Nase Novine, January 31, 1985

              'S """" '''0 ' Мпл'г"г-'-г ПЧИ
JEZICNE RASPRA VE
OPASNIM
Razumljivo jc uzbudjenje s ko-ji- m je u javnosti docekan dlanak
Franje Butorca "Nacionalizam i jezik" objavljcn u "Komunistu"
pocetkom jula. Pazljivo se prate
i reakcije na Butorceve tvrdnje
(rasprava u Sabovu, napisi u dru-gim
novinama, izjave republic-ko- g sekretara za prosvjetu, pi-sm- a citalaca koja "Komunist" o
toj temi donosi, itd.), jer je tes-k- o bilo koje drugo politidko ili
kulturno pitanje usporediti po osjetljivosti s jezidkim dilema-ma- ,
njihovim upotrebama i zlou-potrebam- a.
Jezik hrvatski, srpski, hrvatskosrpski,
srpskohrvatski, hrvatski ili srpski, srpski
ili hrvatski, nikada na nasim prostorima
nije tretiran, niti je objektivno bio, samo
strucno, lingvisticko pitanje. Dapace, po-litizac- ija pitanja jezika posebno u Hrvat-sko- j,
kako u proslosti, tako i danas, razum-ljiv- a
je i cini se, barem na ovom stupnju
razvitka, nuzna. Jer, objektivno, upravo
preko rasprava o jeziku bjelodano se pre-pozna- ju
politicki odnosi u drustvu, jasno
se moze ocitavati politicki puis i tenden-cij- e
koje su na djelu ili se na djelo tek
pripremaju.
Proucavajuci jezik, polemike o njemu,
promjene koje dozivljava ili koje se poku-savaj- u
provesti, mogu se prilicno precizno
rekonstruirati politicki dogadaj i odnosi.
Kako oni iz proslog stoljeca, izmedu dva
rata, nakon oslobodenja, tako i ovi nasi
danasnji.
Ne treba se stoga cuditi sto svaki pole-micni- ji
glas o stanju jezika, a posebno o
jezicnoj toleranciji, izaziva burna reagira-nja- .
Butorcev istup dosao je prilicno izne-nad- a, nakon nekoliko godina zatisja u ko-jim- a
ne pamtimo ozbiljnije polemike ili
rasprave o jeziku. Mozda je u proteklom
vremenu sve bilo u redu, pa nije bilo po-treb- e
za konfrontacijama. Ili je istina dru-gacij- a: da se potiho i pazljivo odvijalo si-stemat-sko
silovanje jezika i — sto je po-sebno
zabrinjavajuce — odgajalo naj-mla- de
u duhu jezicne netolerancije, na-mecu- ci
im, po poznatim nacionalistickim
receptima, samo jednu, i jos k tome iskriv-ljen- u
varijantu, kao jedinu ispravnu i pri-hvatljiv- u?
Odgovor na ta pitanja ne moze biti ni
jednostavan, ni brz. Do kraja ih ne moze
razjasniti ni analiza na kojoj nakon za-htje- va
u Saboru, radi Republicki komitet
za prosvjetu, kulturu i fizicku kulturu. Na-pros- to
zato sto je ponekad vrlo tesko po-vu- ci cvrstu granicu izmedu primjerice,
nastojanja da se sacuva hrvatski knjizevni
jezik i pokusaja da se njegovim procisca-vanje- m, posebno od druge istocne varijan-te- ,
potenciraju razlike izmedu dva naroda
i na taj nacin pripomogne nacionalistic-ko- m
razdvajanju i Sirenju nerazumijeva-nj- a
i netrpeljivosti.
U jezicnim pitanjima slomili su zube i
mnogi autoriteti. Miroslav Krleza je bez
sumnje neprikosnoveni borac za jezicnu
toleranciju. U njegovim djelima nemo-guc- e
je naci dokaza iskljucivosti ili forsi-ranj- a jedne varijante naustrb druge. Da-pac- e, Krlezino djelo skolski je primjer
kako se jezik kojim govorimo i koji razumi-jem- o
obogacuje otvorenoscu i demokratic-nosc- u
prema jezicnim varijantama. Ta
svoja opredjeljenja Krleza je dosljedno
zastupao i u javnim istupima i u djelatno-stim- a
koja nisu usko knjizevna. Pa ipak, i
Krleza je svojevremeno potpisao naciona-listick- u
Deklaraciju o nazivu i polozaju
hrvatskog knjizevnog jezika nakoj cega je
iskljucen iz Centralnog komiteta SKH.
Briga za hrvatski knjizevni jezik ne
mora uvijek biti prljava nacionalisticka
rabota. Medutim, u tome te brige nedopu-stiv- o je nasilje nad jezikom koje moze
imati negativne posljedice po medunacio-naln- e
odnose, i na koncu, po sam taj jezik.
Dakako, ova najnovija, tek zapoceta ras-prava
o jeziku izaziva i mnoge druge dvoj-be- .
Sto, na primjer, znaci tvrdnja, koja se
ovih dana ponavlja da je eventualni nacio-nalizam
u jeziku tek posljedica jacanja
nacionalizma u cijelom drustvu (pa se
zbog toga ne treba baviti posljedicama vec
uzrocima)? Znaci li to da su druStveni pro-ce- si
vec potpuno izvan politicke kontrole?
Tko je kriv, ako je tome tako, da se nacio-nalizam
slobodno i nekaznjeno vraca na
javnu scenu? Nije li i takvo vrednovanje
stvari prilog presutnom toleriranju nacio-nalistidk- ih
manifestacija i aspiracija?
Ocito o jezifcnim problemima morat ce
se razgovarati i na drugim politickim mje- -
,„ -™- -ijV4,„ ' Л! Г (T j V i . J t4" 4"fv "W~ '- - "-
-Г
%
MJ WMA$SjLjJ ЈжЈ mLIVm
stima, a ne samo u Saboru SRH. Dakako,
ne zbog Butorcevog clanka, vec zbog toga
sto su i prve reakcije pokazale da je dosa-dasn- ji mir na jezicnom frontu samo privi-da- n
i da je bila dovoljna i najmanja iskra
da se razbuktaju strasti i otvore stare ra-n- e.
A to onda, dakako, prijeti novim prova-lijam- a.
Sto je, zapravo, napisao Butorac?
Cinjenice se, uglavnom, znaju. U clanku
"Nacionalizam i jezik' tvrdi se da se u
udzbenicima zaosnovneskoleviseneupo-trebljavaj- u rijeci kao sto su:: sistem, me-tal,
potrosac, prekidac, legura, opruga,
magnetska indukcija, gromobran, prijem,
radio-prijemni- k, nepropusni smjer, priti-sak- ,
crtez, pretvaranje, kicma, dusevna bo-les- t,
privreda, epruveta, obrada, muzika,
kompozitor, itd. Umjesto tih rjeci do-sljedno
se u udzbenike unose: sustav, ko-vin- a, trosilo, sklopke, slitina, pero, mag-netska
pobuda, munjevod, prijam, radio-prijamni- k,
zaposrni smjer, tlak, crtnja,
pretvorba, kraljesnica, umna bolest, go-spodarst- vo, kusalica, obrada, glazba, skla-datel- j,
itd.
Time se ne osiromasuje samo jezik, vec
i duh mladog covjeka, jer mu se na umje-ta- n
nacin povecava jezicna distanca od
njegovih vrsnjaka u drugim dijelovima Ju-goslav- ije
i stvara provincijsko-plemensk- i
strah od svijeta, duh palanke. To svakako
nije "standardni oblik narodnog govora
Hrvata i Srba u Hrvatskoj", o kojem govori
Ustav SRH jer nas narod tako ne govori.
Kao jedan od dokaza da je "hrvatsko
proljece" 1971. godine ozivljeno, Butorac
navodi vise primjera iz rjecnika "Automa-tizacija- "
sto ga je izdala Tehnicka knjiga
iz Zagreba. U predgovoru rjecniku napi-san- o
je da su "u izradi hrvatskog dijela
tog rjecnika sudjelovali strucnjaci onih
struka koje obuhvacaju rjecnici i savjet-ni- k
za hrvatski jezik. Nastojalo se da na-zi- vi budu sto jasniji, jednoznacniji i sto
kraci... U torn poslu strucnjak pojedine
struke zna o kojem je pojmu rijec pa je
lako davao hrvatske ekvivalente. Jezicni
strucnjak pregledao je sve nazive provje-ravaju- ci
jesu li u skladu sa sustavom hr-vatskog
jezika i po potrebi je predlagao
drugi oblik ili "bolji naziv."
Ne zna se da li je i ovaj, najblaze receno
neobican predgovor, takoder "jezicni
strucnjak" pregledao i da li je i on rezultat
prijedloga pomenutog "jezickog strucnja-ka"- ,
ali nema sumnje da je kumovao naka-radnostim- a
koje spominje Butorac. U rjec-niku
se tako spominje aktivni laserski sli-jed- ni sustav (tj. laserski uredaj za prace-nje- ),
namjestivi zagon (tj. regulirani prije-nos- ),
postavnik (osovina za podesavanje),
avionski pretraznik (avio-skener- ), zracni
sklopnik (pneumatski prekidac), stapasti
osjetnik (stap-sonda- ), zdruzeni tijek rada
(kombinirani ciklus), obavjesna teorija
(teorija komunikacije), prisilni nadzor(o-bavezn- a
kontrola) uklopnica (prostorija
za upravljanje), uzbuden strujom (strujna
pobuda), aktivno infra-crven- o slijedilo (u-red- aj
za infracrveno pracenje) itd.
Na temelju ovih drugih primjera u "Ko-munistu"
se zakljucuje da "skola postaje
mjesto prve indoktrinacije u klasicnom
nacionalistickom smislu" te da "ruSenje
revolucionarnih tekovina pocinje sa udz-benicima
za osnovu skolu."
Nekoliko dana nakon izlaska clanka u
Saboru SRH je delegat Rade Dumanic po-stav- io pitanje o tome sto je u Butorcevom
clanku tocno. Bozidar Gagro je odgovorio
da se s tekstom on "licno ne slaze" i zalozio
se da se u Saboru ne reagira tako brzo na
novinske clanke "ukoliko nismo napravili
neku prethodnu analizu". Zakljuceno je
da Republicki komitet za prosvjetu Sto
prije napravi analizu udzbenika i da se
tada povede argumentirana rasprava.
Predsjednistvo SUBNOR-- a Rijeke izra-zil- o
je ogorcenje i negodovanje zbog ta-kv- og
stava, apredsjednik SUBNOR-- a Za-jedni- ce
opcina Rijeke u intervjuu "Novom
listu" optuzuje "najodgovornije osobe za
otpor rjesavanju problema".
U Republikom komitetu radi se na ana-liz- i,
pa se обекије da ce jesenas ozbiljna
rasprava o jeziku u Skolama zamjeniti ova
prva emocijama suvi§e nabijena istupa-nja- .
No, problem jezika ne moze se svesti
samo na eventualne nacionalisticke pro-dor- e
u udzbenike, jer su sporovi mnogo
dublji i Siri — niti u udzbenicima poCinju
niti ce tamo zavrsiti. U naSoj suvremenoj
povijesti smenjuju se jezicki sukobi i nji-ho- ve
politicke instrumentalizacije sa vre-meni- ma
suradnje i tolerancije. Da bi se,
dakle uopce mogle pratiti aktualne ras-prave
nuzno se je vratiti malo unazad.
Tako ce mozda postati jasniji razlozi raz-mimoilaze- nja,
a i mnogi ce argumenti iz-gub- iti
snagu suvremenosti. Mnoga spore-nj- a
kojima smo danas svjedoci imala su
svoju premijeru jos mnogo godina ranije.
U doba Ilirskog pokreta, kad se stokav-sk-i
jezik uvodio u javnu upotrebu i uglav-nom
nazivao ilirskim imenom jezicna pi-tanja
sluzila su uglavnom ruSenju austrij-sko- g
i turskog carstva i ujedinjavanju juz-noslavens- kih naroda. To je dovelo i do je-zicn- og
i pravopisnog dogovora u Becu
1850. godine, izmedu hrvatskih i srpskih
predstavnika. Od tada se uglavnom koristi
naziv "hrvatski ili srpski jezik". Pri tome
ili nije oznacavalo suprotnost. U slijede-ci- m
godinama, nakon Beckog dogovora, u
doba Bachovog apsolutizma, kada je za-branje- no ilirsko ime, jezicna su pitanja
takoder bila usluzbi nacionalnogi politic-ko- g
otpora. U narednim desetljecima, sve
do sloma Austro-Ugarsk- e jezicna se pita-nja
sve vise koriste u nadmetanjima hrvat-ske
i srpske burzoazije, sa jasnim naciona-listickim
ciljevima.
Unatoc takvim nastojanjima tek formi-ran- e
burzoazije i pokusajima malogrdan-ski- h
slojeva da se razviju znatnije jezicne
razlike s nacionalnim predznacima, razvi-ta- k
tog jezika ipak je isao prema integra-cij- i
i zajednistvu.
U staroj Jugoslaviji jezik sve vise po-staje
sredstvo nacionalistickog podkusu-ravanj- a
i prepucavanja. Zbog oduSevlje-nj- a
novim zajednistvom, nakon stvaranja
zajednicke drzave 1918. godine mnogi na-pred- ni
hrvatski pisci poput Krleze, A.B.
Simica i Cesarca poceli su pisati ekavicom
i sluziti se leksikom i sintaksickim svoj-stvim- a
koji su tada bili pretezno u upo-tre- bi
kod srpskih pisaca. No, rezim monar-histick- e
Jugoslavije brzo je poceo pokazi-vat- i
svoju reakcionarnu sustinu, pa pr-vot- ni
zanos opada. U vrijeme ugrozenosti
nacionalne ravnopravnosti i ovi pisci odu-staj- u
od takvog nacina pisanja, pa time i
od idejaJovanaSkerlicaojednomlatinic-ko- m
pismu i jednom ekavskom jeziku.
Unitaristicka politika stare Jugoslavije
agresivno se provodila i na pitanjima jezi-ka.
Stoga je razumljivo da su mnogi hrvat-ski
intelektualci (a ne samo stari naciona-list- i
i klerikalci) reagirali najprije obra-nask- i,
a kasnije i agresivno. Dakako, ob-navlja- ne
su stare nacionalisticke strasti i
rastao je separatizam. Ne samo prema
srpskom nacionalistifikom unitarizmu.
Kulimacija takvog separatizma doseg-nut- a
je u vrijeme tzv. Nezavisne drzave
Hrvatske. Genocid, masovna likvidacija
Srba, Jevreja, ali i Hrvata, pratili su i ne-vide- no
nasilje nad jezikom. U upotrebi je
bio tzv. "korijensko" pisanje i pravopis i
navodno "stari" jezik koji, medutim, ni-kada
prije toga nije bio u upotrebi niti
kod jednog, cak ni najtvrdokornijeg hrvat-skog
nacionaliste. Taj "pravopis" postao
je cuven po najnevjerovatnijim jezicnim
konstrukcijama i kovanicama kojima se
na svaki nafiin nastojalo iz upotrebe izba-cit- i
sve sto bi moglo nalikovati na srpski
jezik, odnosno na one oblike jezika koji
su pretezno rabljeni u Srbiji.
Sve to nasilje kroz decenije dvaju sto-ljeca
nije ipak uspjelo jezicne posebnosti
poistovjetiti s nacionalnim razlikama. Se-parac- ija
jezika nije uspjela, iako je to bila
stalna intencija nacionalista svih vrstajer
se stokavskim jezikom koristi nekoliko ju-goslavens- kih
naroda unoseci u njih narod-nosn- e
i teritorijalno-kulturn- e osobine ko-jima
obogacuje svoj zajednidki jezik i sveu-kupa- n
zajednicki zivot.
U prvim godinama nakon oslobodenja
jezicki nacionalizam je bio pritajen i nije
se javno manifestirao. Rijec je uglavnom
bila o nekritickom reproduciranju starih
nacionalistickih ideja o jeziku i strahu od
ozivljavanja predratnog unitarizma. Hr-vatski
jezicni nacionalizam uglavnom se
hranio strahom od prodora ekavice na ije-kavs- ka
podrucja (BiH).
Novosadski dogovor i Pravopis (1960. go-dine)
ozakonili su dvoclani naziv jezika
(hrvatskosrpski i srpskohrvatski). Dogo-vor
je prenijet u Ustav i druge zakone, te
je ибао u Siroku upotrebu.
Nakon Brionskog plenuma, kada su se
poceli siriti prostori demokracije u javno-sti
se glasnije cuju istupanja lingvista1 na-cionalisticke,
ali i onih unitaristicke ori- -
jentacije. Na unitaristicke istupe odgova-ral- i
su hrvatski nacionalisti najprije poje-dinacn- o,
a bnda i kolektivno (Deklaraci-jo- m
1967. godine). Na nacionalisticki Lali-cev"Jezic- ni
prirucnik" na pokuSaj progla-senj- a
starije hrvatske knjizevnosti (dal-matinsko-dubrovac- ke)
srpskom, na sovini-stic- ki
Moskovljevicev rjecnik, na zahtjev
da se republicki inspektor u Hrvatskoj
ovlasti da moze provesti eksperimentalnu
nastavu u ekavStini na kajkavskom podruc-ju- ,
hrvatski nacionalisti, okupljeni oko
Matice Hrvatske i Drustva hrvatskih knji-zevnik- a,
reagirali su 7. aprila 1966. godine
plenumom DHK. Tada doneseni zakljucci
bili su priprema za Deklaraciju koja ce se
pojaviti u proljece slijedece godine.
Nino PAVIC
"Vjesnik"
ALI MANJE
Zene cine dve trecine radne
snage u svetu, a zaraduju tek de-se- ti deo ukupnog dohotka. — Stati-stik-e
o slobodnom vremenu.
HARARE — Prema nedavnom ispiti-vanj- u
ekonomistkinje Ruth Sivard, iz-n- os
neplacenog rada zena u gotovom
novcu iznosi godisnje cetiri biliona do-lar- a,
sto je jednako trecini ukupne svet-sk- e
proizvodnje.
Pismenost i obrazovanost zena u
svetu sve je veca. U Africi, gde je i naj-vis- e
nepismenih, procenatzena koje ci-ta- ju
i pisu je porastao od 18 na 27 odsto
izmedu 1970. i 1980. godine, a do 1990.
racuna se da ce ih biti oko 40 odsto.
"O obrazovanju zena pre deceniju-dv- e
nije bilo ni pomena", kaze Nita Be-ro- u
sa Barbadosa. "Danas zene imaju
svoje mesto i na vaznim funkcijama u
bankama i opstinama."
Vecina zemalja danas u svetu i zva-nicn- o
priznaje jednakost izmedu mu-skara- ca
i zena (pise "Times").
Medutim, uprkos napretku, statistika
pokazuje da zene jos uvek na svoj im ple-cim- a
nose veci deo odgovornosti, a da
pri torn uzivaju manje beneficije od mu-skarac- a.
Zene cine dve trecine svetske radne
snage, ali zaraduju tek desetinu ukup-nog
dohotka: za iste poslove manje pla-cen- e
nego muskarci. Zene su zaposlene
i u kuci — pa prakticno imaju "dupli
radni dan" svakodnevno. Statistike po-kazu- ju da Evropljanke imaju upola ma-nje
slobodnog vremena nego njihovi
muzevi.
U mnogim zemljama borba zena za
svoja prava je sputana kulturnim, reli-gijski- m
i drustvenim tradicijama.
Mnoge feministkinje smatraju da je
osnova za slobodu zena njeno pravo da
odlucuje da li ce imati decu ili ne.
"Zene moraju same da kontrolisu
radanja dece, sto ce ciniti bazu za uziva-nj- e
svih ostalih prava", insistira Seli
Mugabe, supruga predsednika vlade
Zimbabvea.
I kako kaze Irena Santjago, iz Azijskog
centra za istrazivanje polozaja zene —
treba se pripremiti na "dugo putova-nje- "
da bi se ostvarile sve ideje UN i
sve potrebe savremene zene.
MEDUNARODNI
KONGRES NOVINARA
U HELSINKIJU
Predsednik Udruzenja novinara
Finske Antero Laine otvorioje u Hel-sinkij- u Medunarodni kongres novi-nara
pod geslom: "10 godina posle
Helsinkija — novinari i detant". U
radu kongresa ucestvuju predstav-nic- i
novinarskih organizacija iz 26 ze-malja
Evrope, kao i iz SAD i Kanade.
Delegaciju Saveza novinara Jugosla-vije
predstavljaju Mojca Murko ("De-lo"- )
i Jozo Petricevic (Tanjug).
Predsednik Finske Mauno Koivis-t- o
uputio je kongresu poruku u kojoj
se kaze da novinari mogu mnogo da
doprinesu realizaciji finalnog helsin-sko- g
akta.
Ministar spoljnih poslova Finske
Pavo Vajrenan, pozdravljajuci ибе-snik- e
kongresa, rekao je da su novi-nari
medu najpozvanijima da ostva-ruj- u
saradnju medu drzavama sa raz-liciti- m dru§tvenim sistemima.