000388 |
Previous | 17 of 20 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
№1 9 ! № I Ivttl m fiEMH 1 ft ffl и 1.1 J ?l Na ovake oStre rijedi hodza Karabegqvid safe glavom u rame-n- a, pa blagim glasom odgovori: — Dragi rodo, ima§ praVo §to se ljutis I meni je to krivo. ZaSto da s tobom 60s prave? Ti se, eto, raspitaj za to јоб kod koga danas ill sutra. To se ne moze sakritl... A ja odoh kuci. Hodza Karabegovid игјабе na konja, ostaviv§i svoga rodaka u teSkim mislima. Mustaj beg je svakako робао iz svoje kude na Carini u ВЈббе polje svojoj kuli. A to je put, kojim se ide u Nevesinje. Odlu6i da de se raspitati za ovu vijest, dim vidi koga iz Nevesinja. AH nije nikog sreo iz tog kraja. Unide u kulu i zovne slugu Јабага. — Idi na put — гебе mu — tamo dekaj, i ko god iznije iz Nevesinja, zamoli ga da mi dode. Imam neSto vazrio-d- a pitam. Tek oko icindije dovede Јабаг jednog seljaka iz sela Brata6a u Nevesinjskom polju. —. Kako se preziva6? — Hasan Muratspahi6. Mustaj-be- g se okrenu JaSaru: — Hajde ti svojim poslom! Јабаг ode, a Mustaj beg pode pitati: — Hasane, da mi пеб№ гесеб! Рогпаб ii ti Alibega Ljubovida iz Odzaka? — Kako da ne znam! Prekjuder. sam mu dotjerao ovna.Ja drzlm njegovu zemlju. — ,Dobro, Hasane! Za6to si mu dotjerao ovna? _ — On se ovih dana zeni. Tu 6e bit! velika svadba. Sprema se ditavo Nevesinje na to veselje. — A koga uzirria? — Uzima sa Borija aiajbegovu kcer. Kaiu da je, lijepa kao upis. . — Dosta, Hasane i Evo ti дгоб pa neSto kupi. Могеб idi svojim posiom. - Mustaj-be- g zdvnu Јабага; Naredi mu da odmah spremi kobilii za put. Treba da ide-natra- g ш Mostar da tamo razvidi: kada je ono pismo pisao Smajl ef. i da kaze majci 6ta je duo od Karabegovida. Vldf ti 4sada belaja Iznenadai govorio sam sebi i spremao se na put. Uzja§e kobilu i potjera je da §tb prije stigne ku6l. Kod kude. ga" pitala majka: — Sto se, sine, tako brzo vrati? — Ne pitaj! I on ispri6a sve 6ta je био. Majka se паб1а takoder u dudu, kako to moze biti, kada Je alajbeg pred ljudima dao Umihanu. Ona je ujedno. bite uvrijedena postupkom toga Ljubovida, kako de on da ugrabi Mustaj-beg- u zaru6nicu? To jeJ sramotaj grehota! Osudivala i grdila stara Hatidza hanuma, koja se radovala svojoj nevjesti i sipovoj zenidbi. On je njezin jedlnak,. sva njezina nada. A uz to je momak u tridesetoj godini. Majdine rijedi јоб јабе raspale Mustaj-beg- a. OtrCi u svoju sobu i nade ono pismo Smajl efendijino, okreni tamo amo, nigdje datuma. Pismo, inade, jasno kaze: da je Umihana primila njegov amanet, da su joj roditelji zadovoljni i da je djevojka kao slika lijepa. — Pa kojl je ovo бejtan! U pismu ovako, a u Nevesinju onako! Ovo se mora prodistiti! Re6e i zapovjedi sam sebi. Ovako ne smije stajati, mora se brzo raditi, dok ne bude kasno! Cijelu nod nije za'spao. Ni on ni majka mu. Obuzela 'ga niinja ria suparnika, na otimada njegove. djevojke, koju je isprosio i darovl-m- a obdario. Aii-b- eg je dakle Um-ihanu preprosio, ina6e ne bi ona Mustaj-begov- e darove primila. Pre-m-a tome, ona de vratiti darove u Mostar. Sramota! A Sta 6e, onda, govoriti Mostarke djevojke, koje je" on bagatelisao? One 6e ga u pjesmu metnuti i osta Ijaga kroz godine! Ta se miinja јоб ројаба.а stoga, §to je od toiikih био da je djevojka izvanredne Ijepote. Uza to je od dobra roda. I bad kada je drzao sigurnim da je pitanje njego-ve zenidbe, koje ga toliko godina pritiskalo, sretno г!јебепо, etolte vijesti kao grom iz vedra neba. Cim se svanulo, on napiSe bosandicom ovako pismo svome protivniku: XX Pismo Ali-be- gu Ljubovicu f njegov odgovor "Јибег sam doznao da si prepro-sio moju vjerenicu Umihanu кбег Hajdar alajbega Cengida sa Borija. To se tide moga obraza i namusa i ja to ne mogu preboljeti; zato te pozivam пајипабМ mejdan, pa.ko "ddbijie, taj neka vodi Umihanu. Dajem i ravo da odabere6. koje беб mjesto uzeti za mejdan od ova tri: Hi u ВЈбби polju nize mojekule, pdaklen de nas gledati moja stara majka; (II u Nevesinjskom polju, odaklen de nas gledati -- tvoja stara majka; ill tamo naZagorju ravnom, gdje de nas s kule gledati pleme-nit- a Uma. U sludaju da ne smjed-пе- б izadi na mejdan, onda ti dodi sa doratomu Mostar da sa ostalim svatovima odeS na Zagorje I da pod Umom vodiS dorata sve do Mostara . — do mojlh dvora". Kada je ovo naplsao, smota paplr, all ga brzo opet razmota I dodade јоб redenicu: "Rok za odgovor tri dana".,,Po torn opet pismo smota I sade u dvori&te, gdjeje mati njegova posipala jufku po tepsiji da je sunce osu6i, jer za zimu treba "јеНбба". — Je Ii stigao Јабаг iz ВЈбба? . — Jest, malo prije. Mustaj-be- g ode u тибко odje- - Ijenje svoje kude I tamo u Stall nade slugu, pa mu naredi, da uzme '.'.'' (LJUBAVNI ROMAN IZ 18 VIJEKA) vranca, pa da odmah ide u Odzake Ali-be- gu Ljubovidu u Nevesinj-skom polju; tamo neka preda pismo njegovo. — Dobro, bezel Trebam Ii 6to redi јоб? — NiSta! Samo predaj, pa odmah natrag! j Х--- Л. Gotovo u rudano doba zakucala je halka na kapiji Ljubovida kule. — Koje? pitala stara Zulejha hanuma, majka Ali-bego- va, koja se nalazila u dvoriStu radedi oko orhi-dej- a, 6to su svojim velikim cvatom u velikom broju bile presadene u suhu dvorlStu. — Je II ovo kula Ali-be- ga Ljubo-vida? pitao Jasar, Mustaj-bego- v sluga. — Jest! — A je Ii on kod kude? — Jest! A б№ treba? — Da mu predam jedno pismo od Mustaj-beg- a Laklsida iz Mosta-ra — rede Јабаг. Stara Zulejha hanuma pride k vratima govoredi: — Moj je sin u drugom katu kule, nedto je zabav-Ije- n poslom. Ja sam njegova majka... Ja du mu to pismo predatl. Јабаг promoll pismo kroz vrata, a Zulejha hanuma uze pismo za kraj, da ga ne zaprlja, jer su joj ruke bile malo blatnjave od okopavanja cvi-jed- a. Primajudi pismo zapita: — Treba II јоб 6to redi Ali-beg- u? — NiSta! — A treba Ii odmah odgovor? r-- Ne treba! Јабаг okrenu putem natrag, a stara Zulejha hanuma ponese pis-mo sinu u kulu. Zatekla ga u njego-v- oj sobi, kako disti i pregleda vatre-h- o oruzje. — Baci, sine, toga davla iz бака! .— govorila starica, koja je toliko udaraca dozivila od orufja. Toliki Ljubovici izginuii. Sad ostao samo All-be- g pa i on eto kao I oni. Oru2je — du6a! — Da Bog da rriu zemlja kosti izmetala, koje ie рибке pryi izmislio! — proklinjala stara. — A sablje I handzari? sa '- -. smijehom pitao majku Aii-be- g. — I toga! I toga, sine! Govoredi to, nije sirota ni znala da bad ona u rucl drzi I nosi poziv za — dvoboj! — Evb ti pismo od Mustaj-beg- a ' mLaukigSaicap!rerdeaddeeZ. ulejha hanuma, pa Aii-be- g uze pismo. — Sta to on р!бе? Ja ga I ne poznajem. ~ Nikad nisam s njim bio. — Eto vidi, sine! Aii-be- g otvori pismo, a mat!, koja je bila hepismena, gledala sinu u lice da vidi I pogada kakvo je to pismo. Aii-be- g podeo je u sebi ditati. Ved kod prvih redenica stade se u lieu mijenjati, poded,e mu od gnjeva ruke drhtati, on stade g las-n- o psovati I otpuhivati. Odl mu se парип1бе vatre. tf MaOiMBS Af — Ma ба je to, sine? On nije bdgovorlo, ved je opet podeo ditati iznova kano da ne vjeruje svojim odima. Proditavdi ga mrmljao: — Eh, eh..! ; — Ma Staje'to.'elne? — Evo belaj'-iznenada-h ! ~ ,r-- - — Kakav belaj ako Boga гпаб! Ko trail belaja on se 0 sebi zaba-vi- o! Kazivaj dta je! Zulejha hanuma je sva strepila, i stoga joj rede Aii-be- g da sjedne. Sjede i on kraj nje, pa pode: — Pide mi Mustaj-be- g LakiSi6 iz Mostara, da je Uma njegova a ne moja... — Halla! Halla! dudila se mati i udarila dlanom 0 dlan, — kako to moze biti? — On veli, da sam ja Umihanu preprosio, biva: da je on nju prije isprosio... — A je II tako? pitala majka. — Nije istina, majko! — Ako je on nju prije isprosio, ti je odmah ostavljaj, jer to ne bi bilo od tebe lijepo... — Nije ju isprosio... Nije! Jaovo prvi put бијет. Da je Јвргобепа Uma, ona ne bi uzela moj prsten... — A zar je ona uzela tyoj prsten? iznenadi se Zulejha hanuma i gleda o6tro Ali-beg- a. — Ima у1бе od sedam dana! --— Ah, ah! Pa 6to od mene кгЈјеб? I ja se dudim, gdje je onaj prsten sa tri almasa! Ne vidam ga ved nekoliko dana... Pa Sta de sad biti? — Ne znam, majko. — Sta јоб рјбе Mustajbeg? , — Лбе ne рјбе... Tu je Aii-be- g zatajio poziv na mejdan, jer bi se majka njegova izgubila od" jada f muka, kada bi doznala za oruzani obradun medu momcima. — Sad je na Umihani da ona rekne: koga de [koji joj) je draii; je Ii, sine? ' u -T- akoje! Pode Zulejha .ђапита iz sobe. Aii-b- eg je zapita: — Ko ti je ovo pismo predao? Ona mu odgovori, da je pismo donio po svoj prilici siuga Mustaj-begov- i, isprida mu razgovor sa njim. Nije htio dekati, niti je traiio odgovor, no se vratio natrag. Ode majka iz sobe da vidi, Sta je sa rudkom i da ujedno promisli јоб o toj novosti, pa de opet podeti razgovor sa sinom. Aii-be- g ostade u sobi sam. Opet prodita ono pismo zastajudi kod svake redenice. — Sta sad? pitao sebe. Ргет1б!јао i odgovorio: — Sta? Na mejdan i gotovo! On me poziva, neka mu i bude! Pride k prozoru. — Milutine! — vikne slugu. — Sto de ti? javiose majka iz mutvaka (kuhinje). n-- ;' — Treba mi пеб№... PoSalji ga amo! Aii-be- g skide s rata (police) divit i kalem, okrene ono pismo Mustaj-begov- o i napiSe s druge strane: "Da ne bi puno бекао na odgo vor, javljam ti da primam mejdan u biscu. hok sastanKa prya nedjelja a u ponedjeljak — mejdan, pa ko ostane 2iv, neka vodi Umihanu". Ispod toga se potpiSe. Kada je Milutin uniSao u sobu i stao kraj vratai uplta ga Aii-be- g: — Koji Je dan danas? - — Petak! — Petak? Dobro! All-be- g ono pismo metne u istu kuvertu i pruzi ga Milutinu rekavSi: — UzjaSi vranca, pa potrdi brzo prema Mostaru. U putu des srestl slugu Mustajbega Lakiida. Predaj mu ovo pismo i repi: "Ovo je odgovor Ali-be- ga Ljubovida", neka ga preda svome gospodaru... Onda se vrati Milutioe. (Nastavit ce se)
Object Description
Rating | |
Title | Nase Novine, June 28, 1978 |
Language | sr; hr |
Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
Date | 1978-05-10 |
Type | application/pdf |
Format | text |
Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
Identifier | nanod2000068 |
Description
Title | 000388 |
OCR text | №1 9 ! № I Ivttl m fiEMH 1 ft ffl и 1.1 J ?l Na ovake oStre rijedi hodza Karabegqvid safe glavom u rame-n- a, pa blagim glasom odgovori: — Dragi rodo, ima§ praVo §to se ljutis I meni je to krivo. ZaSto da s tobom 60s prave? Ti se, eto, raspitaj za to јоб kod koga danas ill sutra. To se ne moze sakritl... A ja odoh kuci. Hodza Karabegovid игјабе na konja, ostaviv§i svoga rodaka u teSkim mislima. Mustaj beg je svakako робао iz svoje kude na Carini u ВЈббе polje svojoj kuli. A to je put, kojim se ide u Nevesinje. Odlu6i da de se raspitati za ovu vijest, dim vidi koga iz Nevesinja. AH nije nikog sreo iz tog kraja. Unide u kulu i zovne slugu Јабага. — Idi na put — гебе mu — tamo dekaj, i ko god iznije iz Nevesinja, zamoli ga da mi dode. Imam neSto vazrio-d- a pitam. Tek oko icindije dovede Јабаг jednog seljaka iz sela Brata6a u Nevesinjskom polju. —. Kako se preziva6? — Hasan Muratspahi6. Mustaj-be- g se okrenu JaSaru: — Hajde ti svojim poslom! Јабаг ode, a Mustaj beg pode pitati: — Hasane, da mi пеб№ гесеб! Рогпаб ii ti Alibega Ljubovida iz Odzaka? — Kako da ne znam! Prekjuder. sam mu dotjerao ovna.Ja drzlm njegovu zemlju. — ,Dobro, Hasane! Za6to si mu dotjerao ovna? _ — On se ovih dana zeni. Tu 6e bit! velika svadba. Sprema se ditavo Nevesinje na to veselje. — A koga uzirria? — Uzima sa Borija aiajbegovu kcer. Kaiu da je, lijepa kao upis. . — Dosta, Hasane i Evo ti дгоб pa neSto kupi. Могеб idi svojim posiom. - Mustaj-be- g zdvnu Јабага; Naredi mu da odmah spremi kobilii za put. Treba da ide-natra- g ш Mostar da tamo razvidi: kada je ono pismo pisao Smajl ef. i da kaze majci 6ta je duo od Karabegovida. Vldf ti 4sada belaja Iznenadai govorio sam sebi i spremao se na put. Uzja§e kobilu i potjera je da §tb prije stigne ku6l. Kod kude. ga" pitala majka: — Sto se, sine, tako brzo vrati? — Ne pitaj! I on ispri6a sve 6ta je био. Majka se паб1а takoder u dudu, kako to moze biti, kada Je alajbeg pred ljudima dao Umihanu. Ona je ujedno. bite uvrijedena postupkom toga Ljubovida, kako de on da ugrabi Mustaj-beg- u zaru6nicu? To jeJ sramotaj grehota! Osudivala i grdila stara Hatidza hanuma, koja se radovala svojoj nevjesti i sipovoj zenidbi. On je njezin jedlnak,. sva njezina nada. A uz to je momak u tridesetoj godini. Majdine rijedi јоб јабе raspale Mustaj-beg- a. OtrCi u svoju sobu i nade ono pismo Smajl efendijino, okreni tamo amo, nigdje datuma. Pismo, inade, jasno kaze: da je Umihana primila njegov amanet, da su joj roditelji zadovoljni i da je djevojka kao slika lijepa. — Pa kojl je ovo бejtan! U pismu ovako, a u Nevesinju onako! Ovo se mora prodistiti! Re6e i zapovjedi sam sebi. Ovako ne smije stajati, mora se brzo raditi, dok ne bude kasno! Cijelu nod nije za'spao. Ni on ni majka mu. Obuzela 'ga niinja ria suparnika, na otimada njegove. djevojke, koju je isprosio i darovl-m- a obdario. Aii-b- eg je dakle Um-ihanu preprosio, ina6e ne bi ona Mustaj-begov- e darove primila. Pre-m-a tome, ona de vratiti darove u Mostar. Sramota! A Sta 6e, onda, govoriti Mostarke djevojke, koje je" on bagatelisao? One 6e ga u pjesmu metnuti i osta Ijaga kroz godine! Ta se miinja јоб ројаба.а stoga, §to je od toiikih био da je djevojka izvanredne Ijepote. Uza to je od dobra roda. I bad kada je drzao sigurnim da je pitanje njego-ve zenidbe, koje ga toliko godina pritiskalo, sretno г!јебепо, etolte vijesti kao grom iz vedra neba. Cim se svanulo, on napiSe bosandicom ovako pismo svome protivniku: XX Pismo Ali-be- gu Ljubovicu f njegov odgovor "Јибег sam doznao da si prepro-sio moju vjerenicu Umihanu кбег Hajdar alajbega Cengida sa Borija. To se tide moga obraza i namusa i ja to ne mogu preboljeti; zato te pozivam пајипабМ mejdan, pa.ko "ddbijie, taj neka vodi Umihanu. Dajem i ravo da odabere6. koje беб mjesto uzeti za mejdan od ova tri: Hi u ВЈбби polju nize mojekule, pdaklen de nas gledati moja stara majka; (II u Nevesinjskom polju, odaklen de nas gledati -- tvoja stara majka; ill tamo naZagorju ravnom, gdje de nas s kule gledati pleme-nit- a Uma. U sludaju da ne smjed-пе- б izadi na mejdan, onda ti dodi sa doratomu Mostar da sa ostalim svatovima odeS na Zagorje I da pod Umom vodiS dorata sve do Mostara . — do mojlh dvora". Kada je ovo naplsao, smota paplr, all ga brzo opet razmota I dodade јоб redenicu: "Rok za odgovor tri dana".,,Po torn opet pismo smota I sade u dvori&te, gdjeje mati njegova posipala jufku po tepsiji da je sunce osu6i, jer za zimu treba "јеНбба". — Je Ii stigao Јабаг iz ВЈбба? . — Jest, malo prije. Mustaj-be- g ode u тибко odje- - Ijenje svoje kude I tamo u Stall nade slugu, pa mu naredi, da uzme '.'.'' (LJUBAVNI ROMAN IZ 18 VIJEKA) vranca, pa da odmah ide u Odzake Ali-be- gu Ljubovidu u Nevesinj-skom polju; tamo neka preda pismo njegovo. — Dobro, bezel Trebam Ii 6to redi јоб? — NiSta! Samo predaj, pa odmah natrag! j Х--- Л. Gotovo u rudano doba zakucala je halka na kapiji Ljubovida kule. — Koje? pitala stara Zulejha hanuma, majka Ali-bego- va, koja se nalazila u dvoriStu radedi oko orhi-dej- a, 6to su svojim velikim cvatom u velikom broju bile presadene u suhu dvorlStu. — Je II ovo kula Ali-be- ga Ljubo-vida? pitao Jasar, Mustaj-bego- v sluga. — Jest! — A je Ii on kod kude? — Jest! A б№ treba? — Da mu predam jedno pismo od Mustaj-beg- a Laklsida iz Mosta-ra — rede Јабаг. Stara Zulejha hanuma pride k vratima govoredi: — Moj je sin u drugom katu kule, nedto je zabav-Ije- n poslom. Ja sam njegova majka... Ja du mu to pismo predatl. Јабаг promoll pismo kroz vrata, a Zulejha hanuma uze pismo za kraj, da ga ne zaprlja, jer su joj ruke bile malo blatnjave od okopavanja cvi-jed- a. Primajudi pismo zapita: — Treba II јоб 6to redi Ali-beg- u? — NiSta! — A treba Ii odmah odgovor? r-- Ne treba! Јабаг okrenu putem natrag, a stara Zulejha hanuma ponese pis-mo sinu u kulu. Zatekla ga u njego-v- oj sobi, kako disti i pregleda vatre-h- o oruzje. — Baci, sine, toga davla iz бака! .— govorila starica, koja je toliko udaraca dozivila od orufja. Toliki Ljubovici izginuii. Sad ostao samo All-be- g pa i on eto kao I oni. Oru2je — du6a! — Da Bog da rriu zemlja kosti izmetala, koje ie рибке pryi izmislio! — proklinjala stara. — A sablje I handzari? sa '- -. smijehom pitao majku Aii-be- g. — I toga! I toga, sine! Govoredi to, nije sirota ni znala da bad ona u rucl drzi I nosi poziv za — dvoboj! — Evb ti pismo od Mustaj-beg- a ' mLaukigSaicap!rerdeaddeeZ. ulejha hanuma, pa Aii-be- g uze pismo. — Sta to on р!бе? Ja ga I ne poznajem. ~ Nikad nisam s njim bio. — Eto vidi, sine! Aii-be- g otvori pismo, a mat!, koja je bila hepismena, gledala sinu u lice da vidi I pogada kakvo je to pismo. Aii-be- g podeo je u sebi ditati. Ved kod prvih redenica stade se u lieu mijenjati, poded,e mu od gnjeva ruke drhtati, on stade g las-n- o psovati I otpuhivati. Odl mu se парип1бе vatre. tf MaOiMBS Af — Ma ба je to, sine? On nije bdgovorlo, ved je opet podeo ditati iznova kano da ne vjeruje svojim odima. Proditavdi ga mrmljao: — Eh, eh..! ; — Ma Staje'to.'elne? — Evo belaj'-iznenada-h ! ~ ,r-- - — Kakav belaj ako Boga гпаб! Ko trail belaja on se 0 sebi zaba-vi- o! Kazivaj dta je! Zulejha hanuma je sva strepila, i stoga joj rede Aii-be- g da sjedne. Sjede i on kraj nje, pa pode: — Pide mi Mustaj-be- g LakiSi6 iz Mostara, da je Uma njegova a ne moja... — Halla! Halla! dudila se mati i udarila dlanom 0 dlan, — kako to moze biti? — On veli, da sam ja Umihanu preprosio, biva: da je on nju prije isprosio... — A je II tako? pitala majka. — Nije istina, majko! — Ako je on nju prije isprosio, ti je odmah ostavljaj, jer to ne bi bilo od tebe lijepo... — Nije ju isprosio... Nije! Jaovo prvi put бијет. Da je Јвргобепа Uma, ona ne bi uzela moj prsten... — A zar je ona uzela tyoj prsten? iznenadi se Zulejha hanuma i gleda o6tro Ali-beg- a. — Ima у1бе od sedam dana! --— Ah, ah! Pa 6to od mene кгЈјеб? I ja se dudim, gdje je onaj prsten sa tri almasa! Ne vidam ga ved nekoliko dana... Pa Sta de sad biti? — Ne znam, majko. — Sta јоб рјбе Mustajbeg? , — Лбе ne рјбе... Tu je Aii-be- g zatajio poziv na mejdan, jer bi se majka njegova izgubila od" jada f muka, kada bi doznala za oruzani obradun medu momcima. — Sad je na Umihani da ona rekne: koga de [koji joj) je draii; je Ii, sine? ' u -T- akoje! Pode Zulejha .ђапита iz sobe. Aii-b- eg je zapita: — Ko ti je ovo pismo predao? Ona mu odgovori, da je pismo donio po svoj prilici siuga Mustaj-begov- i, isprida mu razgovor sa njim. Nije htio dekati, niti je traiio odgovor, no se vratio natrag. Ode majka iz sobe da vidi, Sta je sa rudkom i da ujedno promisli јоб o toj novosti, pa de opet podeti razgovor sa sinom. Aii-be- g ostade u sobi sam. Opet prodita ono pismo zastajudi kod svake redenice. — Sta sad? pitao sebe. Ргет1б!јао i odgovorio: — Sta? Na mejdan i gotovo! On me poziva, neka mu i bude! Pride k prozoru. — Milutine! — vikne slugu. — Sto de ti? javiose majka iz mutvaka (kuhinje). n-- ;' — Treba mi пеб№... PoSalji ga amo! Aii-be- g skide s rata (police) divit i kalem, okrene ono pismo Mustaj-begov- o i napiSe s druge strane: "Da ne bi puno бекао na odgo vor, javljam ti da primam mejdan u biscu. hok sastanKa prya nedjelja a u ponedjeljak — mejdan, pa ko ostane 2iv, neka vodi Umihanu". Ispod toga se potpiSe. Kada je Milutin uniSao u sobu i stao kraj vratai uplta ga Aii-be- g: — Koji Je dan danas? - — Petak! — Petak? Dobro! All-be- g ono pismo metne u istu kuvertu i pruzi ga Milutinu rekavSi: — UzjaSi vranca, pa potrdi brzo prema Mostaru. U putu des srestl slugu Mustajbega Lakiida. Predaj mu ovo pismo i repi: "Ovo je odgovor Ali-be- ga Ljubovida", neka ga preda svome gospodaru... Onda se vrati Milutioe. (Nastavit ce se) |
Tags
Comments
Post a Comment for 000388