Nase Novine, October 31, 1985

              MOSKVA SUZAMA
NE VJEIiUefE
Sereda, Volokolamsk, Kalinin, Mozajsk, tu su vocljene
najzesce borbe za Moskvu. Tu je jedan bataljon drzao
osam kilometara fronte i izdrzao 35 teskih okrsaja.
Nije bilo lako, ali lake pobjede ne laskaju ruskom srcu.
Moskva (od specijalnog dopisnika Dana-sa- )
— Seoske kucice u okolini Moskve
rreobicno podsjecaju na farmerske kuce
americkog srednjeg za'pada: od drveta su,
arhitektonski netipicne s brojnim ukrasima
i svaka drukcije obojena. Okruzene vrto-vim- a
a ispred nekih, odmah pored ceste,
po neka klupa. I djeca na biciklima.
Andrej Edemskij, s katedre juznih i za-padn- ih
Slavena Sveucilista Lomonosov,
obiasnjava da to nisu dace, vec obicne seo-ske
kuce. Dok sluzbena Volga grabi siro-ki- m
i ravnim putem promicu sumarci i bes-kraj- ne
ledine. Volokolamski drum, nigdje
traga da se tu vodila jedna od najvecih bi-ta- ka
drugog svjetskog rata, bitka za Mos-kvu.
Istina, tu su spomenici, ali je pejsaz
tako idilican, premiran za mjesto gdje su
se od 5. decembra 1941. do 1. februara
1942. sovjetski vojnici borili da obrane
Moskvu. Tu, na torn prostoru, sudarilo se
na tisuce tenkova, topova, aviona, tu su se
borile armije. Ovdje je Hitler dozivio prvi
poraz i to je bio pocetak njemackog kraja.
A njemacki su tenkovi jurili k Moskvi,
planirali su rendez-vou- s na Crvenom trgu!
Kod Borodina im se suprotstavila elitna
sovjetska 32 divizija sibirskih strijelaca
koja je stigla iz Vladivostoka. Sibirci su
bili visoki i fizicki izdrzljivi vojnici, dobro
opremljeni i naoruzani. Borili su se zesto-k- o,
ali njemacki je pritisak bio prejak. Na
borodinskim padinama 32. sibirska divizija
docekala je svoju smrt, ali se ni jedan voj-ni- k
nije povukao ni predao. I nacisti su
imali velike gubitke, 3. pjesadijski puk di-viz- ije
Das Reich bio je izbrisan s popisa
borbenih jedinica. Ali Borodino je bilo
kljuc prednjih obrambenih polozaja, i kada
je zatim pao Mozajsk, do Moskve je po
auto-ces- ti ostalo samo 100 km.
Sto je tada mislio porucnik Baurdzan
Momis-Ul- i, komandant 1. bataljona Tal-garsk- og
puka. Lezao je na poljskom kre-vet- u
i razmisljao, jer glavna je duznost sva-ko- g
komandanta uoci bitke da razmislja,
obilazi polozaje, izdaje naredenja i opet
da misli... Sto da radi porucnik Momis-U- li
sa svojih 700 vojnika, koji su dobili zadatak
da drze osam kilometara fronte ispred Mos-kve.
Osam kilometra za jedan bataljon, a
s druge strane njemacke divizije. Trebalo
je zaustaviti neprijatelja malim snagama
svedok ne pristignu pojacanja. Sereda, Vo-lokloam-sk,
Kalinin, Mozajsk, tu se trebalo
tuci.
Sto da kaze porucnik svojim vojnicima?
"Neprijatelj dolazi da ubije i tebe i mene.
Ja te ucim, ja trazim od tebe. Ubij ga, znaj
kako da ga ubijes, zato sto i ja hocu da
zivim. Mozda ce te ipak pogoditi metak,
ali prije toga ubij! Potamani koliko god
mozes! Time ces sacuvati zivote svojih dru-gov- a.
Ja, vas komandant, hocu da ispunim
zapovijest nasih zena i majki, zapovijest
naseg naroda, hocu da vas povedem u boj
ne da poginete, vec da zivite." Da koman-dant
divizije, general Ivan Vasiljevic Pan-filo- v,
tako je ucio: "Vojnik odlazi u boj
ne da pogine, vec da zivi."
Juri Volga Volokolamskim drugom. Tu
je u zimu 1941. bataljon Momis-Ulij- a vo-di- o
35 teskih borbi, stupao u bitku u ocajno
teskim trenucima za obranu Moskve.
A Moskva? Dvadesetog oktobra 1941.
u njoj je objavljeno izvanredno stanje. So-vjetski
glavni grad postao jedio fronte. Od
gradana je formirano 1 1 divizija narodne
obrane, u kojima je bilo ukupno 100.000
ljudi i te su se jedinice borile fanaticno
hrabro. Prvog oktobra pod oruzje je po-zva- no
jos 100.000 Moskovljana, a izmedu
13. i 17. Iistopadaosnovanojejos25samo-stalni- h
radnih bataljona. Osim toga od mo-skovs- kih
rezervista sastavljene su 1
.
i 2.
divizija moskovskih strijelaca i jos 25 ba-taljona
za odrzavanje reda. Bila je to pot-pu- na
mobilizacija grada. Pola milijuna
zena i staraca dan i noc je kopalo rovove
i protutenkovske zapreke. Iskopano je 98
km protutenkovskih i 8063 km strelja6kih
rovova te postavljeno 284 km bodljikavc
zice. Na bedem koji je u znoju, krvi i su-za- ma
gradilo pola milijuna zena, djece i
staraca jurnulo je vise od 60 njemackih
divizija. A svaka od njih brojala je izmedu
5000 i 10.000 vojnika.
No, Moskva nikakvim suzama nije vje-roval- a.
"Umom treba ratovati", govorio
je general Panfilov. Jer, bitka za Moskvu
bila je zapravo bitka za puteve k njoj. Te-zis- te
пјетабке ofenzive bilo je duz auto-mobils- ke
ceste, Volokolamskog druma
koji vodi u Moskvu. Tu je napadao i nje-macki
40. oklopni korpus generala Stumea,
cija je 10. divizija osvojila znacajnu ras-krsni- cu
Selkovo i koja je prema planovima
prva trebala stici na Crveni trg. Ali tu je
bio i porucnik MomiS Uli i njegov 1 . bata-ljon
Talgarskog puka. Front bataljona bio
je povijen u obliku potkovice. Desni su-sje- di
Nijemci, lijevi susjedi Nijemci,
otraga Nijemci, naprijed Nijemci... A pan-filov- ci
u centru sovjetske obrane pod Mos-kvo- m.
Nijemci su koncentrirali udarnu grupu
zeleci jednim iznenadnim jurisem probiti
obranu bataljona i onda na tenkovima, ka-mioni-ma
i motociklima Volokolamskim
drumom stici u Moskvu. Bili su odbijeni
kod sovhoza Bulicevo, sljedecih dana zad-rza- ni
su na drugim polozajima, ali su i
dalje jurisali jer su znali da su sovjetske
snage na torn pravcu malobrojne. Momis
Uli i njegov bataljon nisu protivniku dali
ni trenutka odmora, napadali su ga, doce-kiva- li
u zasjedama, lomili njegov duh i
snagu. Na pocetnim obrambenim poloza-jima
drzali su osam kilometara fronte! Ce-ti- ri
puta vise nego sto bataljon obicno u
ratu treba drzati. Nijemci su djelomicno
bili zaustavljeni. Kada je brigadni general
Fischer iz 10. divizije javio visoj komandi
koliko mu je jos preostalo ljudi, general
Stumme je zavapio "Moj boze, jedva za
vecu patrolu".
Ipak, Hitler je trazio posljednji i odlucu-juc- i
udar na Moskvu. Njemacka vojska bila
je vec dosta zamorena, ali s kamionima,
vlakovima i obicnim kolima na front je
UilNHUUOC u
B. KiB'
stizala popuna u hrani i municiji. Iz Pariza
su stigla cak i dva vlaka crvenog vina koje
se smrznulo i pretvorilo u crvenkasti led.
NjemaCka vrhovna komanda vjerovala je
da su sve sovjetske divizije unistene i pret-postavlja- la
je da se radi o 330 divizija.
Nijemci su racunali da Sovjeti vise nemaju
nikakvih rezervi, a to je bila zapravo sovjet-ska
varka. Jer, upravo su Sovjeti lansirali
podatak o 330 unistenih divizija, a kao po-sredni-ka
iskoristili su vojnog atasea jedne
neutralne zemlje, za kojeg su znali da je
povezan s njemackom obavjestajnom slu-zbo- m.
I Nijemci su krenuli u posljednji juris
na Moskvu, koju su htjeli zauzeti kako iz
vojnickih tako i zbog psiholoskih razloga.
Njemacki generali mislili su da bi cak i
poslijedice eventualnog neuspjeha bile ma-nj- e
bolne po moral trupa, nego ako cijelu
zimu ostanu u snijegu na 50 km pred Mos-kvo- m.
Njihova ofenziva bila je u pocetku
uspjesna i jedinice njemacke 3. oklopne
armije presle su kanal Moskva-Volg- a. So-vjetska
vrhovna komanda odmah je na mo-stobr- an
poslala dvije brigade koje su zau-stavi- le
njemacki prodor. Njemacka je ofen-ziva
jenjavala i Guderian je iz svog staba
u Jasnoj Poljani naredio trupama da se po-vu- ku
natrag i pripreme za obranu. Tada je
morao priznati: "Napad na Moskvu nije
uspio. Dozivjeli smo poraz".
Petog prosinca 1941. pocela je velika
sovjetska kontraofenziva pod Moskvom.
Na fronti sirokoj 1000 km od Ostahova do
Jeleca, Nijemci su bili prisiljeni na povla-cenj- e,
koje je prelazilo i u bjezanje. Bili
su odbaceni nekih 200 km od Moskve izgu-bi- li
su 500.000 ljudi, 1300 tenkova, 2500
topova i 15.000 vozila, a Hitler je smijenio
i kaznio 35 generala medu kojima i koman-dant- e
2. i 4. oklopne skupine, komandante
armijskih skupina "Sjever", "Centar", i
"Jug" te feldmarsala Brauchitscha, ko-mandanta
kopnene vojske.
Pobjeda se kuje prije boja i sovjetski je
vojnik pod Moskvom naucio surovi zakon
rata, zakon armije. Bataljon porucnika Momi-s-
Ulija izdrzao je 35 teskih borbi na glav-no- m
putu prema Moskvi i sa6uvao svoj
sastav. Istina, nije bilo lako, ali jos je Su-vor- ov
govorio "Lake pobjede ne laskaju
ruskom srcu".
Miroslav LAZANSKI
?)
U teskoj zrakoplovnoj nesreci u Sjedinjenim Americkim Drzavama,
poginula je Samatha Smith — hrabra djevojcica koja je postala simbol
mira za mnoge.
Samatha se obratila bivsem Sekretaru KPSS Andropovu pismom u
kojem je opisala svoj strah i uznemirenost zbog prijetnje nuklearnog rata.
Pozvana je u Sovjetski Savez da se uvjeri u prijateljstvo i iskrene teznje
za mir sovjetskog naroda. Gostovala je nekoliko tjedana i upoznala se s
mnogim vrsnjacima iz raznih sovjetskih republika, te bila pocasna gosca
u tamosnjim pionirskim domovima.
"Samatha je bila hrabra i odlucna djevojcica. Mislim da smo provele
vise vremena zajedno, da bismo postale dobre prijateljice", rekla je Inna
Bekojeva koja je upoznala Samathu u pionirskom kampu Artek.
"Samatha je pisala o nama svima zajednickim, ljudskim zabrinutosti-ma- .
Bila je vrlo hrabra, tako se obratiti jednom svjetskom vodi. Mi smo
u razredu diskutirali njeno pismo i svi je zeljeli upoznati. Osjecam kao
da sam izgubio dragog prijatelja" rekao je Maksim Malisev, ucenik sed-mo- g razreda osnovne skole.
Samatha ce ostati u sjecanju mnogih miroljubivih ljudi u SAD-u- , So-vjetsko- m
Savezu i sirom svijeta. Na stotine pisama sucuti stizu svakod-nevn- o
na adresu Samathinih roditelja. Medu njima i saucesce Generalnog
sekretara KPSS Gorbaceva.
4
1ЛЧ
5LiJ.'
XWJ.CfeSSJj'4'x.w
'i?v
."
s.- -.
Ч.. ЛУ1ЧТ,'ЛчЧХч.
filksVs '--
SS-y..- -
Samatha Smith s novostecenim prijateljima u Pionirskom domu.
LIBIJA: NAKON PROTJERIVANJA
STRANIH RADNIKA
EGIPAT SE ZALIO
ZENEVA — Egipat je ulozio zalbu
Medunarodnoj organizaciji rada
(ILO) zbog masovnog protjerivanja
stranih radnika iz Libije i zatrazio da
ILO intervenira u vezi s tim proble-mom- .
Zalbu i zahtjev podnio je mini-sta- r
vanjskih poslova Egipta Esmat
Abdel Megid na sastanku s general-ni- m direktorom ILO Francisom Blan-chardo- m
u Zenevi.
U proteklih nekoliko tjedana Li-bij- u
su morali napustiti deseci tisuca
stranih radnika medu njima najvise
Tunizana — 22.000. Libijske vlasti
opravdavaju smanjivanje broja stra-nih
radnika padom libijskih prihoda
od nafte (DPA)
Otkaz ne vrijedi i za Palestince
BEJRUT — Otkazivanje gostoprim-stv- a stranim radnicima u Libiji ne
obuhvaca Palestince zbog njihove
"specificne situacije" — tvrdi se u ob-јабпјеп- ји sekretara narodnog komi-tet- a
za veze s inozemstvom (ministar-stv-a
vanjskih poslova) Libije Alijem
Trikijem.
U intervjuu bejrutskom "Al Anva-ru- "
Triki je rekao da "ta mjera nije
uperena protiv Arapa". "Cilj je —
precizirao je on — da se smanji broj
stranih radnika u zemlji iz vise razlo-ga,
a najvazniji od njih je sto se raz-voj- ni projekti koji su zahtijevali upo-treb- u desetaka tisuca stranih radnika
nalaze pred zavrsetkom.'
ALEKSANDAR BALJAK
Odigledno je da imaju poverenja u svoj
narod, okrenuli su mu led a.
Mi u svakom trenutku znamo sta hoce-m- o,
samo ne znamo kadje trenutak.
U trenucima lucidnosti nesposobni prave
poucne greske.
Samo najstariji zanat oseca potrebu za
mladim kadrovima.
k
Kameleon koji zivi na visokoj nozi po
zanimanju je semafor.
U sahovskoj partiji konji prelaze preko
svega.
Sve same raskrsnice a putevi nedostaju.
Politicarjepo opredeljenju zabrinuti op-timis- ta.
Suplja glava prosipa pamet.
1 For the children, 9 PEACE
v ' W-- 1
"WO
( f
'J-- "
V.
11N