Nase Novine, April 26, 1978

              )
t - '
1
(
"""""
VIII
I
t
'-
-'jr
— Jesam, dragl Ali-bez- e! 2lv ml
i sretan bio! Tako sam sretna, Sto
to 6ujem. Kao da sam u dzenetu..!
Hvala ti Sto ml toliko zadovolfstvo
ciriiS u ovoj sjajnoj no6l. Nlkad
nisam bila zadovoljnlja nl sretnija
no sada. Cisto se bojlm tolike
srece. Gotovo ne vjerujem,"da je
ovo Java a ne san. Gotovo sum-nja- m, jesam II ja ovo ona dosadaS-nja- .
Cinl ml se da rastem nekud u
vislnu, da krlla imam I da letlm
pjevajuci iznad ovlh naSih planlna,
pa sa vlslna prosipljem cvlje6e na
zemlju.. Tako je sad.
; — A posllje? ' ,
,' — Sta: posllje? Kako: posllje?
"pitao All-be- g.
— A posllje... Kada odeS od
mene...
— Ja ne Idem odavlen!
Umlhana nastavlja:
— Kad odes' prema Kallnovlku...
— Hajde I tl samnom! veil joj
All-be- g, a ona dalje govorlla:
— ... pa dodeS u svoj Odzak...
— Dodl i tl!
— ....I unideS u svoju kulu...
.— Unldi itii
— ... I li svoju sobu...
' — S tobom!
; — Sta cu ondcl ja da 6lnim?
Tvoja je sllka preSIa u moje o6i,
sarrio kroz tvoj Ilk moje ce zjenice
gledati. Koju god stvar uzmem —
'biceS tl na njoj. Vldjecu te na
secijl, u ogledalu, pri derdefu, na
' jastuku...
— Ah, Umo, ode.ml duSa k tebl!
— jekne Ali-be- g.
Umlhana nastavi: --— I moje se
uSi svlkle na tvoj zvuk i dah. Kad
ptica zapjeva, tebe dujem, kad
golub zagugu6e, na te pomislim,
kada me majka zovne — tebl se
ozivljem. Moj AIT-bez-e, budl mi
. vjeran! Misll na me! Ja imam
' svega, ja sam svime opskrbljena, a
opet sam si rota, ako tebe nema!
Ali-be- g stade treperiti, drhtati.
— Pazi me i ne zaboravi me! —
гебе Umihana takoder uzbudeno.
— Umo, slatka Umo! Kako cu te
zaboraviti, kad idem tamo, gdje te
nema!? Kako 6u te zaboraviti kad
6e me svaka soba i svaki kuti6 u
mojoj kuli pitati za te? A Sta cu im
odgovoritl? I . majka mpja-rjed- va
ceka.. nevjestu!
— Bog zna koju! — izustl Um-ihana.
~'
,. ,
— Tebe, Umo! Tebe cu ja
dovesti!
— Zakuni mi se, Ali-bez- e!
— Kunem se, 6ime god hoceS.
Ho6eS li Bogom?
— Ah, Bog se moll, On moze
tvoju odluku i promijeniti, On nije
nikom obavezan!
—' A svim svecima?
— Pomrli su!
— Ovom svetom no6i?
--
'
— pan'6e je svladatii- -
— Ovom sjajnorri mjesefiinom?
(LJUBAVNI ROMAN IZ18 VIJEKA)
— Nestalna je!
— 2arkim suncem, Sto zemlju
grije?
— I ono zalazi.. svake vederi!
— Pa cime da ti se zaKunem,
draga Umo?
— Zakuni ml se svojom...sre-6qm- !
U nju vjerujem.
— Sre6e mi i zdravlja moga...
stade se Ali-be- g kleti.
Umihana presijece zakletvu re-kav- Si:
— Ne, ne! I bez zakletve ja ti
vieruiem...
JoS su se dugo razgovaraN. Ali--b- eg je lspri6ao Sta je sve radio,
otkako je s daidzom ostavio Borije,
kada je vidio Cvijetu, kako se s
majkqm oprostio ovoga puta. Opi-sa- o
joj Morine i kazao priCe o
njima. Naro6itojespomenuo: kako
ga majka svaku vecer i svako jutro,
bocka I prekorava Sto ne trazi --
djevojku i zaSto ne aSikuje. — Nex,
mogu ja ovako stara tebl hizmet
6initi! — to joj je svakidaSnja opo-men- a.
I Umihana je Ali-be- gu isprl-6al- a
njezine okolnosti. — Moja te
je majka vidjela, ona je mene i
upozorila na te, kada si dolazlo na
Borije. Ona o tebl lijepo govori.
Znade ti i majku. Ukratko — ona ne . bi branila da budemo svoji. Sta
viSe, ona bi to i zeljela. Njoj sam
kazala za ovaj sastanak, pa je dala
dozvolu. Oou, naravno, joS nismo
niSta kazale, jer naSe poznanstvo
od prije nije doSlo do ovog
stepena. On stoga nema ni pojma,
da ja ikoga od momaka poznam, a
kamo li da s momkom govori m i
aSikujem. Kada bi on I slutio da ja
s nekim govorim, on ne bl ostav-Ija- o
svoje kule nl vefceras, i kada bi
doznao, da se ti nalaziS tu pod
ovim pendzerom, on bi sa Rataja
odmah amo zazegao, pa ne bi
valjalo ni men! ni tebi.
— Nije zar taki?
— On je ko vatra. Svi ga moramo
slijepo'sluSati. Sto rekne — tako
biva i ostaje. Strog je do krajnjih . granica. Za svaku sitnicu побе da
znav
Ostali su tako njih dvoje do zore,
do rujna neba i zalaza mjeseca.
Tako je doSao 6as rastanka. Oboje
se sloziSe, u tome, da ce raditi na
ostvarenju svojih ideala. Ali-be- g je
na rastanku rekao: da ne 6e Imati
nikojih poteSkoca s njegove stra-n- e, ]er je siguran da 6e majka
njegova pristati na prosldbu, ali — . prije toga — ipak joj on mora taj
predlog iznijeti, mora je pitati kao
svoju majku. Umjhana je poriovno
Izjavila da 6e joj, sigurno, majka
biti-- pri ruci i jedina je pqteSko6a:
kako 6e sve to njezin otac do6uti i
побе II on stavljatf kakve prlgovore.
Kada se Ali-be- g otkucio od pro-zo- ra da ide, Umlhana ga upozori:
— Ali-bez- e, ne zaboravi' me!
— Nikadl
- — fdodi mi, drag! moj!
— Doci cu, divna Umo!
— Sto prije, moj Ali-bez- e!
Ali-be- g je izaSao na mala vrata
uz kapiju. Cim Je izbio na cestu,
vec su ga opazili iz Cvijetlne кибе
kroz prozor. Tamo je Milutin spa-va- o, tamo su sijelili: on, Gvijeta i
njezin mu2 Risto i do slta se razgo-varal- i.
Osobito je Cvijeta puno
Ispitivala Milutina o Ali-beg- u, o
njegovoj majci, o Imetku Ljuboviba
i drugom kako bi s tim upoznala
Umihanu.
Sve je bilo spremno za put.
Umlhana s majkom naSIa se na
kameriji, a Ali-be- g zajaSio dorata,
pa s Milutinom okrenuo prema
Kalinoviku. JaSio je okrecu6i se
neprestano za „sobom i davaju6i
rukom znak optoStaja, dok je s
kamerije u znak odzravljanja lepr-Sa-o
vezen jagluk njegove drage
Ume.
VII
Majka i sin.
NaSi su putnici stigli u Odzak, u
svoju kulu, oko trl sata po podne.
Milutin je prihvatio dorata za uzde i
poveo ga u ahar (Stalu), gdje su
stajala joS dva konja.
Ali-be- g se svratio u sobu svoje
majke, da joj javi novosti sa Borija.
Kada je stara Zulejha hanuma 6ula
od sina: gdje je bio, s kime se
razgovarao i Sta je odlufiio, ona je
digla ruke u vis i rekla: — Amin,
sine! Daj Boze da bude sve to sret-n- o
i dugovje6no! Da vam se zvijez-d- e
podudare!
— A joS kako je lijepa! — hvalio
je Ali-be- g.
— Cula sam za nju, sine!
— I pametna! — opet 6e Ali-be- g.
— Tim bolje! Samo sam бцја, da-j- oj
je otac vrlo ljut. A voli li ona
tebe, sine?
— O, majko, mi se tako voli mo!
— To nekako brzo bi!%— opet 6e
Zulejha hanuma. — Tvoj je otac trl
godine sa mnom aSikovao... a ti se
s Umihanom samo dva put vidio,
pa odmah trazite ka'diju. Kazivao
mi je Muharem-be- g, kako si s njofh
razgovarao i kako si ga u putu
nekoliko puta zapitkivao o Cengi6i-ma'.Nek- a
si, sine! To je gospod-sk- a,
poStena i razgranata porodica.
Kao i Ljubovici neka'd. Ali eto..
prl6ao ml tvoj otac da se ove dvije
porodice ne slazu. NeSto postoji
-- medu Ljubovidma i Cengicima
odavna, od starine, Sto smeta nji-hov- oj slozi. Ne znam Sta je, nije to
znao ni tvoj otac, znam da se nisu
medusobno sprijateljavali niti se
zenlli... Akosevi uzmete, to 6e biti
prvi slu6aj. A jeste li Sto govorili o
prosidbi?
, — Jesmo, majko, ali najprije
treba to provuci kroz uSi Hajdar
alajbegu. Cula' si, eto, kakav je.
Mog.uce da,6e i prosidba do6i ove
Hi druge hefte (sedmice).
Iza toga razgovora otiSao je
Ali-be- g u svoju sobu i rano legao u
svoj duSek, jer cijelu proSlu no6
nije okom trenuo. I dok je on
sanjao o lijepoj Umihani, dotle je
majka u svojoj sobi klanjala i Bogu
se molila: da joj da lijepu i milu,
pametnu i valjanu nevjestu. S torn
zeljom je I legla na podinak.
,_
Opetna Borije..!
Nisu proSIa ni 6etiri dana, a
Ali-be- g podeopet sa Milutinom na
Borije. Morao je da vidi svoju Umi-hanu
i da dozna, je li njezin otac
saznao Stogod o njihovoj ljubavi,
zelji i namjeri. PoSao je u isto doba
kao i proSli put. Majka ga nije sme-tal- a
od nakane, vec mu je samo
rekla: da se' 6uva, da po no6i ne
putuje I da budeju svemu oprezan.
Naro6ito mu je preporudila, da'oi u
6em ne hiti, jer je hitnja Sejtanski
posao.
Putujuci sa Milutinom Ali-b- eg
mu saopci da ce mu skoro dati
na6ihiti nove, zlatnim gajtanom
vezene haljine od crvene 6ohe. To
6e biti duzel deisija kakve nose
sluge kod paSa i vezira.
— To 6e puno stati, Ali-bez- e! —
primjecuje Milutin,. koji se ipak
veoma obradovao torn vijeS6u.
— Nekastanu.'kolikostanu... Ja
ho6u da ti u tim haljinama vodiS
konja pod mojom mladom.
I ta je vijest Milutina jako obra-doval- a.
— A kada bi to veselje moglo
biti, Ali-bez- e?
— Skoro, ovih dana, Milutine.
— Daj, Boze, sretno!
— Amin! — гебе Ali-be- g.
Bilo je dva sata nakon akSama,
kada su putnici izbili na Borije. Sad
su .doSli kasnije, no prije, s toga
Sto je Ali-be- g pretpostavljao, da je
otac Umihanin kod кибе. Zato su
se malo viSe zadrzali u Kalinoviku
da kasnije stignu na Borije. Cim su
doSli, odmah je Milutin ргКгбао
Cvijetinoj ku6i. Ona i njezin Risto
bili su legli, kada su обиМ tiho
kucanje u prozor od sjeveme stra-n-e.
DoznavSi da je to Milutin i s
njim Ali-be- g, Cvijeta izade pred
vrata, pa pode prema Ali-beg- u.
— Kao- - da si znao, kada 6eS
do6i! — veli Cvijeta, — jer je
alajbeg jutros otiSao s Bajrom u
Sarajevo. 1
— Oh, srede moje! — kliknu
Ali-be- g.
. — BaS sam do prije sat sjedila s
Umihanom u kuli J razgovarale se.
Ona mi гебе: "Eh kad bi sad on
dosao..!" a ja joj rekoh: da bi to
moglo biti, jer mi odjutro's zvoni
neSto u uhu. I eto baS tako
ispade...
Ali-be- g joj turi u ruku dukat.
— Ne treba! — vikala Cvijeta. ' — Treba, treba! Nisi od mene
niSta dobila ni proSli put...
Kroz desetak minuti sve je doSlo
u red. Dorat namiren, Milutin
sjedio s Ristom, a Cvijeta je uSIa u
kulu i javila Umihani, da je Ali-be- g
ceka pod prozorom.
- — Darovadu te, Cvijeta, za tu
vijest! — uskliknu Umihana.
— Ne treba! Ja sam ve6 dobila
dar! — i pokaze jojdukat, Sto joj
ga je bio dao Ali-be- g.
(Nastavit ce se) .