Jedinstvo, February 21, 1961

              STRANA 4
WITH
YOUNG CANADIANS STUDY
Two young Canadians who are
Studying in the Conservatory of
Music in Kiev— Andrea KaUnj
pianist, of Vancouver, and Wto
Pomeransky, violinist, from Win
hlpeg—were interviewed short y
before New Year's Eve on a Kirv
radio broadcast beamed to Canada
Victor has been studying under
a scholarship granted by the ui a
da Arte Council and Andrea utHi
a direct scholarship of the Chai
kowsky Conservatory.
Here are some excerpts taken
from the broadcast:
CORRESPONDENT: Andrea
we first met you at the 7th World
Youth Festival in Vienna, and now,
a little over a year later, we find
you studying in our city. How did
this come about?
ANDREA: When I visited Kiev
after the Youth Festival, I was
given an opportunity to appear at
(me of your concerts as well as
giving a recital. As a result, I was
aked if I would like to study in
your world-renowne- d Conservatory.
Of court I was only too glad to
accept the kind offer of youi
Ukrainian government.
C0RRESI4)NDENT: And how
are your studies progressing?
ANDREA: Considering the fact
that I have only been here 3 short
months, during which time I have,
of necessity, been concentrating or.
the Ukrainian language, I would
say that my progress has been
fairly good.
CORRESI'ONDENT: You have
been here only 3 months, and yet
have nwnaged to appear in two
concert already. Is that correct?
ANDREA: Yes, that's so. I have
performed in two students' con
my frl- - is
(Od naseg dopisnika)
Moskva. — U decembru
proSlo godino ostvareno sti
mere koje svedocc da se kul-turna
saradnja izmedju So-vjetsk- og
Saveza i Jugoslavia
uspeSno razvija Sredinom
deccmbra u Moskvi jc bila
otvorcna izlozba poznatog
jugoslovenskog likvonog u-motn- ika Mila Milunovida.
Sovjetski filmski radnici pri-mal- l
su predstavnike jugos-lovcnsk- e
fcorza Skrigina i Vatroslava
Mimicu. NeJto kasnije u Mo-skvi
jo odrzana premijera
likovnog u-- ti krug", odrzano sedmo za-sadan- je
nnudno-tehnidk- e ko-mlsij- e
i, najzad. u Beogra-til- t
je potpisan plan o kultur-no- j
suradnji izmedju SSSR
i FNRJ za 1901. godinu.
Tako je zavrSena godina
toku koje su sovjetska i ju-gosloven- ska javnost imali Si-ro- kc
mogucnosli da se upoz-naj- tt
s raznim umetnidkim
kolektivima, sa stvaralaSt-vo- m pojedinih umctnika i it-metnid- kim delima dveju ze-malj- a.
Ujesen prosle godine na
p o z i v Saveza sovjetskih
kompozitora u SSSR su bora-vil- i
jugoslovenski kompozi-tor- i
Natko Dcvdic i Bravni- -
car. Oni su posetili muzidke
tistanove i kazalista Moskve
i Lcnjingrada, imali strucne
razgovore sa sovjetskim ko-mpozitori-ma
i kritidarima:
Hrenikovom. Tanbergom
i drugima.
izvodili svoja dela.
Veliki uspeh u Sovjetskom
Savezu imali su koncerti Za-grebadk-og
orkestra pod up-ravo- m
Suleka. koji je osim
Moskvc i Lcnjingrada nastu-pa- o
u I-iv-ovu,
Mukadcvu, U-zgoro-du.
Talinu i drugim
gradovima Sovjctske zemlje:
nnstupanja soliste Zagreba-cko- g narodnog kazaliSta Ru-znjak- a,
operne pevadice Cve-ji- c, violiniste Igora Ozima i
drugih.
svoje strane, u Jugosla-vij- i
su bili solistkinja Bolj- -
IZ KULTURNOG 2IV0TA
INTERVIEW ANDREA KALANJ
kinematografijo
jugoslovenskog
sovjetsko-jugoslo-vensk- o
Tertatovosjanom
AT KIEV CONSERVATORY
-- _,Ш:
Andrea Kalenj
low-stude- nts from Indonesia, Viet-nam,
Czechoslovakia, Nigeria and
Germany, to name a few.
VICTOR: What Andrea never
says because cf her modesty is that
her appearances have been of a
high calibre and very warmly re-ceived.
CORRESPONDENT: Victor the
Canada Arte Council gave you the
opportunity of studying at a Con-servatory
of your choice. Just why
did you choose tho Chaikowsky
Conservatory of Kiev?
VICTOR: I chose this Conserva-tory
because I wanted to become
acquainted with the Soviet method
of playing and teaching the violin.
In particular, I wanted very much
to study in Kiev, because I am a
Ukrainian-Canadia- n and have al-ways
dreamed of studying in the
land of my forefathers. I shall al-ways
be indebted to the Canada
Arts Council and to the govern-ment
of Soviet Ukraine for making
my childhood dreams come true.
certs, along with some of My only regret that the time is
Kulturna suradnja izmedju
SSSR i FNRJ
jo
u
Sa
sog teatra Vi.njevska, violi-nist- a
Igor Oj st rah, klaviris-t- a
Anton Ginzburg, dlanovi
baleta Novosibirskog kaza-list- a
itd. Rcportoar njihovih
koncorata sastojao so od de-l- n
klasika i suvremenih kom
pozitora. Jugoslovenski Iju-bitcl- ij
muzike visoko su oce-ni- li
majstorstvo sovjetskih i-zvo-djaca.
"U Jugoslaviji vc- -
oma vole ueia aergoja i ro-kofje- va
— rekao je Anton
Ginzburg, govoreci o svojim
utiscima sa puta u Jugoslavi- -
ju. — Dodekivali su nas veo-m- a
toplo i dobro".
Sa isto takvom toplinom
dodekali su jugoslovenski
gledaoci sovjctske filmove
"Balada o vojniku" mladog
filmskog rezisora Cuhraja —
film koji je naiSao na ushice- -
no odzivo na svetskim films-ki- m
festivalima; "Scrjoa"
stvoron prema istoimenoj po- -
vosti Vore Panove; "Foma
Gordejcv" prema romanu
Maksima Gorkog; "Dama sa
psetancem" prema povest
Antona Cehova i druge V to-ku
19G0 godine jugoslorn-sk- e filmske organizacije na-bavil- e
su 12 (dvanaest) so
vjetskih filmova.
U Jugoslaviji je imala u-sp- eh izlozba slika mladih
podmoskovskih slikara bra
ce Tkacevih.
Vaznu ulogu u upoznava
nju jugoslovenskih trudboni-k- a
s postignucima sovjetskc
kulturc odigralo je ujesce
Saveznog preduzeca "Mez
dunarodnaja knjiga" na Mo-djunarodn-om
sajmu knjiga
u Beogradu. Na njemu je bi-I- o izloeno dve hiljade sov-jetskih
knjiga: dela lepc
knjizevnosti, a takodje knji-ga
iz najrazlicitijih grana
nauke, kulture i umetnost.
Jugoslovenski trudbenici i-m- ali
su prilike da se upozna-j- u
no samo sa knjigama poz- natih sovjetskih knjizevnika
i naucnika, ncgo i sa prevodi-m- a
na niski jezik dela stra-ni- h autora, medju kojima i
jugoslovenskih.
Ako tome dodamo da je u
toku 19G0 godine u Sovjets
KNJI2EVNIK FIN2GAR
NAVRSIO 90 GODINA
2IVOTA
Devetog februara navrSio
je 90 godina zivota slovenski
knjizevnik Fran SaleSki Fin-zga- r.
Fran Fingar je jedna od
najmarkantnijih licnosti slo-ensk- o knjizevnosti. Prvu
pneu "Sin sumara", napisao
ie kao djak osmog razreda
gimnaziie Niegovo najznac
nun dielo "Pod slobodnim
unorm". najditaniji sloven-sk- i
roman. prevedeno je nn
nokoliko iozika. Finzgar so
istakao i svojim dramskim
dielima "Divlji lovac". "Na-s- a krv". "Lanac" i "Rusevi-n- o
zivota".
PROFESOR STANKOVIC
CLAN BUGARSKE
AKADEMIJE NAUKA
Sofija. — Akademik Sini-S- a
Stankovic izabran je za
clana Bugarske akademijp
nauka. U zvanidnom saopce-nj- u
o izboru, za Sinisu Stan-kpvic- a
se kazp da jo on je-dan
od poznatih jugoslaven-ski- h
biologa i da su njegovi
najznadajniji radovi iz obla-st- i
ekologije i biogeografiio.
Na zasjedanju Bugarske
akademije izabrano je 1G
novih akademika i 33 dopis-n- a
dlana.
rapidly approaching when I will
have to leave your beautiful coun-try,
as my scholarship has alm6st
expired.
CORRESPONDENT: I suppose
that both of you would appreciate
an opportunity to pass along Sea-son's
Greetings back to Canada
via the Kiev airlanee.
At this, both students wished all
their relatives and friends in Can-ada
a Happy New Year and passed
along a musical "gift" which turn-ed
out to be . . . "AULD LANG
SYNE"!
kom Savezu boravio prilican
broj jugoslovenskih naucni-ka
i kulturnih radnika koji
su uestvovali na raznim
koaferencijama i kongresi- -
ma ; da su sportsKi koickhvi
dveju zcmalja putovali jed-dn- i
drugima radi ucestvova-nj- a
u prijateljskim takmi6e-njima- ;
da jc vrsena §iroka
razmena publikacija izme-dju
naucnih ustanova, onda
nam postajo ocigleuno zna-cajn- o
prosirenje kulturnih
veza izmedju SSSR i FNRJ
Sovjetski ljudi su uvek bi-li
i ostaju pristalice svestra-no- g
prosirenja kulturne sa-radnj- e
s narodima Jugosla-vije- .
B. Tvrtkovic
СПС Itadio & TV
К№кза?гуз:£1
ШтШк 'ЈиЈС i -- Ж ШЛ
Walter Susskind, internationally- -
the major orchestras in Europe,
North America and Australia. Born
in Prague, Czechoslovakia he be-gan
his career in 1933, conducting
in various German opera houses.
He moved to England in 1941, be
came a British subject, served
as conductor of the Scotih Natio-nal
Orchestra. Now regular con-ductor
of the Toronto Symphon
Orchestra, Suskind conducts for
the weekly pops and subscription
concert, heard Sundays on CBCs
Trans-Canad- a radio network.
SIRITE I POMAzITE
RADNICKU sTAMPU!
1Г--0 "&Ж&Ж0&#-Ж-Л I
Gladys Francis Lewis
20)
Joshua Do ail Preveo A. K. — Tuloncanin
Deveto Poglavlje
AH sudbina pripremala nesmiljena zbivanja —
zbivanja, koja ce pobrkati vise nego jednu hrabru nam-jer- u,
i dobru nadu.
Dosao je konac juna. Francie se radosno spremala
za svoju udaju za Josha; Jon je mislio kako ce staviti
pred Robin svoju toplu, postojanu ljubav; Goodeve je
usavrSavao posljednji detalj plana da ugusi reformator-sk- i
pokret u zapadnom dijelu zemlje, i stavi svoje la-ko- me pandze na Citav kraj. Onda je na prvi jula nastu-pil- a orijentalna kolera. gmizila je na zapad iz Mont-real- a, Yorka, Hamiltona i Brantforda.
Nastupila je naglo, zajedajuci u ljudske zivote po-p- ut tupe kose — ranjavajucci, no sjekuci potpuno.
Dok je Goodeve mirisao svoje novo prihodc, gurnuo
u prsni dzep izjavc o oduzimanju zemlje, 1 zakljucao za
sobom vrata ureda. ulicom su protandrkala poStanska
kola. Ljudi, zenc i djeca su pojurili s oba kraja ulice da
ih doc"ekaju.
"Drzite se po sjrani." povikne кобјјаб. "Vozim bo-lesn- og covjeka, a kolera je vec u St. Thomasu i Guel-phu- ."
Jedna zona zavrisne i pobjegne. Ostali su se u uza-snut- oj sutnjj odmicali od vozila.
"Neka netko ide po doktora, brzo," vikno kocijas,
dok je ustavio konje ispred gostionice i klcknuo kraj
spodobe na podu kola.
Goodeve udje u svoj urcd i u mahnitom strahu po-ku- pi
novae i dokumente iz male blagajne. Napunio je
dzepove, opet zaklju6ao ured, i prievrstio na vrata na
brzu ruku napisanu obavijest: "Otisao po poslu na nco-dredje- no vrijeme. Za informacije se valja obratiti Raw-don- u Redfcrnu u St. Thomasu." Onda so je onako debco
pozurio cestom do kuce. Petnaest minuta kasnije jc pri-vez- ao
za sedlo putnu torbu, zajahao konja, oprostio se
sa zenom i kcerkom, j sa izjavama jo§ uvijek u dzepu,
odjahao u zapadnu divljinu, gdje kolera jos nije bila
dospjela.
Tako je kolera iznenada zaharala uXondonu. Tako
i u St. Thomasu i na Yarmouth Ravnjaku. Ni jedno mjc-st- o
u Gornjoj i Donjoj Kanadi nije ostalo netaknuto.
Za posljednjih tjedana u junu, vrucina na Ravnjaku je
bila poput gusceg vela, a kad bi pala kisa, zemlja bi na-likov- ala
na pusecu mo5varu. Stoka bi po 6itav dan sta-ja- la
u plitkim lokvama u hladovini. Djeca su nocu jadi-koval- a,
i staro i mlado se je bacalo u besanoj bijedi. Kad
je nastupila kolera, u svakom oku se je prikrivao strah
od smrti. Israel je straSnu bolcst donio u kudu, kad je
unio u kuhinju umiruceg putnika. Doktori su posvuda
radii i kao demoni, ali boriti se protiv kolere bilo je isto
Sto i traziti put u mrklom mraku.
Najprvo jo obolila Israelova mala Janie a onda
desetogodisnja Deborah. 2ena mu je dospjela u krevot
od iscrpljenosti i straha, i Jane Doan je otisla na obro-na- k,
ponijevsi ljekovite trave, svjezi kruh i vocne so-kov- e,
koje je cuvala za dane zego i bolesti. Dosao je
dr. Duncombe i dr. Wilson, visoka ljudina, koji je jahao
scoskim putevima na bjclkastom konju i obavljao ne-obic- na
ozdravijenja. Govorili su da je mje§ao svoje lije-ko- ve
sa republikanskim idejama.
Janie je umrla prva. Umrla jo u Israelovim rukama,
i Joel i Josh su joj iskopali grobak, radcci pri svjetlu
baklje, dok je oko njih vladala gusta i sparna julska
nod, a vlazna isparina iz zemlje im je zajcdala pluca.
Na neznatni tradak zoro, Josh ustranu svoju lopatu
i baci so u vlaznu travu. Bilo je to prvi puta sto su mu se
smrt i bol tako blizo primakli, i tesko ga sc jc dojmilo.
Osjecao se jc skrsen silom, koja je dala Janie nckoliko
kratkih godina zivota i radosti, a onda joj ih oduzela.
"Zasto?" vapio je on, razbijajuci si glavu. "ZaSto?" Od-govo- ra
nije bilo.
Pocclc su cvrkutati ptidice. I one su nevazne stvari,
mislio je on gorko — i ona vjeverica sto juri po ogran-k- u
hrasta. Gdje jc Bozja ljubeda skrb? Dok jc Пбсе ne-znat- no sustalo i zora ncprimjetno zabjelila Ravnjakom,
njegovo je sree bilo zestoko pobunjeno. Pruzio je ru-ku
i dotakao stablo, povukavSi svoj veliki dlan po kori.
Iz hrapave kore kao da doslo olaksanje i podclo ga
obuzimati. Svjctlo se probilo kroz maglu i ispunilo zrak
crvenim i zlatnim sjajem.
Ali nikada vise, mislio je Josh, no mozc zora za njc-g- a
biti radosna stvar Druge zoro bi mogle donesti ncSto
radosti, nesto sjaja, ali odnosit ce sa sobom bol koju je
osjetio ove nodi, i brcme velike tajne.
"Bozo Sto jo vrucc, Margaret". Dok je govorio, Ro
(Nastavak sa str. 1)
vclidmi. volika. Pored slike
mapa Katange Pored mapo
tokst katan§ke himne, pet
strofa svo zajedno. Prva je
dovoljna
. "Zastava Katange divni simbol
Srecno te vije ned nasom Repu- -
blikom
Ncka se pred tobom duh oslobo- -
di iuci.
Neka preci5cena dusa poleti u
nebo
O Katartgo!''
Kao reklama, ovo o dusi
koja odmah u prvoj strofi le-- ti
u nebo, — nije bas najbo- -
famous musician, has led some of ' Ije, AH, ima i gore.
and
je
Ova kancelarija u stvari
nije drugo ncgo trgovina du-sam- a.
Ovi oficiri koji nas Iju-baz- no
uvode u sobu hladno-krn- o
kupuju zivote da bi ih
stavili u sluzbu trgovadkih
interesa otelovljenih u dovc-k- u
kome jos niko nije priz-na- o
titulu prodsodnika dr2a-v- e
i koji vec ima solidnu re
putaciju — ubice.
Dobili smo formular. U le- -
vom gornjem uglu pise: "Mi-sij- a
vlade Katange", paris- -
ka adresa. Treba ga ispuniti.
Ime, prezime, biografija, is-kust- vo
u rukovanju otuJjem,
vojni staz, plus uveron.io da
nisam kaznjavan. Tronkijo
je cinik.
"Molim vas ncmojte zabo-ravi- ti
tri fotografije. To je
vrlo vazno. Mi ne zelimo da
ma ko obuce uniformu zem-lje
u dijoj smo sluibi".
U dijoj sluzbi? ObjaSnjc-nj- e
jo izlisno. Glavno je da
su pare tu. Prva prcmija ko
ju primljeni kandidat odmah
dobijn iznosi 200.000 starih
franaka. Mesedna plata voj-nik- t,
dok je ziv: 150.000
franaka. Pitanje penzije u- -
dovici jos nije regulisano.
Medju ljudima koji stid- -
Ijivo ili prepotentno ulaze u
kancelariju sigurno ima i o-n- ih
koji bi hteli da dobiju
premiju da bi s njom otpu- -
tovali na Azurnu obalu. Ali,
Trenkije i njegovi momci ni-su
se rodili judo. Ugovori ko
ji ce se ovde potpisivati no--
sice pecat samog djavola.
Oficiri su vrlo brbljivi.
"NajviSe nam odgovoraju
bivSi padobranci i legionari.
Primamo i strance, ali samo
pod uslovom da su vidni ra-tovan- ju. Zamislite samo ka-ko
ce im biti lepo u Katan- -
bert Redfern je stegnuo sa vrata l-ub-mokri
ovratnik. Svaka zastora u Blyac thwooidupovjeukbaiola za spu-§tcn- a, da se jaelizounkaudstiarjcogunJaotnoacthtaongaDboialonakaraozbuolpielaci.od"Ktau2gue
i njegovanja bolesnika. Izgubili su dvoje male unucadi
i drugih dvoje boluju od kolore, a i odrasli sin i kcerka.
Nbiolovokloimjegtocouvsjkekoagruddaneprketvrepki.o"re,DiavliljetojejestpisrncuvoiSoluzlua
medju zubima.
"Koji sin?" Robinin glas sa vrata iza njega je bio
jedva cujan.
Robin je znala, da je one nodi, prije nego je nastupila
kdknovjloiezrranani,ci.iJ,oOni daootdnhmdaanahgraajeznginojeavpavuraisdotijoelsakunicjeuoz,sijnenciomalpaoossc0jcemtzivbSuoinvjdnejjnoua uui
nesretna. Otac i mati nisu ni jedanput spomenuli nje-govo
ime, niti onaj razgovor.
Robert so je naglo okrenuo, cuvSi Robinin glas. 1Ш-jedi- lo njezinog lica i mucmi"tzraz na njemu ga prosencti.
Da li je to samo umor? Ona sigunio nije qzbiljno roman-tidn- o privrzena ovom mladom Doanu, pomisli on u zapro-pasdenj- u!
"Najmladji," odgovori on. "Onaj kojega zovu Josh.
Ti si umorna, dijete."
"Sigurno im je prijeko potrebna pomoc," primjeti
Margaret umorno.
Pod ocima su joj bile velike plave mrlje, i fine boro
na njihovim uglovima. Misao joj jc ovih dana bila us
mjcrena samo na jednoj stvari, ublazenju patnji, kojo
je gledala oko sebe. 2ivot kao da joj jo bio oguljcn do
skrajnje ljudske potrebe. Ona i Robin su neprestalno ra-dil- e, nosedi hranu, lijckove i svjezu postcljinu.
Robin je jos stajala na vratima.
Robert podne hodati po sobi. "Kazu da se oni brinu
za svadiju stoku, na blizo i daleko," rede on ncpopustlji-vo- , kao protiv volje- - "I sjede sa bolcsnima i umirucima,
a propovjednik Proudfoot iz Londona kaze, da'im jo
smrt na dohvat ruko svaku nod, i svako jutro je gleda-j- u kako gmizi od njih. Oh kaze da kod njih noma razli-k- e radilo se o prijatelju ili ncprijatelju. Valjda su stvo-re- ni od zeljeza, kad mogu to podnijeti. Cini so da ncki od
njih znaju dosta o medicini. Margaret, kako da im po
mognemo?"
Robert jo za vrijeme zaboravio politiku, Jonathano-v- u ljubav za njcgovu keer, i na drustveni jaz koji ih je
dijelio.
Drugo jutro, Robin sidjc sa sprata nosedi scSir i tor-bu.
"Mama, ja idem dolje u Spartu. Hodi sa mnoni, i
mozemo ponijeti kosaru, koju smo sinoc spakovale. Ako
me Doani budu trcbali, ostat du tamo i pomoci u poslu."
Margaret se pograbi za ivicu stola. "Raditi! No mo-Jo- s, Robin! No smijes. Nije sigurno."
"Nigdje nije sigurno, namn," odgovori Robin njo-zn- o.
Margaret je procitala odluku na mirnom lieu svojo
kderkc, spustila glavu na stol i udarila u ncuobidajenl
plac. Robin stavi ruku oko njezinih ramena i prisloni li-ce
na sagnutu, crnu glavu- - "Voznja ce ti dobro dodi, dra-g- a.
Krcnut demo rano, prijc no Jto prigrije."
Robin j Margaret su sc vozile praSnjavim costama,
kojima su sunic davale hladovinu, do visoravni, a dolje
ispod njih se jo, poput basce od bilja, protozao Ravnjak.
Zaista, mislila jc Robin, zemlja bi trebala dijeliti nevolje
onih koji ju obradjuju i brinu se za nju! Ali njivc nisu
nosile nikakvih oziljaka. Zolcnilo su se psenicom, rail,
i srebrenasto-plavi- m lanom. Na livadama so je crvo-ni- la
djetelina, a duz plotova je evijede provlacilo svoje
ruzidaste ruze. Osamljcni hrastovi, brijostoi i javori
stajali su na njivama, vclicanstveni, uzviseni — a tu i
tamo po koji borovnjak ili crni keston.
Kad jc dvokolica naisla Doanskim putcm, Jon je
brisao Joshovo gorude tijclo. cuo je topot kopita i pogle-da- o je sa prozora, kad su konji stali i Robin siJla sa dvo-kolic- c. Jon jo znao da jo trcba zadrzati da no udjo u
kudu. On se zurno opcro u vinovici, odbaci veliku proga-c- u,
koju je nosio u bolcsnickoj sobi, i potrcj u prizomljo.
Na vorandi se sastao s njom.
"Robin, no smijete ulaziti u kudu. Nije sigurno."
U torn sc je trenutku Jane spustila na klupu kraj
vrata, krajnjc umorna. Jon sa zapropaStonjcm shvati ka
ko je nevjerojatno iscrpljena i ostarjela. Koliko jo5 mo
zo podnosti? On so opet okrene k Robini, a odluka mu
je bila potreSemt. "Ncizrecivo je usrdno od vas," rede on,
i uzev§i od nje torbu uvode je u kudu.
(Nastavit do sc) Vrbovanje Segionara za ICaian
Romantika, prasuma, pti- -
"Hvala"
"ZaSto? Mi vodimo sveti
rat Protiv komunizma. Rusi
m vec u dobrom delu Afrike.
Treba ih sproditi da zasednu
i u Katangi'.
"Da li imate pristanak
francuske vlade za va5u ak-elj- u
?"
Oficir izbogava dircktan
odgovor. Na pitanjo da li
francuski legionari gube dr--
zavljanstvo, on odgovara :
"Ne".
"Odakle ti znate?"
Oficir so smeSka, a zatim : "cudan ste vi dovek. Svc af--
ridke vlade pozivaju cvrop- -
ske struenjake, ekonomiste.
profesore, inzenjere. Nas
Francuzo Combe poziva da
mu organizujemo armiju.
Nasa akcija svakako ce dop-rine- ti
prosirenju rancuskog
intolektualnog zracenja" . . . rrva piaceniCKa logija i- -
mace 1.200 voinika. GOO Ev- -
ropljana i GOO Afrikanaca.
Instruktori su vec u Katangi.
a ovi sto se sada prijavljuju
u pariskom birou bico preba-- .
deni kod Combea avionima
gu
po .")i odjodanput kioz me
sec dana Moz.ia i ranije.
Raspitujemo sc koliko se
ljudi dosnd prijavilo.
Odgovora noma.
Kasnije smo konsultovalt
kolege. Izmedju 20—50 tine-vn- o.
Prekjuce je doSno da se
upiso jodan Belgijanac. "Ja
sam ultraS", ponosno jo izja- -
vio clanu prijemne komisije.
Jedan bivJi dlan Frankove
"plave divizijc" takodjo je
nasao dostojno utodiStc u le
giji.
Bolgijska kompanija koja
dr2i rudnike u Katangi up
lacuje veliki doo svog kapi-tal- a
u sefove pariske RotSil-dov- c
banke.
Ne. to nije ni malo norma
Ino. a jos manje ljudski. Ovo-j-e
XX vek. Vek Afrike. A o
vde. naocigled sveta, ljudi
poslodnjim, noljudskim sre- -
dstvima pokuJavaju da vra
to kazaljku istorije.
Dole, ispred ulaza u zgra
du koja nosi broj 29, ulica
Kombon, jedan policajac re-vno- sno
lepi ccduljico na ne-propi- sno
parkirane automo-bile.
Reda mora da Uudc.