Nase Novine, December 21, 1977

              Vi
November 16, 1977
HEROJI BEZ MEDALJE Pise: Ing. Stork'
4r
1 CONNIE SYMONS I
Heroja Ima dvije vrste. Jedne se
obasiplje medaljama, grade im se
spomenicl, ulice imenuju u njiho-v- u
po6ast. Za one druge malo tko
made. Herostva ne dine u nekom
velikom okrSaju, pred o6ima dia-log
svijeta, ved na kakvo zabade-no- j
seoskoj cesti, u sivilu svakida-Snjic- e.
I Cesto daju najviSe Sto
dovjek za dovjek a mote trtvovati —
vlastiti iivot. 0 jednom takvom
tihom heroju — lent iz malog
ontarijskog mjesta Adjale nedete
Citati knjige niti je gledali na tele-vizij- l.
Kao Soler Skolskog autobusa
savjesno je obavljala svoju dui-nos- t.
Iznenada, jednog tihog je-sensk- og
popodneva, bez ikakve
najave i pripreme, naSIa se Izmedu
iivota i smrli. U djelltu sekunde
morale je odludlti da li su njen tlvot
I tlvot njene Jos' nerodene bebe
koju ved pet mjeseci nosl pod
srcem, vrednijl od trldeset Sest
mladih putnlka nfezinog iutog
autobusa. Odludnim okretom vola-n- a
preklnula je kratkotrajnu dlle-m- u.
Mala Joanne ne voli gimnastiku.
Nikad joj nlje bila draga. Zato
uvljek sa strahom обекије srljedu,
kada svi moraju poci u vjezbaonicu
i zadnji sat nastave provestl skacu-c- i
po strunjacama i preko drvenog
konja. Osobito Je mucl taj nesretni
konj. Nekako je previsok za nju.
Uvijek se stidi kad joj utiteljica
mora datl ruku da se na njega
uspne, dok druga djeca, бак i
manja od nje, bez imalo muke pre-let- e
prijeko. Eto, vec je tri puta
doSao na nju red za skakanje u pro-tekl- ih
pola sata. Ni jednom nije i§lo
glatko. Za kojl ce cas Skolsko
zvono oznaciti zavrSetak jos jednog
dana. Iznenada odludnost ispuni
joj srce. Mora, mora skoCiti jo§
jednom. I to sama, bez ifiije
pomoci. Oh, kako li 6e se mama
radovati kad joj bude mogla kazati
da je savladala konja. Zalet,
odskok I u trenu se nade s druge
strane. Uspjela earn, uspjelal
Sama! Mama 6e biti presrotna.
Uvijek mi govorl kako Covjek sve
moze, samo kad hoce. Eno mame,
vec je vidi kroz prozor kako, sjedecl
za volanom autobusa na Skolskom
parkiraliStu, ocekuje svoje vesele
putnike. U zelji da joj sto prije javl
radosnu vijest, Joanne otvori pro-zor
gimnasticke dvorane i punim
grlom povice prema autobusu:
"Mama, skocila sam!"
x-- --x- #
Kuhinjom se §irio zamamni miris
pecenlh mladih krumpira. Julie
pogleda na sat. Јоб dvadeset mlnu-ta- .
Mora podgrijatl juhu, zasmociti
salatu i prostrti stol. John ce
taman stidi na vrijeme. Zna ona
kollko su mu ciragi mladi krumpiri.
Neka, neka mu bude. Otkad ih je
napustio otac, sva je briga na njoj.
Kuca, djeca, rad u obliznjem duca-n-u.
John tako cesto pita kad ce se
tata vratiti. Jos je premalen da
sazna kako ga je druga zena odvojl-l- a
od obitelji. Zato mu ona nastoji
pokazati dvostruku ljubav, premda
zna da oca nitko ne moze nadomje-stit- i.
Gdje je papar? Pozuri, zuti ce
se autobus za koji minut pojaviti
iza obliznje okuke.
#
Znao je da ne bi smio zatraziti
novu баби, no navika ga okovala
poput roba. "Konobar, јоб jedan
dupli viski!" Ovo je vec detvrti.
"Eric, nastaviS li'ovako, morat cu tl
dati otkaz" — roce mu jucer poslo-vod- a.
"Ti znaS da volan nije za plja-n- e
ruke". O, toga je on i te kako
svjestan. Osamtonska zeljezna gr-dosi- ja
natovarena sljupkom nije
maCji kaSalj ni za trijeznu glavu.
Ustade od stola, namjeStajudi
kapu. Krajem oka pogleda na punu
casu, boredi se u sebi. Naglim je
trzajem istrusl, stideci se sebe i
svoje slabostl. Nekako dotetura do
auta, s vellkim se naporom uspne
na visoko sjediSte i upali snazni
dizel. Pod punim gasom te§ki
kamlon izleti na cestu, za dlaku
izbjegnuv§i sudarscrvenim "volks- -
wagenom".
x--
Zvono odjeknu Skolskim dvoris-te- m.
Samo par sekundi kasnije
ukaze se na vratima prvo vragoljas-t- o
lice bucmastog malisana. U pu-no- m
trku zaleti se prema Skolskom
autobusu, ne bi li ugrabio svoje
omlljeno sjediSte, tik uz Sofera.
Nlkakvo iudo. Vozac je njegova
mama.
— "Kako je bilo danas?" -z-aplta
ga Connie.
— "Teski rad, no veselo".
Sad se vec prava ljudska rijeka
razlijevala dvoriStem. Svatko blra
svoj zuti autobus, a nekollcina onih
bllzih кгебе kuci pjeslce.
"Jesmo II svi?" — jedva se zacu
pitanje u zamoru djece. Connie se
ustane i izbroji. Trideset sedam,
ukljucujucl i njeno troje. Nitko ne
manjka. Polazimo.
Stabla zutih prorijedenih krosnjl
oivicuju seosku cestu. Uskoro ce
snljeg — razmlSIja Connie — tada
ce morati prepustlti volan drugome
i pripremiti se za docek nove bebe.
Cetvrte. Po racunu imala bi doci na
svijet u februaru 1978. nekako oko
njenog 33. rodendana. Vec je pri-prem- ila
male kosuljice i pelenlce,
krevetid Ceka spreman. Kako II ce
Bill blti sretan! Odrasli u brojnoj
obitelji, oboje su oduvljek zeljeli
kucu punu djecjeg smijeha. S bro-je- m
djece rasla je i njlhova ljubav.
Prva stanica. Mala Mary ska6e na
zemlju. Najednom se okrene i
zatrCi prema autobusu Sto je ve6
bio u pokretu. "Marama! Ostala mi
je na sjedalu". Kroz odskrinuta vra-t- a
netko joj dobaci crvenu grudu.
Hvala!
x- -
Eric je jedva nazirao cestu.
Alkohol ga je danas potpuno svla-da- o.
Ovako se ipak ne bi smio
zaboraviti. Teski teretnjak nije
bicikl, jedva ga drzi na uzdi da ne
poleti u jarak. Kako bi bilo da
stanem dok mi se glava malo ne
razbistri? Ma ne treba, vozit 6u
oprezno. VeCeras je na televiziji
prva hokejska utakmica, ne bih htio
da zakasnim vidjeti pofietak. Na
ovoj pustoj seoskoj cesti uopce
nema prometa. Nista mi se ne
moze desiti. Otvori prozor! Hladni
zrak ce ti brzo rastjerati alkohol iz
glave.
#
C!m stignem kuci, upalit cu novu
mlkrovalnu pecnicu — razmi5lja
Connie. Pile se ne mora dugo peci
da postane onako crvenkasto s
finom hrskavom koricom, kako ga
Bill volk Djeca neka se'strpe dok
tata dode, on je uvijek tocan. Otkad
se namjestio u obliznjem Boltonu,
sve se okrenulo na bolje. lako sad
manje zaraduje, vise je s njom i s
djecom, a to se ne da nicim zamje-nlt- i.
Prije, dok je bio igrac toron-tski- h
Argonauta, rijetko su ga vida-li- .
Treninzi, turneje, uvijek ne5to.
Premda je lijepo bilo imati slavnog
tatu, cijenu te fame placala je cijela
obitelj. Sto se ono prasi pred
nama? Izgleda da dolazi neki auto.
Jest, kamion. Ali kako on to vozi?
Tetura s ruba na rub ceste. Ne
dopada mi se ovo. Kad bih se bar
mogla skloniti nekamo dok prode.
Ne, pasti cu u jarak, moram ostati
gdje sam. Autobusom zaori djecja
pjesma. Malisani ni ne slute o
opasnosti sto im sa sto kllometara
na sat tutnjl u susret.
--x-
Makni nogu s gasa! — trijezni
dio Ericovog mozga nareduje pija-no- m.
Ovo moze lose svrSitl, kako
za tebe, tako i za jos koga. No,
noga kao da je od olova, ni makac.
Kamion sve brze juri. Poluzatvore-n- e
vlskijem svladane oil jedva da I
nazlru rubove kolnika, dok ruke sve
vISe gube sposobnost vodenja teS-ko- g
vozila. U daljlnl oblak pra§ine.
2uti skolski autobus! Kocnice,
svom snagom! Skreni udesno,
brzo! Mozak vice, no udovi ne slu-saj- u.
Njima sad vlada drugi gospo-da- r
— alkohol. Oh, Boze!
X- - --x-
Connie se sledi. Ogromni ka-mion
pun sljunka leti pravo na njih.
Zar je vozac lud? Pokosit ce ih s
lljove strane, tocno po sredinl auto-busa.
Tamo gdje su gotovo sva
djeca u veseloj raspjevanoj grupi.
Pri ovolikoj brzlni nitko od tlh mali-sana
nece ostati ziv. Ne, oni ne
smiju umrijeti dok ja upravljam
ovim autobusom. Koliko su mi
puta rekli da su sretni §to imaju
mene za vozaca. Zar da Ih sada
ostavim? Ne! Ako je cijena njiho-vo- g
spasa moj zivot, platit 6u je.
"Djeco, drz'te se!" — vrisnu.
Stegnutlh usana trgnu volan u lije-v- o,
usmjerivSi autobus ravno u
susret letedoj smrti. Tko 6e Billu
ispeci pile? — slnu joj u posljed-njo- j
sekundi. Prekasno!
Lorn metala. Bljesak. Plamen.
Mama! — zaori iz tri grla. Miris
zapaljene gume. Razliveni benzin
pomijeSan s krvlju. Blatobran
kamiona u zenskim grudima. Prig-njece- na
utroba. Zdrobljeno nero-den- o
cedo. Mama! Stegnute usne,
okamenjene u konacnoj odluci, ne
daju odgovora.
Nestasni se povjetarac obijesno
poigrava zutim otpallm Ибсет oko
svjezeg groba. Skroman natpis:
Connie Symons. Pored njega —
vijenac od 36 2utih cvjetova, sple- -
8
0
00
000
0
r
i
v
ten rukama 36-er- o malih putnika
zutog autobusa. Tri buketa, troje
djece bez majke. Vijenac Bllla.
Billa fiije je pile јоб u frizideru jer
ga sam ne zna pripremiti. Kitica od
Julie Ciji su mladi krumpiri bill pre-hlad- ni
za Johna kad ga je svog
uplasenog policajac konacno do-ve- o
kuci. Buket od Erica. Poslan iz
zatvora. Strufiak poljskog cvijeda u
ime svih fiitalaca "NaSih novina".
Polofen od oca koji svakog dana s
puno povjerenja daje ve6 par godi-n- a
svoje dvoje djece u ruke voza-Cic- e
jednog drugog futog autobu-sa...
Spustasenod. Vjetarjafia. Кгоб-nj- a
obliznjeg javora prospe svoje
zuto Su§tavo breme, zaodjenuvSi
zlatnom ponjavom zadnje po6ivali-&- e
jedlne zrtve udesa na seoskoj
cesti. Zrtve? Mo2e li se zrtvom naz-va- ti
onu koja se dobrovoljno odre-kl- a
vlastitog zivota da bi ga drugi
mogli imati?
0QQEZQeae2E2QE2E2E2E2E2EEE3EaE2e2E2E2E2E2e2E2E2E2e2nHE2QGEeZE2EZEZE2E2E2K2QE2E{
TRA2I SE MASlNSKI RADNIK, KOJI PORED
TOGA STO BI RADIO NA MASlNAMA M02E I DA
IH STELUJE. SE MOGU
OBRATITI NA FIRMU: COMMERCIAL SPRING
AND TOOL, NA ADRESI: 66 BARTOR ROAD,
WESTON, (TORONTO). TELEFON: 745-378- 3.
IZ IUGOSLAVHE...
Vino
PLUM BRANDY
RIESLING FRUSKA GORA
TRAMINAC
PROKUPAC
MUSKATNI SILVANEC
TIGER MILK
MERLOT
!ДЧК5Т5!ЖТБ7!5мП)!?п™1г)уа#2лгк'Д
Ronko
ZAINTERESIRANI
J1 Ш Ш Ш
Kod LCB u Ontariu, Albert!,
Britansko Columbiii i Saskatchewanu
Za informacije obratite se
GYAKI AGENCIES
1579 Bloor St. W. — Toronto, Ont.
Phone (416) 531-99- 46 (7)
a
n
и
иH
aaa
□
n
a000