Nase Novine, September 18, 1986

              xv - — V " . I I i I '( t ((I I I I
.кЛ1
Ш VI
I
Mi?
'
.fП
DRUGARSKOJ MATICI
Jl&JcjJLJ JujII Jl ЈИкхж шЗо 1 JtH.
Cijcnjeni durgovi:
Iz revija "Matica" 1 "Rodna gruda"
sam doznao nesto o simpoziju koji jo
obavljen u Sarajcvu u proslom no-vemb- ru
u organizaciji te drugarske
Matice, o doprinosu nasih iseljenika
NOB-- i Jugoslavije u toku drugog
svjetskog rata.
Ukoliko sam mogao da shvatim na
torn Simpoziju su ucestvovala samo
trojica istinskih rukovodilaca nasih
organizacinja za pomoc Jugoslaviji iz
Sjedinjenih Americkih Drzava i Au-stralij- e,
a to su drugovi Mirko Marko-vic- ,
Strahinja Maletic i Luka Marko-vic- .
Svi ostali ucesnici su igrah vrlo
malu ili nikakvu ulogu u nasem radu
za Jugoslaviju i dobar dio njih nikada
nije'Doraviomedu namanizavrijeme
rata, ni poslije rata i prema tome ne-ma- ju nikakve podloge da ocjenjuju
nas rad
Od nas, glavnih organizatora u Juz-no- j
Americi, koji danas zivimo u Jugo-slaviji,
drugova Koste Lutkica, Zarka
Kebina i mene, ni jedan nije bio po-zva- n. Vidio sam da je nas iz Juzne
Amerike predstavljao drug Vojislav
Martinovic, koji je igrao jednu vrlo
malu ulogu, jer je djelovao na 1400
kilometara od Centra gdje se je sve
rjesavalo i bio je na jednom malom
sektoru.
Pitao sam drugove na Matici iselje-nika
Hrvatske u Zagrebu po kakvom
su se kriteriju pozivali ucesnici na taj
Simpozij i oni su mi odgovorili da je
to bilo iskljucivo u vasoj nadleznosti.
Iznenadilo me~je da ste, izmedu
ostalih, pozvali 1 gospodu Milenu So-tr- u,
da iskali svoj notorni antikomuni-zam- ,
kada je usporedivala nas sa us-tasa- ma
i cetnicima, toboze da smo
brojcano bili jednaki.
Gospodin Rado Genorio je procitao
jedan iscrpan referat o radu Slove-nac- a
u Argentini, kojeg je on crpio iz
nasih glasila, ali je presutio, da li
svjesno ili nesvjesno, ono sto je u
svemu tome radu bilo najvaznije, a to
je motor pokretac cjelokupnog na-seg- a
rada.
I nehotice mi se namece ideja zasto
mi, koji smo bili glavni organizatori
u Juznoj Americi, nismo bili pozvani.
Mozda zato jer nas poznati stav, koji
se bazira na stvarnoj istini, nekome
ne odgovara, kako ce se vidjeti malo
nize.
U posljednje vrijeme zapazam da
se u Jugoslaviji stalno izbjegava
stvarna istina o NOB-u- , to jest, da je
ona bila organizirana po Komunistic-ko- j
partiji Jugoslavije. Ondje gdje
partija nije imala svoje organizacije
ili nije imala jakog upliva u narodu,
nije ni bilo borbe, a ako je i izbila
spontano, brzo se je rasplinula ili su
se ljudi priklonili neprijateljskom ta-bor- u.
Neprijatelji Komunisticke Partije
Jugoslavije vrdaju na sve moguce na-cin- e
da krivotvore historiju NOB i
ulogu nase partije prikazujuci tu
borbu kao neki narodni ustanak ili u
najboljem slucaju kao iskljucivo
djelo jednog covjeka, druga Tita. Na-pad- a
se otvoreno na nasu partiju,
koja je organizirala oruzanu borbu,
tvrdeci da je bila jednostavna agen-tur- a
Kominterne, bez vlastitih ideja.
Stvarno svoj fanaticni antikomuni-za- m
ne mogu da vjesto sakriju. Sje-ca- m
se da su nas sve do 1945. stalno
napadali da smo ruski placenici i
kada smo bili muceni i ubijani na po-lici- ji
objavljivali su da se mi dajemo
ubijati kako bi dokazali Moskvi da
njezine pare nisu bile uzalud bacane.
Tako su nas napadali fasisti sviju
boja isto kao i socijal-sovinist- i. A tako
isto nas napada danas ta ista banda.
Mi prije rata niso bili nicija agentura,
nego smo bili sekcija Kominterne, sto
uvijek sa ponosom isticemo, jer da
nije bilo Kominterne, ne bi bilo ni-jed- ne Komunisticke partije pak tako
ni nase, a da nije bilo nase Partije,
ne bi bilo ni NOB i da na celu nase
Partije nije bio drug Tito, borba se
ne bi mogla onako pobjedonosno
svrsiti. Svi mi, predratni komunisti,
osjecamo ponos da smo bili clanovi
takve Partije, i da smo bili jedan od
sekcija Kominterne.
Oni ljudi, antikomunisti, koji su ku-kavi- ce
i ne usuduju se da izravno na-pada- ju
nasu Partiju, udaraju po Ko-minter- ni. Vjerujemo da to rade po ne-cije- m zadatku iako to oni nikada nece
priznati.
Cjelokupni rad na organiziranju
pomoci NOB u iseljenistvu su organi-ziral- e
Komunisticke partije Kanade,
Sjedinjenih Americkih Drzava, Ar-gentine,
Urugvaja, Australije i Novog
Zelanda.
Jugoslavenski iseljenici, clanovi
tih partija, uz svestranu pomoc istih,
su organizirali cjelokupan rad za
NOB.
Eto to je ta istina, koja se danas na
nekim stranama nastoji sakriti.
U onim zemljama gdje nase Partije
nisu imale odreden broj clanova
medu jugoslavenskim iseljenicima,
nije bilo ni rada za pomoc Jugosla-vensk- oj
NOB sve do svrsetka 1943. pak
i onda ono sto se je pokrenulo, to je
bilo preko Jugoslavena clanova tih
partija, ciji je broj porastao u toku
1942. i 1943.
Sa kakvim smo se poteskocama bo-ri- li
mi, u kapitalistickom svijetu, da
organiziramo nase kolonije za NOB,
to samo mi znamo i nikakvo pravo ne-ma- ju
oni ljudi koji nisu bili s nama u
iseljenistvu da ocjenjuju ili da kriti-ziraj- u
nas rad. Plivali smo protiv stru-je- ,
borili smo se protiv vjetra i oluje,
jer je cjelokupna burzoaska stampa i
radio stanice vodile borbu protiv
NOB i protiv nas, prikazujuci tu bor-bu,
u najboljem slucaju, kao borbu
komunista otpadnika i avanturista.
U takvoj situaciji mi smo pribjega-val- i
najprirodnijoj taktici da na celo
nasih organizacija postavimo ljude
demokrate koji nisu bili komunisti i
na taj nacin su se nasli u nasim ruko-vodstvi- ma ljudi kao Luj Adamic,
Zlatko Balokovic, Franjo Petrinovic,
Martin Bogdanovic i drugi, ali cjelo-kupni
rad je padao na nasa leda.
A to se danas u nekim sredinama u
Jugoslaviji izbjegava objavljivati i
cak se predstavlja neke od gore pome-nuti- h
kao organizatore nase akcije.
Presucuje se ogromna uloga Komu-nisticki- h
partija Sjedinjenih Ame-rickih
Drzava i Kanade u rusenju us-tasko-macekovskogruko- vodstva
u Hr-vatsk- oj
bratskoj zajednici 1943. godi-ne- .
Mozda u svemu ovome lezi razlog
zasto mi nismo bili pozvani na simpo-zij.
Ja drugi razlog ne mogu da
nadem, a mozda sam u zabludi, mo-zda
ne znam da dobro ocijenim stvari,
mozda nije takticno i korisno da se
danas iznosi cijela istina o nasem ra-du,
nego samo onaj dio istine koja od-govara
sadasnjem vremenu. Mozda!
Onaj koji nije nikada bio komunist,
nece nikada nasu borbu moci da
shvati i da razumije.
Ukoliko drugovi, smatrate da sam
u zabludi, volio bih da mi odgovorite.
Sa drugarskim postovanjem.
Petar KURTIC
&ог&0гл°гОг'л Zagreb
Ovo je kopija pisma koju objavlju-jcm- o
po zelji autora naseg prijatelja
i saradnika sa napomenom da je na
Simpozijumu ucestvovao jos jedan
saradnik "Nasih novina" i bivsi ured-ni- k
"Slobodne reci" (posle Mirka
Markovica), pesnik i knjizevnik, Ni-kola
Drc novae.
— UREDNISTVO
NEDOGORJELI SVJEDOCI
NASILJA
SANTIAGO DE CHILE - To vise
ne moze biti slucajnost — za nepunih
tjedan dana na ulicama cileanskih
gradova polivena su benzinom i zapa-ljen- a
cetiri studenta. Monstruoznost
nove metode zastrasivanja, koju u
agoniji koristi rezim generala Pinoc-heta,
umjesto da zaustavi, samo je ras-pali- o
nove proteste i izazvao reakcije
izvan granica ove zemlje. Jedna od
zrtava "Pinochetove inkvizicije" bio
je naime 19-godis-nji
Rodrigo Rojas,
mladi cileanski fotograf koji je dobio
americko drzavljanstvo. Washington
je stoga morao reagirati i sluzbeno je
zatrazena istraga, poslije koje ce biti
saopcen stav americke administraci- -
je.
Prva dvojica studenata spaljeni su
proslog utorka u jednom od predgra-dj- a
Santiga, Rojas, dan kasnije, a
onda je istu sudbinu dozivio 23-godi-s-nji
student kibernetike Mario Araya,
koga su agenti snaga sigumosti, prije
nego je poliven benzinom i zapaljen,
mucili i pretukli. Vjerojatno da bi ka-snije
sluzili kao svojevrstan primjer
drugim mladim protivnicima 13-go-dis-nje
diktature, izuzev Rojasa, nisu
spaljeni do smrti. Njih su, poslije ne-koliko
trenutaka stravicne agonije u
plamenu, policajci obuceni u civilna
odijela, ugasili, a potom izbacili iz
kola ispred neke od bolnica u Santia-gu.
Sa opekotinama II. i III. stupnja
koje su zahvatile 90 posto tijela, pot-pun- o
unakazeni Mario Araya je saop-ci- o
novinarima svoju sudbinu. Njega
su iz grupe demonstranata koji su u
Valparaisu protestirali zbog spaljiva- -
nja Rojasa, izvukla cetvorica civilnih
agenata, uvukli u atumobil, odveli na
periferiju te cileanske luke i potom
podvrgli uzasnim mukama. Posto je
ispitivan, Araya je pretucen, przen ci-gareta-ma,
a potom mu je nozem pro-bode- na trbusna suplja. Tek nakon
toga je poliven zapaljivom tekucinom
i ostavljen nekoliko trenutaka da ziv
gori. "Pricaj drugovima kako si pro-sao- ",
porucili su Pinochetovi agenti
cielanskom studentu.
Na sahrani Rodriga Rojasa, krajem
proslog tjedna u Santiagu okupilo se
nekoliko tisuca protivnika rezima,
koje je policija morala rastjerati su-zavce- m
i jakim smrkovima. Kako se
radilo o americkom drzavljaninu, u
povorci je bio i ambasador SAD u
Santiagu Richard Barnes. Washin-gton
je zatrazio istragu o ubojstvu Ro-jasa,
iako je ona za sve koji poznaju
Cile i Pinocheta, suvisna.
SOVIET DOCTORS
AT THE IMMUNOLGIST CONGRESS
From July 5 — July 10, 18 Soviet Doctors were in Toronto attending the in-ternational
congress where representatives from over 40 countries participa-ted
trying to prevent new diseases for mankind and at same trying to find
cures to existing diseases that whole of mankind is coping with at this time.
Besides the attendance at the congress, the Canada-USS- R Association
arranged an extensive program of visits to St. Michael's Hospital, Women's
College Hospital, College of Doctors and Surgeons where discussions and ex-changes
of opinions took place between Soviet and Canadian specialists.
At the Ontario Science Centre the Soviets were hosted by the representa-tives
from Ontario Ministry ofHealth, while at the CN Tower they were guests
of the managements and in each of these visits there took place an exchange
of gifts and invitations for exchange visits.
Of course it wasn't all work and no play. The Canada-USS- R Association
arranged the group to visit Niagara Falls, tour the City of Toronto, shopping
and to see Toronto at night by a walking tour and eating at some of Toronto's
restaurants.
On July 9th members of our Association gathered for an informal reception
for the Soviet guests, who were introduced and talked with our members until
it was time for them to go to the hotel, since the next morning the program
was to start bright and early.
Milenko POPOVIC
НкВТ лИРВл % A Bi §4 ЛК К Вхч
Left to right: Milenko Popovic, Alexander Boursov, head of the Soviet group
and Michael Lucas, President Canaca-USS- R Association.