Nase Novine, October 23, 1986

              [lTрUnJјM1':.)4ШH'4rtrt:SЖln'rf Л№ OTфVlMSl.AI.Vrf W iiin.JiiMIV'r МЛ iVI'MW4Ltai.niirMri.UIJUiRrjwiAMi№h.l!'t1 . jwi.uwrfljmlfiiiri lonili,,. .1— wj4..J4 i'xsisjusm--,! x wm vs . n,.~,i 4i„ и.ј., ... ... i.%,..lul
ILfK-4-- , F л Sc'VIH" ,.f --- M - . " - --f ; тг' .-..-
-., -- u ц , nfe I St.' " Uf. . . I. ll4¥-- f ,.J-,fV-'
IVt4j " s№s _e,is ""
TV' 1 " ' i, 5' -- .11
J&&?1 n
sfe 1 nastavak politickog putopisa: london V№', 4 Art j
V Г
_ m
Pojavu knjige "Ministar i pokolj" Ni-kola- ja
Tolstoja, kao sto smo vidjeli do-cek- ali
su i ustase i cetnici sa velikom
pompom.
Nije ni cudo jer ono sto tvrdi autor
ide na ruku emigrantskoj propagandi
koja vec desetljecima po svijetu brblja
o partizanskoj surovosti i saveznickoj
izdaji. Suocena s nepobitnim dokazima
o represalijama nad neduznim stanov-nistvo- m,
bezbrojnim ratnim zlocinima,
nevidjenom teroru i progonima, nasa
neprijateljska emigracija koja je izravni
i "legitimni" nastavljac politike krvave
izdaje iz drugog svjetskog rata, uspjela
je smisliti samo jedan odgovor "dobro,
mozda smo bili surovi, ali partizani nisu
bili nista bolji".
Takav lazni alibi u koji nije vjerovala
svjetska, a jos manje nasa javnost, tre-ba- o
je "pokriti" krivce za nevidjenu kr-vav- u
dramu koji su se, kasnije u emigra-cij- i
zeljeli prikazivati kao okorjeli borci
za demokraciju.
Tolstojeva knjiga "Ministar i pokolj",
koja se ipak najvise bavi odnosima na
britanskoj ratnoj politickoj sceni po-sta- la
je bestseler neprijateljske emigra-cij- e
upravo zato sto se u njoj tvrdi da
su saveznici bez razloga u posljednjim
danima rata prepustili na milost i nemi-lo- st
Titovima partizanima stotine tisuca
kozaka, ustasa i cetnika. Umjesto i da
se ove "izbjeglice" stave pod zastitu i
okrilje britanskih snaga, izrucene su ko-munisti-ma
koji su s njima, tvrdi Tolstoj,
bezdusno obracunali.
Tako se bjezalo od kazne
I ustase i cetnici dozivjeli su pojavu
ove knjige, koja upravo izaziva burne
polemike u samoj Velikoj Britaniji, kao
potvrdu svoje tragiCne sudbine i poraza
koji se ne moze pripisati vojnoj inferior-nos- ti
vec izdaji zapadnjaka. Zato ne
treba ni cuditi sto je autor, predstavlja-juc- i
knjigu, dozivio prave slavopojke u
ustaskom i cetnickom tisku od Austra-lij- e
pa do Kanade.
Dogadjaji u Bleiburgu (Plibergu) zao-kuplj- ali
su odavno paznju nasih histori-баг-а
i vojnih srufcnjaka. To je razumljivo
ako se zna da je na nasim prostorima
rat trajao nekoliko dana dulje nego u
ostatku Evrope. Hitlerove soldateske
polozile su oruzje 9. maja a kod nas je'
tek 15. maja KostaNadj mogao'Marsalu
Titu odaslati onaj vec cuveni telegram
o zavrsetku vojnih operacija.
U torn intervalu od sest dana zbio se
zavrsni dio jugoslavenske ratne drame,
Odbijajuci kapitulaciju i predaju, usta-sk- e,
domobranske i cetnicke snage, Z-ajedno
sa jedinicama njemafckih oruza-ni- h
snaga, nastavile su proboj prema
sjeveru, vodeci borbe sa partizanskim
armijama, nadajuci se proboju prema
saveznickim jedinicama. Nastojali su,
naime izbjeci zarobljavanje od oslobo-dilack- e
Jugoslavenske armije, jer se u
tim kolonama nalazilo mnogo onih koji
su u toku cetverogodisnjeg rata bili od-govo- rni
za zvjerstva diljem Jugoslavije.
Sasvim opravdano, vjerovali su da ih
zasluzena kazna nece mimoici. Preda-jo- m
u ruke saveznika, mislili su, nikada
nece u situaciju da za svoja nedjela od-govara- ju.
Jer, zna se, tko od zapadnjaka
zapravo zna sto se uistinu dogadjalo na
ovim prostorima?
Jugoslavenske armije medjutim ima-l- e
su stirktno naredjenje: o&stitizemlju
od posljednjih ostataka neprijateljskih
jedinica i dakako, privesti pravdi sve
one koji su okrvavili ruke u izdajnickoj
borbi na strani okupatora. U bijegu na
Zapad dakako, bilo je i opasnih i ozbilj-ni- h
borbi, tako da je u posljednjim da-nima
rata, izbaceno iz stroja vise tisuca
partizanskih boraca. Dakle, nije bilo ni
rije6i o tome, da su se ustase i Cetnici
na vrijeme, nakon zavrsetka ratnih ope-racija
predali, njihov otpor i borba na-stavlje- ni
su i u iducih nekoliko dana.
Vise od tisucu partizana to je platilo zi-voto- m.
Istina o tim zbivanjiam vec je odavno
poznata nasoj javnosti.
Neposredni sudionici tih zbivanja
uglavnom su vec odavno rekli sto su
imali o tim danima. General Kosta Nadj
vracao se ovoj temi u nekoliko svojih
knjiga, a Milan Basta politicki komesar
51. vojvodjanske divizije, covjek koji je
s ustasama vodio pregovore o predaji,
takodjer je pribiljezio svoje uspomene.
Brojni dokumenti, sjecanja i izjave na-dopunj- uju sliku o svemu sto se tih dana
dogadjalo. Malo toga ostalo je nepo-znat- o
za povijest. Pa i neprijateljski ko-manda-nti
odavno su u emigrantskim li-stici-ma
iznijeli svoje verzije ovih doga-djaj- a.
No, optuzbe koje danas iznosi Ni-kol- aj
Tolstoj, ponekad su zesce nego sto
su ih uspjevali smisliti ustaski i cetnicki
svjedoci. Nije onda cudo da je njegov
rad u tim krugovima docekan s odusev-ljenje- m.
Rasprava u Britaniji
Sasvim je, medjutim drugacije u Ve-likoj
Britaniji.
Tamo je vec nekoliko tjedana u toku
velika novinska rasprava Tolstoya sa
svojim kriticarima, a nova politicka
afera proslog je tjedna upravo u vezi s
ovom knjigom, uzbudjivala britanske
konzervativce.
U prvom broju lista mladih konzerva-tivac- a
"New Agenda" dvdesetogodisnji
glavni urednik Harry Phibbs, objavio
je intervju s Niklajem Tolstoyem u ko-je- m je ovaj iznio svoje vec poznate optu-zbe
na racun Harolda Macmillana i nje-gov- e
uloge u posljednjim ratnim dani-ma.
Prema misljenju Phibbsa, Tol--S
stoyevi argumenti dovoljno su uvjerlji-vi- .
No, tako nije mislio rukovodstvo to-rijeva-ca,
pa je Norman Tebbit, njihov
predsjednik, odlucio smijeniti glavnog
urednika i narediti unistenje svih 2000
primjeraka casopisa. Phibbs dakako
nije odusevljen takvom odlukom, naj-avi- o je pokretanje vlastitog nezavisnog
lista i daljnju borbu unutar stranke.
Glavni prigovori casopisu "New Agen-di- "
mogu se svesti na to da je Harold
Macmillan (u Britaniji, pozvan i Super-mac- )
grubo oklevetan i u Tolstoyevoj
knjizi, a sada i u spornom casopisu.
Tolstoy, naime, tvrdi (pise britanska
stampa koja pomno prati cijeli slucaj)
ono sto i ponavlja u nekoliko posljed-njih
svojih radova, ali se tek sada pojav-ljuj- e
a prvim novinskim stranicama, da
je Harold Macmillan neovlasteno i bez
konzultacija u kratkom posjetu frontu
u Austriji olako donio odluku da se
40.000 kozaka, koji su vec bili u rukama
britanske armije, vrati u Sovjetski Sa-ve- z
i preda "na milost i nemilost" Crve-n- oj
armiji. Problem je utoliko slozeniji
sto se u kozackoj grupi nalazilo i neko-liko
tisuca osoba koje nisu bile sovjet-ski
drzavljani.
Na "dusu" Supermacu stavlja se i od-luk- a
da britanske trupe ne preuzimaju
pod svoje okrilje ustase i cetnike koji
su se nalazili u zavrsnim operacijama
protiv Titovih partizana povlaceci se iz
Jugoslavije. Zbog toga je, navodno,
stradao nepotrebno veliki broj ustasa,
cetnika, ali i gradjanskih lica.
Prema Tolstoyu, u nedelju navecer
odko 22 sata, 13. maja 1945. godine, da-kle
cetiri dana nakon kapitulacije naci-stick- e
Njemacke, Harold Macmillan
sletio je u Klagenfurtu (Celovcu) u prat-nj- i
nekoliko oficira kako bi posjetio Peti
korpus kojim je zapovjedao general
Charles Keightley. Vec u ponoc avion
se vratio u Italiju. U ta dva sata boravka
na fronti buduci britanski premijer iz-d- ao je naredbe bez ovlastenja i suprotne
dotadasnjim politickim odlukama. To
je rezultiralo, tvrdi Tolstoy, prisilnom
deportacijom a kasnije i likvidacijom
40.000 kozaka. Ovaj historicar tvrdi da
Ustase, domobrani i cetnici pred Bieiburgom
ne postoji sumnja u Macmillanovu od-govorn-ost
i to dokazuje u svoje posljed-nj- e tri knjige, a najopsirnije u najnovijoj
"Ministar i pokolj"
S Tolstojem se, medjutim, ne slazu
mnogi evropski istrazivaci i historicari,
a od engleskih najburnije je reagirao
Robert Knight koji je ove tvrdnje de-mantir- ao
u prikazu Timesovom literar-no- m dodatku. Otada, vec nekoliko tje-dana
traje njihova medjusobna polemi-ka-.
Nazivajuci Macmillanove poteze "rat-nim
kriminalom" Tolstoy je navukao na
sebe bijes ne samo britansog politickog
establishmenta vec i nezadovoljstvo
ozbiljnih historicara koji dokazuju da u
tako kratkom roku od dva sasta koliko
se Macmillan zadrzao u Asutriji nije bilo
moguce donijeti tako vazne odluke.
Ako je i sugerirao rjesenje problema
koji je za britansku vojsku bio nepre-mosti- v
(po njihovim izvjestajima u jed-no- m trenutku kod Bleiburga se naslo
oko 60.000 izbjeglica) to jos uvijek ne
znaci, isticu historicari, da se Macmillan
povinovao nekom sovjetskom zahtjevu
ili ultimatumu. Naime, u arhivama i na-kon
vrlo temeljitog pregleda nigdje se
ne moze naci bilo kakav slican sovjetski
zahtjev.
Prema svjedocenju generala Keigh-tley- a,
zapovjednika Petog korpusa, po-stoj- ao je samo zahtjev sovjetske armije
;: pmrffiQNftftE WOELP;SCENE ,.
Branko Mikulic, elected
President of the Federal
Executive Council of the
Socialist Federal Republic
of Yugoslavia at a session
of the federal parlia-ment,
was born on June 10,
1928, in the town of Gornji
Vakuf (Bosnia and
Herzegovina). Croatian
by nationality, he com-pleted
his studies at the
Higher School of Econom-ics
in Zagreb. Active in
the national liberation
fight since 1943, Branko
Mikulic joined the League
of Communists of Yugo-slavia
in 1945.
After the war, Branko
швжммЈвким1К1ШГ,џшттж v,v ,5Р- - ШШШКВ&Е&МШШКШШШШШ
da joj se izruce vodje kozaka, kao ratni
zlocinci, ali ne i cjelokupan sastav kozac-ki- h
odreda. Prema tome, ako je i donio
slicnu odluku, tvrde britanski historica-ri,
Macmillan je postupio pragmaticno
trazeci rjesenje za vrlo slozenu situaciju
kad medju desetinama tisuca kozaka
nije bilo moguce traziti samo njihove
vodje. Nema, prema tome nikakve
osnove vjerovati da je Macmillan dosao
u Austriju s namjerom da provede neki
sovjetski zahtjev. Upitan na lieu mjesta
sto da se radi sa tolikim izbjegiicama,
mozda je predlozio jedino moguce rje-senje.
Britanski istrazivac Alastair Home,
priprema novu politidku biograflju Ha-rolda
Macmillana. Da bi korektno oba-vi-o
posao razgovarao je sa brojnim svje-docim- a
ovih zbivanja i konzultirao sve
dostupne dokumente. Obavezao se da
biografija nece biti objavljena prije
Macmillanove smrti, pa logicno nije
ulazio ni u ovu najnoviju polemiku.
Ipak oglasio se samo s jednom ocjenom
imajuci u vidu sve sto je saznao, izjavio
je da kvalifikacija "ratni kriminal" koja
se sada pripisuje Haroldu Macmillanu
predstavlja uvredljivu klevetu.
Dakle, taj (istrazivac skida svaku od-govorn-ost
sa nekadasnjeg britanskog
premijera za zbivanja u Austriji neko-liko
dana nakon sluzbenog zavrsetka
rata.
(Nastavak u iducem broju)
BRANKO MIKULIC
Mikulic held various posts
in the socio-politic- al
organizations and admin-istrative
bodies of Bosnia
and Herzegovina. He was
elected chairman of the
people's committee in
Bugojno, secretary of the
district committees of the
League of Communists in
the cities of Bugojno,
Jajce, Livno, Zenica, and
president of the parliament
of Bosnia and Herzegovina.
From 1964 to 1967,
Branko Mikulic was
Secretary of the Central
Committee of the League
of Communists of Bosnia
and Herzegovina and later,
secretary of the Executive
Committee of the Central
Committee of the republic's
League of Communists. In
1967 he was President of
the Executive Council
of the republic's
parliament. From 1969 to
1978, Branko Mikulic held
the post of president of the
Central Committee of the
Communist League of
Bosnia and Herzegovina
and, by virtue of his posi-tion,
was a member of the
Presidium of the Central
Committee of the LCY. At
the 11th LCY Congress
(1978) he was reelected
member of the Presidium
of the LCY Central Com-mittee
and then elected its
President for the term of
one year. In 1982 Branko
Mikulic was elected
President of the Presidium
of Bosnia and Herzegovina
and in 1984 — member of
the Presidium of the
S.F.R.Y.
At the 13th Congress of
the LCY (1986), Branko
Mikulic was elected to the
LCY Central Committee.
Branko Mikulic holds a
number of high govern-ment
distinctions.