Nase Novine, April 03, 1986

              ,Jш1т
144,1
I £ I iЖrтawcw X .&Ш&:1$Ш&12$!£рЈ'№№&Лљјт.г.-- -- -,. niinitiMitf-- ™ v.: 3S-Vt- £,
il, i'l
II
Шм 44 .Srfaii.,,i у ;W,V№; &hl Ч1Л љ,ижмл s i 8га8 t fe%nf ?№i 1l 1,Јг№љ.::-ЧЈЗћ- . ItWffUt.. .....л ЛМ I
1 jk.:'; KtfWiMismwMswraswtffiffl ШтзЈтШл--, Ч& ... 1
if&i№f№
If ''W "Ijm Daniel PIXIADES DRUG CIRI'C'U BOLNICI ''5fill
Pjesnici s uzvikom divljenja docekuju
nove pojave poezije medu nama. Ra-duj- e
nas povecanje obitelji kojoj je
stalo priznanje naseg svugdje u svijetu
pupeceg sjemena — jugoslavenskog.
Jer, bez obzira na prohujalo romanti-carsk- o
doba, kada su pjesnicima, slika-rim- a,
kompozitorima i drugi, pripadale
najvece pocasti drustva, jedna nacija se
i u moderno doba cjeni prema broju
osoba s osobitim darom u umjetnosti.
A tko bi ljepse rekao o njegovim zem-ljacim- a
u iseljenistvu do samog pjesni-ka- .
Tko bi se razlijevao bojama duge u
stremljenje rodenog, tko drugi bi mo-ga- o
tako vjerno da predstavlja nas cuv-stve- ni svijet, nase sazrijevanje, rast i
progres, do pjesnika. To znaci da se pje-sni- k
raduje na nacin naseg covjeka. To
znaci da on objedinjuje radosti. To
znaci da je on dio cvijeta u vrtu svakog
onog zeljnog ljepote.
Ali kada se kaze ime pjesnik:, mi-s- li
se na borca za svjetle dane citavog
covjecanstva. Dakle, svaki nas pjesnik
nije koristan samo u okviru svoje naci-je- ,
vec i citvog miroljubivog svijeta.
Ilonka Koledin je po broju objavlje-ni- h
pjesama nase jugoslavensko cedo.
Po sadrzaju pak pjesnikinja koja vrijed-nosc- u
moze da se uporedi s najistaknu-tiji- m
pjesnicima u iseljenickom dava-nj- u
stiha. Ona ni u kom slucaju nije raz-maze- no detence takvog kazivanja, vec
zrela osoba sa zrelim mislima uperenim
ka ocekivanom suncu. Ovdje, dakle, ne
dolazi u pitanje njen staz, vec moc izra-zeno- g.
Ovdje nisu u pitanju prvenci, po-cetnic- ki
radovi, vec sazrela rijec i sa-zre- o smisao.
Ilonka Koledin jeustvari pjesnik koji
je svoje zacetke ostavio za sebe, a nama
dao sve u zrelom obliku... Ona je rjecju,
stilom i znacajem ispoljenog — nasa bo-lj- a
pjesnikinja. Njena jednostavnost je
ispretpletena ozbiljnim ukusom moder-no- g
izrazaja, sto je i krasi, jer u razumi-jevanj- u
njene pjesme je i nase shvata-nj- e
i nase javljanje u opcoj kulturi.
I ako je vec na stranicama NN obja-vil- a
par pjesama, koje su izbledjele u
svijesti citalaca, ona ce se ovog puta po-javi- ti
kao stvaralac kojeg cemo biljeziti
velikim slovima.
Ilonka Koledin je uostalom nasa na-d- a,
nase videnje podjeljenog svijeta ko-ja
ima namjeru da istraje do konca.
Daniel PIXIADES
STAY
UKRATKO
O STVAlRANJU
Ima ljudi koji oci u oci gledaju stva-raoc- e
i stvoreno. Ali takve oci su naza-lo- st
u vise navrata slijepe da vide pravu
Ijepotu i pravu vrijednost djela. A to su
mahom slabici cija osjecanja i ubjede-nj- a diktiraju smjerovi, trenutna raspo-lozenj- a poslije suda videnijih linosti
i, konacno, to su za pojam razumna co-vjeka,
osobe napuhane poput balona
kojini je dovoljan samo mali ubod isti-n- e,
pa da se rasprsne njihova zabluda.
Dakle, svaku umjetnost treba posma-trat- i
i poimati zreloscu duha i tako do-nos- iti misljenje nakon studioznog pri-laz- a
u njenu svrsishodnost.
Osuda moze da bude grijeh. Sagleda-vanj- e
pak podtsicaj ka zbilji.
Ako smo svjesni ovih elemenata, ne
bojmo se da cemo u gledanju promasiti._y
pravi cilj: osobni.i druStveni.
David OROL
POD TERETOM GODINA
Odlomila sam pedeset leta,
deset poglavlja, na
hiljadu stranica kalvarije,
od baSte nemilice, na putu
rasprsnutom kao vatromet,
u bledo sarenilo — nicemu i svuda,
tumarajuci nevino tlo;
obozavala sam divljine i
stolove pune duhom andela i
gladnih ociju zvera;
jela radoznalost, i pila
pijanih snova ukletu stvarnost,
gde oduzeti moj teret
ni milijon vrednih bumbara,
u tisini moje rasprave —
pomoglo nije,
I zato su teska kao tudina,
suluda, kao sva moja traganja
za sobom...
7ZZZ2Z2Z222&
Zanosi me masa zurnih ljudi
Sivim trotoarima Toronta.
Kao paklene boje porazene duge,
Lampe upru u oci nevinog bozica;
A ja trazim sta ovde nemaJ
Rostbefa miris i kafa po ulici,
Milioni baceni, zeleni dolari,
na preteksu svila i somot u radnji;
U gradu se voze Cadillaci,
A ja trazim sta ovde nema!
Po mramornim stepenicama Eatona,
I u najlepsim svetlecim neonima,
Kao i ustaklenim neboderima,
Niti u ocima prolaznika,
Ja toplinu srca nisam nasla!
U fronclama mladic cvokoce,
Na najraskosnijem raskrscu,
S pikslom u ruci me moli;
"Ubaci mi kvoder — hteo bih jesti"
Od topline Zapada — oko mu izgoril
WSM-W&VSF- Z
VOJVODINA
Livado moja, daleka Vojvodina,
Ravnica lepa, bogata zitna polja,
Na violini vetra igrate valcera,
Odate mi miris crvenih bula,
Sto ja vi$e naci ne mogu nikada.
Kroz vas sam leptire ganjala bosonoga,
Bezbrizna, mlada i uvek sretna,
Ostajte mi vecna uspomena!
Voljena Zemljo, daleka Vojvodina,
Ne mogu Te zameniti drugima, nikada!
WSSSSSSPPPP?
DETETU NEZRELOSTI
Ukleta tisina para me uspomenama.
Ispred prozora mog od ki$e se napio dan,
Milion misli suludo susrecu prazninu,
Opseno letim krilima nesvesne ljubavi,
U svim realnostima postojis samo Ti!
Godine se prelistavaju po tmurnoj sobi,
Ostatak bledih majskih cvetova napusta zid,
Toplina iscezla sa pozutelih slika,
Drhtave hladne rukejos uvek te traze;
Tvoje plavkaste kose da smrsim, talase.
УгУУУУггТ&=&
ZAMISLI
— Od radanja Hrista 2.000. godina,
Od atomskih bombi do kraja, u dva dana!
Koliko je vredna Biblija, a jeftin zivot,
Kolikoje brza tehnika, i bezvredna ideja...
Syemirje jedan astal ogromni;
Zemlja ga krasi kao kolad rodendanski.
Komad svece i deo i'mamo svi;
Gledamo nemirno dok uzmu Orlovi;
Komad po komad; Hiroshima, Nagasaki...
wssssssss&tt ua JJusice uajcar smo saznau aa se
Uzdize se zora,
Kamenje se lomi,
Magla kuja u dolini;
Vucica pode
Svoje da nahrani.
Sa drveca cvrkuce ptiea;
I budi se zora —
Zevaju grane
Milovani rosom
U stvarnost
Osnivan od suza.
222222223S
SUDBINA
Bolovi danasnjeg zivota
Sudaraju se u sumrak osecaja
U trci besmislenosti,
Gde tragamo za boljim —
I zakopavamo se alatom svojim
Iskovano ispod tudeg sunca,
Oblozeno sa sjajem blaga,
Sto drugi drze rukama.
JrM-W- M.
RODOLJUB
Kad me pitas sta sam,
— Sicusno stvorenje ko mrav;
Kuda jaidem?
Ni sama ne znam.
Kad me pitas, zasto sam tu,
Odgovor niko ne zna na to,
— Znam da sam dosla iz daleka,
Jer ovo mi je sve tudina.
Kad bi sc samo srce upitalo,
Kome da zna odgovor dati na to,
— Ja sam dete jugoslovensko,
Svojoj zemlji celjade ponosno!
Ss-WF- F
UBRZO IZMICE NOC
Sumanutoj zabrani jos
ne prekrSih prag,
Lutajuci u send slobode,
izgubih svesti trag.
Svojeglave misli Te traze
van resetki majskih zelja,
Gde protkah Ti svilom Noc belu
Sa milion srebrnih zvezda,
Sto tako brzo, tako tiho —
...kao oci-crn- e,
i dodir toplih ruku nestade...
San Te dao meni,
Jer si bol mojim danima.
Ilonka KOLEDIN
t(T4JniMn4
Г7Г
if P
— Nista nije ozbiljno,
samo treba podmaza-t- i
jezik.
— Jesen je za nas
isto, sto i Ijeto za
ljubitelje nudistickih
plaza.
J~l -- . V T--k 4 - 9
-- nas reaovm aopisniK l pesnm awk-sand- ar
Ciric iz Krusevca, tesko razbo-le- o
i da se vec duze vreme nalazi u
ondasnjoj bolnici.
Redakcijski kolegijum u ime dita-lac- a
i saradnika povodom ove vesti
upucuju drugu Ciricu zelju za skoro
ozdravljenje, oporavak i za nastavak
njegovog nesebicnog rada.
KRCEVACKA
KAZIVANJA
Ja cesto ne citam novine. Najcesce
slusam radio. АГ novine. su samo novi-ne.
Ko ih jos u selu uzima svaki dan! A
i kad ih uzmem, ne stignem da procitam.
Uvek je neki davo precH. Nikad da sed-ne- s.
A radio moz' da sluSas i kad nesto
radis.
Samo, to mi je, cini mi se, i bolje sto
ne citam novine cesto, jer kad god i
skroz procitam, zadugo nit' lepo spa-va- m, nit' imam neku volju. Uvek me ne-sto
ubode, tako da me zadugo boli...
Eto, pre neki dan pljusnu kisa. Ja se
zateko u kuci, te uzmem novine, pa,
stono kazu — od korice do korice. Na-ravn- o,
prvu stranu obicno ne razumem.
PiSu nekako mogo zamuceno i s nekim
recima koje mi nisu jasne. Ono-koj- e —
sta o fuzbalu me ne zanima i mogo sta
drugo. A to cesto i nije lepo. Tako sam
razumeo da neki nasi ljudi, nasi grada-ni- ,
ne misle mogo na ovu nasu kucu, na
drzavu. A ima ih, bre...! Ti bi je, stono
se kaze, i za marjas prodali. Grabe nesto
na svoju stranu. Da bude samo njima
lepo, a drugima kako bilo. Nek se sve
sruSi, samo da ovi svoja posla svrse.
Nije mi ni malo milo sto imademo ta-kv- ih
ljudi. To je opasno... Covek koji je
u stanju da zakolje vola samo za kilo
mesa, to je opasan covek... A u ovim no-vinam- a,
pricaju radnici iz raznih predu-zec- a,
iz raznih fabrika i raznih mesta,
da ima takih svud redom i da ovi mogo
smetaju. NiSta, vele, ne mozemo da u6i-nim- o.
Celu ovoliku zemlju zaustavljaju
i koce. Ne daju joj da ljucki krene, da
se iz nevolje iscupa, da se uspravi i
pode bar sa drugima... ne znam kako da
krstim take ljude. Nji' u novinama zovu:
subjeti. Ne znam Sta mu je to. Dal' to
znaci zlikovci ili budale? Jer ima i bu-da- la
koje su to u stanju da rade.
Tako se secam onog Krkolja iz Kopja-ra- .
A njega zvali Krkolj sto je krkljao
kad govori. Samo mislim da je on bio
budala. On je, recimo, zaustavio voz da
bi zapalio duvan! Ceo voz!
Dokjejosradila ona uskapruga, kaze,
stao jednom Krkolj nasred pruge, usred
bela dana i razmajao se gunjem. Masi-novod- a
ga ugleda i zaustavi voz. Mislio
valjda covek da je pruga negde sruSena,
Sta li... Zaustavio, veli, te pita:
— Sta je?! Sta se desilo...?
A Krkolj ozbiljno veli:
— Baci mi, bre, jednu ziSku da upalim
duvan...!
— Sta kazes ! — izdera se masinovoda.
— Ma, ceo dan sam oko goveda i ne-mamcim- da
upalim. De izbaci mi jednu!
Masinovoda se, kaze, cuknuo prstom
u celo da Krkolju pokaze da je budala.
Zatim je odmahnuo rukom i krenuo da-lj- e. Jer. Krkolj i jes' bio budala!
Pitajboga kakvih nas sve ima... Eto,
ovi pojedini "subjekti" celu bi zemlju
zaustavili da zapale svoj duvan... A ne
bih reko da su bas budale ko Krkolj.
Pre ce biti da su... Znate vec...
Bosko TRIFUNOVIC