Nase Novine, July 13, 1983

              ' ' ' '- -
5 V'O Ј.чЧ Ч ',, .,$' ' '"." '--
V % , , V t, , !}, .
k .11
'0.
6-- NASE NOVINE, May 25,1983 ~N May 25,1983, NASE NOVINE --7 Pohret in inmrznufe nuktearnih
Pokret za zamrznude nukleamih
oruzja, posebice u Sjedinjenim
Americkim Drzavama, dobio je snaz-n- u
podrSku kad su ameriCki katoli6ki
biskupi na 3. maja usvojili Pastirsko
pismo' koje prvenstveno trazi obus-tav- u
daljnje proizvodnje nukleamih
oruzja. Pismo je sluzbeno ирибепо
pripadnicima Katoli6ke crkve kao
vodic u zivotu i radu, ali je bez
dvojbe namijenjeno da upliviSe na
javno mnijenje u svijetu, posebice u
Sjedinjenim Americkim Drzavama,
tifiuci se nukleamih oruzja.
Zna6ajnost spomenutog pisma
moze se suditi i po tome Sto se je
rasprava o njemu vodila nekoliko
godina. Originalni tekst je mijenjan i
nadopunjavan nekoliko puta. Bilo je
pritisaka sa strane vladajuce ekipe u
Washingtonu da se otupi smisao i
poziv za obustavu oruzne utrke.
Reakcionarni i ratobomi pripadnici
spomenute crkve takoder su rogobo-ri- li
i prijetili biskupima. Oni su
ustrajali i nakoncu velikom vecinom
od 238 naprama 9 usvojili treci,
копабт tekst pisma, koje se sada
6ita i tuma6i vjernicima u svima
sastavnim iupama.
Nema nikakve dvojbe da 6e ovo
Pismo imati veliki uCinak medu
pripadnicima spomenute crkve, ali i
dalje u mirovnom pokretu, a takoder
i u politifikim krugovima. Katolika u
Sjedinjenim AmeriCkim Drzavama
ima viSe od 50 milijuna. Oni su
aktivni u svima sferama Zivota. Ima
ih mnogo u unijskom pokretu, a i
medu profesionalnim politi6arima.
Mnogi su i do sada bili aktivni u
mirovnom pokretu. Pastirsko pismo
utjecat 6e svakako i na mnoge druge
koji su stajali po strani, 6ekajuci da
бији Sto ce njihovi duhovni vode re6i
o ovom velevaznom pitanju. Oni su
medu ostalim rekli:
"Mi govorimo kao duhovnici, ne
politiCari... Nuklearno doba je era
Dana 16. maja na§a omiljena
pesnikinja dije ime nose udruZenja
pesnika u Torontu i Chicagu, prosla-vil- a
je svoj 85. rodendan.
Desanka Maksimovid je ne samo
jedan od livih kulturnih spomenika
jugoslovenskih naroda, 6iju poeziju
poznaju i vole podjednako i stari i
mladi i veoma suptilni poklonici
pisane redi u stihu, kao i oni koji
poznaju samo Skolsku lektiru; onaje
i jedan od najpoznatijih i najprevo-deniji- h
naSih pesnika u svetu.
Svima je poznato da je Desanka
odigrala istorisku ulogu i u negova-nj- u
maternjeg jezika kroz stih medu
naSim ljudima koji live daleko od
dom ovine. Zainteresovala se za
na§u poeziju prilikom gostovanja u
Torontu 1976. godine, a shodno
tome usledilo je Stampanje prve
zbirke iseljenidke poezije u Jugosla-vij- i
(1980. god. u izdanju "Bagdale".
Vrlo 6esto u svojim nastupima u
kulturnim dogadajima naSe etnidke
grupe, Udruzenje pesnika "Desanka
Maksimovid" iz Toronta recituje
stihove velike pesnikinje.
Jos jedno jugoslovensko udruzenje
6uva u devetogodi§njoj tradiciji
svoga postojanja najprisniju uspo-men- u
na Desanku Maksimovid. Toje
Kanadsko-jugoslovensk- o udruzenja
moraine kao i fizicke opasnosti...
Jednostavnim rijeCima, mi kazemo
da dobri ciljevi, obrana svoje domo-vin- e, zaStita slobode itd., ne mogu
opravdati nemoralna sredstva, upot-reb- u
oruzja koja bezrazlidno ubijaju i
prijete Citavim zajednicama (socie-ties)...
Mi osje6amo da naS svijet i
domovina idu krivim putem... Citav
svijet mora smo6i moralnu snagu i
reci 'Ne' oruznoj trci koja orobljuje
siroma§ne i ranjive; i 'Ne' moralnoj
opasnosti jedne nuklearne ere koja
postavlja 6ovje6anstvo pred neodrzi-v- i
izbor stalnog terora ili predaje".
Nuklearnim teroristima zadat je
јоб jedan teSki udarac kad je
slijede6eg dana, 4. maja, Predstav-ni6k- i
Dom Kongresa Sjedinjenih
Drzava, znatnom ve6inom od 278
naprama 149 usvojio rezoluciju za
sporazumno ugovoreno zamrznuce
ili obustavu proizvodnje i namjeSta-nj- a
nukleamih oruzja po Sjedinjenim
Ameri6kim Drzavama i Sovjetskom
Savezu.
Autor rezolucije, kongresman
Edward Markey iz Massachusetts-a- ,
kazao je da je to bio "historijski
glas, izrazen nadmaSnom vedinom
PredstavniCkog doma, da ameriCki
narod sada zeli zamrznude u nukle-arn- oj
oruznoj trci izmedu Sjedinje-nih
Drzava i Sovjetskog Saveza, a
zatim bitno snizenje tih oruzja".
Randall Kehler, nacionalni koordi-nat- or
kampanje za zamrznude nukle-amih
oruzja, primijetio je nakon
ishoda glasovanja Predstavnidkog
Doma: "Mi smo izvojStili veliku
pobjedu".
Thomas O'Neill, predsjedatelj
(Speaker) PredstavniSkog Doma, oz-паб- јо
je rezultat kao "glas savjesti".
Znafiajno je da je i jedan broj
republikanskih predstavnika glaso-va- o
za rezoluciju zajedno s ve6inom
demokrata, a jedna skupina natraZ-ni- h demokrata stajala je s Reagano--
zena "Majka i dete" iz Toronta na diji
poziv je Desanka gostovala u na§em
gradu da bi uvelidala prvu proslavu
Dana zena — 8. Marta, kao
obelezavanje prve godi§njice posto-janja
ovog Udruzenja.
U "NaSim novinama" ovekoveden
je skoro svaki trenutak Desankinog
boravka medu nama te znadajne
1976. godine.
Svi mi koje za Desanku Maksimo-vid
vezuju najlepSe i najtoplije
uspomene, kao i mnogobrojni obo-zavao- ci njene poezije, na§i prijatelji,
zelimo na§oj voljenoj, najmilijoj
pesnikinji sredan rodendan. Zelimo
joj dobro zdravlje i vedro raspoloze-nje- ,
da nas kroz svoje stihove voli i
da nas udi kako se voli ljudski
rod..."
Autor ovog teksta koristi ovu
izuzetnu priliku da izrazi svoju sredu
zbog susreta i divnih razgovora
vodenih sa velikom pesnikinjom
pro$log leta u Beogradu. Ved je
nekoliko dlanova Udruzenja pesnika
"Desanka Maksimovid" iz Toronta
irnalo to isto zadovoljstvo prilikom
njihove posete domovini i uvek te
susrete zabelezimo u "Nas"im novi-nama".
Katarina Kostic
vim sljedbenicima protiv prijedloga
za zamrznuce.
Odluka katolidkih biskupa bila je
toplo pozdravljena po drugim vjer-ski- m
skupinama koje su se ve6
ranije izjasnile za obustavu nuklear-ne
trke. Ispitivanja javnog mnijenja
pokazuju da vecina puCanstva podu-pir- e
obustavu trke u nuklearnom
naoruzavanju ili "nuclear freeze",
kako se opcenito govori.
Kad nisu uspjeli sprijeciti usvoje-nj- e
rezolucije u PredstvniCkom
Domu, Reaganovci su pokuSali da ju
omalovaze. Zatezali su njezino usvo-jenj- e
viSe tjedana s praznim govo-rancija- ma
i raznim amandmanima,
ali sve to ne mijenja 6injenicu da
. rezolucija jasno i glasno trazi za-mrznuce
nukleamih arsenala Sjedi-njenih
Drzava i Sovjetskog Saveza i
daljnje pregovore za njihovo sma-njenj-e.
Usvojenje rezolucije imalo je uci-na- k
i na kongresnu raspravu o
vojnim izdacima koje Reagan trazi
za slijedece godine. Sve viSe zako-nodava- ca
pridruzuje se prijedlozima
za smanjenje vojnog budzeta.
Pastirsko pismo katolifckih bisku-pa
bilo je toplo pozdravljeno po
biskupima Metodistidke crkve koji
su upravo tada odrzavali svoju
godiSnju skupStinu. Oni su takoder
ponovo potvrdili svoje vlastito Pas-tirsko
pismo usvojeno godinu rani-je.
U svom pozdravu Metodisti
rekoSe: "Mi stojimo u solidamosti s
rimo-katoliCki- m biskupima u njiho-v- oj
osudi nuklearne oruzne trke i
njihovoj nastavljujucoj borbi za
mir".
SliCna stanoviSta poput katoli6kih
i metodisti6kih biskupa zauzeSe u
proSlosti Prezbiterijanci, Episkopal-c- i
i Savez ameri6kih hebrejskih
kongregacija.
Promatra£
53 year old Alfred Phillip Higgins, died on
the night of January 16th: 1983. Cause of
death — "Exposure" Occupation — former
member of the unskilled working -- class.
Victim of circumstances beyond his con-trol.
Classified as "Transient"- - Born in the
United Kingdom In 1929. Left the U.K. in
1951 with funte 10's to see'the world. Spent
7 years in Australia and New Zealand as a
mine worker. Came to Canada in 1958 and
worked as a hospital orderly until I 1966,
then as a gas station attendant, and finally
became transient and destitute. His hobbies
included photography, studying philosop-hy,
and taking courses on first-ai- d.
Life for Alfred was, it seems, comparable
with that of many millions of workers,
without who the Capitalist system, or any
system, would collapse. As did Alfred when
his usefulness to the system was exhaus-ted.
On the night of January 16ht: 1983, while
Alfred was freezing to death, at the back of a
downtown Toronto undeground garage, his
huddled body getting progressively colder,
and his sleep turning insidiously into a fatal
coma; I was eycling home from the
afternoon shift in a heating plant. It was very
cold, — 16 degrees centigrade, but with
adequate clothes, good insulated boots, a
balaclava and ski-glov- es the cold was
unvigorating The 45 minute ride horns not
too uncomfortable.
When I arrived home the temperature
inside the house was a warm, comfortable
20 degrees centigrade. I took a moment or
two to warm up, had a snack, checked my
two teen-ag- e sons were home and asleep;
getting their much needed rest for the next
AFGANISTAN
Protjeran amerifiki
diplomat
ISLAMABAD, AP - Afganistan-sk- e
vlasti naredile su drugom sekre-tar- u атепбке ambasade u Kabulu
Petere Graham u da u roku od 48 sati
napusti teritorlj Afganistana, jer su
ga proglasile "nepozeljnom N6-побс- и".
Pri tome je upotrijebljena uobi6a-jen- a
formulacija da se doti6ni
diplomat bavio aktivnostima koje
nisu u skladu s funkcijom diplomata
i da je "raspadavao ilegalne 6aso-pise- ".
Istifie se da je to prvi slu6aj
protjerivanja jednog ameri6kog dip- lomata otkako je Karmal doSao na
vlast nakon ulaska sovjetskih trupa
u Afganistan.
Rezolucija nesvrstanih zemalja na
zasjedanju Svjetske zdravstvene or- -
ganizacije u 2enevi
2ENEVA, maja, Tanjug — Nesvrs-tan- e
zemlje smatraju da bi za
realizaciju programa Svjetske zdrav-stvene
organizacije, 6iji je moto
"Zdravlje za svakog do 2000. godi-ne"
usvojenog na 36. godiSnjem
zasjedanju u Zenevi, dio sredstava
mogao dobiti iz ogromnih izvora koji
se tro§e za naoruzanje. Ovo istice u
rezoluciji nesvrstanih zemalja o
provodenju strategijske svjetske
zdravstvene organizacije.
Na posebnom sastanku ministara
zdravlja nesvrstanih usvojena je
rezolucija otehnidkoj suradnji medu
nesvrstanim i ostalim zemljama u
razvoju. Obje rezolucije su prihvace-n-e
kao dokumenti 36. zasjedanja
Svjetske zdravstvene organizacije.
By: Robert Gordon O'Neill
school day. Then I turned into bed, making
sure the window was cracked open for fresh
air. I relaxed, yawned, took a few deep
breaths and was soon fast asleep, undistur-bed
through the night.
Alfred Higgin's breathing was becoming
shallower and shallower, as hi slipped into
the last stages of hypothermia. His body
cells now inactive and his brain deficient of
life giving oxygen. His life barely half over,
in normal events, was coming to a close.
Next morning I awoke rejuvenated and
rested. I prepared breakfast for myself and
two sons, and were then ready for the new
day, and all it had to offer.
For Alfred Phillip Higgins there were no
more days left. His body was now an
unidentified cadaver in a morgue locker.
Both Alfred Higgins and I were born in
England in 1929, and when I read of his
death in the, Toronto Star of Monday.
January 24th: 1983. It occurred to me that
our lives were, at one time, similar. We had
both travelled far from our native land for
work, and adventure. My life as his has been
interspersed with the good, and bad times,
but my skills however, were more beneficial,
and my periods of unemployment less. Not
being as susceptible, fortuneately alcohol
nad never become a crutch to protect me
from life and its uncertainties
We both came to Canada in the late ' 50's
with our hearts set on a new life in a wide,
fresh, youthfull country. We were also
young men, exhuberant, energetic and
optimistic. At 53 years old I am still fit and
able to enjoy life. I can participate in the
social process for meaningfull progress to
better the life environment for working
Ispitati saradnju sluzbenog VaSingtona
NA POM ENA: Ms. Elizabeth Holtz-ma- n
je bila poslanik u zastupnidkom
domu tj. U.S. Congress od 1973 do
1981 godine kao dlan Demokratske
partije, a momentalno vr$i dulnost
javnog tutioca za sudski okrug
Brooklyn u gradu New York. "NN"
donose dlanak Ms. E. Holtzman
koji je nedavno izaSao u dnevniku —
New York Times.
Odavno je ve6 trebalo da se u
potpunosti ispita uloga vlade S.A.D.
po pitanju pruzanja pomoci —
zaStite — kao i utoCiSta — nacisti6-ki- m ratnim zlocincima. SluCaj —
Klaus Barbie — je samo najnoviji
primer o saradnji sluibenog VaSing-ton- a
sa ratnim kriminalcima, — 6iji
potpuni detalji jo§ nisu poznati Siroj
javnosti.
Gosp. Barbie, bivSi Set Gestapoa
u francuskom gradu Lyonu, je po
svrSetku rata bio uposlen kao savet-ni-k
od strane sluzbenih predstavnika
naSe vlade. I pored toga Sto su
francuske vlasti trazile njegovu ispo-ruk-u da odgovara za pocinjena
zlofiinstva nad francuskim naro-dom- ... sluzbeni predstavnici naSe
vlade su ga zaSticavali i odbijali
zahteve Fravcuskog pravosuda za
njegovu isporuku... i копабпо su ga
potajno sakrivali po JuZnoj Americi.
Drzavni ured za pravosude (Justi-ce
Department) je posle velikog
pritiska i negodovanja javnog mnje-njajb- io
primorah da povede posebnu
istragu da bi doznao tacno ulogu
koju je sluzbeni VaSington odigrao u
sludaju Klaus Barbie. Neosporno da
je takva istraga potrebna i na svom
mestu. Ali istraga koja bi se ograni- -
people. But I am still struck by the terrible
irony that side by side allows poverty and
suffering exist with the benefits of modern
society. Many such bodies as that of Alfred
Higging are found in similar circumstances.
In cold freezing garages, under bridges, in
deserted shacks, unable to share the
wonders of a modern developed society.
War, pestilence, natural disaster, all play
ther part in the pattern of life we call
civilized, but just one hundredth part of
what is currently being spent on weapons of
mass destruction around the world could
aleviate at least 90% of the problems that
beset the underpriviledged of all countries.
Maybe it is a far cry from the life-le- ss body
of a man, once known as Alfred Phillip
Higgins, to the threat posed to humanity by
nuclear holocaust. But is it realy such a long
way from being concerned about the life of
one man, to the concern for the lives of all
men, women and children? Robert Burns
felt such a concern:
"Is there for honest poverty, that hangs his
head, and a'that.
The cowards slave, we pass him by,
'we dare be poor for a'that,
For d'that,
And j'that,
Our 1oil's obscure, and a'that,
The '-i-nk
is but the guinea stamp,
The idn's the gowd for a'that
Poverty amidst plenty. Starvation for
milh-'i- s while others have never an unmet
neec Riches in the billions and multibilli-on- s
m the developed countries and nations,
while wretched misery and suffering exist in
under-develope- d countries. Rich nations
wage war on poor nations; terrible weapons
of mass destruction are poised to strike us
JL ш и ш ЦЈ m
PiSeElizabeta Holtzman
6ila samo na jednu osobu nije
dovoljna. Potrebna je proSirena
istraga — da bi se u potpunosti
obelodanila ditava rabota oko zaStite
i suradnja sluZbenih predstavnika
naSe vlade za bezbroj drugih nacis-ti6ki- h
zlo6inaca.
Dok sam bila poslanik u donjem
— predstavni6komdomu (U.S. Con-gress),
ja sam se zalagala da
dotifine vlasti poduzmu odgovaraju-c- e
legalne mere protiv svih osoba
koje su osumnjicene kao nacisti i
ratni kriminalci. Posle pazljivog
proufiavanja ditavog tog pitanja,
doSIa sam do zakljucka, na temelju
neopovrgnutih 6injenica i dokume-nat- a, da postoje raznovrsne spone
izmedu sluibenih krugova u VaSing-ton- u
i nacistifikih ratnih zloCinaca.
Samo primera radi — 1978 godi-ne,
Federal ni ured za proveravanje i
knjigovodstvo (General Accounting
Office) je pronaSao da viSe od 20
osoba koje su osumnjicene za
робтјепје ratnih zlofiina su bile
uposlene u raznim drzavnim sluZba-m- a,
sa punim odobrenjem i znanjem
dotifinih drzavnih ministarstava.
Osobe koje se terete da su pofiinile
ratne zlocine su bile uposlene u
sledecim driavnim ustanovama i
ministarstvima: Ministarstvo vanj-ski- h
poslova — (State Department),
Ministarstvo za odbranu — (Defence
Department), Federal ni biro za istra-gu
-- (F.B.I.)- Takoder je dokazano da
su uprave radio postaje u zapadnoj
Evropi kojefinanciraC.I.A. (Central-n- a
ObaveStajna Sluzba) uposljavale
takve osobe. Radio postaja —
Slobodna Evropa — za cije financi-ranj- e
se brine C.I. A. — je navodno
with unbelieveable horror. Across the brink
of no return old social orders stubbornly
resist the inevitable progress of the new
developing societies. Prepared to anihilate
whole populations, rather than compromise
and accept humanities need for a decent
more equalized society.
Alfred Phillip Higgins' spirit may not
disturb many in this modern world. But one
day a frozen, huddled body, to be descove-re- d
next day in a cold underground garage,
will be a mere memory from the past. People
will as Maxim Gorky prophesied: In "Mot-her"
"... take delight in one another, when
each will be a star to the other, and when
each will listen to his fellow as to music.
The free men will walk with open hearts, and
the heart of each will be pure of envy and
greed, and therefore all mankind will be
without malice, and there will be nothing to
divorce the heart from reason. Then life will
be one great service to man!"
To Alfred Phillip Higgins, I dedicate this
account, in the hope that one day, in the
very near future in my life time and certainly
in that of my children, a society will evolve,
created by working people a round the world
that honours all men and women as equals
That outlaws the horror of war. There in the
hearts of humanity, and indelibly felt in the
mmd, and inscribed in the laws ot all
persons we will live according to this
principle
"From each according to their ability: To
each according to their need".
Such a necessity is the essence of our
dailx, and whole lives existence.
February 1983.
iziS[a u susret Valerian-- u Trifa i dva
puta emitovala u etar njegove govo-r- e,
a taj isti Trifa se baS u to vreme
nalazio pod optuibom Ureda za
pravosude, da je na Ia2ni nacin i
putem obmane dobio атепбко
drzavljanstvo, da bi na taj na6in
prikrio svoju ulogu koju je izvrSavao
za vreme rata u raznim rumunskim
faSistickim organizacijama... i sad
se nalazi pod sudskom naredbom da
bude deportiran.
Ali ni ovo nije sve...; Gustav
Higleg, ratni zlikovac i zamenik
Hitlerovog ministra za vanjske pos-lov- e
koji je za vreme rata komando-va- o
posebnim oruzanim jedinicama
takozvanim Einsatzgruppen, koje su
direktno odgovorne za ubistvo vi§e
od 1,500,000 jevrejskog naroda:
ljudi, zena, male deCice koja su joS
bila pri majcinoj dojki... i to samo
na teritoriji okupirane Ukrajine..., a
zna se da su te ubice vrSljale po
celoj lsto6noj Evropi, u potaji je
doveden u S.A.D. od strane Central-n- e
obaveStajne slu2be (C.I.A.). A
valjalo bi u tan6ine ispitati i ulogu
koju je odigralo Ministarstvo vanj-ski- h
poslova (State Department),
kad je takode u potaji dopremilo u
S.A.D. 6itavu kvinslinSku Belorusiju
koja je za vreme rata slu£ila naciste,
i zajedno sa njima snosi odgovor-nos- t
za pokolj preko 250,000 nevi-no- g
zivlja te Sovjetske republike.
Za punih 25 godina sluzbeni
predstavnici naSe vlade, ne samo da
nisu poduzeli nikakve ozbiljne mere
protiv osoba koje se terete za takva
zverstva..., nego su ih бак i Stitili...
potajno sakrivali... i uto6i§te im
davali.
Stupanjem na snagu 1978. god.
Vederas 6emo za njih voleti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je vi§e nego Sto je ikad u jednoj pesmi bilo
ljubavi.
Sad bi bili odevi.
Sad ih vi§e nema.
Mi, koji smo po peronima jednog veka odbolovali
samode svih svetskih Robinzona.
Mi, koji smo nadtiveli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
vederas 6emo za njih voleti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je poslednji put,
erven kao komunizam, goreo horizont njihovih telja.
Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uprav- -
na preSIa je bududnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopdanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuStenim
Ijiljanom.
Bile su no6i, bile su iice, bilo je nebo koje se
gleda poslednji put, bili su vozovi koji se vrataju
Sarajevski pesnik Izet Sarajlic je veliki
prijatelj Desanke Maksimovic i postovalac
njene poezije. On je takode i nas veliki
prijatelj, jer nas podstice da negujemo
poeziju na maternjem jeziku i odazvao se
nasoj molbi da bude u vezi sa nama.
Upoznali smo ga na Struskim vecenma
poezije proSlog leta i taj susret smatramo
veoma dragocenim. Na stramcama "Na§ih
novina", ose6ajni i jasni stihovi Izetovih
pesama, sa dubokom porukom i nepresuS-no- m
verom u bolje sutra radnog £oveka,
postace emotivna hrana mnogih naSih
citalaca. Preko naSeg filmskog radnika
шшж SSffiSGEtSSliSi тшт шшкштжшш
zakonskih propisa — sva ona lica
koja se terete za pocinjenje ratnih
zlofiina moraju biti proterana iz
S.A.D. da odgovaraju za svoja
nedela. Istim zakonom je uspostav-Ijen- o
i specijalno odeljenje pri
ministarstvu pravosuda 6ija je 6ui-no-st
da traga za i predaje nadleznim
sudskim vlastima sve one osobe
koje su pocinile zlodinstva za vreme
rata... Na taj na6in je barem donekle
окопбапа sluzbena ravnoduSnost
kojajedotle trajala. I pored toga Sto
su potrebne zakonske mere ve6
stupile na snagu, sasvim logi6no i
na svom mestu je pitanje — ili bolje
гебепо pitanja na koja Sira javnost
ima pravo da dobije istinite odgovo-re-.
A to su: kako su razni ratni
kriminalci prispeli i ko ih je doveo u
S.A.D.? Ko im je dozvolio i pod
kakvim ovlaS6enjem, da se nastane
u пабој sredini? Ko su ti drzavni
6inovnici koji su ih zaStidavali —
sakrivali od organa pravosuda i sa
njima suradivali?! Sti6enje i davanje
uto6iSta nacisti6kim ratnim zlikovci-m- a
je velika uvreda koja je naneta
атепбкот narodu koji je podneo
mnoge zrtve u borbi protiv Hitleriz-m- a
— kao i prema svim onim
milionskim Zrtvama koje su stradale
od nacisti6kog terora. Ameri6ki
narod je u svojoj istoriji bezbroj puta
dokazao svoju sklonost i vernost ka
pravdi i istini. Ubedenasam da6e se
i po ovom pitanju u naSem narodu i
kod njihovih politi6kih predstavnika
na6i dovoljno smelosti i hrabrosti da
bi se u potpunosti iznela na javnost i
osudi la sva ova pri Java proSlost
sluzbenih predstavnika naSe vlade
sa nacisti6kim ratnim zlikovcima.
Preveo sa engleskog: Mike Grbich
rooeni dvadesettrece, streljani Cetrdeset druge
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima,
s tulnim makovima jednog vojniikog leta, s divnim
smislom podratavanja, takmidila se njihova krv.
A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Jutnim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na Cvetnim Trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
dekale su Ane, Zoje, lanet.
Cekali su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoja beta negrljena ramena date
dedacima.
Nisu se vratili.
Preko njihovih streljanih o6iju preSli su tenkovi.
Preko njihovih streljanih o6iju.
Preko njihovih nedopevanih Marseljeza.
Preko njihovih izreSetanih iluzija.
Sad bi bili odevi.
Sad ih viSe nema.
Na zbornom mestu ljubavi sad бекаји kao grobovi.
Mala velika moja,
vederas 6emo za njih voleti.
МАб PRIJATELJ IZETSARAJLIC
ШШдјжргј1
IzetSARAJLlC
Srdana Bodica koji ga je nedavno posetio u
Sarajevu, dobili smo poznatu zbirku Izetovih
pesama pod naslovom koji nosi gore
objavljena pesma. Srdan nas je obavestio da
je samostalnom recitalu Izeta Sarajlica
odrzanom pocetkom ove godine u Sarajevu,
prisustvovalo oko deset hiljada ljudi. Izet je
poznat po svom neodoljivo sugestivnom
estradnom nastupu. (J Strugi, gde je stalni
"inventar" od podetka odriavanja ovog
jednog od najvecih internacionalnih pesni6-ki- h
festivala u Evropi, njegova popularnost
je, prema izjavi oievidaca, neprolazna...
K.K.
ШВШк