Nase Novine, September 18, 1986

              " -- . "1ч% - 1" ll '"4 t -- "-
t-ал-
—
4f.- - — %'f 4,--- - - ,"K, ~- - -- ?„,TrM ;ejt"tnitf liU'rlW"',,"" ~~
(.. i
1 V
. .!'.?
fr
Sj
ЈЛ
Љ%Г
sktB'SjEk'' 'IfiSfjninw. wr AevwHBH
If Zm 'wJHW f elJШ
Pise: dr IVAN CIZMIC
Sa svojom upaljenom bakljom, Kip
slobode visok93 metra, iznad njujorske
luke, dobrodoslicom docekuje putnike
i doseljenike u Sjedinjene Americke
Drzave vec cijelo stoljece. Svecano ga
je otkrio predsjednik Grover Cleveland
28 oktobra 1888. Ideja se rodila dvade-se- t
godina prije tog dana. Naime, 1865.
francuski povjesnicar Edouard de La-boula- ye preporucio je da narod Fran-cusk- e
pokloni takav kip narodu SAD.
Izradio ga je poznati francuski kipar
Auguste Bartholdi, a kostao je 400.000
dolara. Troskove je platio francuski na-rod,
a kip je predan americkom ambasa-dor- u
4. jula 1884. godine. U Ameriku je
prevezen 1885. godine. Za postolje i
postvljanje spomenika trebalo je jos
270.000 dolara, sto su u akcijama sku-pil- a
skolska djeca. Tako je, eto, Kip slo-bode
bio zapravo poklon gradana dviju
drzava. Upravo je to potaklo predsed-nik- a odbora A. Lacoca, da obnovu spo-menika
financiraju gradani SAD. Laco-cov- oj
inicijatiri pridruzila se i Hrvatska
bratska zajednica, najveca organiacija
nasih iseljenika u SAD, koja je pozvala
svoje clanove da sudjeluje u toj akciji
u cast ovog jubileja.
Kip slobode i Ellis Island dva su po-zna- ta simbola americke proslosti, mili-jun- i
doseljenika svoja su prva americka
iskustva dozivljavali na ovom otoku, is-po- d
Kipa slobode. Mozda to najbolje
ilustriraju stihovi Emme Lazarus,
kcerke zidovskih useljenika iz istocne
Evrope, pod naslovom "New Colossus"
("Novi kolos") postavljeni u podnozju
Kipa slobode:
"0 dodite svi umorni i sve sirote,
slobode zeljni, prestravljeni emigranti,
vi nesretni, protjerani s krcatih obala.
Saljite mi beskucnike,
burom otjerana jata.
Baklju svoju dizem pokraj zlatnih vrata. "
Zanimljivi zapisi
Mnogi nasi putopisci takoder su bili
impresionirani bozicom Slobode, ostav-ljaju- ci
o svojim impresijama zanimljive
zapise. Knjizevnik i politicar Ante Tre-sic-Pavic- ic
1906. posjetio je nase iselje-nik- e
u SAD i o svom sestomjesecnom
boravku u Americi objavio je knjigu
"Preko Atlantika do Pacifika — zivot
Hrvata u Sjevernoj Americi". U toj
knjizi o Kipu slobode napisao je: "Nad
tim prizorom po sredini luke taman
prema rtu Manhattan, na visokom pod-nozju
dize se ogroman mjedeni Kip slo-bode.
Glava je boginji okrunjena kru-no- m
od tornjeva, ko kruniste utvrdena
grada, dar majke slobode Francuske,
kceri slobode Americi. Kroz maglu dize
se njena gorda sablast. Iz njene ruke,
koja se dize do oblaka, sjaji sjajna luc,
koja tjera maglu na milje i milje dalji-ne- ,
koja kaze putniku luku slobode i si-gurno- sti.
Zraka iz njene ruke vrti se ob-zorje- m
po mrkoj tmini kao da kaze: od
istoka do zapada, od sjevera do juga, luc
slobode mora protjerati tminu rop-stva- ."
Publicist i politicar Hinko Hinkovic
otputovao je 1917. u SAD kao izaslanik
Jugoslavenskog odbora u Londonu. Tre-balo
je da organizira jugoslavenske ise-ljenika
u pokret za stvaranje jugosla-venske
drzave. I on je bio impresioniran
Kipom slobode, pa je zapisao: "Na pe-des- et
metara visokom granitnom pod-nozju
dize se ovaj velebni kip od bakra
i zeljeza, pedeset metra do vrska zubije.
Iznutra vode stube do glave u kojoj se
cetrdeset ljudi moze da smjesti. Ova ori-jaS- ka sloboda pozdravlja putnika koji
izmoren zastarjelim predajama i ukoce- -
BAKLJA POKRAJ
1 j% 1 ia JL JLJL W JlVxjL JL jljL
nim predrasudama ulazi iz staroga svi-jel- a
u novi."
Ali Kip slobode koji jc svojom ba-kljom
pored "zlatnih vrata" pokazivao
putniku "luku slobode i sigurnosti" nije
uvijek bio simbol dobrodoslice za "u-morn- e, slobode zeljne prestravljene
emigrante". Milijuni ljudi sto su prola-zil- i
ispod njegove baklje u doseljenic-ko- j
njujorskoj luci Ellis Islandu doziv-ljavali
su u prvim godinama boravka u
novoj domovini teska iskusenja. Zato je
u povodu stote obljetnice tog spome-nika
vrijedno podsjetiti se na ponekad
vrlo teske prilike koje su pratile vise od
pola milijuna nasih iseljenika koji su u
SAD stigli od 1880. godine pa do prvog
svjetskog rata.
Nase je ljude najvise privlacila mdu-strijs- ki
veoma razvijena Pennsylvania,
koja je obecavala bogatu zaradu u svo-jim
rudnicima ugljena, topionicama ze-ljeza
i na izgradnji zeljeznickih pruga i
cesta. Prve grupe iseljenika zaustavile
su se upravo oko tih rudnika i topionica.
Tada je Pennsylvania smatrana najsa-rolikijo- m
drzavom, SAD po mnostvu na-cionalno- sti
njenog stanovnistva osobito
njezin istocni dio, tj. Allegheny Country
u Pittsburgh.
Drugi znacajni centar u koji su odla-zi- li
nasi iseljenici bio je Cleveland u
drzavi Ohio, gdje su bile koncentrirane
celicna i strojarska industrija.
Glavni tok iz New Yorka
Naravno i Chicago je bio privacan, jer
je kao jedno od najvecih sredista trgo-vin- e
i industrije u SAD, pruzao moguc-nos- t
za zaposlenje u veoma razvijenoj
industriji zeljeza, koze, elektricnih
proizvoda, kemijskoj i prehrambenoj
industriji. Uz to je u ovome gradu bilo
.1P-X?l--JJ- J
AUSTRIJA
NUKLEARKA RASPROD
Bee trazi kupca za svoju jedinu atomsku centralu, podignutu
1978. koja nikad nije proradila
— jer toAustrijanci nisu dozvo-lil- i.
BEC — Najvazniji austrijski prista-lic- a atomske energije morao je da se
preda. "Cvetenford je sada mrtav",
zali se sada vec bivsi
vlade Fred Sinovec. Svi naredni
da se ozivi ova nuklearka za-pad- no od Beca, koja je 1978. zavrsena, ali nikad nije proradila, bili bi "ne-realn- i, neproduktivni i nemoguci".
Referendumom "ne"
Sedam godina su vladajuci socijali-st- i
sve pokusavali kako bi atomska
centrala jedina u zemlji — ipak pro- radila, pise Novi referen-dumom
je trebalo da revidira antinu-klearn- o
raspolozenje iz 1978. i da na-pok- on aktivira skupu gradevinu.
Nekoliko nedelja pre Cernobila su
mislili da su blizu cilja: anketiranje
stanovnistva je pokazalo promenu
javnog
Ali, sok koji je izazvala katastrofa
u Ukrajini ponovo je obrnula stvar.
Drugi referendum nema potrebe
sprovoditi, jer ce sigurno vecina biti
protiv. Medutim, trajno konzervira-nj- e centrale snage 700 megavati ne
isplati se: ono zemlju godisnje kosta
oko 7 miliona maraka.
Sinovec je dosao na naizgled jedno-stavn- u ideju: Cvetendorf rasturiti i,
zajedno sa 484 elementa za sagoreva-nje- ,
prodati ga onome ko najvise po-nud- i. (Predlog jednog slikara da se
"betonski zamak Trnove Ruzice"
ukrasi kulama i otvori za publiku kao
muzej ljudske kancelar nije
ni uzeo u razmatranje.)
Radi se o "samo-sad-i-nikad-vise-rasproda- ji".
Zaista, nikada ranije u
30. godisnjoj istoriji nuklearne ener-gije
nije bilo na svetskom trzistu goto-v- e, neupotrebljavane atomske cen- trale.
Suma vrednosti svih upotrebljivih
sjediste najcuvenijih svjetskih klao-nic- a
stoke, koje su mogle u to vrijeme
nasoj nekvalificiranoj radnoj snazi po-nud- iti
zapravo jedino doslupnc naj-grubl- je
radove.
Nemoguce je nanizati sva mjesta u
koja su se doselili nasi ljudi. Bilo ih je
u svim dijelovima ove goleme zemlje,
od Atlantika do Pacifika. Selili su se u
potrazi za boljim uvjetima rada i zivota,
mijenjali mjesta i drzave. Ipak danas se
sa sigurnoscu moze reci da je glavni tok
ove migracije a novom svijetu poceo u
New Yorku, gde je i bila imigraciona
transportna luka, da bi zatim potekao
ka industrijski najrazvijenijim americ-ki- m
drzavama.
Glavno federalno pristaniste pri lskr-caj- u
doseljenika u SAD bio je Ellis Is-land,
otok uz obalu New Jarseyja, s ko-je- g
se vidi Kip slobode. Otvoren 1892
godine, razrusen je u pozaru 1897. ali je
ponovo u upotrebi 1900. kada je uglav-no- m
i dovrsena golema glavna zgrada.
U nekoliko iducih godina Ellis Islandu
prikljucena su jos tri manja otoka, pa
je na ukupnoj povrsini od 27,5 jutra bilo
sagradeno cetrdesetak objekata u ko-jim- a
su bili razni prihvatni centri i bol-nick- e
zgrade.
U prizemlju glave zgrade nalazio se
veliki hoi u kojem su putnici ostavljali
prtljagu. Nakon toga svatko je dobivao
svoj broj a zatim su skupine od po 240
ljudi bile podijeljene na manje grupe
od 30 osoba, koje su ispitivali za to
odredeni inspektori. Ako inspektor ne
bi propustio nekog covjeka, on bi bio
poslan pred posebnu komisiju. Njena
je rijec bila presudna, osoba kojoj bi
ona zabranila ulaz — bila bi vracena
natrag u Evropu.
(Nastavlja se)
NA AJI
predsednik
po-kus- aji
"Schpigel".
mnenja.
gluposti
delova Cvetendorfa iznosi 700 mi-liona
maraka — samo delic danasnjih
troskova za izgradnju nove nuklearne
centrale od 3,2 milijarde maraka. Jer
veci deo reaktorskih pogona je izgub-lje- n,
zato sto su cvrsto ugradeni ili ne
mogu biti transportovani zbog svoje
glomaznosti.
U praksi nece biti moguce vratiti ni
tih 700 miliona — nigde se ne pojav-ljuj- u
kupci. Zapadne zemlje sa sop-stveno- m
automskom industrijom nisu
zainteresovane, jer Cvetendorf —
reaktor sa kljucalom vodom — vasi za
zastareo tip. Istocnoevropske zemlje
su usmerene na Sovjete; a zemje u
razvoju nisu za Austrijance pouzdani
kupci.
Ni Grci, ni Turci
Svu teskocu prodaje Austrijanci su
shvatili u prvim razgovorima sa
Grckom, u koju su polagane velike na-d- e.
Dimitris Papamantedos, do skora
predsednik Drzavne kompanije za
proizvodnju struje, pozvan je na raz-gledan- je, ali nije bio zainteresovan
za kupovinu.
Turci koji su za sada jedini izrazili
"pazljiv interes", ponudili su isuvise
nisku cenu. Preostaje jos mogucnost
da se reaktor proda nazad jednom od
onih koji su ga gradili — zapadnone-- 1
mackom KWU. Ali, tada ce se dobiti
samo 140 miliona maraka — koliko je
otprilike potrebno da bi se srusile be-tons- ke zidine Cvetendorfa.
Dve milijarde maraka, koliko je ko-s4a- la
izgradnja i cuvanje reaktora do
danas, morace zato da se otpisu kao
cist gubitak.
V iniioifiin li,jdoiin;i Al'rikr hijcniinin
se doxvol.javti da )п'ко тн--i ulaz' u sros"
ka dxorisla — kako hi ill oeislile od оч-lala- ka Inane.
IhijpraoijriWlan'tcfiji iiiiSuoorfkvvojratrsrikisjloccmkonaSI'aVvliooplzjucusi.,iipIj'ruriicplaom-dk-aca
s{kroorcojciiManihai,ljaIdv anio£vnro so prolan na Г-olvorn-ili kiloinclara.
§
§
S
§
§
§
S
§
h
I
§
MOLOTOV PONOVO
U JAVNOSTI
Nedeljna revija "Moskovske novo-sti- ", koja izlazi na ruskom i vise stra-ni- h jezika, donosi u posljednjem
broju reportazu o Vjaceslavu Moloto-vu- .
U verziji reportaze, koju prenosi
TASS, navode se samo dva biografska
podatka — da je on bio predsednik
vlade od 1930. do 1941. a zatim pot-predsedn- ik vlade do 1957. i kako se
kaze, istovremeno ministar inostra-ni- h poslova.
Opisujuci posetu u dvospratnoj da-c- i, novinar moskovske revije kaze, da
je 96-godis- nji Molotov izjavio da je "u
toku svih dogadaja" i da ga "odusev-ljavaj- u
promene u zivotu zemlje". On
je, takode, rekao da mu je "zao sto
mu starost i zdravlje ne dozvoljavaju
da aktivno ucestvuje u dogadajima".
Molotov je, tokom citavog perioda
dok je Staljin bio na celu SSSR, bio
druga sovjetska partijsko-drzavn- a lic-nos- t. Posle Staljinove smrti (1953.) bio
je clan najuze rukovodece grupe, a
kasnije se s Maljenkovim i Kaganovi-ce- m suprotstavio kursu 20. kongresa
KPSS i 1957. zajedno sa njima sme-nje- n
je sa svih funkcija. Izvesno
vreme bio je ambasarod u Mongoliji
i predstavnika SSSR u Komisiji za
atomsku energiju u Becu. Pre dve go- dine je vracen u KPSS i priznata su
mu sva prava koja proizlaze iz njego-vi- h ranijih funkcija.
Molotov je, kako se kaze u reportazi,
"U gostima kod Vjaceslava Moloto-va"- ,
izjavio da mnogo cita, da retko
gleda televiziju — sem dve emisije,
"Danas u svetu" i "Vremja" — i da
mu je zelja da dozivi sto godina.
Ova je prva reportaza u sovjetskoj
stampi o Molotovu posle njegovog si-las- ka
s politicke scene.
PRIZNAlNJE ZINKI KUNC
MILA.NOV
NEW YORK (Tanjug) — Opernapje-vacic- a
Zinka Kunc-Milano- v uvrstena
je medu 87 istaknutih licnosti stranog
porijekla koje su svojim doprinosom
zaduzile New York i Sjedinjene Ame-ricke
Drzave.
Ona je, zajedno s drugim licnostima
iz svijeta kulture, znanosti i drustve-ni- h aktivnosti pocascena specijal-no- m medaljom iskovanom u povodu
100. obljetnice postavljanja kipa Slo-bode.
Medu dobitnicima tog priznanja su
Isak Asimov, Paul Anka, Claudio Ar-ra- u, Mihail Barisnjikov, Lucia Alba-nes- e,
Zbigniew Brzezinski Alister
Cooke, Boris Hristov, Elia Kazan, Va-sil- ij
Leontjev, Zubin Mehta, Gian-carl- o
Menotti, Anthony Quinn, Issac
Basevic Singer, Liv Ullmann, Franco
Zefirelli i drugi.
SOVJETSKI NOVINAR
NESTAO URIMU
RIM, juli (Tanjug) — Nikakvih vi-je- sti jos nema o sovjetskom novinaru
Juriju Veresciginu, nestalom u Rimu
u toku obilaska znamenitosti s jed-nom
turistickom grupom u samom
centru grada. On je s grupom sovjet-ski- h turista brodom doputovao do Na-pulj- a, odakle su se autobusom preba-cil- i
do Rima. Njegov nestanak je pri-mijec- en tek kad se grupa sovjetskih
turista vratila u hotel poslije obilaska
Trga Navona. Sovjetska ambasada u
Rimu prijavila je 29. juna njegov ne- stanak rimskoj policiji, ali je slucaj
objelodanjen tek 30. juna.
Slucaj nestalog sovjetskog novi-nar- a sad se dovodi u vezu sa svojevre-meni- m nestankom novinara Olega Bi-to- va
u Veneciji i nestankom sovjet-skog
diplomata u Rimu Vitalija Jur-cenk- a. Obojica su se naknadno vratili
u SSSR, tvrdeci da su ih otele za-padne
obavjestajne sluzbe.
Sovjetska ambasada u Rimu saop-cil- a je da u ovom slucaju iskljucuje
mogucnosti otmice.
--$