authorised aa Second Clssa Mail, I'oit ОГГке Dept,
DANA
slobodarskog
i s kim.
Podjite samo traziti posao
u 6uvenu Foundry u Hamil-ton- u.
Morate najprvo doka-zat- i
nasim duhovnim pastiri-m- a
kako ste dobar faSista,
pa kad je s tim svrseno, pla-tit- e
im (u ime-kog- a doli bo-g- a)
200—300 dolara ucje-n- e,
a tek tada vas upucuju
u tvornicu, gdje vas temelji-t- o
pregledaju, osobito iz bo-jaz- ni
da niste mozda umo-boln- i.
Slicno je i s onima ko--ji
2ele da zasjednu na "po-zicij- e"
u Stelcou.
Posljednjih dana prima
na posao i "spasonosni" At-las
Steels u Wellandu. Pro-cedu- ra
je ove godine done-kl- e
izmjenjena. Dok ste ra-ni- je
mogli ici direktno u
kancelariju gospodina unaj-mljivac- a,
sada je vaSno da
se prvo obratite na burzu
rada. (Pa, potrebno je, reci
cete, jer ljudi moraju ne§to
raditi). Tamo vas, naravno,
lijepo doSekaju i zapoSnu sa
formalnostima registracije.
Prije par dana posli smo
i mi, veseli i nadobu'dni, ali
ubrzo nam je sve prisjelo.
Dva najvaznija uvjeta nis--
mo uopce zadovoljavali. A
stvar je tekla ovako:
— Koliko ste teski? — pi-ca- la
je cmovnica.
— Sto 6etrdeset funti.
— Premalo. Uvjet je niS-t- a
manje od sto sezdeset
funti.
— Kako to?
Pa ako su americke name-re
"humane" i "po§tene".
zasto militarne baze u Ita-lij- i,
Grckoj, Engleskoj, Fra-ncusk- oj
i na kraju, ono sto
nas Kanadjane najvise zab-ri- n
Java, u scveniim 'dclovi-m- a
Kanade? A §ta bi se do-godi- lo
kad socijalistiCke ze-ml- je
ne bi imale snazne ar-mi- je
da napadacu zadaju
uniStavajuce udare. Ne bi li
ono bile porobljene a od
slovcnskih naroda uSinjeno
ono Sto je Hitler uSinio od
Jevreja? A zar vi mislite da
bi vi bili poste'djeni? Sreca
je samo u tome, a tu je i vaSa
sreca, Sto su oni malo zaka-sni- li
jer je snaga socijalisti-6ki- h
i slovenskih zemalja
danas takva da niko vise ne-c- e
biti u stanju da ih porobi.
Zato, ba§ mi Srbi treba da
se setimo naSih borbenih
tradicija, kad su na§i naro-d- i
u svojoj borbi za slobodu
uz gusle pevali: "Hleba,
hleba gospodaru, no vides-m- o
davno hleba". To su na-si
narodi pevali vo'deci bor-b- u
za slobodu a to isto pe-vaj- u
narodi A12ira, Angole,
Ju2noafri6ke unije i drugi
porobljeni narodi sveta. Pa
kako mozemo bas mi, Srbi,
da pljujemo na tu borbu?
Ali 6itajuci 6etni5ki "Sr-bobra- n"
i ustasku "Danicu"
ne nalazim nikakve razlike
u pisanju. Jasno je da ni je-dn- o
ni drugo nije odraz na
roda, u cije mie tvrde ovi cr-nomantij-asi
'da govore.
I zato, vi nikogovici, pre-рогибиј- ет
vam da ne sra-moti- to
srpsko ime sa nazi- -
vom tog lista "Srbobran",
dajtc mu ime koje ce bolje
odgovarati sadriini a to je:
"Fasistobran" ili "Tiranob
ran", jer kada branite tirane
tipa ugnjeta6a iz Francus
ke, Portugalije i Batistu,
Trujila, Cankajseka i druge
ugnjetaSe i tirane. samo ta
ko vam ime pripada.
Sumadinac.
1 1 1 1 1 II 1 1 1 1 II II 1 II I ! 11 1 ';'' 1 1 1 J I ' ' ' ' ' ' Lli' '
lUDIlsnni every lucoua шил ш wuj, in v.w- - Cmtian and Slovenian UnjniaRes, by Jedinstvo
r-ublish-ing
Company, 479 Qneen Stret West,
Toronto 2B, Ontarle, Canada; telephone
EMpire 3-li- 42. Editor Stjepan ШоШ, Busi-ness
Manager Iran Stimac. Subscription ratM:
16.00 per year, USA and other countries $7.00.
Ottawa, and for payment of postage in cash.
— Tako! Koliko imate
godina Skole?
— Dvanaest
— U Evropi ili u Kanadi?
— U Evropi.
— Ne valja. Traze se sa-mo
kanadski maturanti.
— Pa Evropi jani znaju
vise s istim godinama Skole !
— No, no, ne u Kanadi!
Bili smo porazeni po torn
pitanju i iSli smo dalje.
— Da li su potrebne kak-v- e
zanatlijske kvalifikacije?
— pitali smo.
— Nikakve, — bio je od-gov- or.
— U Atlasu imaju
praznih mjesta samo za pro-st- e
ra'dnike.
— Pa 6emu onda Skola?!
— A zaSto ne?
— Pa neka vam bude! —
rekli smo ljutito i izisli iz
burze rada, u kojoj nikako
ne mozete dobiti posao. Ka-ko
god poSnete oni su u pra-v- u.
Oni koji zadovolje ova
dva uvjeta, idu tada U Atlas
na intervju. Tu se ponovno
pretrese sve sto je u regist-raci- ji
(koja nije siromaSna
po'datcima), i predje na
(Nastavak na str. 4)
Licnosf Antuna Mihanovica
Upravo sredinom ovog
mjeseca studenog (novemb-ra- )
navrsava se 100 godina
od smrti poznatog hrvatskog
knjizevnika, filologa, diplo-mat- e,
a ujedno i velikog ro-dolju- ba
Antuna Mihanovi-ca,
autora himne "Lijepa
nasa domovino!".
Anton Mihanovlc se rodio
u Zagrebu 1796. prije
165 godina. Zavrsivsi u Be-б- и
pravne nauke izabra voj-nick- o
zvanje, ga je u-br- zo
napustio. Godine 1823.
bio je imenovan prezidijal-ni- m
tajnikom u Rijeci, pa
par godina kasnije zastupao
na§ primoi-sk- i gra'd na sabo-r- u
u Bratislavi (Pozunu).
PosvetivSi se zatim diploma-tsko- j
sluzbi, bio je 1836.
prije 125 godina imeno-van
austrijskim konzulom u
Beogradu. U glavnom gradu
knezevine Srbije Mihanovic
se bio zaljubio u Anku J. 0-breno-vic,
necakinju tadas-nje- g
srpskog kneza MiloSa
Obrenovica, kojoj je u beo--
KANADSKOJ RADNI5K0J PARTUS
Roditelji moji bjehu zvjeistva zrtve,
Tirana kletih prosloga rata.
Upamtio ih nisam ni zive ni mrtve,
Niti sam im'o rodjenog brata.
Hranila me je starice ruka,
To bjese davno, pamtim kroz bajke.
Samnom je imala stotinu muka . . Jer nisam bio kraj svoje majke.
Kad bijah djete surovog doba,
Dao sam zavjet to mogu reci:
Da cu od tada pa sve do groba
S partijom stupat ka boljoj sreci.
Partijo moja, stobom cu prvi,
U strasni oganj, pod ovim nebom,
Voditi borbu pa makar i u krvi
I hraniti se sa istim hljebom.
Ja ovc rjeCi, i puno nade,
Obracam tebi, Partijo moja
Da za me riema te barikade
Koja de sprije&t' stremljenja tvojal
Prim'te me ! I ako stradam
Za bolji zivot nasega ro'da,
Umrijecu al' se sigurno nadam
Mora jedanput doci sloboda.
Najveca 2elja sa mojim radom,
Bit ce mi onda Partijo, sreca
Ispunjena u sreu mladom,
Kad budos samnom jo§ malo veca.
M. Daic Kraisnik
V. G. — Pe5a
—
ali
je
—
—
.,
—
Deset godina uz
i6)
Drzeci 6vrsto konjima uzde da se ne bi poplasili od
nemaSkih kamiona, spazio sam Slavku gdc izlazi iz jedne
kuce. Tek Sto sam hteo doviknuti njeno ime kad ugledah
jednog nemackog oficira gde ide prema njoj. Ona mu se
baci u kratki zagrljaj a zatim ga uhvati ispod ruke i ode s
njim naprcd . . .
Znao sam da je to bila Slavka ali nisam mogao vero-vati- .
U sebi sam ponavljao : —Nemoguce, nemoguce, ne-mogu- ce
. . . Ne, to nije bila ona . . . Ne, nemoguce je . , ,
Ona nije imala krznenu bundu dok je bila kod nas na selu
. . . Ne, to nije bila ona . . .
Oca sam naso u kafani gde pije sa nekim seljacima iz
susednog sela. Govorili su malo i usiljeno a pili su mnogo.
Kad smo se vracali kuci, otac mi je rekao da konje teram
polako i poneki put malim kasom a on je iSao za kolima
da se malo ugreje. Kada se popeo na kola dugo vremena
nije progovorio. Za celo to vreme ja sam skupljao habrost
i planirao kako da ga upitam za Slavku. Na kraju izustih:
— Tata, video sam danas Slavku!
— Slavku?
— ZnaS, Slavku Dobric, sto je zivela kod nas?
— Necu da znam! — rece otac ljutito i podviknu na
konje.
— A, ti, bolje nemoj na nju ni misliti i nikome ne-m- oj
reci da si je vidio !
Znao sam §ta otac podrazumeva a nece 'da kaze sa
ovom гебетсот. Medjutim, mene je peklo da jo§ od
nekog saznam ono Sto sam vidio tog dana. Nisam hteo da
verujem sam sebi. Strahujuci od odgovora, zapitao sam:
— ZaSto?
Otac dugo nije odgovarao i najposle izjavi:
— Kujal Vucara se sa Nemcima! i skoro sa sapatom
i tugom u glasu do'dade:
— 2ao mi je njenog oca.
ZnaSi, mislio sam, istina je. Ali kako je to moguce?
Slavka, ta najlepSa, najpametnija i najpostenija devojka,
to najidealnije bice koje se moie zamisliti, ide sa Nemci-ma
? Vucara se sa Nemcima, kako kaJc moj otac ? Ta ona
Povodom lOO-fjoditinji- cc smrti
gradskom 6asopisu "Urani-ja- "
bio posvetio sonet pod
naslovom "Vidjenje". I An-k- a
je zavolila Mihanovica,
ali do vjencanja nije doslo
zbog toga sto se tome usp-rotiv- io
knez Milos, a tim viSe
sto je bio dosao u licni su-ko- b
s Mihanovicem iz politi-cki- h
razloga. Dok je knez
MiloS stao naginjati Engles-koj,
Mihanovic, kao veliki
slavenofil, nastojao je da
Srbija zadrzi ja2e veze sa
Rusijom. Radi tog sukoba
becko ministarstvo je usko-r- o
maknulo Mihanovica iz
Beograda. Od tada je Miha-novic
sluzbovao u raznim
mjestima Turske, obavlja-jud- i
duznost konzula u Ca-rigrad- u,
Solunu, Smirni, Bu-kures- tu
i drugim mjestima
tadasnje Tui-sk- e imperije.
Nakon dugogodiSnje dip-lomats- ke
sluzbe Mihanovid
je poceo poboljevati te bio
umirovljen 1850. godine. Po-vuk- ao
se u Hn'atsko Zagor-je- ,
nastanivSi se u Novim
Dvorima kod Klanjca, gdje
je nakon tri kodine prcmi-minu- o
naglo udaren od ka-p- i.
Umro je 14 novembra
1861. — prije 100 godina.
Smrt ga je pokosila u 61-o- .i
godini zivota. Tu je bio i sa-hranje- n,
a poslije mu je po-dign- ut
i spomenik.
ЈоЗ u vrijeme kad je M-ihanovic
bio djak u Becu, do-sao
je u doticaj s uglednim
juznoslavenskim knjizevnici-m- a
i politiSarima, pa se po-ceo
uveliko i o'dusevljeno za-nima- ti
za nacionalnu stvar,
a pogotovo za narodni jezik.
U Веби je medju ostalim u-gled- nim
ljudima iz juznos-lavenski- h
krajeva upoznao
licno i Vuka Karadzica, oca
srpske knjizevnosti, za tim
Slovenca Kopitara, pak Fm-sic- a,
Davidovica i druge.
Svojim radom i znacajnim
djelima Anton Mihanovic je
postao uveliko zasluzan za
budjenje narodno svijesti u
na§im krajevima. On je bio
prvi od hrvatskih rodoljuba,
koji je javno istakao potre-b- u
uva'djanja narodnog jezi-k- a
kao sluzbenog na 6itnvom
podrucju Iln'atske i Slavo-nijc- ,
trazoci da so ukloni vec
jednom davno mrtvi i ne-praktic- an
tudji latinski je-zik.
Bilo je to jo$ prije ilh
skog pokreta, u vrijeme po- -
pokret i
raza cara Napoleona kod
Waterloa, kada je mladi 19
godUnji student prava, An
tun Mihanovic, objelodanio
veoma zapazenu brosuru u
kajkavskom пагјебји pod
naslovom: "Rech domovini
od hasnovitosti pisanja vu
domorodnom jeziku". Bilo
je to 1815. godine. Prema
tomu je Antun Mihanovic je
pravom smatran pretecom
Ljudevita Gaja i Ilirskog,
odnosno jugoslavenskog po-kreta,
idealnini pobornikom
bratstva i jedinstva Hrvata,
Srba i Slovenaca.
Antun Mihanovic se mno
go bavio knjizevnoscu, pogo-tovo
komparativnom filolo
gijom te i na torn polju ste
kao velike zasluge. Njegovo
se ime nadaleko proculo ka-da
je objelodanio 1823. go
dine na пјетабкот jeziku
veoma zanimljivu паибпи
studiju o srodnosti slavens
kill jezika s indijskim sans
krtom, koja je bila svratila
u ono doba veliku pozornost
mnogih nau6nih krugova E-vro- pe,
pogotovu u slavens-kom- e
svijetu. Mihanovica je
radi toga djela uveliko bio
pohvalio i sam Josef Dobro-vsk- y,
znameniti literarni hi
storik i slavenski filolog.
Za slavensku, posebno ju-goslaven- sku
filologiju, M-ihanovic
ima posebne zaslu-ge.
Za vrijeme svoga sluzbo-vanj- a
u Solunu kao konzul,
sakupio je mnogo starih ru-kopi- sa
pisanih cirilicom, i to
iz 13,— 15. stoljeca, a koji
su bili pohranjeni u Arhivu
Jugoslavenske Akademije u
Zagrebu. Nadalje je Miha-novic,
kada je posjetio gla-sovi- ti
kaludjerski grad na
Svctoj Gori 1843. godine, ot
krio je u samostanu Zografu
rukopis cvandjelja, koji se
smatra jednim od najstari-ji- h
i najCiScih pisanih spo
menika staroslavcnskog je-zika
uopce. U istrazivanjii
pisanih naSih spomenika M-ihanovic
je bio neumoran.
Tako mu je uspjelo da it ta
lijanskom gradu Padovl
1817. godine otkrije rukopis
glasovitog djela stare hrvat
ske knjizevnosti, a to jo bio
rukopis Gundulicevog eposa
"Osman".
Mihanovic je pieao i pje
sme te ih objavljivao. Ali
(Nastavak na str. J)
stampu
je odbijala sve momke u selu ! Ne, nemoguce je da ona to
6'mil Ta njoj su Nemci ubili strica!
Te iste, 1944., godine, nekoliko meseci kasnije, Slav-ku
i jo§ pet devojaka koje su iSle sa Nemcima, oSisall su
"do glavc." Posle nekoliko dana ona je skofcila u Savu i
udavila se.
Pricali su da je njen brat od strica gledao dok se ona
davila ali joj nije hteo pomoci. On sam , kasnije, govorio
je:
— Mene ce savest gristi dok sam 2iv, ali za nju jo
bolje Sto je tako zavriila !
Sccam se: moj najbolji drug, kome su Nemci ubili
oca i starijeg brata, optuzio me je fetnicima u jeson 19 J 1
da krijem piStolj moga brata. . .
Koliko neopisivih tragedija, koliko uzasa, srama, po
nizenja, koliko kroznih zlodela, koliko gnusnih zlo2ina je
doneo rat?
A, eto, ima ljudi koji su ga prcZiveli i zaboravili na
uzas, zlo6ine i grozotc koje on donosi!
Poznajem mnogo iseljenika, nai-oJit- o onih koji su
do§li u ovu zemlju posle rata, nli sam naisao na vrlo malt
broj onih koji ce cvrsto i odlucno reci:
— Dosta je. Nikada i nikome vise ne zelimo ono Sto
smo mi preziveli!
SluSao sam mnogo ljudi kad pri2aju da su oni "eto,
slucajno, ostali ?.ivi!" Ali, ako je igra tih ratnih slucajno-st- i
njima bila zabavna i u nekoj meri interesantna dok su
bili mladji, bez familija, kako mogu sada, kad imaju decu
feliti svojoj rodjenoj dcci "slucajni ostanak u zivotu"?
Sa razvitkom tehnike u buducem ratu ne bi niko "slu-cajno
ostao 2iv". Cini mi se da mnogi to znaju ali nece 'da
priznaju. Njima se ne svidja "tok dogadjaja koji sve vile
vodi ka ratu" ali nece nista da poduzmu da bi taj tok zau-stavi- li
i skrenuli da vodi ka mint, ka razoruzanju, ka pro
speritetu i boljem Jivotu.
Nedavno sam био od jednog druga :
— Kad pogledam na nas, nove iseljenike, dodje love
ku tako teSko da bi izgubio povcrenje u ljudski rodi
( N a s t a v i c e s c )